REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3515/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500, kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić -Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1976/2024-3 od 4. ožujka 2026., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1465/2022 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1976/2024-3 od 4. ožujka 2026., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1465/2022 od 27. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:
„1. Je li ništetna odredba čl. 7. toč. 2. Općih uvjeta osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima kojom je propisano da osiguratelj nije dužan naknaditi štetu osobama koje su štetu za koju ih treće osobe terete izazvale protupravnim radnjama ili namjerno, a namjerom se smatra i sljedeće radnja ili propust kod kojih se uz veliku vjerojatnost mora očekivati nastanak velike štete, ali je prihvaćen rizik nastanka štete npr. zbog izbora radnog procesa koji štedi vrijeme i/ili novac?
2. Može li osiguratelj kod ugovora o osiguranju od odgovornosti poslodavca prema djelatnicima, a kojim preuzima ispunjenje zakonske obveze ugovaratelja osiguranja – poslodavca prema djelatnicima koje su nastale temeljem zakonske izvanugovorne odgovornosti poslodavca za štetu zbog povrede prava osobnosti (uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja), kao i za štetu zbog umanjenja nečije imovine i solidarno je odgovoran za naknadu štete, odredbom Općih uvjeta isključiti osigurateljno pokriće, jer postoji protupravnost (štetna radnja) kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu i je li takva odredba ništetna?
3. Ima li tužitelj kao osiguranik od tuženika kao osiguratelja i solidarnog dužnika po polici osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima pravo tražiti isplatu - regres u visini naknade štete koju je isplatio svom djelatniku zbog pretrpljene ozljede na radu sukladno odredbi čl. 943. te čl. 52. ZOO-a?
4. Može li drugostupanjski sud sam utvrđivati odlučne činjenice i uzročno - posljedičnu vezu za koje je potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a kojim sud ne raspolaže?
5. Predstavlja li apsolutno bitnu povredu odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a u slučaju kada iz razloga presude nije jasno zbog čega sud smatra da izvođenje dokaza tijekom postupka nije bilo potrebno, a niti je obrazloženo zbog čega ih je sud odbio?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbiti ga uz dosudu troška odgovora na prijedlog tuženiku.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo, drugo i treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije polaze od tvrdnji tužitelja o ništetnosti odredbi čl. 7. toč. 2. Općih uvjeta tuženika (koja isključuje određene rizike iz osigurateljnog pokrića) te upućuju na primjenu materijalnopravnih odredbi čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/111, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) i čl. 52. ZOO. Drugostupanjski sud zauzetim pravnim shvaćanje, prema kojemu navedena odredba odredbi čl. 7. toč. 2. Općih uvjeta tuženika nije ništetna jer nije suprotna prisilnim propisima te nije pretjerano stroga ni nepravična niti se protivi svrsi sklopljenog ugovora o osiguranju, nije odstupio od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama na koje se je predlagatelj pozvao (Rev-737/25 od 8. listopada 2025., Rev-1077/24 od 3. rujna 2024., Rev-2301/89 od 10. travnja 1990.). Naime, te odluke revizijskog suda nisu donesene u činjeničnim i pravnim situacijama koje bi bile podudarne ovom predmetu pa se stoga ne mogu smatrati valjanom argumentacijom važnosti postavljenih pravnih pitanja koja bi opravdala intervenciju revizijskog suda u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoja prava kroz sudsku praksu, Pritom se napominje da prethodna odluka drugostupanjskog suda donesena u ovom istom predmetu (Pž-322/21 od 6. srpnja 2022.) na koju se je tužitelj također pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne može predstavljati relevantni razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U odnosu na četvrto pravno pitanje tužitelj polazi od tvrdnje da je drugostupanjski sud utvrdio činjenice medicinske naravi i donio zaključke za koje je potrebno znanje vještaka medicinske struke, što ne proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske presude. Stoga se to pravno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Za peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa na koje se poziva (podneske ili zapisnike s ročišta iz kojih bi bilo vidljivo da je predlagao izvođenje određenih dokaza radi utvrđenja činjenica odlučnih za razrješenje spora). Zato se postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim pravnim pitanjem, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno pravo - pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) treba reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. Međutim, to ovdje nije slučaj jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima donesenih presuda odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te su presude detaljno obrazložene. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno temeljno pravo, pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
