REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-464/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Srebrenke Šantić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. , 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optuženog IN izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-288/2026-60 od 19. lipnja 2026., u javnoj sjednici održanoj 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-288/2026-60 od 19. lipnja 2026., proglašen je krivim optuženi IN zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisanog u članku 326. stavku 1. KZ/11, te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. veljače 2026. nadalje. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) nalaže se optuženom IN podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura), te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi IN, po branitelju Nikoli Fanuku odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presuda preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi IN i njegov branitelj odvjetnik Nikola Fanuko, te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvova li su optuženik i njegov branitelj, dok nije pristupio državni odvjetnik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

5. Žalba optuženog IN nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći da je pobijana presuda kontradiktorna, proturječna izvedenim i utvrđenim dokazima, čime ukazuje na bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer da je prvostupanjski sud u točki 23. obrazloženja naveo, da zaključak suda, da je optuženik počinio kazneno djelo iz koristoljublja nije doveden u pitanje rezultatima pretrage mobitela koji je oduzet od optuženika, kojom pretragom nije pronađena pisana komunikacija u vezi prijevoza ilegalnih migranata, a isto tako da sud ne obrazlaže iz kojih dokaza proizlazi da je optuženik kriv.

7.1. Međutim, protivno takvim navodima u žalbi, ovaj drugostupanjski sud navedenih nejasnoća i nedostataka nije našao, te je utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske presude iznijeti jasni, razumljivi, dostatni i neproturječni razlozi, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio na temelju kojih dokaza zaključuje da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, te da time što rezultatima pretrage oduzetog mobitela nije pronađena pisana komunikacija u vezi prijevoza ilegalnih migranata takav zaključak nije doveden u pitanje, pa je takvo obrazloženje u potpunosti jasno i razumljivo iz kojeg razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se optuženik poziva u žalbi.

7.2. Pri tome optuženik u žalbi navodi da kod kaznenih djela prijevoza ilegalnih migranata osoba koja prevozi ilegalne migrante putem mobitela dobije podatke gdje migrante treba pokupiti kojom rutom voziti i gdje ih iskrcati, te da takva osoba često komunicira s drugim osobama glede samog kaznenog djela, a takve komunikacije kod optuženika nema, čime u stvari osporava zaključak prvostupanjskog suda glede dokazanosti počinjenja kaznenog djela od strane optuženika, što međutim, predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg osnova se također žali, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.

8. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali tu povredu posebno ne obrazlaže niti ne konkretizira, time da je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u odnosu na one bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koje po članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, a takvih povreda pobijana presuda ne sadrži.

9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje , optuženik ne spori da iz iskaza policijskih službenika i materijalne dokumentacije, posebno fotografija nadzorne dojavne kamere proizlazi da su tamnim vozilom prevezene četiri osobe do blizine granice između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koje su izašle iz vozila, na način da je evidentirano da je iz vozila izašlo pet osoba, a četiri osobe koje su prešle u Republiku Sloveniju su zatečene od strane policijskih službenika Republike Slovenije, a radi se o ilegalnim migrantima, nakon čega je nadzornom kamerom uočeno da se vozilo Opel Zafira crne boje kretalo u suprotnom smjeru prema glavnoj cesti, te da su policijski službenici nakon obavijesti o istome, optuženika zaustavili u tom vozilu.

9.1. Međutim, protivno navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud kada nije prihvatio obranu u kojoj optuženik tvrdi da nije prevozio ilegalne migrante, već da je išao pokupiti predmetno vozilo da ga vrati u Zagreb, jer je od 4. veljače 2026. smješten u Hostelu Hilton u Zagrebu gdje da je došao s namjerom da otvori bar ili restoran, u čemu da mu je pomagala sestrična PN i njezin suprug HN koji više od 10 godina žive zajedno u Zagrebu, s time da ne zna njihovu adresu i nema njihov broj telefona, pa tako da je inkriminiranog dana 9. veljače 2026. bio s BN, ujutro da su krenuli iz Zagreba HN vozilom Golf 5, HN da je dobio poziv, da mu je rekao da treba pokupiti jedan auto s jednog mjesta, da je to njegov osobni automobil i njega da je zamolio za uslugu da preveze taj auto natrag u Zagreb, pa da ga je HN dovezao do tog mjesta gdje je preuzeo auto u kojem nije bilo nikoga, a ključ da je bio na desnom stražnjem kotaču, nakon toga HN da je vozio ispred njega prema Zagrebu, a nakon 5-6 km njega da je zaustavila policija, kao neživotan, neuvjerljiv i usmjeren u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti. Isto iz razloga što je provjerom u JRO MUP RH utvrđeno je da u RH ne postoje osobe PN i HN za koje optuženik navodi da su njegova sestrična i njezin suprug koji već 10 godina žive u [adresa], pri čemu je naveo da ne zna njihovu adresu i nema njihov broj telefona, te iz dopisa Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove PU PG (list 288-289 spisa) proizlazi da vozilo marke Opel Zafira, reg. oznake [registarska oznaka], nije u vlasništvu HN, već da je u vlasništvu druge osobe (KN iz [adresa]).

9.2. Pri tome, takav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje, navodima u žalbi, da optuženik koji živi u [adresa] ne zna baš adrese u Republici Hrvatskoj, a telefonski broj normalno da nema kad u istražnom zatvoru nema mobitel uz sebe , jer iz raspravnog zapisnika od 12 lipnja 2026. jasno proizlazi da je izjavio da mu nije poznata adresa na kojoj navedene osobe stanuju, te da nema njihov broj telefona. Stoga, nije životno i logično da bi optuženik došao u Republiku Hrvatsku, bio smješten u hotelu, prema vlastitoj obrani se nalazio s navedenim osobama radi obilaska lokacija na kojima bi mogao otvoriti restoran, a da pri tome ne zna niti njihove adrese niti ima njihove brojeve telefona, jer se na takav način ne bi mogao s njima nalaziti i komunicirati. Stoga, kako je utvrđeno da je optuženik predmetnog dana upravljao vozilom kojim su neposredno prije prevezeni ilegalni migranti, a imajući u vidu i opisano kratko vremensko, kao i prostorno kretanje vozila, prema granici sa Republikom Slovenijom, izlaska migranata iz istog te potom vraćanja vozila do mjesta gdje je optuženik zaustavljen od strane djelatnika policija, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da je upravo optuženik postupio na inkriminirani način, i to svakako radi ostvarivanja zarade, jer se takvo postupanje iz tog razloga i čini, dakle, iz koristoljublja, čime je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu u odnosu na kaznenu sankciju, preispitana je i odluka o istoj. Pri tome je prvostupanjski sud, prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, te imajući u vidu, stupanj krivnje i povredu zaštićenog dobra, cijeneći olakotnim neosuđivanost i da je otac jednog maloljetnog djeteta, te u izostanku otegotnih okolnosti, te pravilno utvrdio i obrazložio da će se upravo kaznenom sankcijom koju je izrekao optuženiku, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

11. Iz tih razloga, te s obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda kao ni povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud po članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženog IN je trebalo odbiti kao neosnovanu sukladno članku 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 16. rujna 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Sandra Juranović