Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3540/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB:84923155727, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-221/2022-9 od 16. svibnja 2024., dana 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Čistoća d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-221/2022-9 od 16. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-221/2022-9 od 16. svibnja 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Davora Miškovića, javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj Ovrv- 4750/2022 od 15. travnja 2022. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti iznesene žalbene navode tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u iznosu od 515,16 kuna/68,37 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime dospjelih računa za razdoblje od studenog 2020. do studenog 2021. za javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada s nekretnine u vlasništvu tuženika.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tuženik vlasnik kuće na adresi [adresa] , koja je etažirana na više etažnih jedinica (13), sve u vlasništvu tuženika, a koje tuženik koristi između ostalog i u turističke svrhe tijekom godine,

- da iz priloženih računa proizlazi da tužitelj od tuženika za svaki utuženi mjesec potražuje iznos od 5,14 EUR, na adresi [adresa],

- da iz priloženih računa proizlazi da je tužitelj obračunao tuženiku cijenu obvezne minimalne javne usluge u smislu odredbe iz čl. 75. st. 2. toč. 2. Zakona o gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj: 84/21., dalje: ZGU),

- da se iz isprava koje je tužitelj dostavio u predmetni spis ne može utvrditi na koju se točno etažnu jedinicu odnosi utuženo potraživanje.

8. Iako je tuženik kao vlasnik svih apartmana u sklopu predmetne kuće, suprotno stavu prvostupanjskog suda, dužan plaćati tužitelju uslugu sakupljanja komunalnog otpada za svaki pojedini apartman jer to jasno proizlazi iz odredbe iz čl. 70. st. 1. ZGU-a, a o navedenom je donesen i zaključak na sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova održanom 23. travnja 2026. („Vlasnik stanova u jednoj zgradi koji su upisani kao etažne jedinice u zemljišnoj knjizi (13 stanova), koje iznajmljuje tijekom ljetnog perioda i za koje zadužuje dodatni spremnik za zbrinjavanje otpada, u obvezi je plaćati cijenu minimalne javne usluge, tzv. fiksnu naknadu za svaki stan“), valja istaknuti da je u konačnici pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje utuženi iznos.

9. Naime, odredbom iz čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao za koji točno apartman potražuje od tuženika predmetni iznos, iako je upravo na njemu bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci pobijane presude.

11. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP -a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP -a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš