REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1141/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Rino Barbić, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Miroslav Leko, Jakov Delipetar i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-152/2025-2 od 19. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-152/2025-3 od 2. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-686/2022 od 29. studenog 2024., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Revizije tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim klauzule iz Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka 20. prosinca 2006. broj 9012184090 i to u točki 4.1 u dijelu koji glasi "promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana", točki 4.2 u cijelosti, točki 6/1 u dijelu "koja je promjenjiva", točki 6/2 u cijelosti, točki 7.2 u dijelu "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CFH tečajne liste banke važeće na dan plaćanja" i točki 7.2/2 u cijelosti.

1.1. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznose izražene u kunama a plative u EUR po fiksnom tečaju 7,53450 HRK za 1 EUR utvrđene u koloni 7. tablice "razlika anuiteta u razdoblju od 31.08.2007. do 30.09.2015., koja je navedena u prvostupanjskoj odluci sa zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate i po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke.

1.2. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak iznosu od 15.673,25 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude koja teče po stopi određenoj primjenom članka 29/2 ZOO.

2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:

„Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj:

P-686/2022 od 29. studenog 2024.:

- djelomično potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da su ništetne klauzule iz Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka 20. prosinca 2006. broj 9012184090 i to u točki 4.1 u dijelu koji glasi "promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana", točki 4.2 u cijelosti, točki 6/2 u cijelosti, točki 7.2 u dijelu "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CFH tečajne liste banke važeće na dan plaćanja" i točki 7.2/2 u cijelosti

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da su ništetne klauzule iz točke 6/1 Ugovora o kreditu sklopljenim između stranaka 20. prosinca 2006. broj 9012184090 u dijelu "koja je promjenjiva" te se u tom dijelu tužben zahtjev odbija

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana tužitelju isplatiti zateznu kamatu na slijedeće iznose i za razdoblje:

- 46,72 EUR od 31. kolovoza 2007. do 29. rujna 2015.

- 43,63 EUR od 1. rujna 2007. do 29. rujna 2015.

- 37,52 EUR od 1. listopada 2007. do 29. rujna 2015.

- 38,27 EUR od 6. studenog 2007. do 29. rujna 2015.

- 42,03 EUR od 3. prosinca 2007. do 29. rujna 2015.

- 47,14 EUR od 9. siječnja 2008. do 29. rujna 2015.

- 98,05 EUR od 7. veljače 2008. do 29. rujna 2015.

- 111,45 EUR od 31. ožujka 2008. do 29. rujna 2015.

- 94,86 EUR od 30. travnja 2008. do 29. rujna 2015.

- 91,20 EUR od 31. svibnja 2008. do 29. rujna 2015.

- 96,62 EUR od 30. lipnja 2008. do 29. rujna 2015.

- 85,85 EUR od 31. srpnja 2008. do 29. rujna 2015.

- 86,46 EUR od 31. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015.

- 92,81 EUR od 30. rujna 2008. do 29. rujna 2015.

- 146,07 EUR od 30. listopada 2008. do 29. rujna 2015.

- 110,15 EUR od 31. studenog 2008. do 29. rujna 2015.

- 148,49 EUR od 31. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.

- 135,02 EUR od 31. siječnja 2009. do 29. rujna 2015.

- 19,38 EUR od 27. veljače 2009. do 29. rujna 2015.

- 156,91 EUR od 28. veljače 2009. do 29. rujna 2015.

- 148,84 EUR od 31. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.

- 101,75 EUR od 30. travnja 2009. do 29. rujna 2015.

- 48,16 EUR od 4. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.

- 139,60 EUR od 31. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.

- 130,62 EUR od 30. lipnja 2009. do 29. rujna 2015.

- 129,79 EUR od 11. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015.

- 137,81 EUR od 31. kolovoza 2009. do 29. rujna 2015.

- 8,73 EUR od 30. rujna 2009. do 29. rujna 2015.

- 126,79 EUR od 19. listopada 2009. do 29. rujna 2015.

- 133,31 EUR od 13. studenog 2009. do 29. rujna 2015.

- 141,53 EUR od 30. studenog 2009. do 29. rujna 2015.

- 148,27 EUR od 31. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.

- 106,67 EUR od 31. siječnja 2010. do 29. rujna 2015.

- 39,06 EUR od 11. veljače 2010. do 29. rujna 2015.

- 167,17 EUR od 9. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.

- 170,27 EUR od 31. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.

- 167,21 EUR od 30. travnja 2010. do 29. rujna 2015.

- 173,60 EUR od 31. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.

- 210,76 EUR od 16. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.

- 206,91 EUR od 31. srpnja 2010. do 29. rujna 2015.

- 9,06 EUR od 31. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.

- 223,93 EUR od 2. rujna 2010. do 29. rujna 2015.

- 223,48 EUR od 30. rujna 2010. do 29. rujna 2015.

- 206,85 EUR od 31. listopada 2010. do 29. rujna 2015.

- 223,64 EUR od 14. prosinca 2010. do 29. rujna 2015.

- 182,36 EUR od 20. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 201,46 EUR od 31. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 302,05 EUR od 15. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.

- 2,02 EUR od 16. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.

-225,40 EUR od 15. travnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 230,47 EUR od 4. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 255,51 EUR od 16. lipnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 272,06 EUR od 12. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.

- 312,41 EUR od 17. kolovoza 2011. do 29. rujna 2015.

- 249,56 EUR od 8. rujna 2011. do 29. rujna 2015.

- 219,56 EUR od 14. listopada 2011. do 29. rujna 2015.

- 230,54 EUR od 11. studenog 2011. do 29. rujna 2015.

- 243,92 EUR od 1. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.

- 5,38 EUR od 20. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.

- 244,16 EUR od 31. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.

- 193,76 EUR od 31. siječnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 60,88 EUR od 24. veljače 2012. do 29. rujna 2015.

- 255,38 EUR od 29. veljače 2012. do 29. rujna 2015.

- 248,39 EUR od 31. ožujka 2012. do 29. rujna 2015.

- 256,34 EUR od 25. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 18,19 EUR od 11. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 237,06 EUR od 18. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 26,95 EUR od 6. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 199,08 EUR od 13. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.

- 275,58 EUR od 6. kolovoza 2012. do 29. rujna 2015.

- 231,96 EUR od 18. rujna 2012. do 29. rujna 2015.

- 236,30 EUR od 16. listopada 2012. do 29. rujna 2015.

- 8,84 EUR od 25. listopada 2012. do 29. rujna 2015.

- 205,86 EUR od 31. listopada 2012. do 29. rujna 2015.

- 43,58 EUR od 23. studenog 2012. do 29. rujna 2015.

- 168,44 EUR od 30. studenog 2012. do 29. rujna 2015.

- 83,95 EUR od 6. prosinca 2012. do 29. rujna 2015.

- 252,38 EUR od 11. siječnja 2013. do 29. rujna 2015.

- 240,76 EUR od 18. veljače 2013. do 29. rujna 2015.

- 242,74 EUR od 7. ožujka 2013. do 29. rujna 2015.

- 249,40 EUR od 10. travnja 2013. do 29. rujna 2015.

- 232,08 EUR od 13. svibnja 2013. do 29. rujna 2015.

- 228,80 EUR od 13. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.

- 230,10 EUR od 16. srpnja 2013. do 29. rujna 2015.

- 232,12 EUR od 9. kolovoza 2013. do 29. rujna 2015.

- 237,00 EUR od 13. rujna 2013. do 29. rujna 2015.

- 243,19 EUR od 5. studenog 2013. do 29. rujna 2015.

- 244,98 EUR od 29. studenog 2013. do 29. rujna 2015.

- 32,71 EUR od 13. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 211,76 EUR od 27. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 376,23 EUR od 4. veljače 2014. do 29. rujna 2015.

- 108,07 EUR od 17. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.

- 21,16 EUR od 19. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.

- 125,68 EUR od 15. travnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 121,36 EUR od 15. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 120,60 EUR od 26. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 118,86 EUR od 1. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 2,48 EUR od 2. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.

- 126,55 EUR od 31. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.

-130,60 EUR od 31. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015.

- 129,69 EUR od 30. rujna 2014. do 29. rujna 2015.

- 104,74 EUR od 31. listopada 2014. do 29. rujna 2015.

- 28,83 EUR od 4. studenog 2014. do 29. rujna 2015.

- 136,27 EUR od 30. studenog 2014. do 29. rujna 2015.

- 134,83 EUR od 31. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.

- 136,76 EUR od 31. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 136,75 EUR od 28. veljače 2015. do 29. rujna 2015.

- 136,72 EUR od 16. travnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 135,03 EUR od 6. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 142,09 EUR od 16. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 136,76 EUR od 30. lipnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 136,76 EUR od 31. srpnja 2015. do 29. rujna 2015.

- 136,76 EUR od 31. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015.

po stopi koja u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007. iznosi 15% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana,

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju ukupni iznos od 16.941,42 EUR koliko ukupno iznose zahtijevani iznosi izraženi u kunama po fiksnom tečaju 7,53450 HRK za 1 EUR iz kolone 7. tablice "razlika anuiteta u razdoblju od 31.08.2007. do 30.09.2015., sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

- preinačuje u točki III. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe u cijelosti.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2525/2025-2 od 12. studenoga 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Može li se smatrati da su dodatkom osnovnom ugovoru o kreditu kojim je izvršena tz „konverzija“ u smislu ZID ZPK ( NN 102/15), a koji je dodatak ponudila banka korisniku kredita - potrošaču , a ovaj ju prihvatio sklapanjem ugovora o dodatku osnovnom ugovoru taj potrošač - korisnik kredita izgubio pravnu osnovu i pravo na punu restituciju pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu?“,

te tuženiku dopustio podnošenje revizije zbog pitanja:

„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?

S tim u vezi, da li potrošači koji su prihvatili sporazum o konverziji imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita?“.

4. Postupajući po navedenim dopuštenjima, protiv navedene presude tužitelj i tuženik su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/25 - dalje ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih su revizije dopuštene.

5. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona osporava revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.

6. Revizije nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog 20. prosinca 2006. broj 9012184090 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita za iznos kredita koji odgovara protuvrijednosti od 160.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora važeće na dan korištenja kredita odobrenog za izgradnju i dovršenje stambenog objekta u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i valuta obveze vraćanja kredita u CHF i to prema srednjem tečaju za CHF tuženice na dan plaćanja rate, te isplata iznosa koji je banka stekla na temelju ništetnih odredbi sa zateznom kamatom.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je navedenim Ugovorom o kreditu tuženica stavila na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost od 160.000,00 CHF radi izgradnje i dovršenja stambenog objekta te su stranke ugovorile obvezu tužitelja na plaćanje ugovorene kamate po godišnjoj stopi od 4,35% i valutnu klauzulu na način da se anuiteti plaćaju u kunama, a prema trenutno važećem srednjem tečaju za CHF tuženice kao i rok otplate od 360 jednakih mjesečnih anuiteta

- da su stranke 30. prosinca 2015. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak Ugovora o kreditu) u kojem su u članku 2. utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

- da se u članku 3. Dodatka Ugovora o kreditu navodi da su stranke suglasne da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 85.559,56 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti dok u članku 5. suglasno utvrđuju da ukupan iznos preplate iz članka 3. i 4. Dodatka iznosi 6.876,34 EUR na dan 30. rujna 2015. dok je u članku 6. navedeno da mjesečni anuiteti na dan sklapanja Dodatka iznose 568,96 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju EUR na dan plaćanja, a u članku 7. definirana je obveza korisnika kredita za preostalo razdoblje otplate kredita i na iznos preostale neotplaćene glavnice plaćati banci redovnu kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva i koja je definirana u tom članku

- da je vještakinja Darka Cerić dostavila izvješće o vještačenju u kojem je utvrdila da preplata po anuitetima nastala uslijed povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja CHF u odnosu na početni ukupno iznosi 128.675,57 kn, da razlika glavnice koja je nastala zbog povećanja kamatne stope i tečaja valute u CHF, a koju preostalu glavnicu je tuženica ukalkulirala u konverziji dana 30. rujna 2015. i glavnice koliko je na taj dan trebala iznositi po početnom otplatnom planu (bez promjene tečaja i kamatne stope) iznosi ukupno 47.664,64 kn dok iznosi preplate koju je tuženica priznala tužitelju prilikom konverzije, a prema srednjem tečaju banka na dan 30. rujna 2015. iznosi 51.847,02 kn.

9. Drugostupanjski sud pravilno navodi da primjena posebnog propisa Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj:102/15 – dalje: ZID ZPK/15) derogira opće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21 i 156/22 - dalje: ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu na način propisano ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženice za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u ukupno dosuđenom iznosu od 16.941,42 EUR.

10. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

11. Stoga postoji obveza tuženice plaćanja nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.

12. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je na Proširenom vijeću održanom 27. svibnja 2026. donio odluku broj Rev-457/2025-21 u kojoj je izrazio pravno shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

13. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. ZPP -a odbiti kao neosnovane i reviziju tužitelja i reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug