Poslovni broj: Gž-518/2022-2

1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: ……., iz P., D.. F. T. 21, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., J. D. M. 3, protiv tuženice O. banka d.d., OIB: ….. iz S., D. rata 61, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. A., odvjetniku iz S., L. 14, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-313/2021 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja I. G. te potvrđuju presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-313/2021 od 15. travnja 2022. pod toč. I. alineja I. i toč. I. alineja II. izreke, kao i rješenje istog suda poslovni broj P-313/2021 od 15. travnja 2022. pod toč. II. izreke u dijelu u kojemu je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 10.500,00 kn/1.393,59 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

» I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 40422/07, zaključen između tužitelja i tuženika dana 08. siječnja 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 84.737,92 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

 

− iznos od 793,61 kuna sa kamatom od 12.02.2007. godine

− iznos od 1,48 kuna sa kamatom od 06.03.2007. godine

− iznos od 787,70 kuna sa kamatom od 12.03.2007. godine

− iznos od 42,14 kuna sa kamatom od 05.04.2007. Godine

− iznos od 747,04 kuna sa kamatom od 10.04.2007. godine

− iznos od 78,29 kuna sa kamatom od 04.05.2007. godine

− iznos od 706,12 kuna sa kamatom od 10.05.2007. godine

− iznos od 106,89 kuna sa kamatom od 05.06.2007. godine

− iznos od 667,58 kuna sa kamatom od 11.06.2007. godine

− iznos od 145,17 kuna sa kamatom od 04.07.2007. godine

− iznos od 621,25 kuna sa kamatom od 10.07.2007. godine

− iznos od 182,89 kuna sa kamatom od 16.07.2007. godine

− iznos od 763,02 kuna sa kamatom od 10.08.2007. godine

− iznos od 51,64 kuna sa kamatom od 04.09.2007. godine

− iznos od 714,11 kuna sa kamatom od 10.09.2007. godine

− iznos od 98,64 kuna sa kamatom od 04.10.2007. godine

− iznos od 771,16 kuna sa kamatom od 10.10.2007. godine

− iznos od 31,86 kuna sa kamatom od 06.11.2007. godine

− iznos od 725,84 kuna sa kamatom od 12.11.2007. godine

− iznos od 86,44 kuna sa kamatom od 05.12.2007. godine

− iznos od 669,77 kuna sa kamatom od 10.12.2007. godine

− iznos od 138,77 kuna sa kamatom od 02.01.2008. godine

− iznos od 821,42 kuna sa kamatom od 10.01.2008. godine

− iznos od 832,41 kuna sa kamatom od 11.02.2008. godine

− iznos od 848,07 kuna sa kamatom od 10.03.2008. godine

− iznos od 834,53 kuna sa kamatom od 10.04.2008. godine

− iznos od 824,93 kuna sa kamatom od 12.05.2008. godine

− iznos od 823,53 kuna sa kamatom od 10.06.2008. godine

− iznos od 820,61 kuna sa kamatom od 10.07.2008. godine

− iznos od 13,92 kuna sa kamatom od 11.08.2008. godine

− iznos od 801,01 kuna sa kamatom od 03.09.2008. godine

− iznos od 818,49 kuna sa kamatom od 10.09.2008. godine

− iznos od 849,64 kuna sa kamatom od 10.10.2008. godine

− iznos od 869,77 kuna sa kamatom od 10.11.2008. godine

− iznos od 862,28 kuna sa kamatom od 10.12.2008. godine

− iznos od 905,03 kuna sa kamatom od 12.01.2009. godine

− iznos od 921,33 kuna sa kamatom od 10.02.2009. godine

− iznos od 941,31 kuna sa kamatom od 10.03.2009. godine

− iznos od 906,23 kuna sa kamatom od 10.04.2009. godine

− iznos od 899,98 kuna sa kamatom od 11.05.2009. godine

− iznos od 896,47 kuna sa kamatom od 10.06.2009. godine

− iznos od 903,54 kuna sa kamatom od 10.07.2009. godine

− iznos od 889,42 kuna sa kamatom od 10.08.2009. godine

− iznos od 895,83 kuna sa kamatom od 10.09.2009. godine

− iznos od 884,83 kuna sa kamatom od 12.10.2009. godine

− iznos od 894,61 kuna sa kamatom od 10.11.2009. godine

− iznos od 889,00 kuna sa kamatom od 10.12.2009. godine

− iznos od 929,84 kuna sa kamatom od 11.01.2009. godine

− iznos od 945,09 kuna sa kamatom od 10.02.2010. godine

− iznos od 941,86 kuna sa kamatom od 10.03.2010. godine

− iznos od 954,82 kuna sa kamatom od 12.04.2010. godine

− iznos od 973,48 kuna sa kamatom od 10.05.2010. godine

− iznos od 977,24 kuna sa kamatom od 10.06.2010. godine

− iznos od 13,19 kuna sa kamatom od 09.07.2010. godine

− iznos od 988,47 kuna sa kamatom od 12.07.2010. godine

− iznos od 976,08 kuna sa kamatom od 10.08.2010. godine

− iznos od 1.054,09 kuna sa kamatom od 10.09.2010. godine

− iznos od 64,70 kuna sa kamatom od 07.10.2010. godine

− iznos od 955,17 kuna sa kamatom od 11.10.2010. godine

− iznos od 1.021,09 kuna sa kamatom od 10.11.2010. godine

− iznos od 1.055,03 kuna sa kamatom od 10.12.2010. godine

− iznos od 721,94 kuna sa kamatom od 10.01.2011. godine

− iznos od 377,96 kuna sa kamatom od 10.01.2011. godine

− iznos od 1.049,45 kuna sa kamatom od 15.02.2011. godine

− iznos od 146,32 kuna sa kamatom od 10.03.2011. godine

− iznos od 1.081,18 kuna sa kamatom od 11.04.2011. godine

− iznos od 1.058,68 kuna sa kamatom od 10.05.2011. godine

− iznos od 1.109,58 kuna sa kamatom od 10.06.2011. godine

− iznos od 1.144,47 kuna sa kamatom od 11.06.2011. godine

− iznos od 1.150,60 kuna sa kamatom od 11.07.2011. godine

− iznos od 1.336,21 kuna sa kamatom od 10.08.2011. godine

− iznos od 1.169,36 kuna sa kamatom od 12.09.2011. godine

− iznos od 1.144,47 kuna sa kamatom od 10.10.2011. godine

− iznos od 1.150,60 kuna sa kamatom od 10.11.2011. godine

− iznos od 1.148,33 kuna sa kamatom od 12.12.2011. godine

− iznos od 1.170,04 kuna sa kamatom od 10.01.2012. godine

− iznos od 1.185,22 kuna sa kamatom od 10.02.2012. godine

− iznos od 1.189,90 kuna sa kamatom od 12.03.2012. godine

− iznos od 1.178,87 kuna sa kamatom od 10.04.2012. godine

− iznos od 1.184,76 kuna sa kamatom od 10.05.2012. godine

− iznos od 1.190,83 kuna sa kamatom od 11.06.2012. godine

− iznos od 1.181,74 kuna sa kamatom od 10.07.2012. godine

− iznos od 1.180,87 kuna sa kamatom od 10.08.2012. godine

− iznos od 1.163,73 kuna sa kamatom od 10.09.2012. godine

− iznos od 1.169,59 kuna sa kamatom od 10.10.2012. godine

− iznos od 1.182,33 kuna sa kamatom od 12.11.2012. godine

− iznos od 1.178,28 kuna sa kamatom od 10.12.2012. godine

− iznos od 1.184,13 kuna sa kamatom od 10.01.2013. godine

− iznos od 1.167,50 kuna sa kamatom od 11.02.2013. godine

− iznos od 1.161,07 kuna sa kamatom od 11.03.2013. godine

− iznos od 1.179,41 kuna sa kamatom od 10.04.2013. godine

− iznos od 1.161,47 kuna sa kamatom od 10.05.2013. godine

− iznos od 1.152,01 kuna sa kamatom od 10.06.2013. godine

− iznos od 1.141,35 kuna sa kamatom od 10.07.2013. godine

− iznos od 1.154,40 kuna sa kamatom od 12.08.2013. godine

− iznos od 1.161,56 kuna sa kamatom od 10.09.2013. godine

− iznos od 1.168,36 kuna sa kamatom od 10.10.2013. godine

− iznos od 1.169,89 kuna sa kamatom od 11.11.2013. godine

− iznos od 1.178,86 kuna sa kamatom od 10.12.2013. godine

− iznos od 1.173,19 kuna sa kamatom od 10.01.2014. godine

 

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 12. veljače 2007. godine pa do 31.prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 40422/07 koji su tužitelj i prednik tuženika tada Societe generale-Splitska banka d.d. zaključili dana 08. siječnja 2007. godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 08. siječnja 2007. godine pa na dalje.

 

III. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 12.784,22 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

