Poslovni broj: Us I-1903/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CSŽ iz mjesta Dang, Nepal, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljaninu Nepala, zastupan po opunomoćenik Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6, radi protjerivanja i prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a, odlučujući izvan rasprave, dana 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18- 13-25-2 od 16.svibnja 2025. godine te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.562,50 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za priznavanje troškova odbija.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/1716, URBROJ:511-18-13-25-2 od 16.svibnja 2025. godine, tužitelj je u bitnom naveo: da osporenom rješenju ne prileže nikakvi prilozi iz kojih bi se mogla provjeriti zakonitost rješenja, što znači da se rješenje ne može ispitati, a isto tako da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno što predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka; da rješenje ne sadrži meritorno obrazloženje sukladno odredbama ZUP-a. Poziva se na članak 51. 51a Prekršajnog zakona; da je netočan navod iz obrazloženja osporenog rješenja da bi tužitelj bio poučen o svojim pravima, jer se za to ne prilažu nikakvi dokazi; da tužitelj ne govori engleski, ni hrvatski, pa se isti nije mogao dragovoljno odreći svojih prava obzirom da nije mogao razumjeti koja bi bila njegova prava; da tužitelj a ni njegov opunomoćenik nisu zaprimili osporeno rješenje već je osporeno rješenje opunomoćenik tužitelja dobio od strane djelatnika Tranzitnog centra za strance Trilj dana 02. lipnja 2025. godine, kada je istome omogućen posjet tužitelju, te je tada opunomoćeniku omogućeno da osporeno rješenje slika pomoću svoga mobitela; da navedenim postupanjem tužitelju nisu osigurana prava iz članka 196. Zakona o strancima. Kao dokaz da tužitelj ne govori engleski, ni hrvatski, navodi se da je opunomoćenik tužitelja prilikom posjeta tužitelju u Tranzitnom centru za strance Trilj, koristio uslugu CS, koja je državljanka Nepala te govori nepalski i engleski jezik; da je tuženiku poznato da je tužiteljev poslodavac Pulitio Usluge d.o.o. dana 06. svibnja 2025. godine podnio zahtjev nadležnoj službi MUP-a za izdavanje dozvole za boravak i rad; da je tužitelj uskraćen u svojim temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se ponište sve provedene radnje po istom rješenju. U tužbi je predloženo da sukladno članku 42.st. 1. Zakona o upravnim sporovima se rješenjem odredi odgodni učinak tužbe tj. da se odgodi izvršenje osporenog rješenja iz razloga navedenih u tužbi.

2. Rješenjem Suda od 02. srpnja 2025. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom

U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja; da je osporeno rješenje doneseno sukladno članku 190. Zakona o strancima; da je provedenim postupkom utvrđeno da je tužitelj u RH doputovao dana 25. svibnja 2024. godine temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PP Poreč u trajanju od 01. ožujka 2024. do 01. ožujka 2025. godine za poslodavca "Feles usluge d.o.o., a da je isti prijavio adresu boravišta u mjestu [adresa] u trajanju od 28. svibnja 2024. do 26. rujna 2024. godine. Također da je utvrđeno da je ista dozvola ukinuta dana 26. rujna 2024. godine, temeljem članka 94. stavak 1. točka 8. Zakona o strancima; da je dana 06. svibnja 2025. godine u PP Velika Gorica za tužitelja podnesen zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad od strane poslodavca, agencije za posredovanje pri zapošljavanju "Pulito usluge" d.o.o. iz Zagreba, a za korisnika "Domi shop" d.o.o. iz Zagreba, a da je isti zahtjev odbijen jer korisnik "Domi shop" d.o.o. ne ispunjava uvjete. Shodno navedenom da je u postupku utvrđeno da tužitelj kao državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak i boravak u RH-oj po dolasku je radio za poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad "Feles usluge" d.o.o. te po ukidanju dozvole od 26. rujna 2024. godine nije osigurao novo zaposlenje te da nije napustio RH-u, odnosno EGP-a već je nastavio nezakonito boraviti bez osiguranog smještaja kao i bez osiguranih financijskih sredstava; da je uvidom u dostupne podatke iz evidencije HZMO utvrđeno da su u vremenu od 28. svibnja 2024. do 19. rujna 2024. godine za tužitelja uplaćivani doprinosi od strane poslodavca "Feles usluge" d.o.o., nakon čega nema evidentiranih uplata doprinosa za tužitelja; da je tužitelj dana 16. svibnja 2025. godine u 01,00 sati od strane policijskih službenika PP Pag zatečen u mjestu Povljana u ulici A. Starčevića zajedno sa jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala u dva kombi vozila sa kojima su upravljali državljani RH-e; da su isti bez upotrebe prisile dovedeni u PP Pag radi utvrđivanja zakonitosti boravka, a da je te prigode tužitelj izjavio da razumije engleski jezik i da je bio suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala ŽSŽ (1991.) koji razumije engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski i obrnuto te je isti tada upoznat sa svojim pravima kojih se je odrekao; da je tužitelj također upoznat sa svim činjenicama kao i s tim da mu zbog nezakonitog boravka u RH-oj, a pošto je isti državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak u RH-u, donosi rješenje o protjerivanju i smještaju u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju za što je potpisao dostavnicu; da je navedene prigode od tužitelja na zapisnik uzeta izjava u kojoj je izjavio da je u RH-u doputovao krajem svibnja 2024. godine, da je po dolasku u RH-u oko pola godine radio kod poslodavca za kojeg mu je odobrena dozvola za boravak i rad a samim time i viza, da je po ukidanju dozvole za boravak i rad oko dva mjeseca proveo na području grada Zadra gdje je za njemu nepoznate poslodavce radio pomoćne poslove nakon čega je doputovao na područje grada Zagreba gdje je također boravio bez prijavljivanja boravka, te da je stupio u kontakt sa agencijom za posredovanje pri zapošljavanju "Pulito usluge" d.o.o. te početkom svibnja 2025. godine upućen na rad u mjesto Povljanu u kamp "Amines". Kako je nesporno da je tužitelju dana 26. rujna 2024. godine ukinuta dozvola za boravak i rad u RH-oj, da tužitelj od tada boravi nezakonito sukladno članku 183. Zakona o strancima, odnosno da isti nije na kratkotrajnom boravku, da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Također da je iz navedenog nesporno da tužitelj na području RH-e nema osigurano zaposlenje niti smještaj te nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba: da je tužitelj mogao biti svjestan da svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrenja- dozvole za rad, ne napuštanjem područja RH-e po ukidanju dozvole za boravak i rad, te ne prijavljivanjem boravka je kršio odredbe Zakona o strancima; da je sukladno članku 51. Prekršajnog zakona svrha zaštitne mjere otklanjanje uvjeta za počinjenje novog prekršaja; da je tužitelju sukladno članku 192. stavak 6. Zakona o strancima izrečena zabrana ulaska i boravka od jedne godine; da ova mjera ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-2 od 16.svibnja 2025. godine, među ostalim je određeno da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske i EGP i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, te se utvrđuje da će se državljanin treće zemlje prisilno udaljiti u Nepal.

4. Opunomoćenik tužitelja je dana 06. listopada 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu, te je u istome podnesku u bitnom ostao kod tužbenih navoda, ponavljajući iste.

5. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu te na istu pozvao opunomoćenika tužitelja i tuženika, čime im je omogućeno da se pred sudom neposredno očituju o ovoj upravnoj stvari te da se očituju po navodima protivne strane.

Na raspravi od 07. listopada 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva kao i navoda iz podneska od 06. listopada 2025. godine.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je tužitelj bio smješten u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju te da je za vrijeme boravka tužitelja u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju, tužitelju kroz odgovarajući obrazac, ponuđena mogućnost dragovoljnog povratka u matičnu državu, kroz program dragovoljnog potpomognutog programa povratka u matičnu državu. Naveo je da je tužitelj dana 27. lipnja 2025. godine navedeni obrazac potpisao, te time prihvatio dragovoljni potpomognuti program povratka u matičnu državu, pa da je tužitelj temeljem navedenog i napustio Republiku Hrvatsku. Kako je tužitelju izrečena mjera zabrane ulaska u RH-u odnosno EGP-a u trajanju od jedne godine, da tužitelj po proteku navedenog roka se može vratiti u RH, odnosno i ranije zatražiti izdavanje vize. Opunomoćenik tužitelja je predložio da se od Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj pribavi spis koji se odnosi na postupak tužiteljevog dragovoljnog potpomognutog napuštanja Republike Hrvatske, što je sud na raspravi i prihvatio a nakon toga i zatražio podatke od Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, dopisom od 14. listopada 2025. godine.

6. Sukladno traženju Suda, Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj je dana 21. listopada 2025. godine sudu dostavio podnesak, KLASA:212-04/25-03/494, URBROJ:511-12-42-1-25-8 od 16. listopada 2025. godine, uz koji su priložene isprave koji se odnose na tužiteljevo dragovoljno potpomognuto napuštanje Republike Hrvatske (spis).

7. U navedenom podnesku Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj je naveo da je tužitelj u isti Centar smješten dana 17. svibnja 2025. godine u 04,00 sati po rješenju PU Zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA:UP/I-01/25-03/430, URBROJ:511-18-13-25-2 od 16. svibnja 2025. godine; da je za tužitelja donijeto i rješenje o protjerivanju, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-25-2 od 16.svibnja 2025. godine. U podnesku se navodi da je tužitelju, tako da mu je izdana Potvrda o ispunjavanju uvjeta i uputnica koja mu je osobno uručena (koja je dostavljena u privitku) te skrenuta pozornost javljanja lokalnom partneru u roku od 6 mjeseci po dolasku u matičnu zemlju. Također u privitku dopisa dostavljena je preslika kupljene avionske karte za dan 27. lipnja 2025. godine na relaciji Split-Istambul- Kathmandu. Također se u podnesku navodi da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku, a da je dokaz za do dopis Postaje aerodromske policije Resnik, KLASA:216-03/25- 07/15, URBROJ:511-12-39-25-6 od 27. lipnja 2025. godine, koji je također dostavljen, priložen dopisu, kao i službena zabilješka policijskog službenika PAP Resnik ŽS. Navodi se također da je o napuštanju tužitelja područja RH izvještena i Policijska postaja Pag dana 27. lipnja 2025. godine, koji dopis je dostavljen u privitku dopisa.

8. Temeljem provedenog upravnog spora sud je dana 07. siječnja 2026. godine donio presudu pod brojem UsI-1363/2025-6, kojom je odbio tužbeni zahtjev kojim se je tražilo poništenje osporenog rješenja tuženika od 16. svibnja 2025. godine. Protiv navedene presude opunomoćenik tužitelja je izjavio žalbu iz razloga, koji se navode u žalbi.

Tijekom upravnog postupka i upravnog spora tužitelj je u bitnom problematizirao pitanje prevođenja tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika, odnosno uzimanja izjave od tužitelja, te da li je u tom postupku na valjan i zakonit način tužitelju omogućeno da se služi svojim jezikom odnosno jezikom kojeg razumije i da li je prevođenje tijekom upravnog postupka i uzimanja izjave na zapisnik od tužitelja valjano i zakonito obavljeno, te da li su tijekom uzimanja izjave od tužitelja povrijeđena njegova zakonska prava u vezi prava na prevođenje, kako je navedeno u zapisniku o uzimanju izjave od tužitelja.

9. Odlučujući po žalbi protiv prvostupanjske presude broj: UsI-1363/2025-8 od 07. siječnja 2026. godine, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 16. lipnja 2026. godine donio presudu poslovni broj: Usž-1326/2026-2 kojom je poništio označenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku sud je dana 04. rujna 2026. godine održao raspravu kojoj su nazočili opunomoćenik tužitelja te opunomoćenik tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva kao i iskazanog tijekom dosadašnjeg raspravljanja, te navoda iz žalbe.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod svega do sada iskazanog.

11. U dokaznom postupku pregledana je tužba, odgovor na tužbu, osporeno rješenje tuženika od 16. svibnja 2025. godine, podnesak tužitelja od 06. listopada 2025. godine, podnesak Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj od 21. listopada 2025. godine, presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1326/26- 2 od 16. lipnja 2026. godine, te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-25-2 od 16.svibnja 2025. godine i da li se tužitelj zakonito protjeruje iz Republike Hrvatske i određena mjera zabrane ulaska i boravka u RH-oj odnosno EGP-u.

Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, od 16. svibnja 2025. godine proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

14. Člankom 190. stavak 2. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22,151/22. i 40/25), je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati ako nije napustio EGP-a odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

Člankom 191. stavak 1. Zakona o strancima je propisano da će se prilikom donošenja odluke o protjerivanju uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i i kulturna integracija u Republici Hrvatskoj, te njegove veze s državom podrijetla

15. Člankom 183. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavak 6., članka 62. stavak 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106.stavka 3.,4.i 8.,članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3.,članka133. stavka 4., članka 135. a stavka 10. i 11., članka 135.d stavka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točke 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona.

16. Člankom 192.stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP-a, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP-a i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. istog članka je propisano da se rješenjem o protjerivanju državljaninu treće zemlje određuje zabrana ulaska i boravka, koja ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duže od 5 godina. Stavkom 7. istog članka propisano je da se zabrana ulaska i boravka računa od napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

17. Člankom 193. stavak 4. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

18. Člankom 23. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik), propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja.

19. U obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usž-1326/26-2 od 16. lipnja 2026. godine se navodi da u obrazloženju prvostupanjske presude ne proizlazi da je upravni sud prilikom donošenja odluke o zakonitosti rješenja tuženika utvrdio odlučne činjenice, te da nije valjano otklonio temeljni prigovor tužitelja u pogledu osiguranja prevođenja i vođenja postupka na jeziku koji razumije. Zbog navedenog da je u prvostupanjskom upravnom sporu izostala cjelovita individualizirana ocjena suda, već da je zakonitost rješenja tuženika prihvaćena na temelju formalnog pozivanja na zakonske odredbe, a koji pristup je u suprotnosti s odredbom članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06,2/10, dalje: Konvencije). Slijedom navedenog da tužitelju u upravnom sporu nije pružena stvarna i djelotvorna sudska zaštita, jer se sud nije očitovao o odlučnim činjenicama i istaknutim prigovorima. U navedenoj presudi VUS- se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4605/2026 od 25. ožujka1 2025. godine, u predmetu bitno slične činjenične i pravne osnove.

20. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj u RH doputovao dana 25. svibnja 2024. godine temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PP Poreč u trajanju od 01. ožujka 2024. do 01. ožujka 2025. godine za poslodavca "Feles usluge d.o.o.

21. Tužitelj je kao državljanin treće zemlje, kojemu je potrebna viza za ulazak i boravak u RH-oj po ukidanju dozvole od 26. rujna 2024. godine nije osigurao novo zaposlenje, te da nije napustio RH-u, odnosno EGP-a već je nastavio nezakonito boraviti bez osiguranog smještaja kao i bez osiguranih financijskih sredstava. Zaposlenje tužitelja (zakonito) kod poslodavca i korisnika "Domi shop" d.o.o. iz Zagreba, kojeg je tužitelj tražio preko agencije za posredovanje pri zapošljavanju "Pulito usluge" d.o.o. iz Zagreba, se nije realiziralo budući da je isti zahtjev odbijen jer korisnik "Domi shop" d.o.o. ne ispunjava uvjete.

22. Iz očitovanja Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj te priloženih isprava nespornim proizlazi da je tužitelj prihvatio ponuđeni Frontex-ov program, EURP, potpomognuti povratak u matičnu zemlju Nepal, te je dana 27. lipnja 2025. godine napustio područje Republike Hrvatske, avionom na relaciji Split-Istambul- Kathmandu.

23. Tužbeni navodi koji se odnose na mogućnost tužitelja da bude upoznat sa svim činjenicama vezanim za ovu upravnu stvar kao i svojim pravima s obzirom da nije osigurano odgovarajuće prevođenje na jezik koji tužitelj razumije, su osnovani. Naime, iz spisa proizlazi da je dana 16. svibnja 2025. godine u prostorijama Policijske postaje Pag od strane službenika za nezakonite migracije sastavljena izjava na zapisnik kojom je od tužitelja uzeta izjava na okolnosti nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. U zapisniku se navodi da su nazočili tužitelj, zapisničar Sunčica Baburić te Šime Tičić, policijski službenik za nezakonite migracije.

U zapisniku se navodi da je tužitelj upoznat s pravom da se postupak vodi na njemu razumljivom jeziku, te da je isti izjavio da u govoru i pismu poznaje engleski jezik te da izjavu daje bez prevoditelja na engleski jezik.

24. Prema članku 14. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku upravni postupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

25. Sukladno navedenom u upravnom postupku odnosno kod sastavljanja zapisnika o uzimanju izjave od državljana treće zemlje, ukoliko strani državljanin nakon upozorenja ne izjavi da govori i razumije hrvatski jezik i da je suglasan da se postupak vodi na hrvatskom jeziku, u zapisniku o uzimanju izjave treba navesti na kojem jeziku se je vršilo sporazumije sa stranim državljaninom, na koji način je vršeno sporazumijevanje.

Naime, u konkretnom slučaju u zapisniku o uzimaju izjave od 16. svibnja 2025. godine trebalo je navesti, kako je vršeno sporazumijevanje sa tužiteljem koji je izjavio da poznaje engleski jezik. U zapisniku o uzimanju izjave je trebalo navesti tko je bio prevoditelj odnosno tko je i kako vršio ulogu prevoditelja, sve s obzirom da se upravni postupak vodi na hrvatskom jeziku, a tužitelj kao državljanin treće zemlje, stranac je3 izjavio da poznaje engleski jezik.

26. Slijedom navedenog proizlazi da zapisnik o uzimanju izjave od tužitelja kao stranog državljana sastavljen 16. svibnja 2025. godine nije sastavljen na valjan način niti su u njemu jasno navedene činjenice bitne za zakonito vođenje postupka, odnosno nisu jasno navedeni podaci koji se odnose na način prevođenja i sporazumijevanja iz kojih podataka bi bilo potpuno jasno da je sporazumijevanje sa tužiteljem kao strancem nije provedeno na njegovu štetu. Nije dovoljno u zapisniku o uzimanju izjave navesti da se je strani državljanin izjavio da razumije engleski jezik i da je suglasan da se postupak provodi na engleskom jeziku, jer takva izjava, sama za sebe, bez navođenja tko je i kako vršio ulogu prevoditelja potvrđuje da je nepravilno sastavljen zapisnik.

27. Istaći je da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj prilikom davanja izjave na zapisnik bio suglasan da njegov poznanik DSŽ, državljanin Nepala, koji razumije engleski u govoru i pismu po potrebi prevodi s engleskog na nepalski, te tuženik u odgovoru na žalbu predlaže saslušanje iste osobe). Međutim, u vezi s navedenim je istaći da navedeno ne proizlazi iz sadržaja zapisnika o uzimanju izjave od 16. svibnja 2025. godine, obzirom da u zapisniku nije navedeno da bi se za prevođenje sa engleskog na nepalski jezik vršilo preko navedene osobe (tužiteljeva poznanika DSŽ). Svakako je nejasno budući da u zapisniku o uzimanju izjave nije navedeno, kako bi policijski službenik sa navedenom osobom vršio sporazumijevanje na engleskom jeziku.

28. Kod donošenja ranije prvostupanjske presude sud se prihvatio kao moguću situaciju da je prevođenje vršeno preko tužiteljevog poznanika DSŽ, međutim, navedeno nema uporišta u zapisniku o uzimanju izjave, budući da se isto niti ne navodi. Navedeno je pravilno uočio Visoki upravni sud utvrdivši da je prvostupanjskom upravnom sporu izostala cjelovita individualizirana ocjena a da je je zakonitost osporenog rješenja prihvaćena na temelju formalnog pozivanja na zakonske odredbe.

29. Što se tiče zahtjeva za odgodni učinak tužbe tj. da se predmetno rješenje tuženika ne izvršava dok se pravomoćno ne okonča ovaj upravni spor, Sud je taj zahtjev nije razmatrao obzirom da je osporeno rješenje tuženika poništeno. S druge strane isti prijedlog nije razmatran budući da je tužitelj dragovoljno napustio Republiku Hrvatsku i vratio se u matičnu državu Nepal, prihvativši ponuđeni Frontex-ov program, EURP, potpomognuti povratak u matičnu zemlju Nepal, i koristi (financijske), koje u sklopu tog programa dobiva. Također je navesti da je osporenim rješenjem od 16. svibnja 2025. godine tužitelju određena zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine, te da je vrijeme trajanja navedene zabrane proteklo.

30. Sud ocjenjuje da je u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao u izreci presude.

31. Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Tužitelj je uspio u upravnom sporu, te su mu priznati troškovi koji se odnose na sastav tužbe, sastav podneska od 06. listopada 2025, zastupanje na ročištu od 07. listopada 2025., i zastupanje na ročištu od 04. rujna 2026. godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), te sastav žalbe od 06. veljače 2026. godine u visini od 625 bodova (1.250,00 eura) ili ukupno 5.250,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % i sveukupno 6.562,50 eura.

Nije priznat popisani trošak za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, obzirom da se isti troškovi prema sudskoj praksi ne priznaju, ne radi se o ročištu na kojem se raspravlja o meritumu upravne stvari.

U Splitu 16. rujna 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavak 1. ZUS-a.

Protiv točke II. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Rikardu Pavloviću, Split, Gundulićeva 26 A,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Ulica

Gugliamina Polzinetia 6,

- u spis.