- 1 -              Revd-135/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-135/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. S., OIB …, 2. tužiteljice I. S., OIB … i 3. tužitelja R. S., OIB: …, svi iz Z., koje zastupa I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice V. M. M., OIB: …, iz Sjedinjenih Američkih Država, J. C., N. J., koju zastupa Z. Ž., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 3. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1254/2022-3 od 26. rujna 2023., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž-1254/2022-6 od 21. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1373/2021-126 od 4. ožujka 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Odbija se prijedlog 3. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II.              Odbacuje se prijedlog 3. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj R. S. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1254/2022-3 od 26. rujna 2023., ispravljena rješenjem istoga suda broj Gž-1254/2022-6 od 21. studenoga 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je drugostupanjski sud pravilno postupio kada je u utvrdio da je pravo vlasništva Revidenta prestalo donošenjem Rješenja o povratu (odluka upravnog tijela od 03.09.2004.) i da je donošenjem tog Rješenjem tužena bila ovlaštena upisati svoje pravo vlasništva bez provođenja posebnog postupka brisanja prava vlasništva Revidenta sukladno čl. 77.st. 2 Zakona o naknadi?

 

2. Da li je donošenje Rješenja o povratu (odluka upravnog tijela od 03.09.2004.), ona pravna situaciju koju Zakon o zemljišnim knjigama u čl. 129 st. 1 smatra činjenicom na temelju koje knjižno pravo nositelja knjižnog prava treba prestati?

 

3. Da li čl. 77.2 Zakona o naknadi ovlašćuje tuženu da provede upis prava vlasništva mimo pravila Zakona o zemljišni knjigama o pravnom predniku (čl. 40 ZZK/96)?“.

 

1.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, 3. tužitelj se pozvao na odluke revizijskog suda - broj Rev 4083/2019 od 26. siječnja 2021. i broj Rev 876/2013 od 30. rujna 2014.

 

1.2. U prijedlogu tvrdi i da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na mirno uživanje svoga vlasništva.

 

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice, provedene pod brojem Z-24201/2013, na stanu upisanog u poduložak 13118, zk.ul.br. 1607 k.o. G. Z., te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

4. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja zaključivši u bitnome da je upis pod brojem Z-24201/2013 valjan, da upisom Z-24201/2013 nije došlo do povrede knjižnog prava tužitelja s obzirom da je u času podnošenja zahtjeva (16. svibnja 2013.) upis bio određen po nadležnom tijelu G. Z. pravomoćnim dopunskim rješenjem od 3. rujna 2004., koje je doneseno u upravnom postupku u kojem su i tužitelji i njihova prednica sudjelovali kao stranke i da je upravo pravomoćno dopunsko rješenje od 3. rujna 2004. činjenica na temelju koje je knjižno pravo tužitelja i njihovih prednika prestalo, da je upis prema stanju zemljišne knjige bio provediv i da nisu postojale pretpostavke koje tijelu G. Z. koje je odredilo upis nisu mogle biti poznate prilikom donošenja odluke o određivanju upisa.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.1. To iz razloga jer naznačenim pitanjima predlagatelj osporava pravilnu primjenu materijalnog prava tumačeći činjenice u svoju korist. Naime, postavljenim pitanjima predlagatelj problematizira primjenu odredbe članka 77. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) temeljem koje odredbe sudovi nisu ni donijeli pobijanu odluku, pri čemu polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu, pa stoga takva pitanja ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

 

6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva predlagatelj u smislu razloga važnosti (Rev 4083/2019 od 26. siječnja 2021. i Rev 876/2013 od 30. rujna 2014.) su donesene ranije u ovopredmetnom postupku, u kojima je revizijski sud dao uputu nižestupanjskim sudovima što još trebaju utvrditi kako bi donijeli pravilnu i zakonitu odluku u konkretnom predmetu, a temeljem koje upute su nižestupanjski sudovi i postupili. Pozivanje predlagatelja na te odluke revizijskog suda ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe članka 387. ZPP.

 

7. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

8. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.

 

8.1. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

 

10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.