REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-647/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, od 28. svibnja 2026., poslovni broj: Povrv- 798/2017-32,16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba [adresa], uvažava se kao osnovana, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, od 28. svibnja 2026., poslovni broj: Povrv -798/2017-32, na način da se nalaže [adresa] da punomoćniku tuženika Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, umjesto iznosa od 368,97 eura, isplati iznos od 37,16 eura, dok se zahtjev za naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„[adresa], [osobni identifikacijski broj], dužna je punomoćniku tuženika odvjetniku Danijelu Papku, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 368,97 eur (tristo šezdeset osam eura i devedeset sedam centi), u roku od 30 dana. “ 2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim se nalaže naknada troškova za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura, [adresa] pravovremeno je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da se na predmetnu pravnu stvar primjenjuju odredbe Zakona o sudovima i to članak 11. stavka 4., 5. i 6., da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja pogrešno utvrdio da je punomoćnik tuženika na ročišta dolazio javnom prijevozom i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe Zakona o sudovima kada je punomoćniku tuženika priznao trošak izbivan ja iz pisarnice za dva ročišta u iznosu od 331,81 eura u kojem iznosu je sadržan PDV u iznosu od 66,36 eura. Naime, punomoćnik tuženika nije predočio autobusne karte, niti druge dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je putovao javnim prijevozom, te da je put trajao duže od tri sata, dakle nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom i da je taj put trajao duže od tri sata, slijedom čega isti nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice, a čak i kada bi imao pravo na taj trošak, ne bi imao pravo na isti obračunati PDV obzirom da odvjetnici nemaju pravo na naknadu PDV-a za troškove delegacije sukladno odredbi članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima. Napose ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25), posebno odredbe Tbr. 48 i Tbr. 49 u vezi sa odredbom članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima , te zaključuje da je punomoćniku tuženika neosnovano priznat trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura.
2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se odbije kao neosnovan zahtjev punomoćnika tuženika za iznos od 331,81 eura, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima delegacije spisa, pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je punomoćniku tuženika priznao troškove izbivanja iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura, posljedično čemu je i pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet ovog spora je zahtjev punomoćnika tuženika za naknadu troškova javnog prijevoza i troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja , obzirom da je temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-414/2017-5 od 2. listopada 2017., Općinski sud u Varaždinu određen kao drugi stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što je sukladno odredbi članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25; - dalje: ZS)
7. U žalbenom postupku sporno je pripada li punomoćniku tuženika pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice koji su mu pobijanim rješenjem dosuđeni u iznosu od 331,81 eura.
8. Prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju obzirom na ustupljenost raspravljanja pred drugim sudom opravdan trošak javnog prijevoza u visini cijene povratne autobusne povratne autobusne karte na relaciji [adresa] u iznosu od 37,16 eura za dolazak punomoćnika tuženika na ročišta održana 1. listopada 2018. i 28. studenog 2018., kao i trošak za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja radi dolaska na ročišta održana 1. listopada 2018. i 28. studenog 2018. u trajanju od 4 sata za svako ročište, koji trošak je punomoćniku tuženika priznao sukladno njegovom zahtjevu sa uključenim porezom na dodanu vrijednost, u iznosu od 331,81 eura, za ukupno 8 sati izbivanja iz pisarnice za oba ročišta.
9. Prema mišljenju ovog suda osnovano žalitelj osporava dosuđene troškove naknade za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura.
10. Naime, člankom 11. stavka 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspr aviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa te da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje, člankom 11. stavka 4. ZS-a propisano je da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, te da će se ta naknada, a kako je to određeno stavkom 5. istog članka, isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
10. Iz odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a proizlazi da je sud dužan brižljivom ocjenom svih okolnosti slučaja odlučiti o troškovima postupka.
11. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, 107/25; - dalje: Tarifa) propisano je i to Tbr. 39. Tarife, da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat ali najviše do 7 sati dnevno, a Tbr. 49. Tarife, da odvjetniku za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice, pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz, te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice.
12. U konkretnom slučaju punomoćnik tuženika u spis predmeta nije priložio putnu kartu za trošak javnog prijevoza, te time nije dokazao da je izbivao iz odvjetničke pisarnice duže od tri sata, vezano uz čega niti prvostupanjski sud nije mogao utvrditi da je punomoćnik tuženika za dolazak na ročišta održana 1. listopada 2018. i 28. studenog 2018., koristio sredstva javnog prijevoza.
12.1. Naime, trošak javnog prijevoza u smislu odredbe članka 11. stavka 4. ZS-a predstavlja trošak prijevoza vlakom, autobusom ili brodom , time da je taj trošak odvjetnik dužan dokumentirati (kartom i voznim redom) ako traži trošak izbivanja iz odvjetničke pisarnice za vrijeme putovanja, a što u konkretnom slučaju nije napravljeno pa time nije niti dokazano da je putovanje trajalo duže od tri sata, posljedično čemu punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u zatraženom iznosu od 331,81 eura u kojem je uključen i porez na dodanu vrijednost na koji odvjetnici vezano uz troškove delegacije nemaju pravo sukladno članku 11. stavka 4. ZS-a.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a valjao je žalbu uvažiti kao osnovanu, te preinačiti pobijano rješenje na način da je umjesto dosuđenog iznosa od 368,97 eura Republika Hrvatska dužna punomoćniku tuženika naknaditi iznos od 37,16 eura, dok je dok je zahtjev za naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 331,81 eura, odbijen kao neosnovan.
Slavonski Brod, 16. rujna 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
