Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj : Kž-229/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sare Brnčić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. AU zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2.1- dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-362/2021 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku je na temelju članka 453. točke

3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. dalje: ZKP/08.) okrivljeni AU oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 3. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Žalba državnog odvjetnika podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju državni odvjetnik obrazlaže time kako je u pobijanoj presudi nejasno iz kojih razloga sud prvog stupnja smatra iskaz oštećene MU nevjerodostojnim, iz razloga što svjedoci OU i ŽU nisu ponovili iste riječi koje im je o događaju prenijela oštećenica. No, takvim obrazloženjem žalbe državni odvjetnik suštinski osporava pravilnost zaključaka suda prvog stupnja koji je izveo na temelju dokaznog postupka pa se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po kojoj osnovi je žalba također podnesena. Stoga se navodi da drugostupanjski sud nije utvrdio nejasnoća razloga obrazloženja prvostupanjske presude kao formalni nedostatak iste jer je sud prvog stupnja dostatno, jasno i bez proturječja, posebice u odlomcima pod točkama 8.1. do 8.2. obrazloženja analizirao personalne dokaze iz postupka, u međusobnom odnosu te obrazložio svoje stajalište o nedokazanosti kaznenog djela. Stoga nije utvrđeno da bi bila počinjena citirana bitna postupovna povreda na koju je na predmetni način ukazao državni odvjetnik.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj smatra da je sud trebao prihvatiti svjedočki iskaz oštećene MU koji da je potvrđen iskazima svjedokinje ŽU i svjedoka OU, njezinih roditelja, a što sve da potvrđuje situacija narušenih obiteljskih odnosa.

7. U odnosu na žalbeno upiranje na vjerodostojnost svjedočkog iskaza oštećene MU, suprotno stajalištu žalitelja sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika oslobodio od optužbe jer nije dokazano da bi počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje. Naime, postojanje činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela mora biti s potpunom sigurnošću utvrđeno, a pri tome nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da je iskaz oštećene MU uvjerljiv, kao i potvrđen iskazima svjedoka ŽU te OU. Tako oštećena MU u svom iskazu navodi da joj se okrivljeni AU koji je inače njezin djed u to vrijeme u dobi od 90 godina, obratio na ulici u mjestu Blato te joj rekao da „ako sutra dođu na groblje da će ih sve ubiti i zakopati u grob“, a svjedoka očevidaca ovog događaja nije bilo. Njezini roditelji kojima ista navodi da se odmah obratila u pogledu prijetećih izraza navode da im je navela kako joj je okrivljenik rekao, po ŽU „da će ih sve ubiti i zapaliti u kući“, a po FU okrivljenik koji je vrijeđao i pljuvao je rekao da će „ubiti njega i suprugu“. Sud prvog stupnja analizirajući predmetne iskaze pravilno zaključuje da svjedoci po čuvenju ne potvrđuju na suglasan način navode oštećenice te ne spominju ni kontekst izgovorenih riječi, a to je dolazak na groblje, kao što različito iskazuju o ponašanjima okrivljenika, u smislu da isti takve postupke ponavlja koristeći situaciju kada je osoba kojoj se obraća sama ili da to čini pred dosta ljudi. U situaciji zaista bitno narušenih obiteljskih odnosa, činjenice da je u inkriminirano vrijeme nesporno došlo do smrti i pogreba člana njihove obitelji, uzimajući u obzir negiranje djela od stane okrivljenika, a s druge strane suprotan iskaz oštećene MU koji nije bili potkrijepljeni iskazom drugih svjedoka, iz svih tih razloga nije bio sam za sebe dovoljan temelj za donošenje osuđujuće presude u pogledu dokazanosti radnje počinjenja djela o upućenim verbalnim prijetnjama. Stoga je neosnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iz iznesenih razloga je odbijanjem kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, a uzimajući u obzir da ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije utvrđeno povreda postupka i zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po članku 476. stavak 1. ZKP/08., prvostupanjska presuda potvrđena po članku 482. ZKP/08.

Rijeka, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović