- 1 -              Rev-5/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-5/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V., OIB ... iz H. n. S., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. H., OIB ... iz V. T., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i P., j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2094/2020-2 od 28. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-70/2019-57 od 29. srpnja 2020., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te preinačavaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2094/2020-2 od 28. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-70/2019-57 od 29. srpnja 2020. i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.040 Eur, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama od 4. travnja 2017. do isplate (toč. 1. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 14.230,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1157/2021-2 od 6. srpnja 2021., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"Da li se objektivni rok zastare primjenjuje samo u slučaju kad oštećenik nije mogao doznati za štetu i osobu koja ga je uzrokovala odnosno da li se objektivni rok zastare od 5 godina može primijeniti ako je trogodišnji subjektivni zastarni rok istekao prije isteka objektivnog roka ili se objektivi zastarni rok primjenjuje jedino u slučaju kada subjektivni zastarni rok istječe izvan objektivnog roka?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao

neosnovanu odbiti, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 393. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete kao posljedice stresa doživljenog 19. svibnja 2011. na radnom mjestu konobarice u Caffe baru "C." u V. T., vlasništvo tuženika, kada je svjedočila događaju u kojem je T. K. nakon prepirke s gostom I. T. ispalio dva upozoravajuća hica i nakon toga, kako bi odbio daljnje nasrtaje I. T. u pravcu istoga ispalio dva hica iz pištolja uslijed čega je I. T. preminuo, a potom M. M. prislonio pištolj na trbuh i ispalio mu jedan hitac nanijevši mu prostrijelnu ranu.

 

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je pitanje zastare potraživanja naknade štete odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 230. st. 1. ili čl. 230. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

10. Odlučujući o prigovoru zastare, nižestupanjski sudovi zaključuju da je pravna osnova potraživanja tužiteljice naknada štete te da u pogledu zastare treba primijeniti objektivni zastarni rok iz čl. 230. st. 2. ZOO-a pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. travnja 2017., a liječenje tužiteljice završeno tijekom lipnja 2012. to da je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina.

 

11. Pitanje naknade štete iz radnog odnosa regulirano je čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/10 i 61/11 - dalje: ZR) koji glasi:

 

"Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.".

 

12. Tijek zastare u odnosu na potraživanje naknade štete reguliran je odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

 

13. Početak računanja subjektivnog roka ovisi o oštećenikovom saznanju za štetu i štetnika, koje su činjenice relevantne za stjecanje mogućnosti da oštećenik zahtijeva naknadu štete. Taj je rok kombiniran s objektivnim rokom nakon čijeg proteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze, a primjenjuje se u materijalnopravnoj situaciji u kojoj subjektivni rok istječe nakon proteka objektivnog, te situaciji u kojoj subjektivni rok do proteka objektivnog roka iz nekog razloga još nije ni počeo teći.

 

14. To u konkretnom slučaju znači da je za ocjenu pitanja zastare odlučna činjenica saznanja tužiteljice za štetu i za štetnika.

 

15. Tužiteljica je završetkom liječenja tijekom lipnja 2012. znala i za štetu i za štetnika iz čega proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. travnja 2017., podnesena nakon isteka subjektivnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a. Pritom nije od utjecaja što nije istekao objektivni rok zastare iz čl. 230. st. 2. ZOO-a, jer se taj rok zastare potraživanja naknade štete od pet godina nakon nastanka štete primjenjuje kad subjektivni rok od tri godine nakon saznanja za štetu i štetnika istječe izvan petogodišnjeg roka (u tom smislu i ovaj sud u odlukama Rev 2457/2012-2 od 5. veljače 2013., Rev 84/2007-2 od 12. ožujka 2008., Rev-x 816/2012 od 1. ožujka 2016., Rev-x 1179/2013 od 26. veljače 2014., Rev 936/14-2 od 29. svibnja 2018. i dr.). To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

 

16. Slijedom navedenog, a kako shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

17. Tuženik je uspio s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka.

 

18. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) za pristup ročištima od 26.6.2017., 18.07.2017., 11.10.2017., 20.2.2018., 25.9.2018., 9.6.2020. prema Tbr. 9.1. Tarife-po 100 bodova, za sastav podnesaka od 2.6.2017. i 25.1.2018. prema Tbr. 8.1. Tarife-po 100 bodova, za sastav žalbe 15.11.2018.-50 bodova i 6.8.2020.-100 bodova prema Tbr. 10.1. Tarife, za sastav revizije od 8.11.2021.-150 bodova prema Tbr. 10.6. Tarife, ukupno 1.100 bodova odnosno 1.452 Eur, što uz PDV 25%, trošak sudske pristojbe za žalbu od 6.8.2020. i reviziju od 8.11.2021.-po 86 Eur i trošak pristupa vještaka na ročište 53 Eur ukupno iznosi 2.040 Eur.

 

19. Tuženiku ne pripadaju troškovi prema Tbr. 35. i 46. Tarife koji se sastoje od čekanja na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. te troškova prijevoza odabranog punomoćnika izvan sjedišta prvostupanjskog suda u situaciji kad je stranka mogla angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog suda (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj Rev-931/2011 od 4. lipnja 2014. i Rev 278/2021 od 4. travnja 2023.). Kako je tuženik u konkretnom slučaju mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog suda, navedeni trošak odabranog punomoćnika pada na teret samog tuženika.

 

20. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Đuro Sessa, v.r.