REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3726/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno u Osijeku, protiv tuženika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4154/2025-2 od 14. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-487/2023- 15 od 31. listopada 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u pogledu postavljenog pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na istaknute povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4154/2025-2 od 14. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-487/2023-15 od 31. listopada 2025.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koje glasi:
„Je li Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. postupala u dobroj vjeri i je li se stoga u odnosu na navedenu banku i njezine pravne sljednike može primijeniti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige u slučaju zasnivanja prisilnog založnog prava na nekretnini u situaciji u kojoj je Banka znala, odnosno imala razloga posumnjati da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i samim time suvlasništvo tužiteljice i njezina supruga te da nije riječ o nekretnini u isključivom vlasništvu tužiteljičina supruga, uslijed nesporne činjenice da je tužiteljice upravo u Slavonskoj banci d.d. kao pravnom predniku Hypo Alpe-Adria Bank d.d. podigla stambeni kredit radi izgradnje predmetne nekretnine?“.
3. Prijedlog je podnesen i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to zbog povrede ustavnog prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanju u prijedlogu za dopuštenje tužiteljice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga već radi toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Treba dodati da su nižestupanjski sudovi ocijenili sve relevantne okolnosti u konkretnom slučaju, te su ocijenili da prednost treba dati zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu nisu odgovarajuće, jer su iste donesene u činjenično i pravno različitoj situaciji.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Prema ocjeni vijeća predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo vlasništva zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
