REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-696/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri, Zagreb protiv tuženika NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 10. lipnja 2026., poslovni broj Psp-10/2025-29, 16. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba i dopuna žalbe tuženika NU iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 10. lipnja 2026., poslovni broj Psp-10/2025-29 u pobijanoj točki I i II izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je riješio:

" I Tuženik PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelja ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu 1/3 dijela nekretnine u [adresa], time što je u prosincu 2024., a što je tužitelj saznao 23. prosinca 2024., promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i stana na I. katu, čime je potpuno onemogućio tužitelja u korištenju 1/3 dijela kuće, slijedom čega se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda ključ ulaznih vrata kuće u [adresa] i stana na I. katu tužitelju, te da preda ključ ulaznih vrata kuće trećem suvlasniku nekretnine, OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, te mu se nalaže da se u buduće kloni takvog i tome sličnog smetanja.

II Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 599,81 EUR, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži izricanje prijetnjom novčanom kaznom, kao neosnovan."

2. Protiv točke I i II izreke prvostupanjskog rješenja pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu preinači rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Troškove žalbenog postupka ne potražuje.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno izjednačio kupnju 1/3 dijela nekretnine s faktičnim suposjedom konkretnog stana na 1. katu predmetne nekretnine, koja nije etažirana i koji dio nekretnine je u posjedu tuženika te predstavlja njegov dom. Ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti navedenu odlučnu činjenicu, kao i činjenicu da sama predaja ključeva od strane prodavatelja i povremeno pokazivanje nekretnine kupcima ne dokazuju miran i faktičan suposjed tužitelja u stambenom prostoru u kojem živi tuženik. Smatra da prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge o odlučnoj činjenice je li tuženik u vrijeme navodnog smetanja suposjeda živio u stanu na 1. katu i je li taj prostor njegov dom.

2.2. Nadalje navodi da je tužitelj odmah nakon kupnje nekretnine oglasio prodaju prostora na 1. katu kuće, iako navedeni prostor nije samostalna etažna jedinica i iako je tuženik već u tom prostoru živio, da je tužitelj dovodio potencijalne kupce u kuću, da takvo postupanje ne dokazuje faktični suposjed, već radnju prodaje ili pokušaja raspolaganja nekretninom, da prodavatelj GU od prosinca 2024. nije imao faktični posjed nekretnine pa nije niti mogao predati miran posjed stana i da je tužitelj jedino u postupku dokazao da je kupio idealni suvlasnički dio, da je dobio ključeve od prodavatelja i da je pokušavao pokazivati nekretninu potencijalnim kupcima.

2.3. U dopuni žalbe tuženik navodi da se između istih stranaka vode postupci radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla na temelju kojeg je tužitelj stekao sporni suvlasnički dio te postupak radi razvrgnuća suvlasništva u kojem je sudski vještak utvrdio da se predmetna kuća ne može fizički podijeliti na tri jednaka dijela pa da slijedom toga nije moguće idealni suvlasnički dio poistovjetiti s određenim stanom, da je vještak dalje utvrdio da suvlasničkom dijelu tužitelja odgovara 29,63 m2 korisne površine, a da unatoč tome tužitelj objavljuje oglase o prodaji stana približno 50 m2. Osim toga navodi da tužitelj nikada nije živio u predmetnoj kući niti koristio stan na prvom katu, a da je svrha tužbe za smetanje posjeda zaštita posljednjeg mirnog faktičnog posjeda te da postupanje tužitelja ne odgovara svrsi instituta posjedovne zaštite. Ističe prigovor prava na dom i opasnost nastanka nenadoknadive štete.

3. Na žalbu i dopunu žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi sa člankom 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi ostvarenom bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tuženik sadržajno poziva u žalbi, budući da prvostupanjska rješenje nema jasne i potpune razloge o odlučnoj činjenici tko je imao posljednji mirni posjed sporne nekretnine, zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od smetanja posjeda, koji tužitelj temelji na tvrdnjama da je posljednji mirni posjednik stana na 1. katu obiteljske stambene zgrade u [adresa] te da je tuženik u prosincu 2024. promijenio bravu ulaznih vrata u kuću i onemogućio tužitelju suposjed nekretnine, za što je tužitelj saznao 23. prosinca 2024.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženik poduzeo radnje za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju čin smetanja posjeda. Sporan je posljednji mirni posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini.

8. Prvostupanjski sud u pobijanoj točki I izreke prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi posljednji mirni suposjed tužitelja u 1/3 dijela nekretnine i na smetanje posjeda tužitelja te zabranu takvog ili sličnog daljnjeg smetanja, uz obrazloženje da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je nakon kupoprodaje nekretnine GU predao prokuristici tužitelja ključeve od ulazne ograde, ulaznih vrata kuće, vrata stana na prvom katu, potkrovlja, šupe i podruma, kojim radnjama je tužitelja uveo u posjed nekretnine te da je prodavatelj GU prije kupoprodaje vršio posjed svog suvlasničkog dijela nekretnine na način da je nekretninu obilazio, imao ključeve stana na katu, kao i ostalih dijelova nekretnine pa da je predajom predmetnih ključeva tužitelj stekao posjed predmetne nekretnine.

8.1. Ujedno prvostupanjski sud nalaže tuženiku predaju ključeva ulaznih vrata i stana na 1. katu tužitelju, kao i predaju ključa ulaznih vrata trećem suvlasniku RU iz [adresa], koji nije stranka parničnog postupka.

9. Prema odredbi članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Posjedovna zaštita pruža se u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.1. Prema odredbi članka 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Dakle, posjedovnom zaštitom štiti se posljednji mirni posjed nekretnine, a temeljna pretpostavka za pružanje posjedovne zaštite jest da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. Zahtjevom za posjedovnu zaštitu traži se utvrđenje čina smetanja, uspostava posjedovnog stanja i zabrana budućeg smetanja. Cilj posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi članka 22. ZV-a je održavanje kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita treba voditi uspostavi stanja kakvo je bilo prije njezina pružanja. Tužitelj je dužan dokazati čin smetanja te da je bio posljednji mirni posjednik ili suposjednik nekretnine u trenutku smetanja posjeda.

11. Osnovano tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije dao jasne i potpune razloge o odlučnoj činjenici posljednjeg mirnog posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini. Naime, prvostupanjski sud zaključak o tome da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine temelji na činjenici da su mu nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora predani ključevi ulazne ograde, ulaznih vrata kuće, vrata stana na prvom katu, potkrovlja, šupe i podruma, smatrajući da je tužitelj time uveden u posjed nekretnine te posjed tužitelj izvodi iz posjeda njegovog prednika VU. Međutim, posjed je faktična vlast na stvari, posjed nije pravo, niti je njegova pravna zaštita istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, a o postojanju posljednjeg mirnog posjeda tužitelja ne može se zaključivati samo na temelju posjeda njegova prednika. Stoga činjenica da je tužitelj kupio dio nekretnine i da su mu predani ključevi nekretnine ne znači da je tužitelj bio u posjedu, odnosno imao faktičnu vlast na nekretnini. U parnicama za zaštitu od smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, već se to pravo može utvrđivati pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda, što osnovano tuženik ističe u žalbi.

12. U prvostupanjskom rješenju u cijelosti je izostalo obrazloženje ovih odlučnih činjenica, odnosno kakvo je bilo posljednje mirno posjedovno stanje, neposredno prije radnji tuženika za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju čin smetanja posjeda. Nadalje, u cijelosti je izostalo i obrazloženje posjeda tuženika na predmetnoj nekretnini pa iz prvostupanjskog rješenja nije moguće ispitati temeljne pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

13. Osim toga, prvostupanjski sud je u izreci pobijanog rješenja naložio tuženiku i predaju ključeva ulaznih vrata trećem suvlasniku BU, koji nije stranka ovog parničnog postupka. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke nije razvidno na temelju kojih je činjenica i pravnih razloga prvostupanjski sud naložio tuženiku navedenu činidbu u korist osobe koja nije stranka ovog postupka.

14. Iz navedenih razloga prvostupanjsku odluku nije moguće ispitati pa je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo žalbu tuženika uvažiti i ukinuti prvostupanjsku odluku u pobijanim točkama I i II izreke te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovom odlukom te, uvažavajući naprijed navedene zaključke ovog suda, ponovno ocijeniti iskaze parničnih stranaka i svjedoka, kao i materijalne dokaze, u cilju jasnog i neproturječnog utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda te će, po potrebi, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ponovno saslušati parnične stranke na okolnosti posljednjeg mirnog posjeda. Nakon toga prvostupanjski sud donijet će novu odluku te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge, a novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka.

16. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor prava na dom, ovaj sud ukazuje da navedeni prigovor nije od odlučnog značaja za odluku u ovom postupku, budući da je sukladno članku 441. ZPP-a u parnici zbog smetanja posjeda raspravljanje ograničeno na činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda te o zahtjevima za naknadu štete.

16.1. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 3611/2019-2 od 29. studenog 2022. zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Stoga je odgovor na postavljeno pitanje da u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. ZVDSP isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.“

16.2. Slijedom navedenog prigovor prava na dom koji tuženik ističe nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu u ovom postupku pa se taj prigovor u ponovljenom postupku ne treba posebno razmatrati kao okolnost od utjecaja na pružanje posjedovne zaštite.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 16. rujna 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović