Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-92/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ELČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupan po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-369/2023-97 od 2. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj rujna 16. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ELČ i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-369/2023-97 od 2. lipnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ELČ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ELČ koji glasi:
"Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB (OIB 32206148371), Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, isplatiti tužiteljici ELČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], na ime razlike plaće u razdoblju od 01.11.2012. do 22.05.2017., ukupni iznos od 300.374,04 Kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO -a za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: HNB), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), koja se određuje za
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:
- 772,68 Kn tekućom od 15.12.2012. do isplate,
- 7.741,78 Kn tekućom od 15.01.2013. do isplate,
- 1.445,21 Kn tekućom od 15.02.2013. do isplate,
- 1.077,63 Kn tekućom od 15.03.2013. do isplate,
- 3.162,97 Kn tekućom od 15.04.2013. do isplate,
- 2.376,68 Kn tekućom od 15.05.2013. do isplate,
- 9.286,62 Kn tekućom od 15.06.2013. do isplate,
- 4.330,63 Kn tekućom od 15.07.2013. do isplate,
- 6.532,38 Kn tekućom od 15.08.2013. do isplate,
- 4.650,26 Kn tekućom od 15.09.2013. do isplate,
- 1.999,38 Kn tekućom od 15.11.2013. do isplate,
- 1.356,44 Kn tekućom od 15.12.2013. do isplate,
- 5.159,21 Kn tekućom od 15.01.2014. do isplate,
- 3.107,99 Kn tekućom od 15.02.2014. do isplate,
- 6.490,77 Kn tekućom od 15.03.2014. do isplate,
- 3.035,09 Kn tekućom od 15.04.2014. do isplate,
- 3.013,14 Kn tekućom od 15.05.2014. do isplate,
- 3.068,80 Kn tekućom od 15.06.2014. do isplate,
- 3.998,25 Kn tekućom od 15.07.2014. do isplate,
- 4.950,59 Kn tekućom od 15.08.2014. do isplate,
- 9.204,84 Kn tekućom od 15.09.2014. do isplate,
- 5.382,40 Kn tekućom od 15.10.2014. do isplate,
- 1.821,03 Kn tekućom od 15.11.2014. do isplate,
- 5.071,91 Kn tekućom od 15.12.2014. do isplate,
- 5.401,94 Kn tekućom od 15.01.2015. do isplate,
- 5.737,97 Kn tekućom od 15.02.015. do isplate,
- 6.091,99 Kn tekućom od 15.03.2015. do isplate,
- 4.694,03 Kn tekućom od 15.04.2015. do isplate,
- 4.618,15 Kn tekućom od 15.05.2015. do isplate,
- 11.883,64 Kn tekućom od 15.06.2015. do isplate,
- 8.258,82 Kn tekućom od 15.07.2015. do isplate,
- 6.875,07 Kn tekućom od 15.08.2015. do isplate,
- 11.023,24 Kn tekućom od 15.09.2015. do isplate,
- 7.072,34 Kn tekućom od 15.10.2015. do isplate,
- 8.243,44 Kn tekućom od 15.11.2015. do isplate,
- 1.369,47 Kn tekućom od 15.12.2015. do isplate,
- 4.496,07 Kn tekućom od 15.01.2016. do isplate,
- 6.152,57 Kn tekućom od 15.02.2016. do isplate,
- 1.350,59 Kn tekućom od 15.03.2016. do isplate,
- 6.195,93 Kn tekućom od 15.04.2016. do isplate,
- 7.199,77 Kn tekućom od 15.05.2016. do isplate,
- 3.435,28 Kn tekućom od 15.06.2016. do isplate,
- 7.735,76 Kn tekućom od 15.07.2016. do isplate,
- 10.064,02 Kn tekućom od 15.08.2016. do isplate,
- 8.657,69 Kn tekućom od 15.09.2016. do isplate,
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
- 8.357,05 Kn tekućom od 15.10.2016. do isplate,
- 5.686,24 Kn tekućom od 15.11.2016. do isplate,
- 6.951,40 Kn tekućom od 15.12.2016. do isplate,
- 7.687,11 Kn tekućom od 15.01.2017. do isplate,
- 7.542,57 Kn tekućom od 15.02.2017. do isplate,
- 6.592,87 Kn tekućom od 15.03.2017. do isplate,
- 8.610,74 Kn tekućom od 15.04.2017. do isplate,
- 7.623,14 Kn tekućom od 15.05.2017. do isplate,
- 5.728,46 Kn tekućom od 15.06.2017. do isplate,
kao i da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tuženiku KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA isplatiti tužiteljici ELČ iznos 20.049,24 EUR (slovima: dvadeset tisuća četrdeset devet eura i dvadeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos od:
- 102,55 EUR od 15. prosinca 2012. do isplate,
- 768,01 EUR od 15. siječnja 2013. do isplate,
- 191,81 EUR od 15. veljače 2013. do isplate,
- 143,03 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate,
- 407,44 EUR od 15. travnja 2013. do isplate,
- 148,61 EUR od 15. svibnja 2013. do isplate,
- 971,36 EUR od 15. lipnja 2013. do isplate,
- 560,09 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate,
- 581,58 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate,
- 532,15 EUR od 15. rujna 2013. do isplate,
- 265,36 EUR od 15. studenog 2013. do isplate,
- 180,03 EUR od 15. prosinca 2013. do isplate,
- 131,58 EUR od 15. siječnja 2014. do isplate,
- 75,79 EUR od 15. veljače 2014. do isplate,
- 259,91 EUR od 15. ožujka 2014. do isplate,
- 302,21 EUR od 15. travnja 2014. do isplate,
- 294,45 EUR od 15. svibnja 2014. do isplate,
- 334,49 EUR od 15. lipnja 2014. do isplate,
- 249,24 EUR od 15. srpnja 2014. do isplate,
- 313,17 EUR od 15. kolovoza 2014. do isplate,
- 513,26 EUR od 15. rujna 2014. do isplate,
- 385,96 EUR od 15. listopada 2014. do isplate,
- 52,41 EUR od 15. studenog 2014. do isplate,
- 455,48 EUR od 15. prosinca 2013. do isplate,
- 402,83 EUR od 15. siječnja 2015. do isplate,
- 641,38 EUR od 15. veljače 2015. do isplate,
- 498,06 EUR od 15. ožujka 2015. do isplate,
- 313,96 EUR od 15. travnja 2015. do isplate,
- 250,90 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate,
- 545,08 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate,
- 665,80 EUR od 15. srpnja 2015. do isplate,
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
- 511,78 EUR od 15. kolovoza 2015. do isplate,
- 775,41 EUR od 15. rujna 2015. do isplate,
- 531,53 EUR od 15. listopada 2015. do isplate,
- 359,27 EUR od 15. studenog 2015. do isplate,
- 181,76 EUR od 15. prosinca 2015. do isplate,
- 152,34 EUR od 15. siječnja 2016. do isplate,
- 200,73 EUR od 15. veljače 2016. do isplate,
- 179,25 EUR od 15. ožujka 2016. do isplate,
- 387,71 EUR od 15. travnja 2016. do isplate,
- 516,34 EUR od 15. svibnja 2016. do isplate,
- 181,22 EUR od 15. lipnja 2016. do isplate,
- 495,60 EUR od 15. srpnja 2016. do isplate,
- 511,34 EUR od 15. kolovoza 2016. do isplate,
- 576,96 EUR od 15. rujna 2016. do isplate,
- 232,27 EUR od 15. listopada 2016. do isplate,
- 191,89 EUR od 15. studenog 2016. do isplate,
- 469,06 EUR od 15. prosinca 2016. do isplate,
- 280,14 EUR od 15. siječnja 2017. do isplate,
- 503,10 EUR od 15. veljače 2017. do isplate,
- 141,17 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate,
- 437,12 EUR od 15. travnja 2017. do isplate,
- 384,33 EUR od 15. svibnja 2017. do isplate,
- 310,94 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,
po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od dospijeća određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženiku KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA naknaditi tužiteljici ELČ trošak parničnog postupka u iznosu 10.939,64 EUR (slovima: deset tisuća devetsto trideset devet eura i šezdeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
IV Odbija se zahtjev tužiteljice ELČ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 6.437,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
V Odbija se zahtjev tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA za naknadu troška postupka u iznosu 21.187,50 EUR."
2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu u odnosu na točku I. izreke (kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev) i točku IV. izreke (kojom je djelomično odbijen zahtjev za naknadu troška postupka) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se djelomično usvoji tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke te za odrađene sate nedjeljom te joj dosudi daljnji iznos od 19.308,08 eur s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu cjelokupno zatraženog troška postupka i uz naknadu daljnjeg troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu doktorice medicine za isplatom razlike plaće za koju tvrdi da je nastala kao posljedica nepravilnog obračuna plaće od strane tuženika, u razdoblju od 1. studenog 2012. do 22. svibnja 2017.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tužiteljica. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
6. Neosnovano tužiteljica ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je prvostupanjski sud pod točkom I. izreke pravilno odlučio o postavljenom glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljice u ovome postupku, pravilno utvrđujući kako se tuženik u postupku usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe (podneskom tužiteljice od 13. ožujka 2025.), pravilno utvrđujući da se smanjenje tužbenog zahtjeva tužiteljice iz navedenog podneska smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, u smislu odredbe čl. 193. ZPP, što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno je odlučivao o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužiteljice iz podneska kojim je preinačila tužbu od 31. prosinca 2019., a ispravljenog podneskom od 5. svibnja 2021. i naknadno postavljenom eventualno kumuliranom zahtjevu.
7. Neosnovano tužiteljica ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP tvrdeći da joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, jer je prvostupanjski sud propustio raspraviti pitanje osnovice plaće na
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
kojoj je utemeljen izračun svih daljnjih uvećanja, pozivajući se na očitovanje vještaka na ročištu održanom 13. ožujka 2025. Neosnovano tužiteljica ističe kako joj nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, jer iz stanja spisa proizlazi kako na navodnom ročištu po istaknutom prigovoru u pogledu osnovice, nije predložila izvođenje bilo kakvih daljnjih dokaza, već su u nastavku postupka raspravljeni samo prigovori koje je na nalaz vještaka iznio tuženik. Ni u nastavku postupka tužiteljica nije predložila izvođenje bilo kakvih dokaza, što jasno proizlazi iz sadržaja zapisnika s ročišta od 24. travnja 2026., već je ostala kod postavljenog tužbenog zahtjev na temelju danog izračuna vještaka od 2. srpnja 2024.
8. Na žalbeni navod kako je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku određujući rok za žalbu od 8 dana, valja odgovoriti kako je točno da je prvostupanjski sud suprotno odredbi čl. 348. st. 1. i čl. 433. ZPP odredio kraći rok za žalbu (umjesto propisanih 15 dana) u kojem roku je tužiteljica istu i izjavila, slijedom čega u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP ta povreda nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer joj je podnesenom žalbom omogućeno da pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ispita ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 348. st. 3. ZPP.
9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 3. st. 3., čl. 8., čl. 10. čl. 221. st. 2. i čl. 434. st. 4. ZPP, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako isti nisu osnovani jer su u postupku izvedeni svi po tužiteljici predloženi dokazi, razmijenjeni podnesci stranaka, stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje vještaka te je isti i saslušan na ročištu, glavna se rasprava održala na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljano je o rezultatima njihovog izvođenja čime su ostvareni procesni ciljevi obje parnične stranke.
10. Neosnovano tužiteljica pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku. Žalbeni navodi koje iznosi s navedenog osnova predstavljaju njezinu ocjenu izvedenih dokaza i njezino viđenje primjene materijalnog prava na iste te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.
11. Neosnovani su i žalbeni navodi u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava koji se svode na tvrdnju tužiteljice kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava na štetu tužiteljice jer je nedjelju trebao obračunati kao neradni dan u skladu s odredbama Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine“ broj 3/1997).
12. Prvostupanjski sud u pogledu primjene materijalnog prava pravilno utvrđuje da je:
- odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12; dalje: ZR/09) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću;
- odredbom čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11; dalje: KU/11), propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u dvokratnom
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
radu, u smjenama ili u turnusima. Istim člankom propisano je da se radom u turnusu smatra rad radnika prema određenom rasporedu radnog vremena poslodavca, koje radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima od 12-24-12-48;
- odredbom čl. 60. KU/11 propisano je da za rad u dane blagdana i neradne dane, utvrđene Zakonom o blagdanima i neradnim danima, te za rad na Uskrs, radnik ima pravo na plaću uvećanu 150%, a ako radnik na dan blagdana ili neradnim danom radi u smjenskom radu u drugoj smjeni ili noću, plaća mu se dodatno uvećava za 10%, odnosno 40% za sate koje je na dan blagdana, neradni dan, odnosno na Uskrs odradio u drugoj smjeni, odnosno noću. Primjena dodataka iz stavaka 1. i 2. citiranih članka isključuje primjenu dodataka iz članka 59. tog ugovora, a sati odrađeni na blagdan, neradni dan i dan Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Na isti su način propisani predmetni dodaci Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 88/13, 143/13 i 96/15; dalje: KU/13);
- na temelju odredbe članka 66. KU/11, odnosno 57. KU/13, radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću;
- odredbom članka 69. KU/11, odnosno 59. KU/13, propisano da doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi;
- prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci od 10. rujna 2024. poslovnog broja Rev-1451/2021, s obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje (tako i u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr- 676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13;
- odredbu članka 51. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja tumačilo je dva pu ta, prvi put je to učinilo na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan pa su članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
- zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je novo (drugo) tumačenje prihvaćanjem Zaključka broj 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.";
- navedeni Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.
- zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage;
- zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169. koji glasi: "Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."
- kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
- tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje;
- financijski vještak Vatroslav Zovko izradio izračun sukladno zadatku suda u dvije inačice te je u prvoj inačici izračunao potraživanje tužiteljice na način da se nedjelja ne obračunava kao neradni dan što iznosi 20.049,24 EUR, a u drugoj na način da se nedjelja obračunava kao neradni dan u skladu s odredbama Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima što iznosi 39.357,32 EUR.
13. Slijedom svega prethodno navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je nedjelju obračunavala kao neradni dan u cijelom
Poslovni broj Gž R-92-2026-2
spornom razdoblju (točka I izreke), te je uz pravilnu primjenu Zaključaka 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju, pravilno usvojio postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (ne pobijana točka II. izreke).
14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako na ovaj predmet nije moguće primijeniti Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima jer se njime određuje pravni okvir odnosa između Katoličke Crkve i Republike Hrvatske te obveza međusobne suradnje u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i promicanje općega dobra, te se istim nema učinke koji bi se protezali na radnopravne odnose u Republici Hrvatskoj.
15. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i čl. 84. st. 3. ZR.
16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP, jasno navodeći razloge zašto navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, što paušalnim žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju.
17. Ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
18. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi koje iznosi tužiteljica, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti njezinu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je u cijelosti, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
20. U ne pobijanom dijelu pod točkama II., III. i V. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
