REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ob-51/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene mlt. IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženog-protutužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Adeli Radić, odvjetnici u Splitu, radi izmjene odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta i prestanku uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 8. srpnja 2026., poslovni broj: P Ob-353/2022-79, u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženog-protutužitelja ĆO iz ĆO, odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 8. srpnja 2026., poslovni broj: P Ob-353/2022-79, u pobijanoj točki I, II i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Mijenja se visina novčanog doprinosa za uzdržavanje određena sudskom nagodbom zaključenom kod Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-343/2014 od 23. listopada 2014., a mijenja se na način da se nalaže tuženiku-protutužitelju ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mal. unuke, tužiteljice protutuženice SO, OIB [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 180,00 eura počevši od 5. srpnja 2022. pa do 8. rujna 2025., te mjesečni iznos od 200,00 (dvjesto) eura počevši od 9. rujna 2025. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, i to najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, s time da mu se na ime razlike doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od 5. srpnja 2022. do 28. travnja 2026. nalaže isplatiti iznos od ukupno 2.334,88 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
47,28 eura teku od 16. srpnja 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. kolovoza 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. rujna 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. listopada 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. studenog 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. prosinca 2022. do isplate
47,28 eura teku od 16. siječnja 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. veljače 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. ožujka 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. travnja 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. svibnja 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. lipnja 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. srpnja 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. kolovoza 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. rujna 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. listopada 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. studenog 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. prosinca 2023. do isplate
47,28 eura teku od 16. siječnja 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. veljače 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. ožujka 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. travnja 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. svibnja 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. lipnja 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. srpnja 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. kolovoza 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. rujna 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. listopada 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. studenog 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. prosinca 2024. do isplate
47,28 eura teku od 16. siječnja 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. veljače 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. ožujka 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. travnja 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. svibnja 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. lipnja 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. srpnja 2025. do isplate
47,28 eura teku od 16. kolovoza 2025. do isplate
67,28 eura teku od 16. rujna 2025. do isplate
67,28 eura teku od 16. listopada 2025. do isplate
67,28 eura teku od 16. studenog 2025. do isplate
67,28 eura teku od 16. prosinca 2025. do isplate
67,28 eura teku od 16. siječnja 2026. do isplate
67,28 eura teku od 16. veljače 2026. do isplate
67,28 eura teku od 16. ožujka 2026. do isplate
67,28 eura teku od 16. travnja 2026. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, na račun majke mal. tužiteljice VO, OIB [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod [obrt]d. IBAN: [broj bankovnog računa].
II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĆO kojim je tražio da se utvrdi prestanak njegove obveze plaćanja doprinosa za uzdržavanje mal. tužiteljice-protutuženice SO.
III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja ĆO za naknadu troškova postupka."
2. Protiv točaka I, II i III izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik- protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, a podredno pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji protutužbeni zahtjev. Troškove žalbenog postupka ne traži.
2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio provedene dokaze koje je predložio tuženik-protutužitelj, a posebno njegov iskaz, kao i iskaz svjedoka AO, koji je, prema žalbenim navodima, izjavio da se smatra radno sposobnim, ali da neće plaćati zakonom propisanu obvezu uzdržavanja maloljetne kćeri te da se u konkretnom slučaju ne radi o novcu, već o principu i egu. Smatra nelogičnim i nezakonitim da, pored radno sposobnog oca koji raspolaže novčanim sredstvima, obveza uzdržavanja njegovog maloljetnog djeteta pada na teret djeda, ovdje tuženika-protutužitelja, kao supsidijarnog obveznika uzdržavanja.
2.2. Nadalje navodi da je člankom 288. Obiteljskog zakona određeno da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta pa slijedom navedenog smatra da su ispunjenje pretpostavke za prestanak obveze uzdržavanja malodobne SO od strane tuženika-protutužitelja.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da takve bitne povrede nisu počinjene. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a u obrazloženju su navedeni jasni i potpuni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo sve dokaze bitne za donošenje odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, a ocjena provedenih dokaza nije dovedena u sumnju žalbenim razlozima te je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
6. Predmet spora je povećanje iznosa uzdržavanja za mlt. SO, koju je tuženik-protutužitelj, prema sudskoj nagodbi sklopljenoj pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj: P Ob-343/2014 od 23. listopada 2014., u obvezi uzdržavati, na mjesečni iznos od 180,00 eura u razdoblju od 5. srpnja 2022. pa do 8. rujna 2025. te na mjesečni iznos od 200,00 eura od 9. rujna 2025. dok za to postoje zakonski uvjeti.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 285. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje ObZ), budući da su se na strani mlt. tužiteljice-protutuženice izmijenile okolnosti relevantne za utvrđivanje visine uzdržavanja jer je sada učenica srednje škole te su joj porasli redoviti troškovi prehrane, odijevanja, higijene, izvanškolskih aktivnosti, školovanja i drugi životni troškovi. Istodobno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik- protutužitelj od 1. kolovoza 2017. umirovljenik, sada s mirovinom u iznosu od 987,00 eura mjesečno, da uz mirovinu ostvaruje i redoviti godišnji prihod od iznajmljivanja dijela obiteljske kuće u turističke svrhe u iznosu od 12.000,00 neto. Nadalje, prvostupanjski sud utvrdio je da su zatraženi iznosi uzdržavanja niži od minimalnog iznosa uzdržavanja propisanog Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj: 37/22, 48/23, 49/24, 75/25 i 66/26), kao i da tuženik-protutužitelj zatražene iznose uzdržavanja može podmirivati bez ugrožavanja vlastitih egzistencijskih potreba.
7.1. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da supsidijarna narav obveze bake i djeda iz članka 288. stavka 2. ObZ-a ne predstavlja apsolutnu, trajnu i nepovratnu nemogućnost roditelja da uzdržava dijete niti zahtijeva da su protiv roditelja iscrpljena sva kaznenopravna sredstva prisile te da je dovoljno da roditelj kao primarni obveznik uzdržavanja stvarno ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja te da se ista, unatoč postojanju pravomoćne ovršne isprave, ne može ostvariti prisilnim putem, pod uvjetom da baka i djed raspolažu sredstvima iz kojih bi mogli doprinositi uzdržavanju. Ujedno se prvostupanjski sud poziva da je takvo stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev: 1111/2022 od 22. studenog 2022.
7.2. S obzirom da otac maloljetne tužiteljice-protutuženice tijekom cijelog spornog razdoblja nije ispunjavao svoju primarnu obvezu uzdržavanja i da je kroz cijelo to razdoblje osnova za naplatu uzdržavanja P Ob-124/2014 evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje kod Financijske agencije, prvostupanjski sud je u skladu s potrebama maloljetnog djeteta i financijskim stanjem tuženika-protutužitelja utvrdio njegovu obvezu plaćanja uzdržavanja mlt. tužiteljice-protutuženice u iznosu od 180,00 eura mjesečno za razdoblje od 5. srpnja 2022. pa do 8. rujna 2025. te u mjesečnom iznosu od 200,00 eura od 9. rujna 2025. dok za to postoje zakonski uvjeti, umjesto ranijeg iznosa uzdržavanja od 1.000,00 kuna, odnosno 132,72 eura mjesečno.
8. Prvostupanjska presuda pravilna je i zakonita.
9. Uzdržavanje djeteta dio je sadržaja roditeljske skrbi te je pravo i dužnost prvenstveno njegovih roditelja što proizlazi iz članka 288. stavka 1. ObZ i članka 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97). Uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama, a roditelji su dužni podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, kako bi toj dužnosti mogli udovoljiti (članak 313. stavak 4. ObZ). Na temelju članka 288. stavka 2. ObZ-a ako roditelj ne uzdržava svoje maloljetno dijete, dužni uzdržavati ga baka i djed po tom roditelju.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, okolnost da je roditelj primarni obveznik uzdržavanja maloljetnog djeteta sama po sebi ne isključuje obvezu bake i djeda kao supsidijarnih obveznika uzdržavanja, kada roditelj svoju obvezu ne ispunjava.
