- 1 -              Revd-1347/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1347/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., OIB … iz S. P., koju zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u V., protiv tuženika A. b. d.d., OIB … , Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-380/23-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-424/21-24 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

r i j e š i o j e:

 

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-380/23-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-424/21-24 od 16. prosinca 2022., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

 

„Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?“

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-380/23-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-424/21-24 od 16. prosinca 2022.

 

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

 

2. Može li se podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv  dužnika pred sudom /drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

 

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

 

4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata tj. o dospijeću tražbine?

 

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli , na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

 

6. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. prizna troška prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje u tekstu: Tarifa /22) dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 5. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?

 

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnosno na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti i ukidanjem valutne klauzule iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

 

8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protiv popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“

 

2.1. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i povredu temeljnih prava i to povredu prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnosti i pravne sigurnosti, po članku 29. stavku 1. u vezi s člankom 3., člankom 14. stavkom 2. i člankom 26. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenilo da je šesto  postavljeno pravno pitanje  važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je u odnosu na postavljeno pravno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023. na koju se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije) (tako i Revd-4313/2023-2 od 24. siječnja 2024).

 

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

 

7. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu temeljenih prava uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći, da je nižestupanjski sud proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika na okolnost je li se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo s tužiteljem prije sklapanja ugovora koji dokaz je sud uzeo u obzir kod donošenja odluke.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.