REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3924/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Rudarsko- geološko-naftnog fakulteta, Zagreb, Pierottijeva ulica 6, OIB: 99534693762, kojeg zastupaju punomoćnici Danijel Bolfan i Matija Palac Varga, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijel Bolfan i Matija Palac Varga u Zagrebu, protiv tuženice GVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vujasin i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R-15/2024-2 od 21. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-741/2022-25 od 21. studenoga 2023., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R-15/2024-2 od 21. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-741/2022-25 od 21. studenoga 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku).
3. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pravna pitanja:
„U smislu odredbe čl.101. Zakona o radu, računa li se početak tijeka roka za podnošenje tužbe za isplatu po osnovi povrede zakonske zabrane natjecanja s poslodavcem od saznanja za sklopljeni pravni posao (dakle, saznanja da isti samo postoji) ili od trenutka saznanja za činjenice iz kojih proizlazi da je sklapanjem tog pravnog posla radnik nezakonito se natjecao s poslodavcem?
U smislu odredbe čl.101. Zakona o radu, što se smatra ''saznanje za sklopljeni pravni posao'', je li to trenutak općenite spoznaje da postoji ugovor radnika s trećim ili trenutak kada poslodavac sazna bitne činjenice iz kojih je zaključio i utvrdio da je radnik tim pravnim poslom nezakonito se natjecao s poslodavcem i time učinio štetu poslodavcu?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je predložila prijedlog odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao poslodavca tuženice, radi isplate iznosa koje je tuženica stekla sklapanjem pravnih poslova (ugovora o djelu) i postupanjem protivnim odredbama o zakonskoj zabrani natjecanja (čl. 101. st. 1. i 2. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19).
7. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je tužba podnesena protekom tromjesečnog roka od saznanja poslodavca o povredi zabrane natjecanja (čl. 101. st. 3. ZR), s obzirom na (činjenično) utvrđenje suda da je zakonski zastupnik tužitelja po dostavi u poštanski pretinac i razmatranju predmetnih ugovora o djela saznao da tuženica bez odobrenja tužitelja sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja tužitelj kao njezin poslodavac te da je time povrijedila zakonske odredbe o zabrani natjecanja. Slijedom navedenog, pravna pitanja koja je tužitelj naveo u prijedlogu za dopuštenje revizije, kojima upućuje na to da zakonski zastupnik tužitelja nije u navedenom trenutku saznao da se je tuženica nezakonito natjecala s poslodavcem, polaze od tvrdnji tužitelja suprotnih (činjeničnim) utvrđenjima suda. Također valja napomenuti da odluke revizijskog suda na koje se je tužitelj pozvao argumentirajući važnost postavljenih pitanja (Rev-1461/24 od 24. rujna 2025., Rev- 3077/19 od 11. srpnja 2023., Rev-606/16 od 18. listopada 2016.) nisu donesene u pravnim i činjeničnim situacijama usporedivim ovom predmetu niti se ne odnose na prava poslodavca koje proizlazi iz odredbe čl. 101. ZR. Stoga se postavljena pravna pitanja ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci rješenja.
9. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