10.1. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odredbe članka 288. stavka 2 ObZ-a, a supsidijarnost obveze bake i djeda ne znači da se njihova obveza može isključiti samo zato što je roditelj formalno radno sposoban ili zato što postoji ovršna isprava na temelju koje se uzdržavanje od roditelja može zahtijevati. Od odlučnog je značaja izvršava li roditelj svoju obvezu uzdržavanja i može li se uzdržavanje od njega prisilno ostvariti.
11. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da otac maloljetne tužiteljice-protutuženice tijekom cijelog spornog razdoblja nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja, zbog čega je pokrenut i postupak prisilne naplate dospjelih iznosa uzdržavanja. Iz podataka Financijske agencije proizlazi da se uzdržavanje nije moglo naplatiti zbog nedostatka novčanih sredstava na računu roditelja. Stoga žalbeni navod da je otac radno sposoban i da ostvaruje prihode, nije od odlučnog značaja za ocjenu postoji li obveza tuženika-protutužitelja kao supsidijarnog obveznika.
12. Navedeno shvaćanje sukladno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike izraženom u odluci poslovni broj Rev 1111/2022 od 22. studenog 2022. , u kojoj je razmatrano pitanje obveze bake i djeda na uzdržavanje unuka u situaciji kada roditelj, kao primarni obveznik, svoju obvezu uzdržavanja ne izvršava. Prema navedenoj odluci, supsidijarna obveza bake i djeda ima svrhu osigurati ostvarenje prava djeteta na uzdržavanje na brz i siguran način jer cilj odredbe 288. stavka 2 ObZ-a, kao i članka 27. Konvencije nije da maloljetno dijete vodi dugotrajne, neizvjesne i upitno ostvarive postupke, već materijalna sigurnost djeteta i pravo na određeni životni standard. Stoga odgovor Vrhovnog suda na pitanje o obvezi bake i djeda na plaćanje uzdržavanja, kada to ne čini njihov roditelj glasi: "U smislu odredbe čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona obveza bake i djeda na plaćanje uzdržavanja unuka nastaje u situaciji kada roditelj (ovdje majka) kao primarni obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta, a isto se temeljem već postojeće ovršne isprave, neovisno o kaznenom postupku, nije moglo ostvariti prisilnim putem, sve pod pretpostavkom da baka i djed imaju sredstava iz kojih bi mogli doprinositi za uzdržavanje unuka.".
13. Slijedom navedenog, u konkretnom su slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 288. stavka 2. ObZ-a za obvezu tuženika-protutužitelja, kao djeda maloljetne tužiteljice-protutuženice, da doprinosi za njezinom uzdržavanju. Tuženik-protutužitelj ostvaruje mirovinu u iznosu od 987,00 eura mjesečno te dodatni prihod od iznajmljivanja dijela obiteljske kuće u turističke svrhe u iznosu od 12.000,00 eura neto godišnje, dok s druge strane nema zakonskih obveza uzdržavanja drugih osoba pa plaćanjem dosuđenih iznosa neće biti ugroženo njegovo vlastito uzdržavanje.
14. Osim navedenog, neosnovan je i žalbeni navod kojim tuženik-protutužitelj osporava ocjenu iskaza svjedoka AO jer kad bi se i prihvatilo da je otac maloljetne tužiteljice-protutuženice radno sposoban i da ostvaruje neprijavljene prihode, navedeno samo po sebi ne bi dovelo u pitanje pravilnost pobijane odluke, budući da je za odluku u ovom postupku odlučno da otac svoju obvezu uzdržavanja faktično ne izvršava te da se uzdržavanje od njega nije moglo ostvariti. Osim toga žalitelj ne ukazuje na činjenice ili dokaze koji bi doveli u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda te pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
15. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika- protutužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanoj točki I, II i III izreke presude.
16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 16. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić