Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-652/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Udruga “U ime Obitelji“, OIB: 27741674988, Zagreb, Vankina 2, zastupan po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2273/2023-11 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2273/2023-11 od 29. travnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Naređuje se da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Udruga “U ime Obitelji“, Vankina ulica 2, Zagreb, OIB: 27741674988 trajno ukloniti članak objavljen dana 17. siječnja 2023. godine na web portalu „Narod.hr“ na web stranici www.narod.hr pod naslovom „Dr. VĐ:

C laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom TĐ, a ŽĐ pomaže Možemo“ na poveznici: https://narod.hr/hrvatska/dr -markic- tomasevic-laze-o svojim-vezama-s-transseksualnim-vijecnikom-noah-kraljevic-a-grlic- radman-pomaze-mozemo, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku Udruga “U ime Obitelji“, Vankina ulica 2, Zagreb, OIB: 27741674988 isplatiti tužitelju CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu štete u iznosu od ukupno 5.500,00 EUR/ 41.439,75 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 17. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana."

2. Tužitelj navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud „prepričava“ čitavu kronologiju slučaja „Kongo“ umjesto da utvrdi odlučnu činjenicu da li su mu objavljene informacije koje jasno navodi u činjeničnim navodima tužbe, nanijele štetu koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade . Ističe kako se u članku navode činjenične tvrdnje kojima ga se proglašava „švercerom“, a prvostupanjski sud pogrešno iz spornih navoda iz objavljenog članka zaključuje da isti predstavljaju dopuštene vrijednosne sudove pri tome ukazujući na niz činjeničnih tvrdnji kojima se tužitelja izravno optužuje za nezakonito postupanje, odnosno da je „prošvercao djecu iz Konga“, „izigrao hrvatske zakone“, lažno se predstavljao“, posvojio dijete na izrazito protuzakonit način“ te svjesno prekršio zakon, čime se iznose činjenične tvrdnje o počinjenju protupravnih radnji i počinjenju kaznenog djela trgovine djecom. Stoga tvrdi kako u postupku tuženik nije dokazao istinitost niti postupanje u dobroj vjeri pri objavi spornog članka, već je upravo tužitelj dokazao da u njegovom postupanju pri posvojenju nije bilo protupravnosti. Ističe i kako iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi kako prihvaća kao legitimno javno propitivanje činjenice da je tužitelj transrodna osoba i da se „lažno predstavlja“ pri tome zaključujući da je dopušteno povezivati njegovu tranziciju s navodnom nezakonitošću posvojenja, iako niti jedno nadležno tijelo nije osporilo zakonitost posvojenja. Tvrdi da je tuženik spornim navodima članka već unaprijed polazio od pretpostavke nezakonitosti i krivnje tužitelja upravo zbog njegove rodne tranzicije i sudjelovanja u međunarodnom posvojenju te takav način komunikacije u javnim medijima predstavlja povredu njegova dostojanstva te objektivno uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje te time potiče na diskriminaciju transrodnih osoba. U konačnici osporava kao pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako objavom predmetnog članka tužitelju nije mogla nastati šteta , jer iz sadržaja samog članka i reakcija javnosti na isti, proizlazi da je tužitelj bio izložen javnom linču, vrijeđanju, ponižavanju i ozbiljnoj društvenoj stigmatizaciji. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje pred drugim sucem ili preinačiti presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog tuženika na naknadu troška tužitelju.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala objavom članka 17. siječnja 2023. na web portalu „Narod.hr“, na web stranici www.narod.hr pod naslovom: „Dr. VĐ: C laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom TĐ, a ŽĐ pomaže Možemo“. Tužitelj tvrdi da su u sadržaju predmetnog članka kao i u samom naslovu izneseni navodi koji su koncipirani na difamacijski način prema tužitelju, da se temelje na neosnovanim i neistinitim informacijama koje su mu nanijele veliku i nepopravljivu štetu. Tužitelj tvrdi da se proizvoljno, na temelju neistinitih i neprovjerenih informacija, kroz naslov teksta, u samom tekstu i opremi istoga, zlonamjerno, manipulativno i uvredljivo, tužitelj portretira kao transrodna osoba koja je iz svojih nastranih namjera uz pomoć političkih veza pokušala trgovati djetetom iz Republike Konga, kao i da ga se time povezuje s organiziranim kriminalom. S te osnove tužbenim zahtjevom od tuženika kao nakladnika traži trajno uklanjanje predmetnog članka i pravičnu novčanu naknadu štete koju je pretrpio.

5. Tuženik osporava svoju odgovornost smatrajući kako nisu ispunjene pretpostavke za dosuđenje naknade štete tužitelju, pozivajući se na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZM) i tvrdi da se u članku ne iznose nikakve lažne, klevetničke ili mrziteljske izjave VĐ zbog toga što je tužitelj transrodna osoba, već isključivo istinite i točne informacije i činjenice koje počivaju na tome da je tužitelj sudjelovao u postupku međunarodnog posvajanja djece, a u kojem postupku je došlo do očitih i nespornih kršenja pravila hrvatskog i kongoanskog zakona koji reguliraju pitanje posvajanja. Osporava svoju odgovornost i za opremu teksta ističući kako za istu može odgovarati samo urednik a ne i nakladnik, kao i da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22. st. 2. i čl. 23. ZM.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako tužitelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), jer u pobijanoj presudi nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama dok su razlozi koje iznosi prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati.

7. Prvostupanjski sud pravilno je odlučujući o prigovoru tuženika o nepravovremenosti tužbe utvrdio kako je tužitelju rok iz čl. 23. ZM počeo teći 4. srpnja 2023., slijedom čega je i njegovo obraćanje glavnom uredniku 21. srpnja 2023. i podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari 15. rujna 2023. učinjeno unutar rokova propisanih odredbama ZM.

8. Iako prvostupanjski sud u točki 6.1. obrazloženja pravilno utvrđuje kako je za odluku o tužbenom zahtjeva u postupku: „..bitno utvrditi je li utuženi članak u cijelosti i u utuženim dijelovima tužitelju, a u svjetlu okolnosti cjelokupno slučaja, mogao uopće nanijeti štetu“, propušta cijeniti sve činjenične navode tužbe (iako u obrazloženju pod točkom 1.2. jasno izdvaja navode spornog članka koje je tužitelj naveo kao štetnu radnju) već samo pojedine, a niti u cijelosti cijeni dokaze kojima tužitelj dokazuje da mu je šteta nastala (prije svega cjelokupni iskaz samog tužitelja). Prvostupanjski sud odmah potom, u točki 7. obrazloženja navodi: „stav je ovog suda da sve izjave i novinski napisi vezeni za cjelokupni slučaj u biti predstavljaju vrijednosne sudove utemeljene na proturječnoj činjeničnoj osnovi koja je takve prirode da podržava proturječne vrijednosne sudove. Upravo zbog toga, niti jedna izjava dana o slučaju nije pretjerana.“

8.1. Navedeni stav prvostupanjski sud obrazlaže pozivajući se na slobodu izražavanja, kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak, zaključujući kako se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije i ideje koje su blagonaklone , prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima i ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju jer to zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva.

8.2. Zaključno, prvostupanjski sud navodi kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se tuženik osnovano poziva na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 3, ZM, jer je u ovom postupku utvrđeno da se dijelovi teksta odnose na točne činjenice ili na one za koje je autor imao razloga povjerovati da su točne, a odnose se na cijeli slijed proturječnosti koje opisuje pod točkom 5. - 5.2. obrazloženja, dok se u drugom dijelu (ne navodeći kojem) radi o dijelovima članka za koje je sud utvrdio da oslobađaju nakladnika temeljem čl. 21. st. 4. alineja 6. ZM, jer je utvrđeno da se radi o vrijednosnim sudovima.

9. Prije svega valja istaknuti kako nije jasno temeljem kojih razloga prvostupanjski sud nalazi osnovnim primijeniti odredbe materijalnog prava i osloboditi nakladnika od odgovornosti za štetu temeljem odredbe čl. 21. st. 4 . alineja 6. ZM kada se tuženik u odgovoru na tužbu na taj razlog uopće nije pozivao, kako to jasno utvrđuje i prvostupanjski sud pod točkom 2.2. obrazloženja pobijane presude.

10. Nadalje, pozivajući se na slobodu izražavanja, kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva, prvostupanjski sud očito propušta uočiti kako u ovoj pravnoj stvari postoji sukob dva zaštićena prava, tužiteljevog prava iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - u daljnjem tekstu: Konvencija) i tuženikovog prava iz čl. 10. Konvencije i posljedično tome na jasan način utvrditi odlučnu činjenicu da li su ograničenja koja prvostupanjski sud utvrđuje u smislu odredbe čl. 8. Konvencije u okvirima koje dopušta odredba čl. 10. Konvencije .

11. Ukazuje se prvostupanjskom sudu kako sloboda izražavanja kao i pravo na zaštitu prava na dostojanstvo, čast i ugled načelno uživaju istu zaštitu jer se radi o zaštićenim pravima istoga ranga, zbog čega je zadatak sudova uravnotežiti navedena prava i ocijeniti koje je od navedenih prava u konkretnom slučaju pretežnije. Stoga je u postupku potrebno provesti test "vaganjem" relevantnih činjenica koje se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, prve iz čl. 8. Konvencije i druge iz čl. 10. Konvencije.

11.1. U tom smislu Europski sud za ljudska prava zauzeo je pravni stav u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke, zahtjev br. 39954/08 navodeći okolnosti prema kojima sud načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava. Iz navedene odluke proizlazi kako pri ocjeni sud cijeni: 1) doprinos raspravi u javnom interesnu; 2) u kojoj mjeri je osoba poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; 3) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; 4) metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; 5) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; 6) okolnosti u kojima su objavljene informacije; 7) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

11.2. I Ustavni sud Republike Hrvatske ova je načelna stajališta prihvatio u svojim odlukama U-III-1876/2018, U-III-1898/2018 od 14. studenog 2019. kao i u ranijim odlukama U-III-7497/2014 od 16. prosinca 2015., U-III-2195/2016 od 2. studenog 2016. i U-III-2588/2016 od 8. studenog 2016.

12. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj osnovano ističe pa je posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

12.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utvrđena ovom odlukom, cijeneći činjenične navode tužbe na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu nastale mu štete s osnove povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo i u nastavku postupka provesti test "vaganjem" relevantnih činjenica koje se odnose na zaštićene vrijednosti, kako iz čl. 8., tako i čl. 10. Konvencije.

12.2. Nadalje, u smislu odredbe čl. 375. st. 4. ZPP prvostupanjskom sudu ukazuje se i na pravna shvaćanja o primjeni materijalnog prava na sporna pitanja u ovoj pravnoj stvari:

- u pogledu spornog pitanja postojanja odgovornosti nakladnika za štetu zbog istaknutog naslova (opreme) spornog teksta ukazuje se prvostupanjskom sudu na pravni stav o navedenom pravnom pitanju izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1414/2016-2 od 14. veljače 2016. prema kojem se tekst objavljenog članka mora sagledati u cjelini s naslovom i podnaslovom;

- u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda kako je tužitelj snimio dokumentarni film o osobnoj tranziciji pa mu objavljena informacija u spornom članku nije mogla nanijeti štetu, valja ukazati kako je kod transrodnosti ključna okolnost da se sama činjenica rodnog identiteta ne smije koristiti na diskriminirajući ili ponižavajući način. U smislu odredaba čl. 1. i čl. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12), objava koja osobu zbog transrodnosti izlaže ponižavanju, stigmatizaciji ili nepovoljnom postupanju može predstavljati diskriminaciju ako je riječ o postupanju po osnovi spolnog izražavanja, spolnog identiteta ili druge zaštićene osnove, odnosno ako se time osoba stavlja u nepovoljniji položaj ili je uznemirava;

- u predmetima o osobnim podacima i privatnosti medijsko otkrivanje osjetljive informacije o rodnom identitetu osobe može biti miješanje u privatni život ako nije opravdano legitimnim javnim interesom i ako nije razmjerno cilju. Zakon o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 111/2021, 114/2022 i 27/2026) u čl. 3. st. 4. izričito upućuje da se na odnose uređene tim Zakonom primjenjuje Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

- da je čl. 14. Konvencije propisano da će se uživanje prava i sloboda koje su priznate u Konvenciji osigurat bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.

12.3. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi, cijenit će i ostale žalbene razloge zbog kojih tužitelj osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu u ovome postupku.

13. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II. izreke ove drugostupanjske odluke).

U Velikoj Gorici 16. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat