REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3979/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Crnogaća & Crnogaća u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-106/2024-3 od 19. studenoga 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-37/2022-16 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-106/2024-3 od 19. studenoga 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-37/2022-16 od 15. svibnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:
„Gubi li radnik pravo na naknadu troškova prijevoza, a koja tražbina predstavlja novčano potraživanje radnika iz radnog odnosa, ako se prethodno nije obratio poslodavcu u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno pravo radnika, odnosno od saznanja za tu povredu?
Da li pravo radnika na naknadu troškova prijevoza, a koja tražbina predstavlja novčano potraživanje radnika iz radnog odnosa, odnosno odluka o tom pravu radnika, predstavlja upravnu stvar o kojom se odlučuje u upravnom postupku ili navedeno pravo predstavlja pravo o kojem odlučuje sud opće nadležnosti temeljem odredbi Zakona o radu?
Gubi li radnik pravo na naknadu troškova prijevoza, a koja tražbina predstavlja novčano potraživanje radnika iz radnog odnosa, ako isti nije pokrenuo upravni postupak u kojem pobija takvu odluku poslodavca?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade troškova prijevoza na posao i s posla, počev od 1. veljače 2018. do 1. rujna 2021. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odb io tužbeni zahtjev kao neosnovan, s obrazloženjem da odluka tuženice od 22. veljače 2018. prema kojoj tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ima učinak upravnog akta, koju tužiteljica nije pobijala te je ta odluka postala konačna i pravomoćna. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da, budući da je o pravu tužiteljice na naknadu troškova prijevoza u utuženom vremenskom razdoblju odlučeno odlukom tuženice koja predstavlja upravnu stvar o kojoj je odlučeno u upravnom postupku pravomoćnom i konačnom odlukom, sudovi u ovom parničnom postupku se ne mogu upuštati u ocjenjivanje pravilnosti i zakonitosti predmetne odluke, odnosno upravnog akta.
6. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odlukama Rev-1145/2023 od 5. ožujka 2024., Revd- 4856/2025 od 25. studenoga 2025. i Revd-3245/2025 od 27. kolovoza 2025.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da joj je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) treba reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. Međutim, to ovdje nije slučaj jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima donesenih presuda odgovorili na sve odlučujuće tužiteljičine navode te su presude detaljno obrazložene. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
