REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-275/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Dubravke Srečec Fletko članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnice u Labinu, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 1786/2024-6 od 10. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj Pn-106/2023-335 od 23. srpnja 2024., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj: Gž-1786/2024-6 od 10. lipnja 2025. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
U slučaju kada tužitelj/oštećenik tvrdi da je zbog ozljede u prometnoj nezgodi nesposoban za daljnji rad te da će i u budućnosti trpjeti štetu s osnova izgubljene zarade da li je za odluku o istaknutom prigovoru zastare potraživanje naknade štete zatražene zahtjevom za naknadu štete podnesenim protekom zastarnog roka od 3 godine od najstarijeg neispunjenog potraživanja naknade štete važno je li tim zahtjevom tužitelj postavio rentni zahtjev za naknadom štete ili pak sukcesivno postavlja zahtjeve (podnosi tužbe) za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo odlukom Vrhovnog suda RH Revr-739/16-2 od 10. siječnja 2017.?
Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima kada je tužitelju u primjeni Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 183/2023-dalje: Tarifa) priznao naknadu parničnog troška za šest obrazloženih podnesaka primjenom Tbr. 7. Tarife ili je trebao primjenom Tarife tužiteljima priznati naknadu parničnih troškova za sastave najviše četiri obrazložena podneska primjenom Tbr. 7. u svezi s Tbr. 8.1. Tarife, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1067/2023-2 od 20.12.2023., Rev-933/2022-2 od 17.03.2025.?
III. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj: Gž-1786/2024-6 od 10. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj Pn-106/2023- 335 od 23. srpnja 2024. pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP).
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1. ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li pravno dopušteno zaradu oštećenika koju prima u inozemstvu na ruke umanjivati za poreze i doprinose u Republici Hrvatskoj, ukoliko od svoje zarade prije predmetne nezgode nije plaćao nikakve poreze i doprinose te je iznos koji je primao na ruke predstavljao njegovu neto plaću s kojom je u cijelosti slobodno raspolagao i kojom je povećana njegova imovina za cijeli iznos plaće, odnosno taj iznos je predstavljao njegovu realnu zaradu?
2) Je li pravno dopušteno zaradu oštećenika koju ostvaruje kao mornar na stranom brodu i koji nije prijavljen na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj, a kao pomorac van Republike Hrvatske boravi više od 186 dana, umanjivati za poreze i doprinose s obzirom na odredbe Pomorskog zakonika odnosno Naredbe o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za pomorce?
3) Radi li se o povredi načela pravne sigurnosti u slučaju kada isti Županijski sud u istom predmetu, na temelju istog činjeničnog stanja i na temelju istih provedenih dokaza te istih prigovora tuženika, nakon što je ranijim pravomoćnim odlukama odbijen prigovor tuženika, u kasnijoj odluci taj isti prigovor uvaži uz pravno stajalište suprotno od stajališta izraženog u ranijim odlukama, iako ranija presuda nije ukinuta odlukom
Vrhovnog suda glede tog pravnog pitanja?
4) Je li sud dužan u obrazloženju presude se pozvati na konkretnu zakonsku odredbu temeljem koje je donio odluku a kako bi se presuda mogla ispitati? 5) Da li se pod objektivnom mogućnošću zapošljavanja uzimaju u obzir stvarne i konkretne mogućnosti zapošljavanja oštećenika a s obzirom na činjenicu da se radi o invalidu na čestim rehabilitacijama i pregledima kod kojeg je tek primarno liječenje završeno no ne i daljnje liječenje ili se pod objektivnom mogućnošću zapošljavanja uzimaju u obzir samo oglašena radna mjesta za poslove za koje oštećeni ima preostalu radnu sposobnost ?
6) Je li se u slučaju utvrđenju doprinosa oštećenika vlastitoj šteti teret dokaza na oštećeniku koji bi trebao dokazati da nema doprinosa, dakle negativnu činjenicu, ili je teret dokaza na odgovornoj osobi koja dokazuje da je oštećenik doprinio nastanku štete?
7) Je li kod naknade štete u vidu izmakle dobiti odnosno materijalne štete radi gubitka zarade dolazi do primjene odredbe ZOO o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti glede mogućnosti zapošljavanja sa preostalom radnom sposobnošću?“, navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1. ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) U slučaju kada tužitelj/oštećenik tvrdi da je zbog ozljede u prometnoj nezgodi nesposoban za daljnji rad te da će i u budućnosti trpjeti štetu s osnova izgubljene zarade da li je za odluku o istaknutom prigovoru zastare potraživanje naknade štete zatražene zahtjevom za naknadu štete podnesenim protekom zastarnog roka od 3 godine od najstarijeg neispunjenog potraživanja naknade štete važno je li tim zahtjevom tužitelj postavio rentni zahtjev za naknadom štete ili pak sukcesivno postavlja zahtjeve (podnosi tužbe) za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo odlukom Vrhovnog suda RH Revr-739/16-2 od 10. siječnja 2017.?
2) Da li je presuda nezakonita kada pojedinačno suđeni iznosi izgubljene zarade izrekom presude daju drugačiji zbroj od ukupno navedenog iznosa suđene izgubljene zarade koji se navodi izrekom presude, a sve imajući na umu stajalište Vrhovnog suda
RH izraženo odlukom Rev-40/07-2 od 19.09.2007.?
3) Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima kada je tužitelju u primjeni Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 183/2023-dalje: Tarifa) priznao naknadu parničnog troška za šest obrazloženih podnesaka primjenom Tbr. 7. Tarife ili je trebao primjenom Tarife tužiteljima priznati naknadu parničnih troškova za sastave najviše četiri obrazložena podneska primjenom Tbr. 7. u svezi s Tbr. 8.1. Tarife, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1067/2023-2 od 20.12.2023., Rev-933/2022-2 od 17.03.2025.?
4) Je li sud kod odluke o parničnim troškovima postupka mora u primjeni odredbe Tbr. 7. Tarife voditi računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme kada su poduzete parnične radnje za koje priznaje/dosuđuje parnične troškove tako da broj priznatih bodova za zastupanje ne bude veći od vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzete parnične radnje odnosno da li za priznate parnične radnje za dosudu parničnih troškova postupka sud mora stranci priznati/dosuditi trošak isključivo prema broju bodova sukladno vrijednosti predmeta spora kada je parnična radnja za koju je dosuđen parnični trošak i poduzeta, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog sud RH Rev-915/2018-5 od 07.11.2023. i Rev- 696/1999-2 od 19.06.2022., te Županijskog suda u Osijeku Gž-694/2023-2 od 10.04.2025.?“, navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP sadržajno navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01 -, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) pozivajući se na čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
4. Odgovorom na prijedlog tužitelja tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije uz naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
5. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza i procesnih okolnosti koje se u konkretnom predmetu nisu ostvarile.
5.2. U odnosu na prvo pravno pitanje revizijski sud je u odlukama Rev 890/2022 od 24. listopada 2023., Rev 139/2016-2 od 2. rujna 2020., Rev 92/07-2 od 14. siječnja 2009., Revr 731/09-2 od 11. ožujka 2010., Rev-x 939/14-2 od 11. ožujka 2020., izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „Stvarna šteta koju oštećeni trpi zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog nesposobnosti za rad, ne može iznositi više od iznosa kojeg takva osoba može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima, odnosno ne može se u izgubljenu zaradu tužitelju koji je obavljao rad "na crno" uračunavati i dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.", a sa kojim je pobijana presuda u skladu, dok je u pogledu utvrđivanja iznosa izgubljene zarade pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjem koje je iznijeto u prethodno ukidnoj odluci revizijskog suda u ovom predmetu (Rev 538/2022 od 25. travnja 2023.).
5.3. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.
6. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije tuženika citirana u izreci ovoga rješenje važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Rev-x 968/2013-3 od 1. rujna 2021.) i Rev 1067/2023 od 20. prosinca 2023.).
7. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod II. izreke, dok se temeljem istog propisa u odnosu na preostala pravna pitanja i povrede temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije smatra povučenim.
8. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod III. izreke.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
