Broj: 25. Pp-28/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ZL, zbog prekršaja iz čl.119.st.1. i st.3. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/108997 URBROJ: 511-19-36-25-2, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 14.01.2026.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 16.09.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o  j e

I/

ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i A rođene D, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju računalni tehničar u strojarstvu, direktor TREND USLUGE d.o.o., primanja oko 1.000,00 EURA, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 8. svibnja 2025. u 11:15 sati u mjestu [adresa], utvrđeno da kao vlasnik životinje - psa, pasmine američka akta, imena G, nije poduzeo sve mjere da životinja ne izađe na cestu bez nadzora i tom prilikom, uslijed takvog propusta, pas G je iz dvorišta kbr. 3 [adresa] koje se nalazi s južne strane kolnika, istrčao kroz otvorena dvorišna vrata na kolnik [adresa] u smjeru sjevera, gdje je na njega naletio prednjim lijevim djelom teretni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljao ZLK, sjevernom stranom kolnika [adresa] u smjeru zapada i u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.119.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.119.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 90,00 (devedeset) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 14.01.2026.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, podnesen protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 20.10.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj:

KLASA: 211-07/25-4/108997 URBROJ: 511-19-36-25-2, kojim je okrivljenika za terećeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 160,00 eura, te ju obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je isti pravodobno podnio prigovor radi terećenog prekršaja, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik na ispitivanju kod ovog Suda prvotno iznosi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi kako je on vlasnik psa američke akite po imenu G koji živi u dvorištu njegove obiteljske kuće u [adresa]. 8. svibnja 2025. otac ga je nazvao mobitelom i priopćio mu da su u njihovo dvorište došla dva muškarca koji su agresivno tvrdili da su s kombijem udarili njihovog psa i da je zbog toga na vozilu nastalo oštećenje. Došao je kući i razgovarao s tim ljudima i pritom saznao da su se navodno kretali [adresa], da je u jednom trenutku pas izletio na kolnik pa da su prednjim dijelom vozila udarili u psa, a nakon toga nastavili kretanja. Nakon što su došli u svoju firmu, na automobilu su našli oštećenje pa su se nakon sat ili dva vratili i ušli u dvorište njihove kuće. On je njima, a i policajcima rekao da njegov pas ne može izaći iz dvorišta i možda je nalet bio na nekog drugog psa. Njegov otac koji je bio u kući nije primijetio da bi pas izašao iz dvorišta niti je vidio išta od onoga što su muškarci tvrdili da se dogodilo. Osim toga, upitno je zašto nisu odmah reagirali nego su se vratili tek nakon sat ili dva poslije navodne prometne nesreće. Također, njegov pas nije imao nikakvih tegoba nakon navodne nesreće, a s obzirom da je na vozilu nastalo puknuće prednje maske odnosno branika, bilo bi za očekivati da pas šepa, da trpi neke bolove, da je krvav ili nešto slično, a ničeg od toga nije zamijetio kod svog psa. Ističe kako je vozač kombija prvotno njemu izjavio kako se kretao u smjeru centra sela, a kada ga je policijski službenik pitao o toj okolnosti promijenio je iskaz i tvrdio da se kretao suprotno od centra. Stoga smatra kako je moguće da se radi o podmetanju ili nečem sličnom, a s ciljem da u firmi opravdaju štetu na vozilu. U svakom slučaju, predlaže sudu donošenje oslobađajuće odluke.

4.

Sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka AL koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 08.05.2025. oko 11:15 sati bio suvozač u kombiju [registarska oznaka] kojim je upravljao radni kolega ZLK te su obavljali dostavu. Vraćali su se cestom kroz [adresa] u smjeru Sloboštine gdje se nalazi njihova firma. U jednom trenutku, s lijeve strane njihovog vozila, na cestu je istrčao jedan pas te je došlo do udara vozila u životinju. Kolega je zaustavio kombi, a on je izašao iz kombija pogledati što se dogodilo, zamijetio je da je pas u redu i udaljio se u smjeru kuće iz čijeg dvorište je istrčao, a iz te kuće je izašao jedan gospodin srednjih godina. Pogledao je prednju stranu kombija i nije zamijetio nikakva oštećenja, a na njegov upit gospodin je odgovorio da je pas u dobrom stanju. Nakon toga ušao je u kombi iz kojeg nije izlazio njegov kolega ZLK i nastavili su kretanje prema njihovoj firmi. Kada je došao u krug firme, ispričao je jednom od kolega što se dogodilo, a on je detaljnijim pregledom vozila našao oštećenja na prednjem lijevom braniku u vidu puknuća plastike, a na plastici su se vidjele i dlake psa. Nakon konzultacije sa kolegom iz firme vratili su se kombijem na mjesto događaja i obavijesti su policiju te su bili na mjestu događaja dok su došli policajci i obavljali očevid. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako kolega uopće nije izašao iz kombija jer ne priča hrvatski jezik i teže komunicira. Nije istina da bi agresivno razgovarali s ocem okrivljenika jer ja ne želi naštetiti reputaciji firme pa vodi računa o tome da pristojno komunicira sa svim ljudima. Ističe kako su se vratili na mjesto događaja otprilike pola sata, a u kombiju je ugrađen GPS pa je eventualno moguće pribaviti i podatke o brzini i smjeru kretanja kombija predmetne zgode. Ističe kako su vrata dvorišta bila otvorena i iz dvorišta je istrčao pas te se dogodila nezgoda, a pas se i vratio nakon udara u isto dvorište, a iz istog dvorišta je izašao i muškarac s kojim je kasnije komunicirao. Ističe kako nije veterinar i ne može tvrditi da li je pas pretrpio neke ozlijede. Ističe kako vozač kombija, njegov radni kolega, nije izlazio iz kombija i s nikim nije razgovarao. Prilikom očevida je razgovarao s policajcem. Svjedok ističe kako je komunicirao i sa gospodinom koji je izašao iz dvorišta i sa policajcima. Obrana okrivljenika u dijelu da se prvotno tvrdilo da se kombi kretao u smjeru centra, a kasnije policajcima da se tvrdilo kretanje suprotno smatra da nije utemeljeno i nema smisla. To je sve što ima za iskazati. Okrivljenik je istaknuo kako je prilikom dolaska na mjesto događaja komunicirao i sa u sudnici nazočnim svjedokom i sa drugim svjedokom koji je upravljao kombijem. Na pitanje okrivljenika svjedok odgovara kako on ne zna da li je moguće da je susjedov pas istrčao iz dvorišta okrivljenika.

5.

Sudac je ispitao i svjedoka ALK koji je u svom iskazu iznio kako je vozio u tvrtku i pas je istrčao iz dvorišta, a vrata su bila otvorena. Vozio je možda 30 km/h jer na tom dijelu ceste je bio ležeći policajac. Prošao je ležeći policajac i ubrzavao je. Bila je kišovito, nije mogao brzo zaustaviti kombi pa je pas podletio pod Kuća iz koje je izletio pas je jako blizu ceste i pas je jednostavno otišao ispod kombija. Pas je počeo trčati. Obzirom da je kišilo kolega je otišao van i nije vidio ništa na kombiju i otišli su natrag u tvrtku. Kada su došli u tvrtku vidio je na svojoj strani da je kombi malo oštećen i da je branik na njegovoj strani napuknuo. Vratili su se na mjesto događaja i pozvali su gospodina koji je bio tamo i gospodin je rekao da je oštećenje bilo od prije i tada su nazvali policiju koja je napravila očevid. Očevid je trajao sat i pol do dva sata. Policajac je vidio dlaku psa na braniku i stavio dlaku u vrećicu. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako obrana nije istinita jer su puno puta prolazili uz tu kuću i svaki put je taj pas u dvorištu te kuće. Nije istinita obrana da su namjeravali iskoristiti psa da kako bi popravili štetu na vozilu i smatra da je okrivljenik iznio takvu obranu kako bi izbjegao svoju odgovornost.

Na poseban upit suca svjedok odgovara kako se ne sjeća da bi vidio gdje je pas otrčao nakon udarca.

