Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

Poslovni broj: R1 Ob-1142/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku, u pravnoj stvari predlagatelja pod 1) EH , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2) CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje na adresi u [adresa] str. 26, Köln, i zastupani po Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, naspram predloženika pod 1) Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Podružnica Split, Obala kneza Branimira 15 i pod 2) Ministarstvo financija, OIB 18683136487, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split, Domovinskog rata 2, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, izvanraspravno, 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Ovaj se sud oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje se prijedlog od 28. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 28. prosinca 2023. pod gornjim poslovnim brojem zaprimljen prijedlog predlagatelja radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice. Iz prijedloga i priložene dokumentacije proizlazi da su obje stranke hrvatski državljani, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a adresom stanovanja u [adresa] gdje su se upoznali 1980. godine u [adresa] i gdje od tada kontinuirano žive zajedno u istom stanu. Uz podnesak od predlagatelji je priložio dokaz o najmu stana na adresi u [adresa].

2. Sud je po službenoj dužnosti, sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP-a), koji se u ovom izvanparničnom postupku primjenjuje na odgovarajući način, ispitao postoji li međunarodna nadležnost suda Republike Hrvatske za odlučivanje o postavljenom zahtjevu, s obzirom na to da odnos stranaka sadrži strani element.

3. Sukladno članku 48. stavku 3. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/17 i 67/23), na stvari iz odnosa u izvanbračnim zajednicama na odgovarajući način se primjenjuju stavci 1. i 2. istog članka, koji nadležnost suda Republike Hrvatske u bračnim stvarima vežu uz kriterije nadležnosti propisane poglavljem II. Uredbe (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim stvarima i stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, koja je s učinkom od 1. kolovoza 2022. zamijenila Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003, na koju tekst članka 48. Zakona o međunarodnom privatnom pravu izrijekom upućuje. Ti se kriteriji vežu uz uobičajeno boravište stranaka, a ne uz njihovo prebivalište u smislu upravne evidencije.

4. Za razlikovanje tih dvaju pojmova mjerodavne su definicije iz članaka 4. i 5. Zakona o međunarodnom privatnom pravu. Prebivalište je, prema članku 4. istog Zakona, mjesto u kojemu se fizička osoba nastanila s namjerom da u njemu trajno živi, dok je uobičajeno boravište, prema članku 5. istog Zakona, mjesto u kojemu fizička osoba pretežno živi, bez obzira na to je li njezin boravak ili nastanjenje u tom mjestu registriran ili dozvoljen, pri čemu se osobito uzimaju u obzir okolnosti osobne ili poslovne naravi koje upućuju na trajnu vezu osobe s tim mjestom. Iz navedenog proizlazi da formalna prijava prebivališta u [adresa] sama za sebe ne dokazuje niti supstituira uobičajeno boravište mjerodavno za ocjenu međunarodne nadležnosti, kada iz činjeničnih navoda i priloženih dokaza proizlazi suprotno.

5. U konkretnom slučaju, iz vlastitih navoda predlagatelja te iz priloženog dokaza o najmu stana proizlazi da su predlagatelji izvanbračnu zajednicu započeli 1980. godine u [adresa], gdje od tada kontinuirano žive zajedno u istom stanu. Ovakvo dugotrajno, kontinuirano i dokumentirano stanovanje na istoj adresi tijekom razdoblja od gotovo četrdeset i šest godina, prema ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na to da je težište svakodnevnog života stranaka trajno vezano uz Saveznu Republiku Njemačku, neovisno o formalno prijavljenom prebivalištu stranaka u [adresa], koje pod tim okolnostima predstavlja tek upravnu evidenciju bez odraza u stvarnim životnim prilikama stranaka, koje ni same u prijedlogu ne tvrde suprotno. Sud stoga utvrđuje da stranke uobičajeno boravište, u smislu članka 5. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i u smislu kriterija iz poglavlja II. Uredbe (EU) 2019/1111, imaju u Saveznoj Republici Njemačkoj, a ne u Republici Hrvatskoj.

6. Slijedom navedenog, po primarnom kriteriju nadležnosti iz članka 48. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, na odgovarajući način primijenjenom sukladno stavku 3. istog članka, nadležnost pripada sudu države članice Europske unije u kojoj stranke imaju uobičajeno boravište, odnosno sudu [adresa].

7. Okolnost da su obje stranke hrvatski državljani sama po sebi ne utemeljuje nadležnost suda Republike Hrvatske. Supsidijarna nadležnost suda Republike Hrvatske temeljem hrvatskog državljanstva stranke, propisana člankom 48. stavkom 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu u vezi sa stavkom 3. istog članka, po svojoj je pravnoj naravi rezidualna i aktivira se isključivo kada nijedan sud države članice Europske unije nije nadležan primjenom primarnih kriterija iz Uredbe. Budući da u konkretnom slučaju nadležnost suda države članice – Savezne Republike Njemačke – postoji po osnovi uobičajenog boravišta stranaka, pretpostavke za primjenu supsidijarne nadležnosti suda Republike Hrvatske nisu ispunjene.

8. Kako sud tijekom postupka nije utvrdio postojanje niti jednog od kriterija koji bi, primjenom članka 48. stavaka 1. do 3. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, utemeljio nadležnost suda Republike Hrvatske, valjalo je zaključiti da za odlučivanje o predmetnom zahtjevu nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, već sud Savezne Republike Njemačke, na čijem području stranke uobičajeno borave.

9. Slijedom iznesenog, sud se sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o parničnom postupku po službenoj dužnosti oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku te odbacio prijedlog, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

10. Sud dodatno napominje, iako to s obzirom na prethodno utvrđenu nenadležnost nije bilo odlučno za donošenje ove odluke, da iz prijedloga ne proizlazi da se utvrđenje izvanbračne zajednice traži radi stjecanja prava na obiteljsku mirovinu u smislu članka 25. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22) niti bi, s obzirom na to da su prema navodima predlagatelja obje stranke žive, pretpostavke za vođenje ovog izvanparničnog postupka po toj osnovi mogle biti ispunjene, budući da citirana odredba poseban izvanparnični postupak radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice predviđa isključivo radi stjecanja prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine, koja okolnost u ovom predmetu nije nastupila.

U Splitu, 16. rujna 2026.

S U T K I N J A

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Predlagateljima po pun.