REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3368/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1320/2025-2 od 9. travnja 2026. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-626/2024-14 od 30. rujna 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1320/2025-2 od 9. travnja 2026.

2. Stranke nisu odgovorile na prijedloge.

3. Prijedlozi djelomično nisu osnovani, a prijedlog tuženika djelomično nije dopušten.

4. Tužiteljica je prijedlog podnijela pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25

- dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:

„Ima li potrošač kao korisnik kredita s valutnom klauzulom u CHF, u kojem je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa (koju je jednostrano bez jasnih i transparentno određenih parametara mijenjala banka), a koji je naknadno sklopio ugovor o konverziji tog kredita, pravo na punu restituciju zbog ugovorene nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u osnovnom ugovoru o kreditu?

Može li ugovor o konverziji imati učinak odricanja potrošača od prava koja proizlaze iz ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu?

Je li potrošač sklapanjem konverzije valjano i informirano pristao odreći se svojih prava koja proizlaze iz ništetnih odredbi osnovnog ugovora, uzimajući u obzir načela zaštite potrošača?

Može li konverzija, koja je uvedena kao mjera zaštite potrošača, tumačenjem na štetu potrošača isključiti ili ograničiti njihovo pravo na obeštećenje?“.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da se postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava obzirom je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja suglasno s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo u odluci Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije tužiteljice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 398.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu, kao i pravo na bilo kakva dodatna obeštećenja izuzev obeštećenja koje su dobili primjenom samog zakonskog mehanizma konverzije?

Može li se kreditor smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, u kontekstu iznosa primljenih temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, ukoliko u vrijeme plaćanja anuiteta po takvom ugovoru nije postojala pravomoćna presuda kojom se navedene odredbe konkretnog ugovora o kreditu proglašavaju nepoštenima i ništetnima, a samim zakonom kojim je regulirana konverzija (ZID ZPK NN 102/15) nije određena obveza plaćanja takvih zakonskih zateznih kamata niti su regulirani konverzijski uvjeti sukladno kojima je takve iznose eventualno nužno platiti potrošaču?“.

8. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

9. Postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava s obzirom da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja suglasno s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo u odluci Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st.1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

13. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug