REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Ovr-2381/2026-4

(ranije broj Ovr-769/2016)

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, (broj O-DO-193/2016), protiv ovršenika IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po privremenom zastupniku Žarku Obradoviću odvjetniku iz Bjelovara, radi ovrhe na nekretninama, dana 16. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ovrha određena rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ovr-769/2016-14 od 5. travnja 2016. se obustavlja.

II. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu, Općinskog suda u Bjelovaru nakon pravomoćnosti ovoga rješenja, brisanje zabilježbe ovrhe prema rješenju o ovrsi ovoga suda broj Ovr-769/2016-14 od 5. travnja 2016. na nekretnini ovršenika upisanim u:

- 51. suvlasnički dio: 16/1000 etažno vlasništvo (E-51), STAN II/13, u potkrovlju dilatacije II stambeno-poslovne zgrade koji se sastoji od predprostora, kuhinje sa blagavaonicom, dvije sobe, kupaonice i ostave, netto korisne površine P=50,16 m2, vlasništvo ovršenika, a koji se nalazi upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 2332 ŽR sa 1313 m2, dvorište sa 399 m2, dvorište sa 42 m2, dvorište sa 30 m2 i zgrada mješovite uporabe, (stambeno poslovna zgrada P+4) [adresa] sa 842 m2, (Z-6182/2016 od 18. travnja 2016).

III. Ovršenik je dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.129,79 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj: Ovr-769/2016-14 od 5. travnja 2016. određena je ovrha protiv ovršenice IR radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA; kao predmet ovrhe određen je stan opisan u izreci rješenja o ovrsi. Uvidom u specifikaciju potraživanja ovrhovoditelja (list 204 spisa) utvrđeno je da ukupna ovršna tražbina iznosi 1.767,25 EUR, i to: 1.666,96 EUR na ime poreza na nekretnine i 100,29 EUR na ime poreza na dohodak od najma. Uvidom u vještački nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (list 137–163) utvrđeno je da tržišna vrijednost predmetnog stana iznosi 52.500,00 EUR.

2. Radi utvrđivanje statusa predmetne nekretnine kao jedine nekretnine ovršenice i radi provjere imovinskog stanja ovršenice sud je po službenoj dužnosti uputio upit Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru. Iz odgovora toga odjela, koji se prilaže ovom spisu (list 208), utvrđeno je da ovršenica IR na području nadležnosti toga zemljišnoknjižnog odjela nije upisana kao vlasnica niti jedne druge nekretnine te da joj je predmetni stan jedina nekretnina u vlasništvu. Ovaj sud je dodatno izvršio provjeru u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra (pretraga ZK i KPU podataka prema OIB [osobni identifikacijski broj]u ovršenice), kojom provjerom je potvrđeno da ovršenica, osim predmetnog stana, ne posjeduje niti jednu drugu nekretninu na području Republike Hrvatske.

3. Odredbom čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona (»Narodne novine« br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ) propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini, pri čemu suglasnost mora biti dana u pisanom obliku s bilježnički ovjerenim potpisom. Navedenom odredbom zakonodavac je uveo zakonsku presumpciju nedopuštenosti ovrhe na jedinom domu ovršenika, pri čemu teret pobijanja te presumpcije leži isključivo na ovrhovoditelju. Pretpostavke za primjenu presumpcije kumulativno su ispunjene: ovršenica ne obavlja registriranu djelatnost; predmetna nekretnina jedina je nekretnina ovršenice u Republici Hrvatskoj, što je utvrđeno ZK upitom opisanim u točki 2. ovoga obrazloženja; ovršenica stanuje u predmetnom stanu. Iz spisa predmeta ne proizlazi, a nije se ni u jednom stadiju ovoga postupka tvrdilo, da je ovršenica ikada dala bilježnički ovjerenu suglasnost kojom bi se izričito suglasila s namirenjem ovrhovoditeljeve tražbine prodajom predmetnog stana. U konkretnom slučaju takva suglasnost pojmovno niti nije mogla biti dana jer ovrhovoditeljeva tražbina nije nastala iz ugovornog odnosa, nego iz zakonske porezne obveze na temelju poreza na nekretnine i poreza na dohodak od najma — a odredba čl. 75. st. 5. OZ-a vezuje suglasnost upravo uz trenutak sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu. Stoga je presumpcija iz čl. 75. st. 5. OZ-a u ovom predmetu neoboriva, pa pruža samostalnu zakonsku osnovu za obustavu ovrhe na ovom predmetu, neovisno o visini tražbine i neovisno o pitanju intertemporalne primjene čl. 80.b OZ-a. Napominje se da odredba čl. 75. st. 5. OZ-a nije bila uvedena istodobno kad i čl. 80.b OZ-a te da je bila na snazi već u trenutku pokretanja ovoga ovršnog postupka. Njezina primjena na ovaj predmet stoga ne predstavlja nikakvu retroaktivnu primjenu naknadnog propisa, nego primjenu zakona koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovrhe.

4. Primjenjujući test razmjernosti prema čl. 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sud utvrđuje da se prema čl. 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine — Međunarodni ugovori« br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.; dalje: Konvencija) jamči svakome pravo na poštovanje doma. Miješanje javne vlasti u to pravo dopušteno je samo ako je predviđeno zakonom, usmjereno na legitiman cilj i nužno u demokratskom društvu, tj. razmjerno postizanju toga cilja. Ta je odredba, kao sastavni dio ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl. 134. Ustava RH), hijerarhijski nadređena odredbama OZ-a i primjenjuje se na svaki predmet u tijeku neovisno o tome kada je ovrha pokrenuta.

4.1. Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Paulić protiv Hrvatske (zahtjev br. 3572/06) naglasio je da je gubitak doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma te da svaka osoba kojoj prijeti takvo miješanje mora imati mogućnost da neovisni sud ocijeni razmjernost te mjere.

4.2. U predmetu Ćosić protiv Hrvatske (zahtjev br. 28261/06) ESLJP je utvrdio povredu čl. 8. Konvencije jer su domaći sudovi propustili provesti analizu razmjernosti mjere, ograničivši se samo na utvrđenje formalnih pretpostavki za njezinu provedbu.

4.3. U predmetu Orlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 48833/07) ESLJP je precizirao da interes podnositelja zahtjeva na poštovanje njegova doma ima prednost pred imovinskim interesom druge strane u slučajevima u kojima domaće vlasti nisu pružile konkretno obrazloženje nužnosti poduzete mjere.

4.4. Slijedeći Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-246/2015 i recentno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-818/2024-2 od 25. veljače 2025., ovaj sud je dužan provesti trodijelni test razmjernosti:(a) Zakonitost miješanja. Ovrhovoditelj je nositelj tražbine utemeljene na ovršnoj ispravi i formalnopravno je ovlašten tražiti prisilnu naplatu. Zakonitost miješanja nije sporna. (b) Legitimni cilj. Namirenje porezne tražbine u iznosu od 1.767,25 EUR (1.666,96 EUR na ime poreza na nekretnine i 100,29 EUR na ime poreza na dohodak od najma) predstavlja legitiman cilj. (c) Nužnost i razmjernost miješanja. Ovo je pitanje koje je u okolnostima ovoga predmeta odlučno i koje nalaže negativan zaključak iz sljedećih razloga: Enormna disproporcija između visine tražbine i vrijednosti nekretnine. Ukupna tražbina ovrhovoditelja iznosi 1.767,25 EUR. Tržišna vrijednost predmetnog stana iznosi 52.500,00 EUR prema vještačkom nalazu na listovima 137– 163 spisa. Omjer između tih vrijednosti iznosi otprilike 1 : 29,7, što predstavlja flagrantnu nerazmjernost koja sama po sebi isključuje opravdanost prisilne prodaje nekretnine kao sredstva namirenja. Posve je neprihvatljivo da ovršenica izgubi jedini dom vrijedan 52.500,00 EUR radi podmirenja tražbine od 1.767,25 EUR.

4.5. Nedokazana bezuspješnost ovrhe na drugim predmetima. U spisu predmeta nema podataka koji bi upućivali na to da je ovrhovoditelj pokušao, a zatim bezuspješno proveo ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice, na njezinim primanjima ili na pokretnoj imovini. Ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da ne postoji blaže, manje invazivno sredstvo prisilne naplate kojim bi svoju tražbinu mogao namiriti u cijelosti ili u pretežnom dijelu.

4.6. Predmetna nekretnina jedini je dom ovršenice odnosno jedina nekretnina koja u naravi predstavlja stan u kojem živi ovršenica sa obitelji. Kako je razvidno iz ZK upita navedenog u točki 2. obrazloženja ovoga rješenja, predmetna nekretnina jedina je nekretnina ovršenice u Republici Hrvatskoj. Prisilnom prodajom predmetnog stana ovršenica bi ostala bez doma, što predstavlja najekstremniji oblik miješanja u njezino pravo zaštićeno čl. 8. Konvencije. Glede prirode tražbine valja naglasiti da se radi o poreznoj tražbini, a ne o tražbini zakonskog uzdržavanja niti o naknadi štete iz kaznenog djela, pa ne postoji niti jedan od posebnih razloga koji bi opravdavao hitno prisilno namirenje prodajom nekretnine.

4.7. Ovrhovoditelj je tijelo javne vlasti. Budući da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska, radi se o tijelu koje zastupa javni interes i na kojemu stoji pojačana obveza vođenja računa o razmjernosti svake mjere kojom se zadire u temeljna prava građana.

4.8. Provodeći test razmjernosti, ovaj sud zaključuje da prodaja jedine stambene nekretnine ovršenice radi naplate tražbine od 1.767,25 EUR ne bi bila nužna u demokratskom društvu i ne bi bila razmjerna legitimnom cilju koji se njome želi postići. Između interesa ovrhovoditelja u namirenju poreznog duga od 1.767,25 EUR i prava ovršenice na poštovanje njezina doma, potonje pravo je u okolnostima ovoga predmeta pretežnije. Nastavak ovrhe na predmetnom stanu predstavljao bi povredu čl. 8. Konvencije.

5. Odnos prema intertemporalnom pravu: Predmetna ovrha pokrenuta je i rješenjem ovoga suda zakonito određena godine 2016. U to vrijeme Ovršni zakon nije sadržavao nikakvu odredbu koja bi za dopuštenost ovrhe na nekretnini postavljala vrijednosni prag — odredba čl. 80.b OZ-a tada uopće nije postojala u zakonu. Zakonodavac je vrijednosni prag za dopuštenost ovrhe na nekretnini uveo tek naknadno, i to u dvije faze: Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (»Narodne novine« br. 114/22.) uveden je prag od 20.000,00 HRK, koji je pretvorbom u euro iznosio otprilike 2.654,00 EUR, a koji je potom Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (»Narodne novine« br. 6/24.) podignut na sadašnji iznos od 5.300,00 EUR.

5.1. U trenutku pokretanja ovoga ovršnog postupka ni visina tražbine ni vrijednost nekretnine nisu se dakle ni s jednim zakonskim pragom uspoređivale — jer takvog praga jednostavno nije bilo. Prijelazna odredba čl. 369. st. 1. OZ-a propisuje da se postupci u tijeku dovršavaju prema odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu izmjena. Premda ova odredba štiti tekuće postupke od retroaktivne primjene novih pravnih pravila, njezin doseg valja pažljivo odmjeriti: ona znači da ovrhovoditelja koji je postupak zakonito pokrenuo u razdoblju bez ikakvog vrijednosnog praga ne može pogoditi retroaktivna primjena naknadnog praga kao formalnog uvjeta dopuštenosti.

5.2. Ovaj sud, slijedom navedenog, ne temelji obustavu ovrhe na izravnoj primjeni čl. 80.b st. 1. OZ-a na ovaj tekući postupak — niti u verziji praga od 20.000,00 HRK / 2.654,00 EUR, niti u verziji praga od 5.300,00 EUR. Međutim, s pitanjem retroaktivnosti nema nikakve veze primjena onih pravnih temelja koji su bili na snazi već u trenutku pokretanja ovrhe te koji se na tekući postupak primjenjuju kao zakon koji je tada važio. Odredba čl. 75. st. 5. OZ-a — koja propisuje zakonsku presumpciju nedopuštenosti ovrhe na jedinom domu ovršenika — bila je na snazi u trenutku pokretanja ovoga ovršnog postupka i u ovom se predmetu primjenjuje kao zakon koji je tada bio na snazi; njezina primjena nije ni u kakvoj koliziji s prijelaznom odredbom čl. 369. st. 1. OZ-a.

5.3. Ni primjena čl. 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda nije pitanje intertemporalnog prava. Konvencija je sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske na temelju čl. 134. Ustava RH i, kao akt hijerarhijski nadređen zakonima, primjenjuje se na svaki predmet u tijeku neovisno o trenutku njegova pokretanja. Test razmjernosti koji iz nje proizlazi nije novina uvedena naknadno — bio je primjenjiv i u trenutku pokretanja ovrhe. Primjena čl. 8. Konvencije stoga nije retroaktivna primjena novog propisa, nego primjena nadređenog pravnog standarda koji je bez ikakva vremenskog ograničenja obvezivao domaće sudove već od samog trenutka pokretanja ovoga postupka.

6. Zaključno, ovaj sud obustavlja ovrhu na temelju dvaju autonomnih pravnih temelja koji su bili na snazi od prvog dana ovoga postupka — čl. 75. st. 5. OZ-a i čl. 8. Konvencije — koji su, u okolnostima konkretnog predmeta (jedina nekretnina, enormna disproporcija između tražbine od 1.767,25 EUR i vrijednosti nekretnine od 52.500,00 EUR, nedokazana bezuspješnost ovrhe na drugim predmetima, porezna priroda tražbine, ovrhovoditelj je tijelo javne vlasti), neovisni i dostatni bez ikakve potrebe za primjenom čl. 80.b OZ-a.

6.1. Sukladno odredbi čl. 72. st. 2. OZ-a, ovrha će se obustaviti ako se iz drugih razloga ne može provesti. Budući da su se u tijeku postupka utvrdile okolnosti koje čine provedbu ovrhe na predmetnom stanu nedopuštenom po dvjema autonomnim pravnim osnovama — čl. 75. st. 5. OZ-a i čl. 8. Konvencije — ovaj sud je ovlašten i dužan djelovati po službenoj dužnosti. Prigovor prava na dom, sukladno zaključcima sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-246/2015 i Rev-818/2024- 2), ne mora biti izričito istaknut od strane ovršenika; dovoljno je da iz spisa predmeta sud može prepoznati relevantne faktične okolnosti koje upućuju na tu zaštitu. U ovome su predmetu te okolnosti razvidne iz samoga spisa: specifikacija tražbine na listu 204, vještački nalaz na listovima 137–163 i rezultata pribave podataka iz zemljišnih knjiga.

7. Sukladno odredbi čl. 90. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine« br. 63/19., 128/22.), sud je ovlašten naložiti brisanje zabilježbi provedenih ovršnih radnji. Stoga je u izreci ovoga rješenja naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru brisanje svih zabilježbi ovoga ovršnog postupka po pravomoćnosti rješenja, zbog čega je riješeno kao u toč. II. izreke.

8. Odluka o troškovima ovršnog postupka: ovrhovoditelj je podneskom od 30. lipnja 2025. (listovi 179–180 spisa) podnio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u sljedećim stavkama: 132,72 EUR odmjerenih rješenjem o ovrsi, 33,18 EUR na ime troškova sudskog dostavljača, 59,72 EUR i 373,28 EUR na ime troškova privremenog zastupnika te 530,89 EUR na ime predujma za vještačenje. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Navedena odredba ne uvjetuje pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova uspjehom u ovršnom postupku, nego nužnošću nastalih troškova za vođenje postupka. U ovršnom postupku primjenjuju se, sukladno čl. 21. st. 1. OZ-a, na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Relevantna je pritom odredba čl. 155. ZPP-a (načelo uzrokovanja) u kombinaciji s čl. 156. ZPP-a (načelo krivnje): stranka koja je postupak uzrokovala time što nije ispunila svoju obvezu dužna je naknaditi troškove koji su time prouzročeni, neovisno o ishodu postupka.

8.1. U ovome predmetu obustava ovrhe ne nastupa krivnjom ovrhovoditelja. Ovrha je obustavljena po službenoj dužnosti temeljem čl. 75. st. 5. OZ-a i čl. 8. Konvencije, dakle zbog konvencijskopravnih i zakonskih razloga zaštite ovršenice koji su postojali od samog početka postupka, a ne zbog ikakva propusta ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj je uredno, pravovremeno i u cijelosti poduzimao sve procesne radnje, poštovao naloge suda i predujmio sve troškove koji su mu naloženi. Temeljna premisa primjene načela uzrokovanja ostaje nepromijenjena: ovršenica nije platila svoju obvezu iz ovršne isprave — porez na nekretnine i porez na dohodak od najma u ukupnom iznosu od 1.767,25 EUR prema specifikaciji na listu 204 spisa — čime je uzrokovala pokretanje ovršnog postupka.

8.2. Ovaj sud je u okviru ovlasti iz čl. 14. st. 4. i 7. OZ-a ocijenio da su svi troškovi zatraženi po ovrhovoditelju bili nužni i opravdani tijekom vođenja postupka, zbog čega je odlučeno kao u toč. III. izreke ovoga rješenja.

9. Zbog navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Bjelovaru 16. rujna 2026.

S U D A C

Ana Marković-Ćoso

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka putem ovoga suda, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja.

Naredba:

I. Rješenje nepravomoćno

II. DNA –ovrhovoditelju po ODO Bjelovar

- ovršenici po priv. zastupniku

- nakon pravomoćnosti: -ZK odjelu ovog suda

III. Kal. 8 dana