− iznos od 12,95 kuna sa kamatom od 10.03.2008. godine

− iznos od 0,02 kuna sa kamatom od 10.04.2008. godine

− iznos od 8,39 kuna sa kamatom od 10.10.2008. godine

− iznos od 27,47 kuna sa kamatom od 10.11.2008. godine

− iznos od 20,37 kuna sa kamatom od 10.12.2008. godine

− iznos od 60,89 kuna sa kamatom od 12.01.2009. godine

− iznos od 76,34 kuna sa kamatom od 10.02.2009. godine

− iznos od 95,28 kuna sa kamatom od 10.03.2009. godine

− iznos od 62,03 kuna sa kamatom od 10.04.2009. godine

− iznos od 56,11 kuna sa kamatom od 11.05.2009. godine

− iznos od 52,78 kuna sa kamatom od 10.06.2009. godine

− iznos od 59,47 kuna sa kamatom od 10.07.2009. godine

− iznos od 46,09 kuna sa kamatom od 10.08.2009. godine

− iznos od 52,17 kuna sa kamatom od 10.09.2009. godine

− iznos od 41,74 kuna sa kamatom od 12.10.2009. godine

− iznos od 51,02 kuna sa kamatom od 10.11.2009. godine

− iznos od 45,70 kuna sa kamatom od 10.12.2009. godine

− iznos od 67,28 kuna sa kamatom od 11.01.2009. godine

− iznos od 81,45 kuna sa kamatom od 10.02.2010. godine

− iznos od 78,45 kuna sa kamatom od 10.03.2010. godine

− iznos od 90,50 kuna sa kamatom od 12.04.2010. godine

− iznos od 107,83 kuna sa kamatom od 10.05.2010. godine

− iznos od 123,28 kuna sa kamatom od 10.06.2010. godine

− iznos od 152,91 kuna sa kamatom od 12.07.2010. godine

− iznos od 123,94 kuna sa kamatom od 10.08.2010. godine

− iznos od 197,53 kuna sa kamatom od 10.09.2010. godine

− iznos od 158,92 kuna sa kamatom od 11.10.2010. godine

− iznos od 166,39 kuna sa kamatom od 10.11.2010. godine

− iznos od 198,42 kuna sa kamatom od 11.12.2010. godine

− iznos od 240,75 kuna sa kamatom od 10.01.2011. godine

− iznos od 193,15 kuna sa kamatom od 10.02.2011. godine

− iznos od 207,93 kuna sa kamatom od 10.03.2011. godine

− iznos od 187,02 kuna sa kamatom od 11.04.2011. godine

− iznos od 234,32 kuna sa kamatom od 10.05.2011. godine

− iznos od 266,75 kuna sa kamatom od 10.06.2011. godine

− iznos od 281,45 kuna sa kamatom od 11.07.2011. godine

− iznos od 444,95 kuna sa kamatom od 10.08.2011. godine

− iznos od 289,88 kuna sa kamatom od 12.09.2011. godine

− iznos od 266,75 kuna sa kamatom od 10.10.2011. godine

− iznos od 272,44 kuna sa kamatom od 10.11.2011. godine

− iznos od 270,34 kuna sa kamatom od 12.12.2011. godine

− iznos od 290,52 kuna sa kamatom od 10.01.2012. godine

− iznos od 304,62 kuna sa kamatom od 10.02.2012. godine

− iznos od 308,97 kuna sa kamatom od 12.03.2012. godine

− iznos od 298,72 kuna sa kamatom od 10.04.2012. godine

− iznos od 304,19 kuna sa kamatom od 10.05.2012. godine

− iznos od 309,84 kuna sa kamatom od 11.06.2012. godine

− iznos od 301,38 kuna sa kamatom od 10.07.2012. godine

− iznos od 300,58 kuna sa kamatom od 10.08.2012. godine

− iznos od 284,65 kuna sa kamatom od 10.09.2012. godine

− iznos od 290,09 kuna sa kamatom od 10.10.2012. godine

− iznos od 301,93 kuna sa kamatom od 12.11.2012. godine

− iznos od 298,17 kuna sa kamatom od 10.12.2012. godine

− iznos od 303,60 kuna sa kamatom od 10.01.2013. godine

