Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-860/2026-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva Split, broj: KO-DO-763/2026 od 27. srpnja 2026., protiv okrivljenog TZ, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3., u svezi st. 2. KZ/11., nakon javno održane rasprave 16. rujna 2026., u nazočnosti okrivljenog i njegove braniteljice odvjetnice Lovrenke Franceschi i Marije Mandarić – zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu, istog dana, donio je, objavio je i

I.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.)

u t v r đ u j e  s e

da je okrivljeni TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LZ i ZZ, rođene T, rođen **.**.2000., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pomorski nautičar, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom pomorskom školom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, II. neutvrđenih dana u vremenu od veljače 2026. do sredine ožujka 2026., u obiteljskoj kući u [adresa], uslijed graničnog i disocijalnog poremećaja ličnosti, akutnog prolaznog psihotičnog poremećaja uslijed konzumacije psiho aktivnih tvari i ovisnosti o psiho aktivnim tvarima, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja, niti upravljati svojim postupcima, u nakani da ustraši svoje roditelje ZZ i LZ, kad bi oni s njim razgovarali o njegovom liječenju, u najmanje pet navrata im rekao da će ih odrobijati ukoliko ode na liječenje na Rab, Ugljan ili u bolnicu u Splitu, a neutvrđenog dana početkom ožujka 2026. u navedenoj obiteljskoj kući, u nakani da ih ustraši, uzeo nož i istim mahao u pravcu svoje majke te roditeljima rekao da će ih riješiti i odrobijati ako ga ponovno prisilno odvedu u bolnicu, te neutvrđenog dana krajem svibnja 2026. u Splitu, u prostorijama KBC Split, u nakani da ustraši svoje roditelje, im rekao da će ih likvidirati i odrobijati, a što je sve kod njegovih roditelja izazvalo osjećaje straha za njihove živote,

III. dakle, u stanju neubrojivosti drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djela su počinjena prema bliskim osobama,

čime je u stjecaju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisana u članku 139. stavak 3. u svezi stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 142/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje u tekstu: KZ/11.), u svezi s člankom 24. stavak 2. KZ/11. i člankom 51. KZ/11.

IV. Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona, te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

II.

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. okrivljenom TZ određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom uvodno označenu optužnicu, protiv okrivljenog TZ, zbog u stjecaju počinjena dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3., u svezi sa st. 2. i čl. 51. KZ/11.

2. Okrivljeni TZ se smatrao krivim za terećena kaznena djela, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, ispitan je na početku dokaznog postupka. U nastavku dokaznog postupka ispitani su kao svjedoci oštećeni/žrtve ZZ i LZ. Rasprava od 24. kolovoza 2026., je odgođena radi usmenog ispitivanja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice, koji je u prethodnom postupku izradio svoj pisani nalaz i mišljenje.

3. U pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Nikola Sikirica je naveo da je okrivljeni TZ osoba kod koje su prisutna određena obilježja graničnog i disocijalnog poremećaja ličnosti, a da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se psihijatrijski liječi s dijagnozom akutnog prolaznog psihotičnog poremećaja uslijed konzumacije PAT-i. Kod njega suspektna je štetna uporaba više psiho aktivnih tvari (F19.1.) zbog čega su kod njega moguće i psihotične dekompenzacije. U vrijeme počinjenja djela okrivljenik je bio bitno smanjeno ubrojiv. Okrivljenik je raspravno sposoban. Kod okrivljenog postoji opasnost od počinjenja sličnog ili istog težeg kaznenog djela, te se preporuča izricanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja koje se može provoditi ambulantno.

3. 1. Vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica u iskazu na raspravi 16. rujna 2026. je naveo da je uvidom u okrivljenikov zdravstveni karton i hetero anamnestičke podatke koje je stekao čitajući zapisnike o ispitivanju svjedoka ZZ i LZ, a u kojem se saznaje o učestaloj konzumaciji psiho aktivnih stvari kod TZ i zbog toga njegovom neprimjerenom ponašanju koje odstupa van granica društveno prihvatljivog ponašanja, a što je karakteristično kod učestale konzumacije takvih tvari osoba s duševnim poremećajem kakav ima okrivljenik, kada u takvom stanju osoba ne može kontrolirati svoje ponašanje, u tom kontekstu je korigirao svoj prvobitni pisani nalaz i mišljenje. Vještak sada smatra da je TZ ovisnik o psiho aktivnim tvarima te da je ovo djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem sredstava ovisnosti zbog čega je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti koja bi se provodila u stacionarnim uvjetima. Vještak sada zaključuje da je okrivljenik u trenutku počinjenja djela bio neubrojiv, ostajući pri navodima iz svojeg pisanog vještačenja, uz korekciju da je i ovisnik o više psiho aktivnih tvari. Smatra da okrivljenik zbog duševnih smetnji uz ovisnost o više psiho aktivnih tvari u vrijeme počinjenja djela nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja, niti vladati svojom voljom i u vrijeme počinjenja djela je bio neubrojiv. Isto tako smatra da je okrivljenik opasan za okolinu i kod njega postoji vjerojatnost da bi zbog duševnih smetnji uz ovisnost od više psiho aktivnih tvari zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti potrebno mu je odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u skladu sa Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Zbog navedenog, opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela ne može se otkloniti mjerom opreza liječenja na slobodi. Nakon obavljenog razgovora s okrivljenikom, zaključio je da je okrivljenik raspravno sposoban, odnosno sposoban je shvatiti svrhu i prirodu kaznenog postupka, shvatiti procesne radnje i njihove posljedice, dogovarati se s braniteljem, sudjelovati u predlaganju dokaza.

4. Na raspravi od 16. rujna zastupnica optužbe je izmijenila činjenični i pravni opis i pravnu oznaku djela te je postavila zahtjev da sud nakon provedene rasprave utvrdi da je okrivljeni TZ počinio dva protupravna djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i čl. 24. st. 2. KZ/11. i čl. 51. KZ/11. i da mu odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

5. Uvažavajući opisane procesne okolnosti, rasprava je počela iznova.

6. Prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljeni TZ se izjasnio da se ne smatra odgovornim za terećena dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje. Imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, izvodili su se dokazi. U nastavku dokaznog postupka, na temelju odredbe članka 431. st. 1. točka 7. ZKP/08. pročitani su i pregledani: zapisnik o ispitivanju oštećene/žrtve ZZ sa rasprave od 24. kolovoza 2025. (u spisu list 228-230), zapisnik o ispitivanju oštećenog/žrtve HZ sa rasprave od 24. kolovoza (u spisu list 230-231) i iskaz stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice sa rasprave od 16. rujna 2026. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni.

7. U iskazu pred sudom okrivljeni TZ je naveo da se ne smatra odgovornim za terećena protupravna djela. Ne sjeća se da je prijetio svojim roditeljima, zbog čega misli da im nije prijetio. Vremenskog razdoblja za koje se tereti da je ostvario obilježja terećenih djela se i ne sjeća najbolje. Sjeća se prema majci odnosio neprimjereno i uvredljivo. No, nikakav nož nije držao, ni njime mahao prema majci u razgovoru s roditeljima. Zbog lošeg odnosa s roditeljima odselio se iz obiteljske kuće u [adresa], kod strica, u kuću koja je u bloku s obiteljskom kućom njegovih roditelja. Oko blagdana L koji je 7. svibnja, hospitaliziran je u KBC Split gdje je proveo mjesec dana, a kada je otpušten iz bolnice kratko, svega nekoliko dana je boravio kod prijatelja, a potom se preselio u stričevu kuću. Roditelji su ga posjećivali dok je bio na liječenju u KBC Split. Nevjerojatno mu je da bi u bolnici svojim roditeljima rekao da će ih odrobijati i likvidirati. Ne slaže se s mišljenjem vještaka da je opasan za okolinu i da mu je potreban psihijatrijski smještaj u ustanovi. Smatra da svoje liječenje može provoditi kako je to činio do sada. Na prošloj raspravi priznao je izvršenje tada kaznenih djela prijetnje na štetu svojih roditelja, jer je to bilo u interesu njegove obrane.

Žali zbog lošeg odnosa s roditeljima.

7. 1. Na upit braniteljice okrivljeni TZ je naveo da i u zatvoru dobiva svoju terapiju injekcijom jednako kako mu je to propisano i što već dugo vremena uzima.

7. 2. Potom je pročitan i pregledan zapisnik Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Trogir o ispitivanju osumnjičenika TZ te je reproducira audio video snimka od 10. srpnja 2026. (list 22-26 spisa), zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o prvom ispitivanju osumnjičenika TZ te je reproducirana audio-video snimka od 11. srpnja 2026. (list 49-51 spisa) i zapisnik o ispitivanju okrivljenog sa rasprave od 24. kolovoza 2026. (list 226-227 spisa).

7. 3. Ispitan po članku 208.a ZKP/08. u Policijskoj postaji Trogir, okrivljeni TZ se branio šutnjom.

7. 4. Ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, okrivljeni TZ je negirao izvršenje tada kaznenih djela. U bitnom je naveo da je istina jedino to da je izvrijeđao majku i da joj je govorio ružne riječi da je glupača, no to je bilo samo jedan put, dan prije nego je priveden. Nije istina da je mahao nožem, niti prijetio majci, to se nije dogodilo. Majci i ocu nije ništa prijetio, jer zna gdje su ga prijetnje dovele. To su lažne optužbe. S roditeljima nije u dobrim odnosima. U kući su česte razmirice. Jednom tjedno zapali "joint" s prijateljima i uzme kokain ako ga netko počasti. Redovito uzima terapiju koju mu propisuje liječnik, no ne zna koju. Misli da se roditelji njega ne boje, a ako kažu da ga se boje to je laž.

7. 4. U obrani, na raspravi pred sudom od 24. kolovoza 2026. okrivljeni TZ je priznao počinjenje kaznenih djela navodeći da su svi činjenični navodi točni. Nikada svoje prijetnje ne bi ostvario i nikada ne bi svojim roditeljima nešto loše učinio. To ne bi napravio nikome. S majkom cijeli svoj život, od kako pamti za sebe ima loš odnos, a otac je bio na brodu, često odsutan i majka i on su najviše bili sami. Baš zbog lošeg odnosa s roditeljima, u svibnju ove godine odselio se od njih i stanuje kod strica. Ranije je negirao djela priznajući neprimjereno i uvredljivo ponašanje prema majci, a danas ih priznaje jer prihvaća odgovornost za svoje ponašanje. Žao mu je što je do ovoga došlo i što je djela počinio i što uopće s roditeljima ima loš odnos. Roditeljise ne slažu s njegovim životnim odabirima, o njegovom životu, bolesti imaju neko svoje mišljenje i ako ga ne slijedi, između njih nastane problem. Okrivljeni se tada okrenuo prema roditeljima i ispričao se navodeći "majko, oče oprostite mi što sam vas povrijedio".

7. 5. Na upit braniteljice okrivljeni se branio da se dugi niz godina psihijatrijski liječim. O toj bolesti je govorio vještak dr. Sikirica u svojem nalazu.

7. 6. Na upit oštećene ZZ okrivljeni je naveo da je spreman zatražiti i prihvatiti liječničku pomoć za svoje zdravlje, no boji se da obim pomoći za kojeg ona misli da mu je potreban i ono što on misli o svojem zdravstvenom stanju se ne poklapa i ne dijele mišljenje o provođenju njegovog liječenja.

7. 7. Što se tiče osobnih prilika naveo je da je nezaposlen, no stalno je neprijavljeno radio i zarađivao za sebe. Ostvarivao je primanja konobarenjem, radom na građevini. Ovu godinu kladionici je ostvario dobitak od 86.000,00 eura tako da ima novca za svoje uzdržavanje.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze i to svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene nedvojbeno je utvrdio je da je okrivljeni TZ u neubrojivom stanju ostvario obilježja dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 3., u svezi st. 2. KZ/11. i čl. 24. st. 2. KZ/11., u svezi čl. 51. KZ/11.

9. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik u vremenu od veljače 2026. do sredine ožujka 2026., zajedno s roditeljima ZZ i LZ prebivao u obiteljskoj kući u [adresa]. Nije sporno ni da je krajem svibnja 2026. boravio u prostorijama KBC Split na liječenju. Nije sporan ni navod da je uslijed graničnog i disocijalnog poremećaja ličnosti, akutnog prolaznog psihotičnog poremećaja uslijed konzumacije psiho aktivnih tvari i ovisnosti o psiho aktivnim tvarima, nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja, niti upravljati svojim postupcima.

9. 1. Navedeno okrivljeni ne osporava, a to dodatno proizlazi iz iskaza oštećenih/žrtava ZZ i LZ te psihijatrijskog vještačenja dr. Nikole Sikirice.

9. 2. Kao sporno, uvažavajući činjenični opis i obranu okrivljenog TZ, trebalo je utvrditi je li okrivljeni roditeljima ZZ i LZ kazao riječi za koje se tereti, u prigodama kako se tereti i je li postupanjem kako se tereti kod roditelja izazvao osjećaj strah za njihove živote.

10. Svjedokinja ZZ, majka okrivljenika ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Splitu je navela da je TZ dugogodišnji ovisnik o drogama, da mu je potrebna pomoć, ne samo psihijatrijska već i da se izliječi od ovisnosti o drogi. U razdoblju od mjeseca veljače do sredine ožujka 2026. ona i suprug su u najmanje pet navrata razgovarali s TZ o njegovom liječenju, tražili od njega da ide na liječenje, na što bi im on govorio da ako i ode na liječenje na Rab ili Ugljan ili u bolnicu u Splitu da će ih odrobijati. Bila je jedna situacija kada je TZ uzeo nož, a misli da je to bilo početkom ožujka 2026., kada su opet ona i suprug s njim razgovarali o njegovom liječenju, a on je tim nožem mahao u njenom pravcu govoreći njoj i suprugu da ako ga ponovno prisilno odvedu u bolnicu da će ih riješiti i odrobijati. U međuvremenu TZ je pokušao izvršiti suicid, pa je tijekom svibnja odveden na Odjel psihijatrije u KBC Split. Prije toga TZ je dobio veliki iznos novca na igrama za sreću, misli da se radilo o iznosu od oko 87.000,00 eura, nakon čega se stalno drogirao. Kad je završio u bolnici, krajem svibnja ona i suprug su mu došli u posjet te su mu govorili kako će mu blokirati novac, a sve kako po izlasku iz bolnice taj novac ne bi mogao trošiti na konzumaciju droge, a TZ im je tada u bolnici rekao da će ih likvidirati i odrobijati. Njen cilj u ovom postupku i cilj njenog supruga je da se pomogne njihovom sinu TZ, odnosno da on prihvati psihijatrijsko liječenje i liječenje od ovisnosti. Kad bi joj sin izgovarao one prijeteće riječi, osjećala je strah zbog istih i te je riječi shvaćala ozbiljno. Što se tiče uvreda istakla je da je na iste otupila, jer se to događalo toliko često, čak ih više nije shvaćala kao uvrede, a sve uzimajući u obzir njegovo stanje drogiranosti u takvim situacijama. TZ je bio hospitaliziran na Odjelu psihijatrije u KBC Split od 7. svibnja do 9. lipnja 2026.

10. 1. Ispitana na raspravi pred ovim sudom svjedokinja ZZ je iskazivala kao kod suca istrage, uz dopunu da uz psihičku bolest smatra da je najveći problem njenog sina ovisnost o amfetaminima. Uzimanje lijekova za psihičku bolest i amfetamina okrivljenomu bude pogubno i vodi ga u psihoze, agresivna stanja, jednu općenito životnu nefunkcionalnost, auto agresiju, zbog čega ga se u tim stanjima i boji. Slušajući svoga sina koji govori o svom radnom angažmanu, može kazati da to nije istina, jer već tri ili četiri godine nije radio ništa. Okrivljeni se godinama psihijatrijski liječi, po raznim bolnicama, no na žalost, zbog prekomjernog uzimanja droge liječenje ne daje željeni učinak. Ne zna koliko je iskreno kazao psihijatru o konzumiranju droge i je li psihijatar vidio svu njegovu liječničku dokumentaciju, pa je spremna donijeti i prikazati vještaku. Drogu zadnjih nekoliko mjeseci uzima svakodnevno, to primijeti po njegovom ponašanju. Bio je period da okrivljeni ne bi uopće spavao po 15 dana, pa bi prespavao cijeli vikend ili nekoliko dana, a kada intenzivno uzima drogu, dođe u psihozu. Želi da okrivljenomu institucionalno pomogne i da ga se prisili na liječenje. Odlazio je on kod dr. Z jednom mjesečno, jer je imao mjeru obveznog liječenja, no i u tom periodu je uzimao drogu, što je rekla dr. Z. On je samo slegnuo ramenima i kazao da će o tome pisano obavijestiti sud, no sve to sporo ide i po svjedokinji ne može se učinkovito i brzo ostvariti nadzor nad takvim liječenjem.

