REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3472/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikici Bojkić, odvjetnici u Splitu, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž Ob-16/2026-2 od 2. travnja 2026. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-162/2020 od 5. siječnja 2026., na sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž Ob - 16/2026-2 od 2. travnja 2026. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P Ob-162/2020 od 5. siječnja 2026. i odbijen tuženikov prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka u sporovima o roditeljskoj skrbi sud dužan analizirati sadržaj i pravnu težinu upravnog akta donesenog u postupku nadzora nad radom HZSR kao pomoćnog tijela u predmetu parničnih strana te ispitati kako propusti i nepravilnosti utvrđeni tim aktom utjecali na mišljenja i zaključke u provedenom kombiniranom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju roditelja i djeteta, te dovodeći isto u svezu s nalazima, mišljenjima i zaključcima novog sudskog vještva sačinjenog po nalogu suda u novom postupku koji se vodi među istim strankama u sporu o roditeljskoj skrbi, ocijeniti jesu li ostvareni razlozi za ponavljanje postupka?
2. Je li je kod primjene odredbi čl.421.st. 4. i 5. ZPP-a, u postupcima o roditeljskoj skrbi koji su žurne naravi, u situaciji kada kazneni postupak nije pravomoćno okončan, sud dužan ocijeniti osnovanost tvrdnje da je odluka utemeljena na lažnom iskazu vještaka odnosno na ispravi neistinitog sadržaja u slučaju kada su u predmet dostavljena nova stručna mišljenja koja bitno odstupaju od ranijeg nalaza, dok sudsko vještačenje u drugom predmetu, provedeno po nalogu suda, izrijekom isključuje postojanje dijagnoze postavljene ranijim vještvima (poremećaj ličnosti)?
3. Je li u situaciji kada je prijedlog za ponavljanje postupka potkrijepljen između ostalih novim vještačenjem roditeljskih kompetencija provedenim po nalogu suda u drugom sudskom postupku (POb-45/2023) koji se vodi između istih stranaka, a koje izrijekom isključuje postojanje dijagnoze postavljene ranijim vještvom (F60.0), sud bio dužan prilikom ocjene predstavljaju li rezultati tog vještačenja novote voditi računa o tome da ranijem vještvu na kojem je utemeljena odluka i kojim se jednom od stranaka bez utemeljenja na medicinskoj dokumentaciji postavlja dijagnoza paranoidnog poremećaja ličnosti (F.60.0) nisu priloženi psihologijski mjerni instrumente - testovi, a niti je po prigovoru, omogućeno stranci kojoj se postavila ta dijagnoza provođenje novog vještačenja?
4. Kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja relevantnih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, proveden dokaz vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku a jedna od stranaka prigovori vještvu upirući na nedostatke vještva i osnovanu sumnju u pravilnost danih zaključaka i mišljenja, te po očitovanju vještaka, ocjeni da je vještvo sačinjeno u skladu sa „pravilima struke“ je li dužan obrazložiti svoju ocjenu pozivom odredbe formalnih izvora pravila te struke ili drugih pravnih pravila koje uređuju takvu vrstu vještačenja?
5. Radi li se o arbitrarnoj odluci u slučaju sud otkloni prigovore i prijedloge stranke na vještvo, na kojem pak temelji odluku o glavnoj stvari, ocjenjujući da to vještvo sačinjeno u skladu sa „pravilima struke“, a bez da da taj stav obrazloži te uto tim to vještvo usporedi sa novog sudskog dovodeći isto u svezu s nalazima, mišljenjima i zaključcima novog sudskog vještva sačinjenog po nalogu suda u novom postupku koji se vodi među istim strankama u sporu o roditeljskoj skrbi?“.
1.2. Obrazlažući svoj prijedlog, tuženik navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
1.3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje u smislu prava na obrazloženu odluku kao i prava na pristup sudu te pravo na zaštitu obiteljskog i osobnog života, ne obrazlažući u čemu bi se navodne povrede ogledale.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Predmet odlučivanja je dopuštenost i osnovanost tuženikovog prijedloga za ponavljanje pravomoćnog okončanog postupka, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. 5., 8. i 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja tuženik smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, no sadržaj pitanja se u bitnom svodi na tuženikovu analizu ocjene dokaza, utvrđenog činjeničnog stanja i dilemu jesu li ispunjeni razlozi za ponavljanje postupka u okolnostima ovog konkretnog slučaja, a tako postavljena pitanja (koja inkorporiraju činjenice i okolnosti nekog pojedinačnog predmeta) ne mogu biti važna i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav RH), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP), povrede prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti iz čl. 35. Ustava RH i povrede prava na žalbu iz čl. 18. Ustava RH, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bilo ko ja povreda.
6.1. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice, predlaže dokaze i podnosi pravne lijekove te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.2. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu obiteljskog života zajamčenog čl. 35. Ustava RH odnosno čl. 8. EKLJP, tuženik nije uopće objasnio na koji način bi odlučivanje povodom prijedloga za ponavljanje postupka predstavljalo zadiranje u navedeno pravo tuženika, odnosno, kako bi se negativno manifestiralo u sferi tuženikovog privatnog i obiteljskog života.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3 . i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
