Poslovni broj: Us I-1189/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika, Splitsko- dalmatinska županije, Upravnog odjela za financije, radi poreza na nekretnine, nakon javne rasprave zaključene 04. rujna 2026. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 16. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Splitsko- dalmatinska županije, Upravnog odjela za financije, KLASA:UP/II 410-06/25- 0001/0379, URBROJ:2181/1-09/50-26-0002 od 08.travnja 2026. godine.
Obrazloženje
1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/II 410-06/25-0001/0379, URBROJ:2181/1-09/50-26-0002 od 08. travnja 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je predmetna nekretnina za koju mu je utvrđena obveza plaćanja poreza na nekretnine je jedina nekretnina koju posjeduje, pa da stoga ne istu ne treba plaćati porez na nekretnine; da je predmetno rješenje donijeto na temelju podataka o potrošnji vode; da je on u mirovini te da smatra da slobodno može ići gdje god želi i koliko i kada želi. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. U odnosu na tužbeni navod da predmetna nekretnina predstavlja tužiteljevu jedinu nekretninu u vlasništvu, tuženik ističe da navedena okolnost nije propisana Zakonom o lokalnim porezima kao razlog za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine; da nijednim pravnim propisom nije propisano da osoba mora stanovati u nekretnini koja je u vlasništvu te osobe, što je i logično, primjerice, tužitelj može stanovati u nekretnini u vlasništvu svoje supruge, djece, treće osobe ili u nekretnini čiji je posjednik s neriješenim vlasničkim stanjem. Stoga da navedena činjenica u konkretnom slučaju ne može predstavljati valjani dokaz u kontekstu utvrđivanja činjenica stalnog stanovanja u nekretnini. Tuženik ističe da pregledom dokaza koji su priloženi spisu tijela prvog stupnja je evidentno da potrošnja vode postoji samo u travnju, te zatim u razdoblju od lipnja do listopada, dok tijekom ostatka godine iznosi 0 m3. Također tuženik ističe da je istovjetan trend potrošnje isključivo tijekom ljetnih mjeseci vidljiv iz obračuna godinama unazad; da je sukladno ustaljenoj praksi Upravnih sudova i upravnih tijela, potrošnja energenata osnovni pokazatelj načina korištenja nekretnine. Slijedom navedenog, kako se dokaz o potrošnji vode uzima kao adekvatan i dostatan dokaz, da je utvrđeno da se predmetna nekretnina koristi povremeno, odnosno da se ista nekretnina ne koristi za stalno stanovanje. Predloženo je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II 410-06/25-0001/0379, URBROJ:2181/1-09/50-26-0002 od 08.travnja 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Supetra, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA:UP/I-410-20/25-01/1815,URBROJ: 2181- 11-03/1-25-1 od 17. srpnja 2025. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2025. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na nekretninu na adresi [adresa], korisne površine 97,00 m2, u iznosu od 485,00 eura.
4.Na ročištu zakazanom za 04. rujna 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvana a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.
Tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i da osporava predmetno rješenje tuženika. Naveo je da je po struci kondicijski trener, pa iako je od prije dvije godine u mirovini je još uvijek tražen kao kondicijski trener, pa da prihvaća pozive stranaka da ih trenira u nekom razdoblju; da poslove trenera sada obavlja iako je u mirovini i zbog financijskih razloga. Slijedom navedenog da u vrijeme kada on radi za neke sportske klubove, je odsutan sa adrese predmetne nekretnine. Naveo je da je u 2025. godini tako trenirao neke boksače te ih pripremao za Europsko prvenstvo, zbog čega je izbivao sa adrese navedene nekretnine zbog tih priprema i treninga oko jedan mjesec i pol dana, a da je za to vrijeme predmetna nekretnina bila zatvorena te nije bilo potrošnje.
U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. travnja 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 17. srpnja 2025. godine tužitelju za 2025. godinu utvrđen porez na nekretninu na adresi [adresa], korisne površine 97,00 m2, u iznosu od 485,00 eura.
Među strankama je sporno da li tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor, za predmetnu nekretninu u mjesta [adresa].
7.Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16,101/17,114/22,114/23, 152/24, dalje: ZoLP-a, te članka 9. stavak 1. Odluke o gradskim porezima (Službeni glasnik Grada Supetra, broj: 19/17,19/23. i 4/25, dalje: Odluka), određeno je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je u smislu tog Zakona nekretnina svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno- poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju.
8.Nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u mjestu [adresa] na adresi [adresa], jer isto tužitelj niti ne spori.
Isto tako nije sporno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa].
9.Člankom 27. stavak 3. Z0LP-aq propisano je da je porezni obveznik dužan na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini.
Dakle, sama činjenica da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučujuća već se u postupku treba dokazati način korištenja predmetne nekretnine tj. da li vlasnik nekretnine nekretninu koristi za stalno stanovanje.
10.Tužitelj u tužbi navodi da mu je predmetna nekretnina u [adresa] jedina nekretnina pa da stoga ne bi trebao plaćati porez na nekretnine. Također u iskazu danom na raspravi navodi da u predmetnoj nekretnini stanuje osim u razdobljima u kojima je odsutan zbog obavljanja poslova kondicijskog trenera, koje poslove uz mirovinu obavlja na traženje različitih stranaka i sportskih klubova.
11.U provedenom postupku prvostupanjsko tijelo je temeljem prikupljenih podataka o komunalnim uslugama (potrošnja vode) utvrdilo činjenično stanje, dakle, činjenično stanje je utvrđeno temeljem egzaktnih podataka (pokazatelja) koji ukazuju na način korištenja predmetne nekretnine.
Prema podacima o potrošnji vode na predmetnoj nekretnini u 2025. godini, koji podatci su pribavljeni od trgovačkog društva Vodovod Brač d.o.o. i to Kartice o potrošnji, koja je priložena spisu nesporno proizlazi da je potrošnja vode postoji samo u travnju, te zatim u razdoblju od lipnja do listopada, dok tijekom ostatka godine iznosi 0 m3, koji podaci potvrđuju da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno da se ne koristi za stalno stanovanje.
Navedeni zaključak da tužitelj predmetnu nekretnini ne koristi za stalno stanovanje proizlazi i iz tužiteljevog iskaza danog na raspravni zapisnik prema kojem tužitelj u predmetnoj kući stalno ne stanuje jer je određena razdoblja odsutan radi obavljanja poslova kondicijskog trenera za sportska društva koja ga angažiraju.
12.Tužbeni navod da predmetna nekretnina predstavlja tužiteljevu jedinu nekretninu u vlasništvu, pa da ne bi tužitelj trebao plaćati porez na nekretnine nije osnovan budući da navedena okolnost nije propisana Zakonom o lokalnim porezima kao razlog za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine.
13.Isto tako je ukazati da nijednim pravnim propisom nije propisano da osoba mora stanovati u nekretnini koja je u vlasništvu te osobe, što je i logično, primjerice, tužitelj može stanovati u nekretnini u vlasništvu svoje supruge, djece, treće osobe ili u nekretnini čiji je posjednik s neriješenim vlasničkim stanjem. Vlasnik nekretnine je slobodan u izboru gdje će boraviti i može biti odsutan sa adrese nekretnine, međutim, za utvrđivanje statusa nekretnine i da li se nekretnina koristi za stalno stanovanje odlučno je da li vlasnik stalno stanuje ili nekretninu povremeno koristi.
14.Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18 do 152/24, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
15.Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocijeni suda proizlazi da tužitelj predmetnoj nekretnini u 2025. godini nije koristio za svoje stalno stanovanje.
Slijedom navedenih dokaza pravilno je zaključeno da tužitelj predmetnu nekretninu, nije koristio za stalno stanovanje, budući da tužitelj nije dokazao, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj nekretnini uistinu živio, da isti koristio za stalno stanovanje, već proizlazi da je stan koristio povremeno, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na nekretnine.
Naime, sam tužitelj je na zapisnik sa rasprave iskazao da zbog obveza vezanih za obavljanje poslova kondicijskog trenera za različite osobe i sportske klubove koji ga angažiraju određeni razdoblje u toku godine ne boravi u nekretnini, a što je bio slučaj i u predmetnoj 2025. godini, radi čega u tim razdobljima ima manju potrošnju.
Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužitelj predmetnu kuću ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti. Sukladno ustaljenoj praksi Upravnih sudova i upravnih tijela, potrošnja energenata osnovni pokazatelj načina korištenja nekretnine.
16.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 16. rujna 2026.
SUDAC
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, UB iz [adresa],
- tuženiku, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,
- u spis.