11. Svjedok LZ, otac okrivljenika, ispitan na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Splitu je naveo da su supruga LZ i on u najmanje pet navrata od kraja mjeseca veljače do sredine mjeseca ožujka 2026. pričali s TZ i tražili od njega da prihvati liječenje, no on bi tada reagirao tako što bi im govorio da će ih odrobijati ako on ode na liječenje na Rab, Ugljan ili u bolnicu Split. Bio je prisutan događaju koji se dogodio početkom ožujka 2026. Njegova supruga je s TZ pričala u svezi njegovog liječenja, da bi tada TZ uzeo nož, mahao u pravcu supruge govoreći im, da ako ga ponovno prisilno odvedu u bolnicu, da će ih riješiti i odrobijati. Tijekom ove godine TZ je bio hospitaliziran u KBC Split i to od početka svibnja do početka lipnja. Prije toga je dobio veliki novac od igara na sreću. Radilo se o iznosu od oko 87.000,00 eura, te je većinu tog novca potrošio na konzumaciju droge. Misli da je oko 40.000,00 eura potrošio na drogu. Jedan dio novca je i ostao. Prilikom posjeta u bolnici krajem svibnja ove godine, kad su mu on i supruga rekli da mu neće dati ostatak novca i da će se taj novac prebaciti na njegov (svjedokov) račun, a sve kako ga TZ više ne bi trošio na drogu, TZ im je rekao da će ih likvidirati i odrobijati. Kad bi mu TZ upućivao riječi prijetnje svaki put bi osjetio strah, jer se po njegovom mišljenju radilo o osobi koja je neubrojiva i zbog konzumacije droge stvarno nije znao što bi TZ mogao napraviti pa je te riječi shvatio stvarno ozbiljno.

11. 1. Ispitan na raspravi svjedok LZ je iskazivao kao prilikom svojeg ispitivanja pred Županijskim sudom u Splitu od 22. srpnja 2026. sa dopunom da je po njemu, uz TZ osnovnu psihičku bolest veliki problem njegova ovisnost o drogi. Kad je pod utjecajem droge on je agresivan, nefunkcionalan, svjedok navodi po njemu opasan i u takvim stanjima ga se i boji. Prvenstveno želi da se kroz ovaj postupak okrivljenomu pomogne da prihvati liječenje i da prestane s drogiranjem.

12. Iskaze svjedoka ZZ i LZ, roditelja okrivljenika, sud je ocijenio istinitima i prihvatio ih je. Ovo s toga, jer su njihovi iskazi jasni, okolnosni i u svim bitnim činjenicama međusobno suglasni te se sadržajno nadopunjuju. Oboje svjedoka suglasno opisuju dugotrajnije probleme okrivljenika povezane s konzumacijom psiho aktivnih tvari, njegova psihijatrijska liječenja, kao i promjene u njegovu ponašanju, osobito pod utjecajem droge. Oboje svjedoka navode da su s okrivljenom u više navrata razgovarali o potrebi liječenja, na što je okrivljenik reagirao izrazito negativno i upućivao im prijetnje. Tako su njihovi iskazi podudarni i u pogledu navoda o najmanje pet navrata okrivljenikovog prijetećeg obraćanja u vremenu od veljače 2026. do sredine ožujka 2026. kada im je govorio da će ih odrobijati ukoliko ode na liječenje na Rab, Ugljan ili u bolnicu u Splitu. Njihovi iskazi su suglasni i oko događaja s početka ožujka 2026., kada je, tijekom razgovora o potrebi njegova liječenja, okrivljenik uzeo nož i njime mahao u pravcu majke, govoreći roditeljima da će ih, ukoliko ga ponovno prisilno odvedu u bolnicu, riješiti, odnosno odrobijati. Jednako tako, njihovi iskazi podudaraju se i glede posjeta okrivljeniku tijekom njegova liječenja u KBC-u Split od kraja svibnja 2026. te okolnosti pod kojima su mu priopćili da mu neće staviti na raspolaganje preostali novac kako ga ne bi trošio na drogu, nakon čega im je ponovno prijetio da će ih likvidirati i odrobijati. Konačno, oboje svjedoka suglasno opisuju okrivljenikovo učestalo konzumiranje droga i njegovo ponašanje pod utjecajem droga, prethodna psihijatrijska liječenja i hospitalizaciju, kao i okolnosti zbog kojih su njegovo ponašanje i izrečene prijetnje shvaćali ozbiljno, zbog čega su se i bojali. Sud pri tome nije našao okolnosti koje bi upućivale na to da bi svjedoci, unatoč tome što su roditelji okrivljenika i neposredno oštećeni njegovim postupanjem, imali razloga neistinito ga teretiti. Naprotiv, iz njihovih iskaza proizlazi da je njihov prvenstveni interes da se okrivljeniku osigura odgovarajuće liječenje. Njihovo iskazivanje nije usmjereno na njegovo kažnjavanje, već na opis njegovog stvarnog ponašanja i stanja kroz inkriminirano razdoblje, a okrivljeniku prvenstveno žele pomoći, zbog čega sud njihove iskaze prihvaća kao vjerodostojnu činjeničnu osnovu za utvrđenje okolnosti predmetnih događaja.

13. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika TZ u dijelu u kojem negira da je roditeljima upućivao prijetnje i da je prilikom jednog od predmetnih događaja uporabio nož, ocijenivši takvu obranu protivnom vjerodostojnim i međusobno suglasnim iskazima svjedoka ZZ i LZ. Naime, okrivljenik ne osporava postojanje dugotrajnije narušenog odnosa s roditeljima, niti činjenicu da je majku znao vrijeđati, a potvrđuje i da su ga roditelji posjetili dok se nalazio na liječenju u KBC-u Split. Međutim, negira da bi im ikada prijetio, kao i da bi prilikom jednog od događaja uporabio nož, navodeći da nešto takvo nikada ne bi učinio. U odnosu na događaj za vrijeme njegova liječenja navodi i da se u bolničkom okruženju ne bi usudio prijetiti roditeljima. Istodobno, okrivljenik navodi da se predmetnog razdoblja i pojedinih događaja ne sjeća najbolje. Takvom kategoričkom negiranju, sud nije poklonio vjeru. Prije svega, ono je u suprotnosti s iskazima ZZ i LZ, koji su u odlučnim okolnostima međusobno suglasni. Osim toga, iz načina iskazivanja žrtava ne proizlazi nastojanje da okrivljenika neosnovano ili dodatno terete. Naprotiv, oba roditelja njegovo ponašanje promatraju u kontekstu dugogodišnje konzumacije psiho aktivnih tvari i psihičkih poteškoća, a iz njihovih iskaza proizlazi da im je prvenstveni cilj da se okrivljeniku osigura odgovarajuće liječenje. U prilog njihovoj vjerodostojnosti sud cijeni i činjenicu što okrivljenik potvrđuje pojedine okolnosti njihovih iskaza – narušen odnos s roditeljima, vlastito uvredljivo ponašanje majci te posjet roditelja u KBC-u Split, dok osporava sadržaj vlastitog postupanja koji predstavlja protupravnu radnju. Stoga se obrana i iskazi svjedoka ne razilaze glede samog postojanja određenih situacija, već prvenstveno glede onoga što je okrivljenik u tim situacijama govorio i činio. Pri ocjeni njegove obrane sud je imao u vidu i da sam okrivljenik navodi kako se predmetnog razdoblja i pojedinih događaja ne sjeća najbolje. Takav navod ne predstavlja dokaz da je predmetne radnje počinio, ali umanjuje uvjerljivost njegova kategoričkog tvrđenja da roditeljima nikada nije prijetio i da nikada nije uporabio nož. Naime, kada sam okrivljenik navodi da mu sjećanje na predmetno razdoblje nije potpuno, njegovo kategoričko negiranje konkretnih radnji ne može imati veću dokaznu snagu od jasnih, međusobno suglasnih iskaza dviju osoba, njegovih roditelja koji su tim događajima neposredno nazočile. Jednako tako, navod okrivljenika da roditeljima ne bi prijetio za vrijeme boravka u bolnici, jer se u takvom okruženju to ne bi usudio učiniti, predstavlja njegovu ocjenu o tome kako bi se očekivano ponašao, a ne okolnost koja sama po sebi dovodi u pitanje iskaze svjedoka o tome kako se stvarno ponašao. Stoga je sud, dovodeći njegovu obranu u vezu s iskazima roditelja, prihvatio obranu samo u dijelu u kojem je suglasna ostalim izvedenim dokazima, dok joj u dijelu negiranja prijetnji i uporabe noža nije prihvatio.

14. Nakon što je na temelju navedenih dokaza utvrdio objektivne okolnosti predmetnih događaja, sud je pitanje psihičkog stanja okrivljenika u vrijeme njihova počinjenja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. Sikirice prihvatio kao stručan, jasan, potpun i uvjerljivo obrazložen. Vještak je svoje zaključke izveo nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, neposrednog razgovora s okrivljenikom te uzimajući u obzir hetero anamnestičke podatke. Pri tome je utvrdio da je okrivljenik ovisnik o više psiho aktivnih tvari te da je učestala konzumacija tih tvari povezana s duševnim smetnjama i njegovim neprimjerenim ponašanjem, zaključujući da je okrivljenik u vrijeme počinjenja predmetnih protupravnih djela, zbog duševnih smetnji graničnog i disocijalnog poremećaja ličnosti, akutnog prolaznog psihotičnog poremećaja, uz ovisnost o više psiho aktivnih tvari, nije bio sposoban shvatiti značenje svojega postupanja niti vladati svojom voljom, zbog čega je u vrijeme njihova počinjenja bio neubrojiv. Sud je prihvatio i zaključak vještaka da kod okrivljenika, zbog duševnih smetnji uz ovisnost o više psihoaktivnih tvari zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, postoji opasnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo te da se navedena opasnost ne može otkloniti njegovim liječenjem na slobodi. Stoga je sud prihvatio mišljenje vještaka da je radi otklanjanja utvrđene opasnosti potrebno njegovo liječenje u uvjetima prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

15. 1. Sud je imao u vidu i navod okrivljenika da ne prihvaća mišljenje vještaka dr. Sikirice prema kojem kod njega postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela te da mu je zbog toga potreban prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Međutim, takvo protivljenje okrivljenika, prema ocjeni suda, ne dovodi u pitanje pravilnost i vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka. Okrivljenik svoje neslaganje nije potkrijepio konkretnim činjenicama niti stručnim ili drugim objektivnim argumentima kojima bi doveo u sumnju stručne zaključke vještaka, već ono predstavlja njegov subjektivni doživljaj vlastitog stanja, opasnosti koju predstavlja i potrebe za daljnjim liječenjem. Stoga samo neslaganje okrivljenika s rezultatom vještačenja, bez iznošenja konkretnih i objektivno provjerljivih razloga koji bi doveli u pitanje njegovu stručnu utemeljenost, nije razlog zbog kojeg sud takav nalaz i mišljenje ne bi prihvatio. Pri tome sud činjenicu da okrivljenik sam sebe ne doživljava opasnim za okolinu ne poistovjećuje sa stručnom procjenom postojanja opasnosti, budući je riječ o pitanju za čiju su ocjenu potrebna posebna stručna znanja kojima okrivljenik, ne raspolaže.

16. Stoga, nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijeneći izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno te u svezi s ostalim dokazima, nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni TZ u neubrojivom stanju ostvario obilježja dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 2. u svezi st. 3. KZ/11., u svezi čl. 24. st. 2. KZ/11. i čl. 51. KZ/11.

17. Primijenjen je materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja protupravnih kaznenih djela – KZ/11.

18. Što se pak tiče subjektivnog odnosa okrivljenog TZ prema počinjenim protupravnim djelima, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o osobi s duševnim smetnjama, pa njegovo ponašanje treba promatrati na jedan objektivan način, odnosno usporediti ga s ponašanjem prosječne osobe. Stoga, kod kaznenog djela prijetnje čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. kada prosječna odrasla osoba žrtvama

- roditeljima kao bliskim osobama, govori riječi iz činjeničnog opisa, pri čemu još i drži nož takvim postupanjem želi ustrašiti žrtvu i utjecati na njenu volju i takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima s ciljem nastupanja takve posljedice, odnosno s izravnom namjerom. Imajući u vidu ponašanje okrivljenog utuženih prigoda, tada se opravdano može zaključiti kako kod uobičajenog slijeda događaja ovakvim ponašanjem se manifestira volja za počinjenje protupravnih djela kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11. Isto tako, u dijelu u kojem se govori o svijesti kod okrivljene osobe, a radi se o osobi kod koje je utvrđena teška duševna bolest i u tom dijelu treba primijeniti iste objektivne kriterije kod utvrđivanja elemenata svijesti. Pri tome treba ukazati kako je utvrđeno ponašanje okrivljenog kod kojeg on poduzima radnje koje trebaju dovesti do odgovarajuće posljedice, pa prema tome kod njega postoji svijest da će ponašanjem opisanim u izreci dovesti do željene posljedice. Sud je utvrdio da su riječi prijetnje koje je okrivljeni uputio bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtava izazovu osjećaj straha. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja. Ono je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da žrtva bude ustrašena. Odlučna je namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje, ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice. Zato subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan, jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe. Zato su, za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Da je prijetnja bila ozbiljna i da su ju kao takvom doživjele i žrtva proizlazi i iz njenog iskaza. Uvažavajući loše odnose između okrivljenog i žrtava te okrivljenikovo ponašanje pod utjecajem droge (žrtve ga suglasno opisuju, prethodno je navedeno), onda i za sud nije dvojbeno da su žrtve inkriminirane riječi prijetnje doživjele ozbiljno i da su se bojali. Iako subjektivni doživljaj žrtve nije bitan za ostvarivanje obilježja ovog protupravnog djela, sud je njihov doživljaj straha zadržao u činjeničnom opisu, jer su žrtve osjetile takav strah (proizlazi iz njihovim iskaza). Stoga i za sud je nesporno da su radnje koje poduzima okrivljeni inkriminirane prigode i riječi prijetnje koje govori bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtava, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha.

19. Dakle, okrivljeni TZ je ostvario sva zakonska obilježja utuženih protupravnih djela koje se mogu počiniti isključivo s namjerom, ali pri tomu treba napomenuti da je njegova volja tempore criminis bila pogrešno formirana, odnosno rezultat je psihološkog stanja, uslijed kojeg nije mogao ispravno, smišljeno rasuđivati i odlučivati, odnosno nije mogao shvatiti štetnost svojih učina, niti je se mogao suzdržavati da te radnje ne čini, te nije mogao voljno kontrolirati, niti savladavati svoje težnje koje su ga navodile na protupravno djelo, jer je njegov bolesno duševno stanje uz ovisnost o više psiho aktivnih tvari dovelo do poremećaja psihičkih funkcija u vidu nemogućnosti shvaćanja svoga djela i nemogućnosti upravljanja svojom voljom, zbog čega je nesposoban za krivnju.

20. Dakle, kako je sud, nakon provedene rasprave, utvrdio da je okrivljeni TZ u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., a cijeneći rezultate psihijatrijskog vještačenja dr. Sikirice i to da je okrivljenom potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, zbog vjerojatnosti da bi okrivljeni zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, trebalo je postupiti po 554. stavak 1. ZKP/08. i okrivljenom odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci, kako se u izreci i navodi.

21. Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona, te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Splitu 16. rujna 2026.

S U D A C

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu,

- Okrivljenom TZ, putem Zatvora u Splitu

- Braniteljici okrivljenog odvjetnici Lovrenki Franceschi

- U spis.

Na znanje; ZZ i HZ kao srodnicima neubrojive osobe