REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pp-870/2026-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sucu Jadranki Kiš Šaulovečki uz sudjelovanje Kristine Folnović Režek kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv 1-vo okrivljenika ĆŽ i 2-go okrivljenice GŽ zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21., 114/22 i 36/24; dalje: ZZNO), pokrenutog po optužnom prijedlogu tužitelja Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada br. Klasa: 211-07/26-5/12180, Urbroj: 511-17-08-26-1 od 18. svibnja 2026., nakon održane glavne tajne rasprave u prisutnosti 1-vo i 2-go okrivljenika, njihovih branitelja i predstavnika ovlaštenog tužitelja, na temelju čl. 179. st. 2 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.; dalje: PZ), dana 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju čl. 182. toč. 3 Prekršajnog zakona

1-vo okrivljenik: ĆŽ, sin Ć i G, rođ. L, rođen **.**.1992. u [adresa], iz [adresa], mesar, zaposlen, mjesečna plaća 1.000,00 €, neoženjen, otac jednog mlt djeteta koje uzdržava, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan.

2-go okrivljenica: GŽ, kći LŽ i E, rođ. U, rođena **.**.1992. u [adresa], iz [adresa], ing. prometa, zaposlena, trenutno koristi njegu djeteta, mjesečna naknada 803,00 €, udana, majka jednog mlt djeteta, državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivana.

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

1-vo okrivljenik ĆŽ

da bi se:

15.5.2026. oko 17,30 sati na terasi obiteljske kuće u [adresa], nasilnički se ponašao prema svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi GŽ na način da bi ju vičući vrijeđao pogrdnim riječima "nebuš ti meni popisivala imovinu, ti si luda, spij si jednu tabletu, ti si niš koristi, ti si se kurvala, nemaš ti diplomu", nakon čega da bi ju jednom pljunuo u lijevu ruku, sve u nazočnosti njihovog zajedničkog mlt. sina K (2023.) koji je dijete s poteškoćama u razvoju, a što sve da bi kod 2-go okrivljene GŽ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva

dakle, da bi počinio psihičko nasilje na štetu bivše izvanbračne supruge u nazočnosti mlt. djeteta

2-go okrivljenica GŽ

da bi se:

15.5.2026. oko 17,30 sati na terasi obiteljske kuće u [adresa], nasilnički se ponašala prema svom bivšem izvanbračnom suprugu EŽ na način da bi ga vičući vrijeđala pogrdnim riječima "stoko jedna, majmune jedan, vidjet ćeš što ću ti ja prirediti, pozvat ću ti policiju", sve u nazočnosti mlt. sina K (2023.) koji je dijete s poteškoćama u razvoju, a što sve da bi kod 1-vo okrivljenika UŽ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva

dakle, da bi počinila psihičko na štetu bivšeg izvanbračnog supruga u nazočnosti mlt. djeteta

čime da bi počinili prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. ZZNO- a.

II/ Na temelju čl. 140 st. 2 Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Krapina s ispostavom [adresa] podnijela je ovome sudu Optužni prijedlog protiv 1-vo i 2-go okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na glavnoj raspravu sud je ispitao okrivljenike te je 1-vo okrivljeni ĆŽ porekao krivnju za počinjenje prekršaja. U pisanoj obrani, ovaj je okrivljenik u bitnome naveo da je inkriminirane zgode došao do bivše partnerice koja živi sa svojim roditeljima i njihovim zajedničkim sinom mit. M, a sve kako bi prema dogovoru i odluci suda vidio sina te s njime proveo vrijeme. Nije vrijeđao 2-go okrivljenicu, ali je nakon njenog neprimjerenog ponašanja sjeo u auto namjeravajući otići ali se ipak predomislio jer je želio provesti vrijeme sa sinom. Smatra da je razlog pozivanja policije činjenica da se nije upuštao ni u kakvu raspravu. Kada se vratio ponovno i kuću 2-go okrivljene ista nije bila na terasi pa je ušao u kuću i upitao je da li će zajedno kupati mlt. P, na što je ista kazala da neće, na što je došao otac 2-go okrivljenice s kojim je razgovarao, a potom krenuo za njima u šetnju te je nakon šetnje otišao kući. 1-vo okrivljeni je nadalje naveo da ni na koji način nije prouzročio psihičko nasilje prema 2- go okrivljenoj. . Na upit suda iskazuje da je dva dana ranije bila sudska rasprava i kada je došao vidjeti dijete, 2-go okrivljenica ga je počela provocirati, ne sjeća se više što mu je točno rekla osim onoga što je naveo u obrani. Ističe da nije pljunuo na 2-go okrivljenicu. Kada je došao, oca 2-go okrivljenice nije bilo. Bio je uznemiren zbog riječi koje mu je 2-go okrivljenica uputila. Na upit svoje braniteljice iskazuje da je više nego uznemiren bio ljut zbog ponašanja 2-go okrivljenice. Na upit branitelja 2-go okrivljenice iskazuje da je nakon tog verbalnog napada od strane 2-go okr otišao iz njezine kuće, ali se ponovno vratio jer je bio dogovor da će zajedno kupati dijete. Upitao je 2-go okrivljenicu da li će to učiniti, na što je ona kazala da neće i ponovno je na njega bila ljuta. Navodi da nije o događaju izvijestio policiju. Nakon tog događaja je otišao kući i iznenadio se dolasku policiju koja je došla za otprilike dva sata. Na upit predstavnika ovlaštenog tužitelja iskazuje da se mlt. M čitavo vrijeme tog prepiranja nalazio u naručju 2-go okrivljenice, ali to je sve kratko trajalo i mlt. M nije plakalo. U pisanoj obrani u bitnome navodi da 2-go okrivljenu nije ni na koji način verbalno vrijeđao a da bi to kod nje moglo izazvati bilo kakvu povredu dostojanstva ili uznemirenost. Ističe da kada je 2-go okrivljenica kazala da neće zajedno kupati mlt. H, otac 2-go okrivljene je uzeo dijete i odveo ga u šetnju, a on je nakon razgovora sa 2-go okrivljenom otišao za njenim ocem i M u šetnju te nakon toga otišao kući. Na kraju navodi da nikakvog nasilja u prisutnosti mlt. H kao ni prema 2-go okrivljenoj, nije bilo te da smatra da je optužni prijedlog u cijelosti neosnovan te predlaže da ga sud oslobodi i da nema potrebe za izricanjem zaštitne mjere, budući nije sklon takvom ponašanju a što proizlazi iz njegove evidencije, a eventualno ako sud zaključi drugačije, predlaže da se ista mjera izrekne samostalno bez izricanja kazne.

3. 2-go okrivljenica GŽ u obrani je porekla krivnju za prekršaj koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Navela je da u cijelosti ostaje kod pisane obrane i ne želi odgovarati na pitanja kako ovlaštenog tužitelja tako i obrane. U pisanoj obrani u bitnome navodi da optužbu koja joj se stavlja na teret izričito, nedvosmisleno i u cijelosti osporava kao i da osporava da je 1-vo okrivljenome EŽ izgovorila bilo koju od riječi koje joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Ističe da jedini dokaz koji ju tereti za konkretne riječi je obrana 1-vo okrivljenika a koji je u istome postupku suokrivljenik te nalaže da se uvjerljivost obrane 1-vo okr. ocijeni osobito pažljivo i u svezi s ostalim dokazima. Osobito ističe činjenicu da 1-vo okrivljenik u zapisniku o ispitivanju od 15. svibnja 2026. ne navodi da su mu navodne riječi prouzročile uznemirenost ili povredu dostojanstva niti opisuje osjećaj straha, uznemirenosti ili povrijeđenosti. Također navodi da je značajan iskaz svjedoka LŽ koji je njezin otac, budući da u iskazu nije pokušao potvrditi njezinu verziju događaja, nije opisivao sadržaj međusobnih riječi i nije teretio ĆŽ za bilo koju konkretnu radnju te da je njegov iskaz ograničen na ono što je neposredno opazio. Nadalje navodi da policijska dokumentacija ne sadrži neposredno opažanje navodnog psihičkog nasilja jer policijski službenici nisu bili očevici događaja. Slijedom svega navedenoga, 2-go okrivljenica predlaže da ju sud oslobodi od optužbe, a u slučaju utvrđenja odgovornosti predlaže da sud odbije prijedlog za izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana te izrekne ublaženu novčanu kaznu u najnižem zakonom dopuštenom iznosu.

4. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka KŽ, pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju o obitelji na listu 18 spisa te na kraju pročitao potvrdu iz PE za 1-vo okrivljenika na listu 31 i 32 spisa te potvrdu iz PE za 2-go okrivljenicu na listu 33 i 34 spisa.

5. KŽ svjedoči da je on otac 2-go okrivljenice i kritične zgode je kao i inače došao uzeti unuka kako bi s njime prošetao. Kada je došao na adresu [adresa], zatekao je 1-vo okrivljenika i svoju kćer, dok je unuk iz kuhinje išao prema njemu. Čuo je da se okrivljenici međusobno prepiru, malo povišenih tonova, nije mu to izgledalo kao neka ozbiljna svađa, uzeo je unuka i s njime otišao. Sa unukom je prošetao do obližnje šume i kada se vratio kući 1-vo okrivljenika više nije bilo dok je 2-go okrivljenica bila uznemirena i zaplakana te mu je kazala da ju je 1- vo okrivljenik vrijeđao. Na upit suda iskazuje da se ne sjeća da bi se tog dana 1-vo okrivljenik ponovno vratio. Nije ozbiljno shvatio uopće ovu situaciju. Na upit suda iskazuje da njemu nije poznato da bi bilo govora da bi okrivljenici zajedno kupali unuka. Na upit predstavnika ovlaštenog tužitelja iskazuje da se više ne sjeća gdje su se nalazili okrivljenici kada je ušao po unuka u kući, ne zna da li su bili u kući ili vani. Nije se htio miješati u odnos između kćer i njezinog bivšeg partnera, a sve to nije izgledalo nešto ozbiljno. Na upit braniteljice 1-vo okrivljenika iskazuje da bez obzira na te povišene tonove, mislio je da će se to sve smiriti, nije mu izgledalo ništa alarmantno. Nadalje na upit braniteljice 1-vo okrivljenika iskazuje da se ne sjeća li mu se u šetnji sa unukom pridružio i 1-vo okrivljenik. Na upit branitelja 2-go okrivljenice iskazuje da se u kući kada je došao po unuka zadržao maksimalno pet minuta. Mora reći da se unuk i on tako obraduju da ga onda drugo niti ne zanima. Nadalje na upit branitelja 2-go okrivljenice iskazuje da je u šetnji sa unukom bio cca 20 minuta. Također na upit branitelja 2-go okrivljenice iskazuje da su okrivljenici imali nešto svoje, što je i tko kome rekao ne zna.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka nije bilo čvrstih i pouzdanih dokaza da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se optužnim prijedlozima Policijske postaje Krapina s ispostavom [adresa] stavljaju na teret.

6.1. Prije svega valja navesti, da bi se nekoga proglasilo krivim, sve činjenice koje ga terete moraju biti dokazane, dok činjenice koje idu u korist okrivljeniku dovoljno je učiniti vjerojatnim. Isto tako valja napomenuti da je sud vezan činjeničnim opisom djela prekršaja koji se nekome stavlja na teret i u njega ne može zadirati.

6.2. Sud smatra da u ovome postupku nije sa sigurnošću utvrđeno da bi ponašanje 1-vo i 2-go okrivljenika kritične zgode izazvalo međusobnu povredu dostojanstva ili uznemirenost., time da se ukazuje da je osjećaj uznemirenosti subjektivan doživljaj i da ga kao takovog sud ne dovodi u pitanje, no, ono što je predmet razmatranja jest njegova objektivna snaga da predstavlja ostvarenje zakonskih obilježja prekršaja nasilja u obitelji.

6.3. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u toč. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

6.4 U ovome je predmetu neprijeporno da odnosi između 1-vo i 2-go okrivljenih kao bivših izvanbračnih supružnika nisu dobri.

6.5. Sporno je da li je njihova komunikacija do koje je neupitno tempore criminis došla prerasla u psihičko nasilje između okrivljenih kao bivših izvanbračnih supružnika.

6.6. Oboje okrivljenika su svaki za sebe poricali krivnju za prekršaj i niti jedan nije drugoga teretio da bi počinio baš decidirano što se svakome zasebno stavlja na teret, kod čega sud ukazuje na to da je vezan činjeničnim opisom djela prekršaja i da u isti ne može zadirati. Tako 1-vo okrivljenik navodi da ga je 2-go okrivljenica počela provocirati, ne navodeći kod toga na koji način, dok 2-go okrivljenica pak opsežno obrazlaže svoju nedužnost, no, kod toga ne navodi koje je uvrede 1-vo okrivljenik njoj uputio, već samo ističe da je isti pljunuo u njezinu ruku. Isto tako 1-vo okrivljenik navodi da je zbog razmirica bio više ljut nego uznemiren. Nadalje, svjedok KŽ pak navodi da razmirice između okrivljenih kritične zgode uopće po njegovu mišljenju nisu bile takvog opsega da bi on smatrao da se radi o nečem ozbiljnijem.

6.7. Na temelju naprijed izloženog, sud drži da nje sa sigurnošću utvrđeno da bi 1-vo i 2-go okrivljenici počinili nasilje jedan prema drugome na način kako ih se tereti, pa je stoga valjalo primijeniti opće prihvaćeno načelo in dubio pro reo te 1-vo i 2-go okrivljenike osloboditi od optužbe i presuditi kao u izreci.

7. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, na temelju propisa citiranih pod II/ izreke, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Pregradi, 16. rujna 2026.

Sudac:

Jadranka Kiš Šaulovečki

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj može u roku od 8 dana po primitku iste podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu putem ovog suda u dva jednaka pisana primjerka.

Dostaviti:

1. ĆŽ, [adresa]

2. GŽ, [adresa]

3. Braniteljica 1-vo okrivljenika: MŽ, odvjetnica iz [adresa]

4. Branitelj 2-go okrivljenice: PŽ, odvjetnik iz [adresa]

5. Policijska postaja Krapina s ispostavom Pregrada br. Klasa: 211-07/26- 5/12180, Urbroj: 511-17-08-26-1

6. Policijska postaja Krapina s ispostavom Pregrada br. Klasa: 211-07/26- 5/12180, Urbroj: 511-17-08-26-1, po pravomoćnosti

7. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pregrada, po pravomoćnosti

8. spis.