- 1 -              Rev-503/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-503/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja P. K., iz D. R., OIB ..., II. tužitelja A. K., iz K., OIB ..., III. tužitelja S. K., iz O., OIB ..., IV. tužitelja Z. K., iz R., OIB ... i V. tužitelja V. K., iz L., OIB ..., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R-47/2022-2 od 1. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-106/2020 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i slijedom toga preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-47/2022-2 od 1. rujna 2022. i sudi:

 

„Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-106/2020 od 6. svibnja 2022. u dosuđujućem dijelu pod toč. I., III., V., VII., IX. i XI. izreke i odbija tužbeni zahtjev: I. tužitelja P. K. za isplatom iznosa od 6.992,30 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama; II. tužitelja A. K. za isplatom iznosa od 9.676,13 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama; III. tužitelja S. K. za isplatom iznosa od 6.206,53 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama; IV. tužitelja Z. K. za isplatom iznosa od 9.864,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i V. tužitelja V. K. za isplatom iznosa od 14.848,69 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.081,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate.“

 

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.501,51 EUR u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti I. tužitelju P. K. iznos od 52.680,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude te je odbijen I. tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do isplate zatraženih 56.580,00 kn (točka II. izreke); naloženo je tuženici isplatiti II. tužitelju A. K. iznos od 72.900,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke dok je II. tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupno zatražene isplate iznosa od 77.400,00 kn (točka IV. izreke); naloženo je tuženici isplatiti III. tužitelju S. K. iznos od 46.760,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki V. Izreke, dok je odbijen zahtjev III. tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa do zatraženoga od 49.160,00 kn (točka VI. izreke); naloženo je tuženici isplatiti IV. tužitelju Z. K. iznos od 74.320,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki VII. izreke dok je IV. tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do isplate zatraženih 80.020,00 kn (točka VIII. izreke); naloženo je tuženici V. tužitelju V. K. isplatiti iznos od 111.870,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki IX. izreke prvostupanjske presude, dok je V. tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom preostalog iznosa do zatraženoga od 118.770,00 kn (točka X. izreke). Naloženo je tuženici, tužiteljima nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 30.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. (točka XI. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-521/2023-2 od 22. veljače 2023., tuženici je dozvoljeno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, radi sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koji posao obavljaju policijski službenici u „zonama“ koje su smještene na području strane države, na području na kojem policijski službenici imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada, za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu?

2. Može li se tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i to članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' br. 104/13.) koje je izričito vezano za rad službenika na željezničkom graničnom prijelazu D. primijeniti i na druge državne službenike i namještenike i druge činjenično različite situacije za vrijeme važenja navedenog Kolektivnog ugovora/13 kao i nakon 1. studenog 2017. od kada se primjenjuje novi Kolektivni ugovor/17?

3. Može li se tumačenje Zajedničke komisije 7/55 od 20. svibnja 2014. i to članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' br. 104/13.), a koje je izričito vezano za rad službenika na željezničkom graničnom prijelazu Dobova u Republici Sloveniji, koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima (radi se o željezničkom prijelazu na kojem policijski službenik graničnu kontrolu obavlja u vlaku tijekom vožnje i ulazi 3 km u područje druge države), primjenjivati prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima koji su udaljeni manje od 500 m od granične crte (neki i 22,24 m)?

4. Može li se obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima Republike Hrvatske i Republike Slovenije, a koji su oformljeni temeljem Sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije radi jednostavnijeg obavljanja granične kontrole, dakle međunarodnog ugovora koji čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, smatrati radom na teritoriju druge države ili se rad na takvom zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima ima smatrati kao stalno mjesto rada policijskih službenika koji su raspoređeni na mjesto rada kao granični policajci na graničnim prijelazima u okviru svoje policijske postaje?

5. Ima li način i vrijeme korištenja dnevnog odmora, obzirom na specifičnost radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu, utjecaj na ostvarivanje prava na terenski dodatak?

6. Utvrđuje li se vrijednost predmeta spora (kao osnova za odluku o troškovima postupka – za zastupanje odvjetnika) prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva u slučaju kada su pojedine tužbene zahtjeve istaknuli različiti tužitelji protiv istog tuženika?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

5. Tužitelji u odgovoru na reviziju predlažu reviziju odbiti te potražuju troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana presuda je sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskih službenika koje je tuženica privremeno uputila na rad na granične prijelaze: M. (Republika Slovenija), J. B., K. (Republika Slovenija), V., B. (Republika Slovenija), O., K. (Republika Slovenija), P., radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, za isplatom terenskog dodatka u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja odnosno prosinca 2018.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene sljedeće pravno odlučne činjenice:

 

- da su u utuženom vremenskom periodu, tužitelji bili policijski službenici Policijske postaje O. te je njihovo radno mjesto bilo, policijski službenik za graničnu kontrolu Policijske postaje O.;

 

- da su na teritoriju Republike Hrvatske njihova stalna mjesta rada bili granični prijelazi J. B., P., V., K. i K.;

 

- da su tužitelji bili raspoređivani i na granične prijelaze M., K., B., odnosno K., gdje su poslove granične kontrole obavljali na teritoriju Republike Slovenije;

 

- da je rad na teritoriju Republike Slovenije bio organiziran u turnusima, od po 12 sati, odnosno da se policijski službenici za vrijeme pauze nisu mogli kretati po Republici Sloveniji, osim u zonama graničnog prijelaza koji su određeni sporazumom;

 

- da je tužiteljima u rješenju o rasporedu za obavljanje policijske službe, kao mjesto rada navedena Policijska postaja O.;

 

- da je udaljenost graničnih prijelaza na kojima su tužitelji radili na teritoriju Republike Slovenije od sjedišta Policijske postaje O., u rasponu od najmanje 12 kilometara, pa naviše, ovisno o kojem graničnom prijelazu se radi;

 

- da su se tužitelji prilikom rada na području Republike Slovenije mogli kretati samo u prostoru koji je dodijeljen za potrebe kontrole i u jednom uskom pojasu uz taj prostor, nisu smjeli ulaziti u prostor slovenskih policijskih službenika niti se kretati izvan prostora koji je određen za kretanje hrvatskih policijskih službenika, a da bi se policijski službenik mogao kretati i u tom određenom prostoru, morao je imati posebno odobrenje policije Republike Slovenije;

 

- da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena na temelju vjerodostojne evidencije poslodavca, u vidu tabelarnog prikaza o radnom vremenu tužitelja, koji su u utuženom razdoblju poslove granične kontrole obavljali na lokacijama u Republici Sloveniji, gdje je evidentirana svaka smjena;

 

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, dala tumačenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014., prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju;

 

- da tužiteljima nije isplaćena dnevnica za utuženo razdoblje u kojem su obavljali poslove granične kontrole na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu sa Republikom Slovenijom.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbene zahtjeve tužitelja, pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13 - dalje: KU/13) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno, da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen izvan njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016.

 

11. Pri tome nižestupanjski sudovi zaključuju, da su tužitelji obavljali posao izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni, dakle, sjedišta Policijske postaje O., te su rad obavljali na području državnog teritorija Republike Slovenije na graničnim prijelazima, što je prema ocjeni sudova značilo da su tužitelji obavljali posao izvan stalnog mjesta rada.

 

12. Nadalje, zaključak je nižestupanjskih sudova da se neosnovano tuženica poziva na čl. 5. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13 i 27/16) kojim je propisano da je nadzor državne granice te provedba Uredbe iz čl. 2. st. 1. toga Zakona, u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a koji nadzor državne granice obavlja granična policija te da se neosnovano poziva na Pravilnik o obavljanju poslova nadzora državne granice („Narodne novine“, broj 30/14 i 72/17) kojim je propisan način obavljanja poslova nadzora državne granice, iz razloga što su tim propisima propisani načini nadzora državne granice i način obavljanja poslova nadzora. Međutim, da time ne dolaze u pitanje prava koja, policajci koji obavljaju poslove nadzora državne granice, imaju temeljem čl. 56. KU/13 odnosno temeljem čl. 50. KU/17. Naime, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, jedno je pitanje tko i kako obavlja nadzor državne granice, a drugo je pitanje materijalnih prava koja djelatnicima tuženice pripadaju za obavljanje toga posla, a za koji je utvrđeno da je obavljan na teritoriju Republike Slovenije, dakle, izvan mjesta rada tužitelja.

 

13. Nadalje, odlučujući o troškovima parničnog postupka, nižestupanjski sudovi su shvaćanja da - kako se u predmetnoj pravnoj stvari odlučivalo o pet tužbenih zahtjeva, (postavljenih od pet tužitelja) za isplatom - se vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem svakog pojedinog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZPP.

 

14. Osnovano tuženica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava, kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

 

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan toga mjesta.

 

15.1. Međutim sudovi su pogriješili u primjeni materijalnoga prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja, zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice konkretne Policijske postaje O..

 

16. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice, valja imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, u skladu s međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istoga Zakona policijski službenici Republike Hrvatske smiju prema međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorima.

 

17. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u K. 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

18. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma, određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi, u zoni koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

19. Prema čl. 1. toč. 2. Sporazuma: izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu; izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma); izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležne za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).

 

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao i na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istoga članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države, smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

21. Na temelju čl. 2. st. 4. Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. koji poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, Vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelaz u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet: V.-K., O.-B., J. B.-M., P.-K., (st. 1. toč. 17.-20. Dogovora).

 

22. Prema odredbi čl. 103. i 104. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska uprava k. ima sjedište u K., a obuhvaća područje K. županije te se u Policijskoj upravi k. osnivaju Policijska postaja K., Policijska postaja D. R., Policijska postaja O., Policijska postaja O., Policijska postaja S., Policijska postaja V., Postaja prometne policije K. i P. granične policije M.. Prema odredbi čl. 108. Policijska postaja O. je mješovita policijska postaja treće kategorije sa sjedištem u O., a obuhvaća grad O. i općine K., R. i Ž. Nadležna je i za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 62 kilometra.

 

23. Pod pojmom stalno mjesto rada prema odredbi čl. 50. st. 2. KU/17 podrazumijeva se „mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnoga tijela.“.

 

24. Stoga, policijska postaja nadležna za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom slučaju je to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjestom rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom.

 

25. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelji u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u PU k., Policijskoj postaji O. koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 62 kilometra, radili izvan stalnog radnog mjesta u kojem su zaposleni.

 

25.1. Navedeno iz razloga, što stalna radna mjesta tužitelja uključuju i područje Republike Slovenije u kojem su oni ovlašteni obavljati svoje redovne poslove vezano uz graničnu kontrolu i što su njihove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u PU k., a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tome smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelji imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno, redovne poslove svog radnog mjesta u skladu s međudržavnim Sporazumom je sastavni dio njihova radnog mjesta, zbog čega njihov rad u toj zoni nema obilježja rada izvan njihova stalnog mjesta rada.

 

26. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se u konkretnom slučaju može primijeniti tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55, prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

 

27. Osnovano je ukazivanje tuženice na nepravilnost primjena materijalnoga prava kod prihvaćanja spomenutog tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, to je tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU z. i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje graničnog prijelaza D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP-a.

 

28. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelji su redovno i stalno ne po posebnom rasporedu raspoređeni na radno mjesto policijskih službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj upravi k., Policijskoj postaji O., a ta uprava u skladu s posebnim propisima obuhvaća područje graničnih prijelaza: V.-K., O.-B., J. B.-M., P.-K., u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju (tako i Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1284/2022 od 31. siječnja 2023.).

 

29. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

 

„Svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama, koje su iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga, što nadležnost Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje O. obuhvaća područje graničnog prijelaza: V.-K., O.-B., J. B.-M., P.-K., te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.“.

 

30. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

 

„Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice, koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.“.

 

31. Odgovarajući na peto postavljeno pitanje, valja reći da način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju uzimajući u obzir i specifičnosti radnih zadataka i uvjeta rada policijskih službenika za graničnu kontrolu nema utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na terenski dodatak (tako i Rev-360/2023 od 9. svibnja 2023.).

 

32. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

 

33. U odgovoru na šesto postavljeno pitanje treba poći od sadržaja odredbe čl. 37. st. 2. ZPP, kojom je propisano da kada su zahtjevi u tužbi iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Kako u ovom predmetu zahtjev za isplatu ističe više tužitelja, od kojih svaki potražuje isplatu određenog novčanog iznosa, radi se o subjektivnoj kumulaciji, pa se u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. To je ujedno odgovor na postavljeno pitanje.

 

34. Međutim, kako je pobijanu odluku valjalo preinačiti tako niti odgovor na postavljeno pitanje koje se odnosi na odluku o troškovima postupka nije od utjecaja na odluku.

 

35. Tuženica je po preinačenju učinjenom ovom presudom u cijelosti uspjela u sporu, pa su joj tužitelji dužni temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP naknaditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 37/22) uzimajući pri tome u obzir i troškovnik tuženice od 8. ožujka 2022. (list 451. spisa) i to za: troškove odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 8. ožujka 2021. i 15. lipnja 2021. (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife) u iznosu od po 132,72 EUR (1.000,00 kn), trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u visini od 66,36 EUR (500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava žalbe u visini od 414,78 EUR (Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i revizije u visini od 622,21 EUR (Tbr. 10. toč. 6. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife) što ukupno čini iznos od 1.501,51 EUR.

 

36. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer nisu uspjeli u sporu.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.