Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-881/2021-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-881/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice V. M. iz Z., OIB: … i 2. tužitelja D. M. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11845/2019-15 od 14. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11845/2019-15 od 14. lipnja 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske za nadoknadom troška žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice V. M. i 2. tužitelja D. M. za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, tužitelju V. M., OIB: …, isplatiti iznos od 37.384,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućim kako slijedi:
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.9.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.10.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.11.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.12.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.1.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.2.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.3.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.4.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.5.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.9.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.10.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.11.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.12.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.1.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.2.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.3.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.4.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.5.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.9.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.10.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.11.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.12.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.1.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.2.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.3.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.4.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.5.2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, tužitelju D. M., OIB: …, isplatiti iznos od 37.384,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućim kako slijedi:
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.9.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.10.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.11.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.12.2016. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.1.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.2.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.3.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.4.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.5.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.9.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.10.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.11.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.12.2017. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.1.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.2.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.3.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.4.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.5.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.6.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.7.2018. pa do isplate;
- na iznos od 1.089,96 kn tekućim od dana 16.8.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.9.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.10.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.11.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.12.2018. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.1.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.2.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.3.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.4.2019. pa do isplate;
- na iznos od 883,95 kn tekućim od dana 16.5.2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 12.021,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućim od 14. lipnja 2021. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude je žalbu izjavila tuženica radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja, uz nadoknadu parničnog troška tuženici, kao i nadoknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji osporavaju navode žalbe tuženice, predlažu istu odbiti u cijelosti uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13, 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.
6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze, za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.
7. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja (dalje: tužitelja) kao vlasnika stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac za naknadu imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli uslijed činjenice da im je u spornom razdoblju od lipnja 2016. do svibnja 2019. bilo onemogućeno naplatiti najamninu za svoju nekretninu/stan u visini slobodno ugovorene tržišne vrijednosti.
8. Među strankama nije sporno da su tužitelji bili vlasnici predmetne nekretnine u vrijeme donošenja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-577/00 od 10. prosinca 2010. te za vrijeme razdoblja koje je utuženo u ovom postupku, kao i da je navedena presuda postala pravomoćna.
9. Među strankama nisu sporni iznosi zaštićene najamnine koji su plaćeni tužiteljima u utuženim razdobljima, kao ni da je iznos poreza za koji treba umanjiti tužbeni zahtjev pravilno izračunat u dopisu Porezne uprave od 26. studenog 2020.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-577/00 od 10. prosinca 2010. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim se traži presudom zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljen 5. prosinca 1997. između tužitelja kao najmodavaca i Z. F. kao najmoprimca, sa slobodno ugovorenom najamninom, kao i da tuženica Z. F. isplati tužiteljima 137.865,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog navedenog iznosa pa do isplate te da je tuženica dužna tužiteljima plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 1.065,00 kuna, kao i nadoknađivati mjesečni trošak otpada u iznosu od 74,08 kuna te nadoknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (stavak I. izreke). Navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-577/00 od 10. prosinca 2010. je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5166/11 od 8. travnja 2014.
- da su se tužitelji obratili tuženiku dana 12. lipnja 2019. sa zahtjevom za mirno rješenje spora,
- da visina prosječne slobodno ugovorene najamnine u Gradu Z., za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa predmetnim stanom iznosi: za dvosobni stan u prizemlju, površine 71,13 m2 = 377,87 EUR, odnosno 5,31 EUR/m2, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora,
- da su tužitelji na ime zaštićene najamnine u spornom razdoblju od lipnja 2016. do kolovoza 2018. primali mjesečni iznos po 343,35 kuna,
- da je slobodno ugovorena tržišna najamnina u tom razdoblju iznosila 2.523,27 kuna mjesečno, slijedom čega mjesečna razlika između slobodno ugovorene-tržišne i zaštićene najamnine, umanjeno za izdatke, poreze i prireze, iznosi 2.179,92 kuna, odnosno za svakog tužitelja po 1.089,96 kuna,
- da su u razdoblju od rujna 2018. do svibnja 2019. godine tužitelji na ime zaštićene najamnine primali mjesečni iznos od po 755,37 kuna, a slobodno ugovorena-tržišna najamnina u tom razdoblju je iznosila 2.523,27 kuna, pa je ukupna razlika između slobodno ugovorene-tržišne i zaštićene najamnine, umanjeno za izdatke, poreze i prireze, za navedeno razdoblje iznosila 1.767,90 kuna, odnosno za svakog tužitelja po 883,95 kuna,
11. Stoga je, na temelju svega prethodno navedenog, prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji u spornom razdoblju pretrpjeli imovinsku štetu kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene-tržišne najamnine i zaštićene najamnine, umanjeno za izdatke, poreze i prireze i to 1. tužiteljica u ukupnom iznosu od 37.384,47 kuna te 2. tužitelj u iznosu od 37.384,47 kuna te je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a tuženika obvezao na nadoknadu parničnog troška tužiteljima sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
12. Nije osnovan žalbeni prigovor tuženice da je prvostupanjski sud na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo.
13. Upravo suprotno navedenom žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96., dalje: ZNS) osobama koje su do dana stupanja na snagu ZNS imale status nositelja stanarskog prava priznat status zaštićenog najmoprimca i vlasnici takvih stanova bili su dužni sa zaštićenim najmoprimcima zaključiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila daleko niža od najamnine koju bi vlasnici tih stanova mogli ostvariti na tržištu. Također, ZNS je onemogućeno vlasnicima stanova da uđu u posjed svojih stanova, odnosno ulazak u posjed bio je povezan sa znatnim teškoćama i ispunjavanjem određenih zakonskih pretpostavaka. Dodatna otegotna okolnost vlasnicima tih stanova bila je činjenica da su se u ugovor o najmu unosili i članovi porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su imali nakon smrti nositelja stanarskog prava ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima, dakle imali su i pravo na plaćanje zaštićene najamnine.
15. Stoga je neosnovan i daljnji žalbeni prigovor kojim tuženica smatra da je prvostupanjski sud propustio saslušati Z. F., zaštićenog najmoprimca na okolnost njenog imovnog stanja jer navedeno ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a prema stanju spisa proizlazi da navedeni dokaz tuženica do zaključenja prethodnog postupka nije niti predložila.
16. Nadalje u odnosu na daljnji žalbeni prigovor visini tužbenog zahtjeva, valja odgovoriti da je upravo tuženica tijekom postupka prihvatila da se kao osnova koriste podaci o visini slobodno ugovorene najamnine ureda Grada (stranica 28 spisa) i nije imala primjedbi na izračun razlike iznosa u najamnini umanjene za izdatke, poreze i prireze prema podnesku tužitelja od 12. veljače 2021. godine. Stoga ni navedeni žalbeni prigovor nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u odnosu na izračun osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.
17. Pravilan je stav prvostupanjskog suda kada se u pobijanoj presudi poziva između ostaloga i na presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. srpnja 2014. u predmetu S. protiv Republike Hrvatske, broj zahtjeva: 12027/10 (dalje: Presuda Statileo).
18. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz članka 31. stavak 2. ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97., 117/05.) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17; dalje: ZV).
19. Prema članku 30. ZV pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari, koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.
20. Uvođenjem navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u članku 1. Protokola br. 1. iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. Navedenom intervencijom je vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, a da pritom u nacionalnom zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca.
21. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu – vlasnike, odnosno najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelji u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo im je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14; dalje: Ustav), odredbom čanka 30. ZV i odredbom članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju, a na što ukazuje i Presuda S., koju radi svega navedenoga, pravilno primjenjuje prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
22. Identično je i pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-2364/2016 od 18. siječnja 2018. kojim smatra da je tuženica u obvezi tužiteljima kao vlasnicima stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju su tužitelji pretrpjeli uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od lipnja 2016. do svibnja 2019. bilo onemogućeno naplatiti najamninu za svoju nekretninu/ stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu tužitelji nisu dužni dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmili jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće, s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati.
23. Radi svega navedenog nisu ostvareni žalbeni prigovori koje tuženica navodi u žalbi, pa je stoga žalba tuženice odbijena kao neosnovana i odlučeno je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP kao u izreci ove presude pod točkom I.
24. Kako tuženica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, odbijena je sa zahtjevom za nadoknadom troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
25. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije bila potrebna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Sisku 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić,v.r.