Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-142/2023-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 19. lipnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGIRANJE d.d., Listopadska 2, ZAGREB, OIB: 94472454976da tužitelju HZ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 1.400,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. rujna 2022. god. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnične troškove u roku od 8 dana s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.312,50 EUR (tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 06. lipnja 2023. podnio tužbu navodeći kako se 12. lipnja 2020. u 21:30 sati na cesti A7 GP Rupa – Matulji-Orehovica – Sv. Kuzam-Hreljin-Šmrika (D8), općina Rijeka na 19 km + 400 m, dogodila prometna nesreća. Tužitelj je upravljao osobnim vozilom marke Volkswagen golf reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Rijeke u smjeru Opatije kada je na njega frontalno naletjelo vozilo marke Ford Fiesta reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠZ koji se kretao iz smjera Opatije u smjeru Rijeke u zabranjenom smjeru. Osobno vozilo, reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala osoba koja je prouzročila opisanu prometnu nesreću, bilo je u trenutku nastanka štetnog događaja osigurano kod tuženika, slijedom čega je isti pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tuženiku. Tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Trpio je fizičke bolove i strah. Tužitelj je uslijed zadobivene ozljede imobiliziran Schantzovim ovratnikom, te je isti obavljao i fizikalnu terapiju. Ranijih istih ili sličnih ozljeđivanja tužitelj nije imao. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje umanjuju opću i životnu aktivnost, te mu je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa njega i pomoć. Tužitelj se 26. rujna 2022. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, a kojem zahtjevu je tuženik djelomično udovoljio te je 25. studenog 2022. tužitelju samo djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od ukupno 5.249,04 KN/696,67 EUR. Obzirom tuženik tužitelju nije u cijelosti isplatio naknadu štete to tužitelj od tuženika potražuje s osnova imovinske i neimovinske štete iznos od 1.400,00 EUR. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ne spori da se dogodio štetni događaj na način kako to tužitelj opisuje u tužbi. Nadalje, nesporna je krivnja tuženikova osiguranika za nastanak štetnog događaja. Iz tog razloga je tuženik tužitelju prije nego li je ovaj postupak pokrenut na ime naknade štete platio iznos od 5.249,04 kn / 696,67 EUR, i to na ime neimovinske štete iznos od 5.000,00 kn, na ime troškova tuđe pomoći i njege iznos od 125,00 kn te na ime imovinske štete iznos od 124,04 kn i to radi kupnje cervikalnog ovratnika (račun od 16.06.2020.). Opisanim plaćanjima je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu na ime naknade štete tužitelju iz kojeg razloga tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na isplatu bilo kakvog daljnjeg iznosa koji se potražuje tužbom. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natuka prsnog koša i ogrebotina. Tužitelju je liječnička pomoć pružena na dan nezgode i jedan dan nakon nezgode te sljedećih pet mjeseci tužitelj uopće nije liječen u povodu predmetnog događaja niti su kod istoga evidentirane bilo kakve tegobe s vratnom kralježnicom. S obzirom na prednje, tuženik osporava da bi tužitelj pretrpio bilo kakvu ozljedu vratne kralježnice u predmetnom događaju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
3. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju i račune (list 15-35 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 80-93 spisa), saslušan je tužitelj (list 97-99 spisa), saslušana je svjedokinja LZ (list 99-101 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Nikoli Gržalja (list 112-122, 156-162, 178-183, 185-186 spisa).
4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. U ovom postupku nije sporno da je 12. lipnja 2020. došlo do prometne nezgode na cesti A7 GP Rupa – Matulji-Orehovica – Sv. Kuzam-Hreljin-Šmrika (D8), općina Rijeka na 19km + 400 m kada je tužitelj upravljao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] iz smjera Rijeke u smjeru Opatije kada je na njega naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠZ koji se kretao iz smjera Opatije u smjeru Rijeke u zabranjenom smjeru. Također nije sporno da je vozilo kojim je upravljao ŠZ reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika. Nije sporna ni odgovornost ŠZ za nastanak nezgode niti je sporno da je tuženik na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplatio tužitelju ukupan iznos od 696,67 EUR.
6. Sporna je obveza tuženika na isplatu iznosa preko već nesporno isplaćenog iznosa od 696,67 EUR.
7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, a koju vjerodostojnost stranke niti nisu osporavale.
8. Saslušan je tužitelj koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je odmah neposredno nakon prometne nezgode postojao trenutak šoka, a već drugi dan je zatražio medicinsku pomoć budući je imao vrtoglavice, nije bilo bolova, već je postojalo škljocanje u vratu, odnosno ispravlja svoj navod bilo je i ponekih bolova pa su doktori napravili pretrage. Morao je nositi ovratnik 10 do 15 dana, nije smio ništa fizički raditi, nije mogao spavati, odnosno morao je spavati na leđima. Bio je može reći prikovan za krevet, nešto kasnije postalo mu je bolje, no pohađao je fizikalne terapije nekoliko mjeseci zbog nelagode koju je osjećao te ukoliko je napravio neki krivi pokret ili krivo zaspao pola tijela mu je bilo ukočeno. U odnosu na psihičke probleme ističe kako je to bio „pakao“ od prvog dana, postojala je paranoja na cesti, na toj dionici ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda scena mu se odigravala u glavi kada je istom ulicom prolazio. Pričinjavalo mu se kao da će netko vozilom naletjeti na njega iako su sudionici u prometu vozili po prometnim pravilima. I dan danas mu se dogodi da se trgne odnosno da se ukipi. Procesuiranje stresa bilo je jako teško. U odnosu na sam tijek liječenja ističe kako je nosio ovratnik 10 do 15 dana, nakon toga počeo se polako kretati odnosno izvoditi lagane kretnje bez naglih pokreta, puno je morao odmarati, imao je trnac u nogi ponekad. Išao je na fizikalne terapije, UV zračenja, te na masaže 2-3 puta mjesečno. Kada je nosio ovratnik obitelj mu je pomagala i to nona te majka, a one su mu pomagale u smislu da su ga dizale iz kreveta, pomagale u tuširanju, odnosno kod svih fizičkih zahtjevnih poslova kao i prilikom kretnje po stepenicama, a nakon što je prestao nositi ovratnik polako je počeo obavljati te stvari sam. Njihova pomoć trajala je sve dok je trajala i rehabilitacija. Trošio je lijekove za bolove nakon skidanja ovratnika. Nije osjećao strah pri samoj prometnoj nezgodi već je bio bijesan no bio je staložen. Ni kasnije nije osjećao strah već su to bile emocije tuge i stresa. U odnosu na nesanice ističe kako se ta scena prometne nezgode ponavljala, sanjao je frontalnu koliziju ili u najgorem slučaju da je sve bilo crno, odnosno da su stavili crnu plahtu na njega. Bilo ga je strah sjesti u vozilo, danas ga više nije strah. Taj strah je postojao zbog mogućnosti da se nešto takvo opet desi, odnosno mogućnosti da se nešto dogodi suvozaču budući da je u samoj prometnoj nezgodi suvozačevo mjesto bilo smrskano. Taj strah upravljanja vozilom trajao je par mjeseci. Postojala je napetost u vratu, trapezu, ruka ili noga su znale visiti. To je bio najdepresivniji period u životu, no imao je podršku prijatelja, a probao je da ne smeta drugima odnosno nikakve scene nije oko toga radio. To je trajalo 3-4 mjeseca odnosno kojih pola godine. Prije tog događaja nije imao depresiju. Nakon nezgode došla je hitna pomoć koju je odbio budući je bio u stanju šoka. Sljedeći dan ga je majka odvezla na hitnu. Za sve mu je trebala tuđa pomoć budući se nije mogao normalno saginjati.
9. Saslušana je svjedokinja LZ koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je tužitelja vozila na prvu pomoć i to odmah nakon same prometne nezgode. Kada su se vratili kući doktor mu je propisao analgetike i lijekove za smirenje, a on se tijekom večeri i to ne samo prvu večer već i ostale dane budio svako malo. Bilo je puno neprospavanih noći, javili su se bolovi kod tužitelja te joj je on znao reći kako mu nešto škljoca i to kod gornjeg dijela tijela, ramena, vrata, ruke. Nazvala je doktoricu budući mu nije bilo dobro pa je stoga doktorica prepisala još jedan analgetik. Ujutro se nije mogao dići iz kreveta, i to ne samo prvo jutro već kroz određeno razdoblje kada je tužitelj krivo zaspao odnosno kada se od spavanja ukočio. Također se tužitelj požalio i na vrtoglavice, a koristio je i Schanzov ovratnik za stabilizaciju vrata. Svaki pokret koji bi tužitelj napravio on bi zajaukao od bolova, vodila ga je u kupaonicu budući se nije mogao istuširati pa mu je pomagala u pranju, kuhala za njega, oblačila ga i obuvala. Njega su boljeli pokreti rukom. Također je išao na masaže te mu je kupila i nekakve aparate za grijanje, masažu, kupili su i joga jastuke budući mu nije pasao ni jedan a sada je napokon i pronašao jedan koji svugdje nosi sa sobom. Tužitelju je pomagala i njezina majka. Tužitelj je bio u depresiji a to je trajalo sve dok nije našao zanimaciju vezano za drugi auto. Nosio je taj ovratnik ne zna točno koliko dugo, a ponekad su ga znali skidati budući se od njega znojio. Obzirom mu je trnula ruka kao i stražnji dio tijela poslali su ga na fizikalnu terapiju. Napravio je različite snimke, a nakon fizikalne bio je bolje ali se i dalje znao prisjećati prometne nezgode. Tužitelj ne smije raditi nagle pokrete jer tada dolazi do krckanja i bolova. Prvo vrijeme ga je vozila a kasnije je vozio on jer je morao. Danas ga više nije strah upravljati vozilom. Pružanje pomoći intenzivno je trajalo kojih mjesec, mjesec i pol, a i dan danas mu zna pomagati. Bolovi su češći bili do fizikalne terapije ali se znaju pojaviti i danas. U odnosu na probleme s nesanicom ističe kako je tužitelj znao loše spavati, budio se nervozan, te im je rekao da mu se u snovima pojavljuje taj događaj. I dan danas mu se znaju pojaviti takvi snovi. Vozila je tužitelja kojih 10 dana. U vrijeme nastanka nezgode tužitelj je bio zaposlen i tada je uzeo bolovanje par dana nakon čega se vratio na rad. Prvi dan tužitelj nije mogao sam na wc, a kasnije ga je naučila kako da se digne s kreveta, a na wc su ugradili šipku pomoću koje se tužitelj mogao dignuti s wc-a.
10. Sud je iskaz tužitelja i svjedoka cijenio kao istinitim i logičnim imajući u vidu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, a posebice nalaz i mišljenje vještaka sa time da se njihovi iskazi u bitnom ne razilaze.
11. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Nikoli Gržalja koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan, isti je rađen sukladno pravilima struke i vještina, te ga ovaj sud prihvaća u cijelosti. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi kako kod tužitelja nije bilo bolova jakog intenziteta dok su bolovi srednjeg intenziteta trajali ukupno 2 dana a slabog intenziteta 4-5 dana tijekom cijelog trajanja liječenja. Primarni strah jakog intenziteta bio je prisutan u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je nekoliko sati dok je strah slabog intenziteta trajao 4-5 dana. Također iz provedenog vještačenja proizlazi kako kod tužitelja nije nastupila SOŽA, nema naruženja niti potrebe za pojačanom ishranom, dok je vještak kao opravdane troškove naznačio troškove u pogledu računa od 16. lipnja 2020. kojim je kupljen cervikalni okovratnik, dok ostale troškove nije cijenio medicinski opravdanim.
12. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj iznio primjedbe i prigovore u pogledu prenisko ocijenjenih kvalifikatornih okolnosti, a u pogledu kojih se vještak očitovao podneskom od 11. veljače 2026. te je u bitnom naveo kako je duljinu trajanja bolova iskazivao kumulativno a što predstavlja standardni način iskazivanja trajanja bolova različitog intenziteta tijekom trajanja aktivnog liječenja, a isto se odnosi na pretrpljeni strah. Nije našao postojanje SOŽE budući da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o liječenju od strane psihijatra niti elemenata koji bi govorili u prilog povredi psihičke sfere koja bi izlazila izvan okvira datih u ocjeni straha. Također je naveo kako nije bilo potrebe za tuđom pomoći i njegom dok je ostao i kod svoje ocjene o opravdanosti troškova liječenja.
13. Tužitelj je i nadalje iznosio primjedbe i prigovore kao u ranijem tijeku postupka uslijed čega je sukladno čl. 260. ZPP-a pozvan vještak radi davanja usmenog očitovanja, pa tako vještak u svome očitovanju navodi kako je prilikom pregleda tužitelja pitao istog o potrebi za tuđom pomoći i njegom no sama potreba za tuđom pomoći i njegom ne iskazuje se samo na osnovu subjektivnog navoda stranke u postupku već s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda tijeka liječenja i priložene medicinske dokumentacije. Tužitelj je prema vlastitom iskazu imao nekoliko dana poštede od obavljanja svojih radnih aktivnosti voditelja gradilišta, nakon čega je nastavio obavljati svoje svakodnevne radne aktivnosti, a po skidanju Schanzovog ovratnika, što je bilo otprilike 2 tjedna po predmetnom događaju, tužitelj je prema vlastitom navodu uredno obavljao svoje svakodnevne radne aktivnosti. Ostaje kod ranije dane ocjene da po predmetnim ozljedama nije postojala medicinski opravdana potreba za tuđom pomoći i njegom. Moguće je da su članovi obitelji tužitelju pružali određenu pomoć u kućanstvu i pri pojedinim aktivnostima, no s medicinskog stajališta takva pomoć nije bila medicinski nužna. Kod tužitelja je utvrđena laka tjelesna ozljeda, bez prijeloma, bez neurološkog ispada, bez poremećaja svijesti, bez potrebe za hospitalizacijom i bez nalaza koji bi upućivao na nesposobnost samostalnog obavljanja osnovnih životnih aktivnosti. Tužitelj je na preglede dolazio samostalno, kretao se samostalno, nije koristio bolovanje te mu je preporučeno mirovanje, pošteda od fizičkog napora, analgetska terapija i nošenje mekog Schanzovog ovratnika tijekom dana. Nošenje mekog Schanzovog ovratnika kod trzajne ozlijede vrata najblažeg stupnja ne predstavlja takvu imobilizaciju koja bi sama po sebi medicinski uvjetovala potrebu za tuđom njegom i pomoći pri osnovnim svakodnevnim aktivnostima. Javljanje fizijatru 5 mjeseci po predmetnom događaju uz izostanak medicinski evidentiranih tegoba s vratnom kralježnicom ne mogu se dovesti u neposredno uzročno posljedičnu vezu s predmetnom prometnom nezgodom osobito imajući u vidu radiološki opisane spondilotične odnosno degenerativne promjene vratne kralježnice.
14. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.
15. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana te slabog intenziteta u trajanju od 4-5 dana. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice imajući u vidu da su bolovi srednjeg intenziteta bili prisutni prva tri tjedna liječenja te da su se javljali za vrijeme promjene položaja tijela, ustajanja i rotacijskim kretnjama glave i trupa. Bolovi slabog intenziteta su trajali tijekom cijelog trajanja liječenja te su u to uključene nelagode koje su se javljale prilikom oblačenja, osobne higijene te obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Ovaj sud smatra da je vještak pravilno odmjerio razinu i trajanje bolova budući je vještak kumulativno određivao bolove, što drugim riječima znači da su postojali periodi kada je ta bol bila nešto slabija te periodi kada je bol bila nešto jača. Mišljenje je ovoga suda kako vještak precizno i jasno iznosi razloge zbog kojih smatra da je tužitelj trpio bolove kako je to isti naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju ali i svojim dodatnim pisanim i usmenim očitovanjima. Iz provedenog vještačenja također je utvrđeno kako tužitelj nije trpio bolove jakog intenziteta, sa čijim mišljenjem se slaže i ovaj sud posebice uzimajući u obzir iskaz tužitelja gdje navodi kako je medicinsku pomoć zatražio slijedeći dan od dana nezgode i to zbog vrtoglavice i ponekih bolova, pa je stoga razvidno da se bolove koje je trpio tužitelj ne može smatrati bolovima jakog intenziteta.
16. U odnosu na strah, stav je ovoga suda kako je vještak pravilno prikazao razinu i vrijeme trajanja pretrpljenog straha, pa je tako primarni strah povezan uz nastanak štetnog događaja, strah srednjeg intenziteta trajao je nekoliko sati, dok je strah slabijeg intenziteta trajao 4-5 dana. Sa ovakvim mišljenjem vještaka slaže se i ovaj sud imajući u vidu da je strah srednjeg intenziteta prisutan prilikom inicijalne obrade u bolnici, a strah slabijeg intenziteta javlja se u pogledu zabrinutosti za vlastito zdravlje i tijek liječenja kao i strah od konačnog ishoda liječenja. Ujedno je potrebno istaknuti kako je sam tužitelj u svome iskazu naveo kako nije osjećao strah pri samoj prometnoj nezgodi već je bio bijesan no staložen, a ni kasnije nije osjećao strah već da su to bile emocije tuge i stresa, no bilo ga je strah sjesti u vozilo. Stoga je konačno mišljenje ovoga suda kako je vještak pravilno odmjerio intenzitet i period trajanja straha na strani tužitelja, a čije trajanje je određeno kumulativno.
17. Vještak je naveo kako kod tužitelja nema smanjenja općeg životnog aktiviteta čije mišljenje ovaj sud cijeni osnovanim budući je vještak naveo kako se tužitelj pri pregledu 12. lipnja 2020. nije žalio na bolove u vratu, već je iste počeo osjećati 13. lipnja 2020. kada se ponovo javio u KBC Rijeka, a na koji pregled je tužitelj došao samostalno, vrat je bio bez vidljivih ozljeda te palpatorno blago bolan uz urednu pokretljivost istog. Radi se od trzajnoj ozljedi vratne kralješnice najblažeg 1. stupnja koja nije iziskivala daljnju radiološku obradu. Tužitelj je otpušten na kućnu njegu uz preporuku izbjegavanja fizičkog napora, korištenja analgetika i anksiolitika, a preporučeno mu je i nošenje Schanzovog ovratnika tijekom dana kroz narednih 10-14 dana, a po skidanju istog normalno je nastavio s radom. Iz gore navedenog to je razvidno kako kod tužitelja nije došlo do smanjenja općeg životnog aktiviteta budući ozljede koje je tužitelj pretrpio nisu dovele do toga da tužitelj ne bi bio u mogućnosti samostalno provoditi svakodnevne radnje, a nošenje Schanzovog ovratnika ne utječe na SOŽU u tom pogledu posebice kada je njegovo nošenje trajalo do 14 dana nakon čega tužitelj isti više nije koristio te je nastavio raditi. Vještak također pravilno i osnovano upire u činjenicu da se nakon 15. lipnja 2020. tužitelj više nije javljao obiteljskom liječniku zbog tegoba psihičke sfere, poremećaja spavanja, straha od vožnje ili drugih psihičkih smetnji, slijedom čega se ne može doći do zaključka da bi zbog psihičkih posljedica predmetnog događaja došlo do trajnog ili privremenog smanjenja životne aktivnosti, pa je tako konačan stav ovoga suda kako SOŽA na strani tužitelja nije nastupila.
18. Vještak je naveo kako tuđa pomoć i njega tužitelju nije bila potrebna, odnosno sa medicinske strane i prema vrsti i težini ozljeda te tijeku liječenja i priloženoj medicinskog dokumentaciji takva pomoć nije bila medicinski nužna. Takvo mišljenje vještaka prihvaća i ovaj sud smatrajući kako iako možda i pružena, tuđa pomoć nije bila obvezna obzirom je kod tužitelja utvrđena laka tjelesna ozljeda, bez prijeloma, bez neurološkog ispada, bez poremećaja svijesti, bez potrebe za hospitalizacijom i bez nalaza koji bi upućivao na nesposobnost samostalnog obavljanja osnovnih životnih aktivnosti. Tužitelj je na preglede dolazio samostalno, kretao se samostalno, nije koristio bolovanje te mu je preporučeno mirovanje, pošteda fizičkog napora, analgetska terapija i nošenje mekog Schanzovog ovratnika tijekom dana na što pravilno i osnovano ukazuje vještak.
19. Vještak nije našao postojanje naruženja niti potrebe za pojačanom prehranom a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud budući je isto u skladu sa priležećom medicinskom dokumentracijom.
20. U pogledu troškova liječenja vještak je naveo kako je medicinski opravdan račun za cervikalni okovratnik od 16. lipnja 2020. u iznosu od 124,04 HRK dok preostali zatraženi troškovi liječenja nisu opravdani, pa tako račun za madrace i ortopedski jastuk od 01. listopada 2020. odnosno više od dva i pol mjeseca od završetka aktivnog liječenja po predmetnoj ozljedi nije medicinski opravdan budući se radi o ergonomski oblikovanom jastuku i madracu koji se mogu preporučiti svakoj ozljedi no nisu neophodni za liječenje trzajne ozljede vratne kralješnice, i pri tome vještak upire u činjenicu da se tužitelj nije javljao obiteljskom liječniku zbog tegoba sa spavanjem. Ovaj sud dijeli mišljenje vještaka smatrajući kako je vještak dao obrazložen i jasan razlog zbog čega smatra kako preostali troškovi nisu opravdani a sve to iz razloga budući se radi o troškovima koji su nastali nakon završetka aktivnog liječenja tužitelja.
21. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužitelja. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
22. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove i strah.
23. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužitelja a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke i njegovim usmenim očitovanjem, a uzet je u obzir i iskaz tužitelja i svjedoka. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpio tužitelj izračunavaju se na način da objedinjuju bol srednjeg intenziteta kod promjene položaja tijela i rotacijskim kretnjama glave i trupa u trajanju od 2 dana kao i bolove slabog intenziteta kod oblačenja, osobne higijene te obavljanja svakodnevnih aktivnosti u trajanju od 5 dana, odnosno po ocjeni ovoga suda tužitelju bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 200,00 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka.
24. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah trajao prilikom nastanka štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od nekoliko sati, i slabijeg intenziteta u trajanju od 5 dana, što bi po ocjeni ovoga suda tužitelju sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadao iznos od 350,00 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.
25. U pogledu imovinske štete ona iznosi 16,46 EUR za račun za cervikalni okovratnik od 16. lipnja 2020.
26. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 566,46 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete koji bi pripadao tužitelju uslijed štetnog događaja. Obzirom je tuženik tužitelju već isplatio nesporni iznos u visini od 696,67 EUR, to ne postoji obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
27. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 450,00 EUR (27. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife te 17. lipnja 2025. i 07. travnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup 2 ročišta u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (27. lipnja 2024. i 19. lipnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 262,50 EUR.
29. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tuženika budući je isti previsoko zatražen.
30. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen to je tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 1.312,50 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
31. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
32. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
33. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 16. rujna 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
– pun. tužitelja
– pun. tuženika
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
Goran Maršić
Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu
