Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5297/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ilijani Petyo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MO (M) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku mr. sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Split, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-4841/2023 od 30. rujna 2024., dana 16. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-4841/2023 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio tužbu u ovom predmetu.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2 ZPP.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari radi o tužbi tužitelja zaprimljenoj 26. svibnja 2022. protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] te [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u kojoj tužitelj navodi da se zajedno sa svojim prednicima generacijski nalazi u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina za cijelo, koje su tužiteljevi prednici stekli pred sto godina, a nasljeđivanjem je tužitelj stekao od njih. Tužitelj da je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina za dio od 134/160, dok je tužena uknjižena za 26/160 dijela. Nadalje, da je tužitelj 2020. godine pokrenuo pojedinačni ispravni postupak u kojem je prijedlog odbijen zbog istaknutog prigovo ra ovdje tužene.
7. Nadalje, prvostupanjski sud nakon uvida u spis istog suda P-2621/17 utvrdio je da je u istom donesena pravomoćna presuda dana 3. kolovoza 2018. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen i u obrazloženju koje presude se navodi da , iako tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari ističe da je čitavo ovo vrijeme, kako u vrijeme pok . LO, tako i danas, posjed tužitelja na predmetnim nekretninama neometan, tužitelju nedostaje potrebna kvaliteta posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to stoga jer su on i njegovi prednici znali da se LO (sestra njegova oca FO), odrekla svog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama u korist društvenog vlasništva (pravnog prednika tužene). Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 194. st. 4 . ZPP, budući da se tužitelj poziva na dosjelost kao pravni osnov stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina, te da je u konkretnom slučaju između stranaka, već donesena pravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, odbacio tužbu.
8. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu zbog toga što se radi o presuđenoj stvari, iako se pogrešno pozvao na čl. 194. st. 4. ZPP koja se odnosi na dvostruku litispendenciju, umjesto na čl. 333. st. ZPP.
9. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
10. U ovoj pravnoj situaciji nesporno postoji subjektivni identitet spora.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da se u predmetu P-2621/17 ne radi o istoj pravnoj osnovi kao u ovom postupku, već da je u tom predmetu radi poništenja odnosno utvrđenja ništetnosti izjave kojom je sestra pok. oca tužitelja dala tadašnoj državi svoj suvlasnički dio nekretnine tužitelj tvrdio da bi se trebao utvrditi vlasnikom, treba reći da se nije odlučivalo samo o tome, nego s obzirom na činjenične navode tužitelja u tužbi i o tome postoje li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. I u ovom predmetu s obzirom na činjenične navode u tužbi proizlazi da bi se radilo o dosjelosti kao pravnoj osnovi stjecanja vlasništva, o čemu je već prethodno donesena pravomoćna presuda.
12. Slijedom iznijetog, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. rujna 2026.
Sutkinja:
Ilijana Petyo