REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2787/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička 50, OIB:02535697732, koju zastupa po punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-223/2026-2 od 3. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1214/2019-28 od 14. studenoga 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-223/2026-2 od 3. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 1214/2019-28 od 14. studenoga 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a, čl. 387. i čl. 388. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice je navela da taj prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja:
"1. Ima li tužitelj koji je konvertirao kredit na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) pravo na razliku konvertirane glavnice i preostale glavnice u francima na dan konverzije kakva bi ona bila po tečaju realizacije kredita?
2. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravo na povrat iznosa tzv. Preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz CHF kredita i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže uz CHF (CHF valutna klauzula), unatoč izvršenoj konverziji?
3. Mora li se kod izračuna glavnice preplaćenih iznosa kamata i tečaja za konvertirane kredite po ZID ZPK 102/15 pri uzimanju u obzir preplate utvrđene konverzijom primijeniti članak 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/005, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722, 153723)?"
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. alineja 3. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, u odnosu na postavljena pitanja pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odluci proširenoga vijeća broj Rev-457/2025-21 od 27. srpnja 2026., kao i odlukama ovoga suda broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., broj Rev- 9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i drugim.
4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. S obzirom da je tužiteljica prijedlog za dopuštenje podnijela pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
5.1. U odnosu na navode predlagateljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da joj je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede prava na pravično suđenju na koju povredu predlagateljica ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5.2. Nadalje, valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na pravično suđenje) pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
