REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3043/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Adriatic osiguranje d.d. , OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1491/2024-3 od 18. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog u Zagrebu poslovni broj P-3419/23 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na istaknute povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1491/2024-3 od 18. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog u Zagrebu poslovni broj P-3419/23 od 26. veljače 2024.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja: „1. Je li sud, odlučujući o prigovoru nenadležnosti na temelju čl.42. st. 1. Zakona o arbitraži, ovlašten odbaciti tužbu samo zato što je u statutu pravne osobe sadržana arbitražna klauzula, bez prethodne stvarne i obrazložene ocjene je li takva klauzula kao ugovor o arbitraži iz čl. 6. Zakona o arbitraži valjana, obvezuje li konkretnu stranku te je li s obzirom na njezin sadržaj i konkretna pravila arbitraže uopće podobna za ispunjenje?
2. Može li se smatrati da arbitražna klauzula sadržana u statutu tuženika proizvodi učinke valjanog ugovora o arbitraži prema pojedinom članu koji je član po sili zakona, bez njegova izričitog i individualiziranog pristanka na isključenje nadležnosti redovnog suda?
3. Može li se ugovor o arbitraži smatrati valjanim i podobnim za ispunjenje u smislu čl.42.st.1. Zakona o arbitraži ako su način konstituiranja arbitražnog suda i pravila arbitražnog postupka uređeni međusobno proturječnim internim aktima iste pravne osobe, odnosno ako iz tih akata proizlazi mogućnost odlučujućeg utjecaja jedne stranke na imenovanje arbitra ili predsjedavajućeg arbitražnog tijela? 4. Je li drugostupanjski sud, kada potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbacivanju tužbe zbog arbitražne klauzule, dužan u smislu čl. 375. st.1. ZPP -a dati jasan i određen odgovor na žalbene navode koji se odnose na valjanost arbitražnog sporazuma, njegovu obvezatnost, arbitrabilnost spora i mogućnost ispunjenja, te predstavlja li izostanak takvog odgovora osobito tešku povredu postupka koja može dovesti i do povrede prava stranke na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1 Konvencije?“.
3. Tužitelj se poziva i na odredbu članka 385.a stavka 2. ZPP -a jer da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri čemu posebice navodi da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustava), kao i prava iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje u tekstu: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Za navedena pitanja nisu dani odgovarajući razlozi važnosti, jer odluke na koje se tužitelj poziva nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a uz to ni u jednoj odluci na koju se poziva tužitelj nije izneseno shvaćanje o postavljenim pitanjima , pa ni one daju važnost postavljenim pitanjima.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
8. Nadalje, tužitelj se poziva i na odredbu članka 385.a stavka 2. ZPP -a koja daje mogućnost dopuštanja revizije u slučajevima povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