− iznos od 288,15 kuna sa kamatom od 10.02.2013. godine

− iznos od 282,18 kuna sa kamatom od 10.03.2013. godine

− iznos od 299,22 kuna sa kamatom od 10.04.2013. godine

− iznos od 282,54 kuna sa kamatom od 10.05.2013. godine

− iznos od 273,76 kuna sa kamatom od 10.06.2013. godine

− iznos od 263,85 kuna sa kamatom od 10.07.2013. godine

− iznos od 275,98 kuna sa kamatom od 10.08.2013. godine

− iznos od 282,63 kuna sa kamatom od 10.09.2013. godine

− iznos od 288,95 kuna sa kamatom od 10.10.2013. godine

− iznos od 290,35 kuna sa kamatom od 10.11.2013. godine

− iznos od 298,70 kuna sa kamatom od 10.12.2013. godine

− iznos od 289,23 kuna sa kamatom od 10.01.2014. godine

 

po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 10. ožujka 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

 

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu višem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."

 

3. Protiv prvostupanjske presude pod toč. I. alineja I. i toč. I. alineja II. izreke, kao i protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 10.500,00 kn/1.393,59 eura (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje preinače, podredno u tom dijelu ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu pa da se presuda ne može ispitati. Ističe kako nije sporno da su tužitelj i tuženica zaključili Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tužitelju odobren iznos kredita od 11.600,00 chf. Nije niti prijeporno da su parnične stranke, a kao što proizlazi iz čl. 4. Ugovora o kreditu, ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, kao i da je obveza vraćanja kredita od strane tužitelja vezana za tečaj chf, odnosno, da je ugovorena valutna klauzula. Ističe da nije ni prijeporno da je po kolektivnoj tužbi potrošača, a koja veže i prvostupanjski sud, Trgovački sud u Zagrebu utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ništetne. Iz navedenog proizlazi da su upravo bitni sastojci Ugovora o kreditu ništetni jer je ništetan predmet i cijena tj. valuta i kamata. Bez tih bitnih sastojaka i ostale odredbe koje se odnose na nadležnost, izlazne naknade i primjenu Općih uvjeta tuženice da su također ništetne pa predmetni Ugovor o kreditu ne može opstati. To proizlazi i iz odluka suda Europske unije poslovni broj C-118/2017 i C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđeno da je i cijeli ugovor ništetan. Posljedično tome, tuženica kao nepoštena stjecateljica, dužna je temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tužitelju vratiti sve ono što je primila temeljem takvog ništetnog pravnog posla, pa je stoga zaključak prvostupanjskog suda kako navedeni Ugovor o kreditu može opstati bez ništetnih odredbi pogrešan. Radi toga da je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da, suprotno navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), stoga što prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika radi čega se prvostupanjska presuda i rješenje u navedenom dijelu mogu ispitati jer nemaju nedostataka.

 

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

8. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

 

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj 40422/2007 od 8. siječnja 2007. ništetan te da kao takav ne proizvodi pravni učinak radi čega se nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 84.737,92 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

10. Među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženica u svojstvu kreditora dana 8. siječnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 40422/2007 i

 

- da su parnične stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu.

 

11. Međutim, i nadalje je prijeporno da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan slijedom čega bi tuženica bila u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 84.737,92 kn.

 

12. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer da su u suprotnosti s prisilnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje jer je Ugovor o kreditu zaključen 8. siječnja 2007. Pritom tužitelj ističe da su te odredbe ništetne jer su sastavljene u „tipskom“ obliku i oko njihova sadržaja tužitelj da nije mogao prigovarati već se kao slabija ekonomska strana morao tome ''povinuti'' pa da su time sporne ugovorne odredbe ništetne, kao i iz razloga što se ne navode kriteriji na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa čime da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj jer mu prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije objašnjeno koji su to uvjeti koji dovode do promjene visine kamatne stope radi čega tužitelj kao potrošač bez tih parametara nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Isto da se odnosi i na valutnu klauzulu pa da je time tuženica kao ugovorna strana postupala protivno odredbama Direktive 93/13/EEZ. 

 

12. 1. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj smatra kako je Ugovor o kreditu od 8. siječnja 2007. ništetan u cijelosti.

 

13. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisao koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

 

13.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

 

14.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

 

15. S obzirom na činjenične navode tužitelja prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužitelj smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

 

15.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

 

15.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

 

16. Pritom valja ukazati tužitelju da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim  ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

 

17. Stoga je neutemeljen navod žalitelja kako je u kolektivnom sporu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ništetne, odnosno da bi bile ništetne u cijelosti jer to ne proizlazi iz navedenih pravomoćnih presuda već se tijekom kolektivnog spora ocjenjivalo da li su tužene banke, a među kojima je i tuženica u ovom konkretnom slučaju, postupale na način da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koji su sadržavali ugovorne odredbe koje su zbog povrede kolektivnih prava potrošača u određenom dijelu ništetne.

 

18. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

19. Međutim, postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

 

20. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenja jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

 

21. Daljnje je prijeporno pitanje da li može Ugovor o kreditu u konkretnom slučaju opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, a stav je ovog drugostupanjskog suda da takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da u smislu odredbe čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

 

22. Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda tužitelj neosnovano traži ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi radi čega su neutemeljeni žalbeni navodi tužitelja da su i ostale ugovorne odredbe o nadležnosti, izlaznoj naknadi, primjeni Općih uvjeta tuženice i dr. također ništetne.

 

23. Sve i da su eventualno sporedne ugovorne odredbe i ništetne iste nemaju za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer nisu bitni sastojci tog pravnog posla pa kako taj Ugovor može opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO i u slučaju djelomične ništetnosti bitnih sastojaka iz čl. 1021. istog Zakona, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je glavni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

24. Kako je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev to je neosnovana i žalba tužitelja u dijelu koji se odnosi na zatraženi trošak preko iznosa od 10.500,00 kn (toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja).

 

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

26. U nepobijanom dijelu pod toč. II i III izreke prvostupanjska presuda, kao i rješenje pod toč. I izreke te u dijelu pod toč. II izreke do iznosa od 10.500,00 kn ostaje neizmijenjeno.

 

Zadar, 24. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

 

Sanja Dujmović