REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-659/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica MŽ, službena osoba tuženika, radi razmjernog dijela invalidske mirovine, 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03462370686, URBROJ: 341-99-06/2-24-332 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-03/03462370686, URBROJ: 341-99-06/2-24-332 od 8. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03462370686, URBROJ: 341-17-06/2- 23-8601 od 5. siječnja 2024. kojim je tužitelju, N iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom zbog pojave bolesti 80% izvan tih okolnosti, priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 7. studenoga 2023. u svoti od 248,52 EUR mjesečno te je umjesto ove mirovne određena najniža mirovina u svoti od 508,37 EUR mjesečno.

2. Tužitelj u tužbi te podnescima od 11. listopada 2024. i 24. rujna 2025. osporava zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nesagledavanja dokaza u spisu obzirom da nisu sagledani nalazi tužitelja, kao niti opis poslova i radnih zadataka koje je obavljao, godine života te njegova stručna sprema i zvanje. Navodi da nalaz i mišljenje ne sadrži obrazloženje te su pogrešno izvedeni zaključci iz njegove medicinske dokumentacije vezano za postotak invaliditeta koji je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao i sa pogrešnim datumom priznavanja prava jer je zahtjev podnio 12. lipnja 2023. pa bi se pravo trebalo priznati od 1. srpnja 2023. Nadalje tužitelj nabraja što propisuje i jamči građanima Ustav Republike Hrvatske, citira članak 2. Zakona o hrvatskom registru osoba s invaliditetom te Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Smatra bitnim naglasiti kako se invaliditet bitno razlikuje od bolesti jer invaliditet predstavlja stanje, tj. posljedicu bolesti ili oštećenja te pojašnjava da ocjena radne sposobnosti podrazumijeva procjenu zdravstvene sposobnosti određene osobe za rad kojom se procjenjuje njezino zdravstveno stanje i psihičke sposobnosti sa zahtjevima poslova radnog mjesta, uvjetima rada i radnim okolišem.

2.1. Tužitelj je stajališta da u konkretnom slučaju nije sagledano činjenično stanje, odnosno nije obrazloženo njegovo zdravstveno stanje u kojem postotku i po kojoj točki Pravilnika ga sprječava u poslu kojega je obnašao te stoga predlaže provesti vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 14. studenog 2023. utvrđeno da je kod osiguranika dana 7. studenog 2023. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica pojave bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, Povjerenstvo za reviziju ocjenu radne sposobnosti prema članku 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., u daljnjem tekstu: ZOHBDR) obavilo je reviziju navedenog nalaza i mišljenja dana 29. studenog 2023. i dalo suglasnost na nalaz i mišljenje. Također, u postupku povodom žalbe pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, od 25. ožujka 2024., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da se u postupku po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 7. studenog 2023. nastao dijelom 20% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 80% zbog izvan tih okolnosti, nije bilo zakonske osnove za uvažavanje navoda u žalbi i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke, Anamariji Petek Erić, doc. prim. dr. sc.

5. Dana 24. rujna 2025. i 9. rujna 2026. održane su rasprave na koje je pristupila službena osoba tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, kao i navoda iznesenih tijekom upravnog spora, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj koji je svoje izostanke opravdao u podnescima od 24. rujna 2025. i 3. rujna 2026. te su iste održane u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS).

5.1. Na raspravi održanoj dana 9. rujna 2026. je stalna sudska vještakinja usmeno izložila nalaz i mišljenje (članak 82. stavak 4. ZUS-a) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je upravni postupak pokrenut povodom prijedloga tužitelja za ostvarivanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine od 12. lipnja 2023.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1972. te je do dana 7. studenog 2023. navršio 51 godinu i 2 mjeseca života, da je izvršnim rješenjem tužitelju trajno utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata, da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju od 239 dana u borbenom sektoru, kao i da je ostvario status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata.

9. Nadalje, mirovinski staž prema članku 24. do 31. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., nastavno: ZOMO) i članku 55. ZOHBDR -a koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, utvrđen je u trajanju od 04 godine, 5 mjeseci i 29 dana te je stoga razvidno da je tužitelj dana 7. studenog 2023. ispunio uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema članku 30. ZOHBDR-a.

10. Naime, ovlašteni vještaci u prvom stupnju su svojim nalazom i mišljenjem evidencijski broj vještačenja: 974149 od 14. studenog 2023. utvrdili da je kod tužitelja dana 7. studenog 2023. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica pojave bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, dok je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZOHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja dana 29. studenog 2023., KLASA: 141-02/23-01/1046, URBROJ: 522-4/4- 23-2 i dalo suglasnost na nalaz i mišljenje.

11. Prema odredbi članka 39. stavka 4. ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

12. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 5. siječnja 2024. putem kojega je tužitelju priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom zbog pojave bolesti 80% izvan tih okolnosti, počevši od 7. studenog 2023.

13. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod tužitelja.

13.1. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 1031760 od 25. ožujka 2024. vidljivo je da isti u konačnici zaključuju kako ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene s podrobnim obrazloženjem tog nalaza i mišljenja, a drugostupanjsko rješenje tuženika temelji se na izloženom nalazu Vijeća viših vještaka od 25. ožujka 2024.

14. Imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi odnosno sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, na ročištu za raspravu održanom 24. rujna 2025. usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju, Anamariji Petek Erić, doc.prim.dr.sc, rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I- 659/2024-11 od 24. rujna 2025.

15. Slijedom toga, vještakinja dr. Anamarija Petek Erić je 22. prosinca 2025. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 5. rujna 1991. do 30. travnja 1992. te je stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljac. Naime, rješenjem Požeško – slavonske županije – Upravni odjel za socijalnu skrb, KLASA: UP/1-562- 01/22-02/153, URBROJ: 2177-04-02/2-23-5 od 8. svibnja 2023. godine tužitelju je utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma stalno, po osnovi psihičke bolesti - PTSP nastale u obrani suvereniteta RH. Uvidom u dokumentaciju priležeću spisima vještakinja zaključuje da je tužitelj stekao oko 6 godina radnog staža.

15.1. Pregledom dokumentacije razvidno je da tužitelj do 27. travnja 2017. (dokumentirani prvi psihijatrijski pregled OB Požega – pod dg.: F43. 8 Ostale reakcije na teški stres, PTSP i.o. ) nije bolovao od težih duševnih smetnji, smetnji iz kruga poremećaja ličnosti u užem smislu, smetnji povezanih sa zlouporabom ili ovisnošću o sredstvima ovisnosti, niti bilo kojih drugih duševnih smetnji. Potom vještakinja podrobno opisuje kronologiju psihijatrijskog liječenja u vremenskom razdoblju između 2017. do 2022. godine te zaključuje da je klinička slika tužitelja obilježena posttraumatskom simptomatologijom, pri čemu dominira klaster simptoma - podražljivosti, što je u potpunosti u skladu s dijagnostičkim kriterijima PTSP -a (prema MKB-10 i DSM-5 klasifikaciji). U slučaju tužitelja to se očituje kao kronična razdražljivost, nizak prag tolerancije na frustraciju i učestale epizode burnih, ponekad acting-out reakcija. Prisutan je i obrazac socijalnog povlačenja te izbjegavanja situacija i tema koje ga podsjećaju na rat. Noćno spavanje je trajno poremećeno, uz košmarne snove i intruzivne, nametajuće slike ratnog sadržaja koje ga emocionalno preplavljuju. Komorbidno uz simptome PTSP opservira se i stabilna depresivno- anksiozna komponenta, koju karakteriziraju trajno sniženo raspoloženje, anhedonija, adinamija, izražen umor i osjećaj promašenosti. Zabilježen je doživljaj besmisla, a anksiozne tegobe poprimaju i vegetativne te somatske manifestacije.

15.2. Na ukupnu kliničku sliku tužitelja značajno utječu i dugotrajna somatska stanja, koja su konzistentno dokumentirana kroz godine. Neurokirurški nalaz iz 03/2017. potvrđuje herniacije diskova od L1 do S1 uz obostranu lumboishialgiju i radikulopatiju L4–S1, pri čemu MR prikazuje oštećenja svih pet lumbalnih kralježaka; zbog opsega protruzija operativno liječenje nije indicirano. Nalaz neurologa iz 03/2017. dodatno potvrđuje spondilartrozu, hernije diska i radikularni sindrom, dok u OHBP nalazu iz 06/2018. tužitelj dolazi zbog akutnog lumbaga s išijasom. Još ranije, nalaz fizijatra iz 04/2015. bilježi sy. canalis carpi i cubitalis te stanje nakon kompresivnog prijeloma Th12, a 2016. je provedena dekompresija n. medianusa (s naknadnim rezidualnim smetnjama). Izvješće izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite od 25. svibnja 2023. dokumentira iscrpljenje mogućnosti liječenja te potvrđuje trajnost posljedica, uključujući kronični lumbosakralni sindrom, obostranu lumboishialgiju i radikulopatiju, uz istaknute psihijatrijske dijagnoze (F43.1, F43.2). Ova somatska stanja — kronične degenerativne promjene kralježnice, radikulopatije, postoperativne teškoće nakon karpalnog kanala te ranije ozljede kralježnice — mogu predstavljati kontinuiran izvor boli, fizičkog ograničenja i umora. U interakciji s egzogenim stresorima (propala tvrtka, financijski dugovi i dugotrajna financijska nesigurnost, nezaposlenost članova obitelji, smrt suborca, utjecaj aktualnih ratnih zbivanja, administrativni postupci) oni značajno moduliraju intenzitet psihičke simptomatologije, održavaju kroničnost poremećaja i doprinose oscilacijama raspoloženja i podnošljivosti frustracija. U takvom kontekstu, i somatske bolesti predstavljaju važan doprinos smanjenju ukupne funkcionalnosti, dok se psihičke smetnje ratnog podrijetla (PTSP) održavaju kao umjereno trajno obilježje, ali ne predstavljaju dominantni uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti.

15.3. Psihijatrijsko liječenje se tijekom godina provodi konzistentno, uz stabilnu farmakoterapiju (SSRI, triciklički antidepresiv, benzodiazepini i hipnotik), bez potrebe za stacionarnom hospitalizacijom. Zbrinjavanje se odvija ambulantno i u sklopu više ciklusa dnevne bolnice. Iako terapija povremeno dovodi do smanjenja napetosti i tjeskobe, poboljšanja su parcijalna i kratkotrajna, dok perzistira opisana oscilatorna simptomatologija PTSP-a sa anksiozno-depresivnim komorbiditetom.

15.4. Zaključno, vještakinja ističe, na temelju dostavljene medicinske dokumentacije i kronološkog tijeka liječenja, da je kod tužitelja riječ o kronificiranom, klinički umjerenom posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) prema ZOHBDR, s dominantnom simptomatologijom iz klastera podražljivosti (kronična razdražljivost, niska tolerancija na frustraciju, epizode acting-out ponašanja, košmarni snovi i intruzivne ratne uspomene), uz trajno prisutnu depresivno-anksioznu komponentu. Psihijatrijsko liječenje započinje 2017. godine (25 godina nakon borbene izloženosti) i od tada je kontinuirano, uz relativno stabilnu farmakoterapiju (SSRI, TCA, benzodiazepini, hipnotik) i 3 ciklusa liječenja u dnevnim bolnicama. Tijekom čitavog razdoblja nije bilo potrebe za stacionarnom psihijatrijskom hospitalizacijom, te nisu zabilježeni simptomi kompleksnog posttraumatskog stresnog poremećaja (prema DSM-5), psihotična simptomatologija, auto- ili heterodestruktivni pokušaji.

15.5. Tužitelj ima i opsežne kronične somatske komorbiditete koji su razvidni iz medicinske dokumentacije u spisu za koje uzima medikamente. Neurokirurški i neurološki nalazi iz 03/2017. potvrđuju herniacije diskova od L1 do S1, obostranu lumboishialgiju i radikulopatiju L4–S1, uz radiološki verificirana oštećenja svih pet lumbalnih kralježaka, te je stanje definirano inoperabilnim. OHBP nalaz iz 06/2018. bilježi akutni lumbago s išijasom. Fizijatrijski nalaz iz 04/2015. upućuje na sindrom karpalnog i kubitalnog kanala te raniji kompresivni prijelom Th12, dok je 2016. provedena dekompresija n. medianusa s rezidualnim smetnjama. U izvješću izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite od 25. svibnja 2023. potvrđeno je iscrpljenje mogućnosti liječenja te trajnost somatskih posljedica, uključujući kronični lumbosakralni sindrom, obostranu lumboishialgiju, radikulopatiju, gastrointestinalne i druge komorbiditete.

15.6. Uz navedeno jasno se opisuje utjecaj i niza egzogenih stresora: neuspjeh poslovnog pothvata i financijska zaduženost, dugotrajna egzistencijalna nesigurnost, nezaposlenost članova obitelji, smrt bliskog suborca, utjecaj aktualnih ratnih zbivanja te administrativni postupci koji povremeno dovode do reaktivnog pogoršanja psihičkog stanja u okviru evidentiranih psihičkih smetnji.

15.7. U takvom kliničkom i funkcionalnom kontekstu, opravdano je zaključiti da ratni PTSP sudjeluje u nastanku potpunog gubitka radne sposobnosti s uzrokom invalidnosti u omjeru od 20% kao bolest (PTSP F43.1) zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (prema ZOHBDR), dok je 80% uzroka invalidnosti izvan tih okolnosti.

15.8. Stalna sudska vještakinja zaključuje da je ovakva procjena u potpunosti sukladna nalazima vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz studenoga 2023. i ožujka 2024.

16. U podnescima od 21. siječnja 2026. i 3. rujna 2026. tužitelj iskazuje neslaganje s nalazom i mišljenjem vještakinje jer, prema njegovom mišljenju, nisu sagledane sve činjenice bitne za ocjenu njegove radne sposobnosti. U bitnome navodi da vještakinja nije uzela u obzir njegove godine života, stručnu spremu i opis poslova i zadataka koje je radio te koliko tužiteljeva dijagnoza utječe na radnu nesposobnost kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu (PTSP) te smatra da je gubitak radne sposobnosti kao posljedice bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske trebao biti utvrđen sa 50%. Ističe da zadaća vještaka nije bila ponovno utvrđivanje uzroka ili dijagnostičkih kriterija bolesti, već procjena u kojem omjeru i postotku to psihičko stanje utječe na radnu sposobnost tužitelja. Osim toga, dodaje da se njegova radna sposobnost morala cijeniti kroz prizmu poslova i zadataka koje je stvarno obavljao kao šumarski radnik te da ga njegovo psihičko stanje ograničava u stvarnom poslu u znatno većem omjeru od utvrđenog.

17. Tuženik u podnesku od 31. kolovoza 2026. ističe da je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje u potpunosti sukladan nalazima vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te stoga ostaje u cijelosti kod navoda iz osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.

18. U postupku usmenog izlaganja nalaza i m išljenja, na ročištu održanom 9. rujna 2026., vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je, u odnosu na navode i pitanja tužitelja iz podnesaka od 21. siječnja 2026. i 3. rujna 2026., dodatno istaknula da su pri izradi nalaza i mišljenja uzeti u obzir svi relevantni podaci uključujući dob tužitelja, razina obrazovanja, raniji poslovi koje je obavljao, psihičko stanje, somatska kronična oboljenja i i oštećenja, iz čega proizlazi da je kod tužitelja prisutan ranije utvrđeni PTSP, no da su istodobno prisutne i opsežne bolesti (kronične tjelesne bolesti) koje nisu povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a navedena stanja u svojoj ukupnosti predstavljaju značajan uzrok u udjelu potpunog gubitka radne sposobnosti. Vještakinja ostaje kod zaključka da je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru 20% te bolesti izvan tih okolnosti 80%.

19. Navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Sud je prihvatio u dijelu kojim je ocijenila omjer uzroka invalidnosti tužitelja po osnovi psihičke bolesti, a koji je nastao kao posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu jer je isti objektivan, stručan i sačinjen u skladu sa pravilima medicinske znanosti, dok je stalna sudska vještakinja u potpunosti odgovorila na primjedbe tužitelja iznesene u podnescima od 21. siječnja 2026. i 3. rujna 2026., a pri tome valja napomenuti da tužitelj u istima suštinski zapravo iznosi svoje nezadovoljstvo rezultatom provedenog vještačenja (kao i vještačenja provedenih u upravnom postupku).

20. Dakle, nakon ovako sačinjenog nalaza i mišljenja od strane stalne sudske vještakinje razvidno je da je putem provedenog vještačenja utvrđeno istovjetno činjenično stanje, kao i putem ovlaštenih vještaka u upravnom postupku. Dakle, u ovoj upravnoj stvari provedena su tri vještačenja u kojima su vještaci suglasni u svojoj ocjeni da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom invalidnosti 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti. Navedena vještačenja su obrazložena, jasna i suglasna, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i u ocjeni potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja, u omjeru kako je to navedeno.

21. Tužitelj svojim navodima nije Sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi svog zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga Suda pravilno utvrđen, s jasnim obrazloženjem razgraničavanja bolesti koje je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i bolesti koje nisu nastale niti se pogoršale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a suprotno tvrdnjama tužitelja. Pri tome valja reći da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i da su vještaci istu uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Naime, ovdje radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, a kako su vještaci svoje mišljenje pritom dostatno obrazložili i Sud ga stoga prihvaća.

22. Što se tiče navoda tužitelja da mu je pravo trebalo priznati od 1. srpnja 2023 ., valja napomenuti da je tužitelju pravo priznato od dana nastanka potpunog gubitka radne osobnosti u skladu s člankom 59. stavkom 1. ZOMO od dana 7. studenog 2023. kada su ovlašteni vještaci izvršili vještačenje. Naime, prema članku 6. stavku 8. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 96/23.), kada je u postupku vještačenja potrebno utvrditi nastanak činjenice o kojoj se vještači, kao datum nastanka smatra se datum vještačenja.

23. Slijedom svega navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

24. Stoga Sud nema osnove niti zaključiti da je određivanjem razmjernog dijela invalidske mirovine tužitelju zbog potpunog gubitka radne sposobnosti s uzrokom invalidnosti 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti povrijeđen zakon na njegovu štetu pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 16. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku