Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1300/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Ilijani Petyo, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv ovršenika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-421/2026-11 od 29. srpnja 2026., dana 16. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-421/2026-11 od 29. srpnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Ovršenik je protiv tog rješenja podnio žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. - 11. navedenog čl. 65. OZ.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršenik nakon što je zaključkom od 17. lipnja 2026. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pokrenuo parnicu, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.
7. Međutim prvostupanjski sud smatra da nije ispunjen drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu , jer razlozi kojima nastanak štete obrazlaže u prijedlogu za odgodu, a to je da bi naplatom predmetnog potraživanja došlo do dvostruke naplate iznosa kojeg je već podmirio Croatia banci d.d. kao oštećeniku i da bi provedbom ovrhe radi naplate već plaćene tražbine ovršeniku bilo onemogućeno podmirivanje osnovnih životnih potreba i drastično ugrozila njegova egzistencija, koliko god bili otegotni za ovršenika, nisu razlog za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ.
8. Prvostupanjski sud navodi da se za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno takve štete koju, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost nastanka takve štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju , a imajući u vidu da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska i da suprotno nije dokazano od strane ovršenika, smatra da ne postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos naplaćen ovrhom.
9. U pogledu navoda ovršenika da će provedbom ovrhe biti ugrožena njegova egzistencija, prvostupanjski sud navodi da je jasno da ovrha dovodi umanjenje imovine ovršenika i čini život ovršenika tegobnim, međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ, s obzirom da je posljedica svake ovrhe koja se provodi radi naplate novčane tražbine umanjenje imovine koja uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika. Nadalje, navodi da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim sredstvima raspolaže s obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena, te da i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu ovrhe, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.
10. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe jer za to nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu čl. 65. OZ, s obzirom da nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa je iz tih razloga prijedlog neosnovan. Neosnovano je pozivanje ovršenika na povredu načela razmjernosti i prava na mirno uživanje vlasništva. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku radi ostvarenja tražbine utvrđene ovršnom ispravom, a s obzirom da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska ne postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos naplaćen ovrhom. Nadalje, kao što zaključuje prvostupanjski sud, odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik ne bi stekao mogućnost njihovim raspolaganjem pa bi u tom smislu odgoda bila bez utjecaja na njegovu egzistenciju i podmirenje životnih potreba.
11. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu 16. rujna 2026.
Sutkinja:
Ilijana Petyo