Okrivljenik je istaknuo kako se iskaz drugog svjedoka razlikuje od iskaza prvog jer je prvi izjavio da je po povratku kombija u firmu oštećenje zamijetio treći zaposlenik dok je drugi svjedok izjavio da je on osobno zamijetio oštećenje na kombiju kada se vratio u krug firme.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/108997, URBROJ: 511-19-36-25-2 izdan 20. listopada 2025., prigovor podnesen 6. studenog 2025., obavijest o počinjenom prekršaju, plaćanje, traži se Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA 211-07/25-8/176942, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 30. lipnja 2025., službena bilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA 211-08/25-4/14382, URBROJ: 511- 19-36-25-2 od 8. svibnja 2025., fotografije (list 9-12 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Marka Topalović od 17. ožujka 2026. 7.

Nakon provedenog dokaznog postupka i nakon što je okrivljeniku priopćeno kako sud može provesti dokaz vještačenjem pronađenih tragova dlaka koje su izuzeti od strane policijskih službenika i pohranjeni u spis, okrivljenik priopćava sudu kako zbog poslovnih obaveza i troškova nastalih njegovim odsustvom s posla smatra da mu je svrsishodnije prihvatiti odgovornost u ovom postupku i platiti neku manju kaznu nego ponovno dolaziti na ročišta i izbivati s posla. Prekršajnu odgovornost u ovom postupku prihvaća ali odgovornost za eventualnu naknadu štete koja bi mogla biti postavljena prema njemu ne prihvaća.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane koju je sudac u konačnici prihvatio kao naknadno i neizravno priznanje okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredi iz čl.119.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.119.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa je zaključio kako je okrivljenik, s jedne strane prvotno izravno poricao krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, nakon provedenog dokaznog postupka, naknadno, neizravno i oportuno, svojim iznesenim promišljanjima, razlozima i stavovima, zapravo priznao počinjenje istog prekršaja.

Sudac obranu okrivljenika, kojom prvotno poriče počinjenje terećenog prekršaja i osporava svoju prekršajnu odgovornost, nije prihvatio jer smatra da je takav pokušaj obrane svrsishodno promišljen, ali nejasan, tendenciozan i zapravo neuvjerljiv, a da je okrivljenik takvom svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, te da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu iznosio razumljivo i životno, ali s promišljenim ciljem kako bi kod suca stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno propustom nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj koji mu je stavljen na teret, a kojeg on tijekom postupka početno ne priznaje, iznio na način da je smišljeno isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegovog oslobađanja, a da je prešućivao i prikrivao svoje protupravno postupanje, odnosno propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje te izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj. Suprotno obrani okrivljenika, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Obzirom na naknadno priznanje okrivljenika, sudac nije posebno analizirao vjerodostojnost niti je vrednovao dokaznu snagu iznesenih iskaza svjedoka ispitanih tijekom provođenja dokaznog postupka.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1064573312, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog Prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

Sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog naloga navedeno i kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i izdao Obavezni prekršajni nalog te pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika. 6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 17.03.2026.g., za osobu: ZL, utvrdio da je okrivljenik do tada bio pravomoćno prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i/ili moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se temeljem svih već izvedenih dokaza, kao i izvođenjem novih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka. Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je, osobito nakon naknadnog priznanja okrivljenika, činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih materijalnih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja novih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom naknadnog, neizravnog i oportunog priznanja okrivljenika, a temeljem analize svakog izvedenog materijalnog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.119. propisuje, uz ostalo, da se stoku i druge životinje ne smije voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora odnosno vlasnici su dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kaznit za prekršaj gonič ili vlasnik stoke ili drugih životinja ako postupi suprotno odredbama istog članka.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

3.

Sudac je nakon naknadnog priznanja počinjenja prekršaja od strane okrivljenika, a cijeneći sve izvedene dokaze, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupao na način suprotan propisanom u navedenoj odredbi, pa je tako počinio terećeni prekršaj.

4.

Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, te ga je kaznio novčanom kaznom u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika, pa da će se takvom kaznom odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.

5.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

6.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to naknadno neizravno i svrsishodno priznanje počinjenja prekršaja, a osobito činjenica da do sada nije prekršajno osuđivan za slične prekršaje te da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

7.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

8.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 16. rujna 2026.

Sudac

Damir Tepeš

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

1. okrivljenik

2. ovlašteni tužitelj

3. pismohrana