Poslovni broj: 12. K-141/2026-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Tei Mirošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog SD, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-94/2026 od 9. lipnja 2026., nakon održane javne rasprave 16. rujna 2026. u prisutnosti savjetnice Općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Maje Šubić Kovačević i braniteljice okrivljenika odvjetnice Vesne Pećanić Marinčić , dana 16. rujna 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; dalje u tekstu ZKP/08)

u t v r đ u j e  s e

da je:

optuženi SD, zvan S, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČD, rođene SD, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, nezaposlen, dobrog imovnog stanja, neoženjenog, bez djece, neosuđivan,

- od točno neutvrđenog dana početkom ožujka 2026. do 8. travnja 2026., u [adresa], u stanju prave i trajne duševne bolesti – psihotičnog poremećaja, nalazeći se u pogoršanom psihičkom stanju, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da uhodi i uznemiri ŽD, susjedu sa VIII. kata zgrade na navedenoj adresi, učestalo šetao po hodniku VIII. kata te često namjerno čekao na stubištu kako bi se s ND vozio u dizalu, kojom joj je prilikom govorio: „mico“, iako je ista, osim susjedskoga pozdrava, izbjegavala bilo kakvu komunikaciju, da bi je dana 1. travnja 2026. dočekao ispred lifta na njezinom katu i rekao joj da mora s njom pričati nasamo, što je ona odbila, nakon čega ju je pitao za izlazak, te joj, nakon što ga je odbila i rekla mu da ima partnera, rekao da to nema nikakve veze jer cure u Zagrebu imaju po tri ili četiri dečka, da bi je istog dana oko 19,00 sati tri puta pozdravio dok je izlazila iz zgrade, za koje je vrijeme ona, kako bi izbjegla komunikaciju, na uho stavila mobitel, nakon čega je dana 6. travnja 2026. oko 17,00 sati, unatoč tome što ga je LD upozorio da prestane uznemiravati njegovu kćer ND, četiri puta pozvonio na ulazna vrata stana u kojem imenovana živi te ispred stana stajao sve do dolaska LD koji ga je opetovano tražio da ode, da bi dana 7. travnja 2026. u dva navrata ispred ulaznih vrata stana u kojem ND živi ostavio ukupno dva pisma, jedno naslova „za dragu curu mica“ u kojem ŠD navodi da nakon 8 godina mučenja i pokušaja ima prijateljicu, da je želio samo nju i nijednu više, da bude samo njegova najveća ljubav i sreća te drugo pismo u kojem je naveo da su roditelji ND okrutni i zločesti, da on nije krvnik, manijak, silovatelj i ubojica, da je ŠD „mica“, milo i drago stvorenje, da joj ništa nije napravio ništa loše te je molio za mogućnost da imenovanu vidi barem 10 minuta mjesečno, da bi ga ŠD, dana 8. travnja 2026., oko 02,30 sati, prilikom vraćanja iz izlaska zatekla na stubištu VIII. kata s papirima i flomasterom u rukama, nakon čega je na zidove zgrade zalijepio papire A4 formata na kojima piše „mica volim te ljubavi moja“ i „mico volim te ljubavi moja“ s potpisom „alen vran“ te ponovno ND ostavio pismo u kojem navodi da on nije krvnik, manijak, silovatelj, ubojica, da to nikada nije napravio i nikada neće, da je sjajna osoba, da joj se s njim ništa neće dogoditi, da je voli, da želi da se nađu, da svi misle da će ju on zavesti, silovati, ubiti, peći i pojesti, da mu je potrebna jer je kao najveća magija i da se osjeća kao da ga je udarilo bezbroj gromova, da se moraju družiti i da neće biti problema, a kojim je svojim ponašanjem kod ND izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

- dakle, u neubrojivom stanju, ustrajno i kroz dulje vrijeme nastojao s drugom osobom uspostaviti neželjeni kontakt te je na drugi način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

- čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11

II. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi SD se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti te isti padaju na teret državnog proračuna.

r i j e š i o  j e

III. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN broj 76/14) određuje se prisilni smještaj optuženog SD, zvanog S, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ČD, rođene SD, rođenog **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog SD, zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11.

2. Obzirom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Darka Marčinka od 28. svibnja 2026. i 25. kolovoza 2026. prema kojima optuženik nije raspravno sposoban temeljem članka 552. stavak 2. ZKP/08 održana je rasprava u odsutnosti optuženog SD dana 25. kolovoza 2026. i 16. rujna 2026.

3. Budući da je rasprava održana u odsutnosti optuženika temeljem članka 552. stavak 4. ZKP/8 uzelo se da je optuženik porekao osnovanost optužbe.

4. Ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom 9. travnja 2026. optuženik nije želio iznositi obranu i branio se šutnjom.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 6. travnja 2026. (listovi 3 do 4 spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 8. travnja 2026. (listovi 5 do 6 spisa), pregledana je fotografija pisma potpisanog po okrivljeniku (list 7 spisa), pročitana je kaznena prijava i prijedlog za progon zbog kaznenog djela žrtve ND (listovi 12 do 14 spisa), kopije pisama potpisanih po okrivljeniku (listovi 19 do 31 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 8. travnja 2026. (listovi 31 do 32 spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 8. travnja 2026. (listovi 33 do 34 spisa), kopija pisma potpisanog po okrivljeniku (list 35 spisa), 9. zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika pred ovim državnim odvjetništvom od 9. travnja 2026. s DVD snimkom ispitivanja (listovi 59 do 61 spisa), nalaz i mišljenje prof.dr.sc.prim. Darka Marčinka, stalnog sudskog vještaka (listovi 129 do 136 spisa), na raspravi 16. rujna 2026. su ispitani oštećena ND i svjedok LD. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženog (list 186-187 spisa i list 196-197 spisa).

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao neprijeporno utvrđenim da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/ /11, te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

7. Iz iskaza žrtve ND proizlazi da s roditeljima i bratom stanuje na VII. katu stambene zgrade u [adresa], dok okrivljenik stanuje na VII. katu iste zgrade. Početkom ožujka 2026. počela je primjećivati da se okrivljenik često nalazi na stubištu stambene zgrade te da se učestalo šeće po katu na kojem se nalazi stan u kojem ona živi. Okrivljenik ju je u nekoliko navrata čekao na stubištu kako bi se zajedno vozili u liftu. U tim prilikama, kada bi je vidio, komentirao je „mica“, no ona nije s njim ulazila u bilo kakav razgovor, već mu je jedino odzdravila kada bi je on pozdravio. Njezina teta, OD, kojoj inače dosta sliči, krajem ožujka 2026. rekla joj je da je jednom okrivljenik išao za njom stepenicama te joj u jednom trenutku rekao „stani, stani“, a na što nije reagirala, no kada su došli do stubišta okrenula se i pitala okrivljenika što želi, na što joj je on odgovorio „ispričavam se, zamijenio sam te s nekim“. Dana 1. travnja 2026. okrivljenik ju je dočekao ispred lifta iz kojeg je izlazila s OD i rekao joj „čekaj moram pričati s tobom“, na što mu je odgovorila da sad može reći sve što želi, da bi joj tada rekao da će je čekati na stubištu i reći joj što ima jer to sad ne može reći pred njezinom tetom, budući da mu je nelagodno. Nije s okrivljenikom htjela otići, pa mu je ponovila da sada pred OD može reći sve. Okrivljenik ju je nagovarao da ode s njim razgovarati, no ona ga je uporno odbijala. Na kraju je okrivljenik pitao da izađu skupa van, na što mu je odgovorila da ne želi jer ima dečka. Na to joj je isti rekao „kakve to veze ima u Zagrebu cure imaju po tri ili četiri dečka“, nakon čega je odbila bilo kakav daljnji razgovor s njim te s OD izašla iz zgrade. Istog dana, oko 19,00 sati, po izlasku iz zgrade uočila je okrivljenika. Kako nije htjela imati bilo kakav kontakt s njim stavila je mobitel na uho. Okrivljenik ju je tada tri puta pozdravio riječima „Dobar dan susjeda“, no nije mu odzdravila jer mu nije htjela dati povod za razgovor. Dana 2. travnja 2026. ocu LD je ispričala da ju je okrivljeni pozvao da izađu te mu rekla da je prati, na što je njezin otac otišao do okrivljenika kako bi ga upozorio da je pusti na miru. Tom je prilikom okrivljenik njezinom ocu pokazao nekakve dokumente s podacima o njihovoj obitelji i njezinim rođacima te mu rekao da proučava njihove rodbinske veze. Njezin otac je okrivljenika zamolio da ih sve skupa pusti na miru, a osobito nju. Dana 3. travnja 2026. baka MD, koja živi na istom katu iste stambene zgrade, rekla joj je da joj je okrivljenik zvonio, no da mu nije otvorila, dok joj je sestra Č rekla da je okrivljenika vidjela u hodniku na njihovom katu. Dana 4. travnja 2026. susjed joj je rekao da je okrivljenik zvonio na njegova vrata, ali i na vrata još dvoje susjeda. Smatra da je okrivljenik nastojao doći do nje, no ne zna u kojem točno stanu ona živi. Dana 6. travnja 2026. okrivljenik je pozvonio na njezina vrata, što zna jer ga je vidjela kroz špijunku, no nije mu htjela otvoriti vrata. Isti je ispred njezinih vrata stajao otprilike 6 minuta, kada je iz lifta izašao njezin otac koji ga je upitao što radi ispred vrata njihovog stana. Okrivljenik mu je odgovorio da ima pravo stajati u hodniku, kao i svaki drugi susjed te je u jednom trenutku vičući rekao „mico otvori, tvoja ljubav je, molim te otvori, vjeruj mi“. Sve je to vidjela kroz špijunku te čula kroz vrata. Kada je ušao u stan otac joj je rekao da nazove policiju. Dana 7. travnja 2026. oko 03,00 sati njezin je otac pred vratima stana pronašao pismo u kojem je okrivljenik napisao da je njezini roditelji drže zarobljenu u okovima i lancima, da je ona dobra mica i slično, a istog dana, oko 07,00 sati, njezin je otac pronašao pismo naslova „za dragu micu“. U navedenom pismu okrivljenik je napisao da je ona posebna, savršena, da takvu osobu čeka cijeli živo t, da ju gleda osam godina, da su je roditelji zarobili, da je punoljetna i da može birati svoju slobodu te je na kraju napisao da „odustaje zauvijek od drage“. Dana 8. travnja 2026. vraćala se iz izlaska. Obzirom na ponašanje okrivljenika otac ju je dočekao ispred zgrade, što inače nema običaj raditi. Oko 02,30 sati s ocem je ušla u lift zgrade, a kada su iz lifta izašli primijetila je da netko stoji na stubištu njihovog kata. Kada je njezin otac pomaknuo staklena vrata vidjela je okrivljenika koji je u ruci držao papire i flomaster. Okrivljenik je tada pobjegao stepenicama i nije s njima razgovarao. Sve je to prijavila policiji te je njezin otac policijske službenike išao otpratiti do okrivljenikovog stana, kada je na svakom katu stambene grade uočio papire na kojima piše „ Ž volim te ljubavi moja“ s potpisom okrivljenika. Istog tog 8. travnja 2026. njezina je teta ispred vrata njihovog stana pronašla je još jedno pismo izrazito uznemirujućeg sadržaja, da bi nakon toga do nje došao susjed iz prizemlja s još jednim pismom. U navedenim pismima je okrivljenik napisao da nije krvnik, manijak, silovatelj, ubojica, da to nikada nije napravio i nikada neće, da je sjajna osoba, da joj se s njim ništa neće dogoditi, da je voli, da želi da se nađu, da svi misle da će ju on „zavesti, silovati, ubiti, peći i pojesti, da mu je potrebna, da se moraju družiti i da neće biti problema“. Takvo ju je okrivljenikovo ponašanje uznemirilo. Boji se za vlastit život i strah ju je samu izaći iz stana, ići stubištem i voziti se liftom, zbog čega je izbjegavala navečer izlaziti iz zgrade, a ako bi i izašla po povratku je zvala roditelje da je dočekaju ispred zgrade. od podnošenja kaznene prijave, dana 8. travnja 2026., do danas okrivljenik ju nije izravno kontaktirao, no roditelji su joj rekli da je isti kucao na vrata stana te im rekao da više neće smetati i ostavljati pisma, ali da ona njemu mora prestati kucati po vratima. To ju je izrazito preplašilo jer je okrivljenik počeo izmišljati događaje koji se nisu dogodili, budući da ona njemu nikada nije kucala, a osobito ne u vremenu od 25. do 30. travnja 2026. jer se tada nalazila u Španjolskoj. Nakon tog saznanja ponovno je otišla od kuće, budući da se nije osjećala ugodno, a kući se vratila 6. svibnja 2026. Na raspravi 16. rujna 2026. dodala je da nikad optuženiku nije rekla da ne želi s njim razgovarati osim što je jednom prilikom odbila izlazak s njim. Smatra da je iz njezinog ponašanja mogao shvatiti da nije zainteresirana za ikakav kontakt s njim jer ga je ignorirala, nije uzvraćala pozdrave na njegove pozdrave i općenito nije bila ljubazna prema njemu a kada bi joj zvonio na vrata slala je roditelje da mu otvore. Samo ju je jedanput pozvao van a nakon toga joj je nastavio slati pisma u kojima joj je govorio koliko je zaljubljen u nju i pozivao ju u šetnju. Od takvog ponašanja optuženika se osjećala odvratno, ugroženo i potencijalno prljavo, padalo joj je na pamet šta bi joj sve mogao napraviti, bojala se izaći iz stana i osjećala se nesigurno, molila je roditelje da ju dočekaju prilikom dolaska u zgradu, obzirom na to da je on bio zaljubljen u nju a da joj se nije činilo da je psihički stabilan bojala se da ju ne bi dotaknuo, zagrlio, poljubio ili čak silovao obzirom da se radi o žilavom i visokom muškarcu kojemu se ne bi mogla oduprijeti tako da su joj svakakve ružne misli padale na pamet. Dodala je da je jučer ponovo bio incident pred liftom u zgradi kada je optuženik došao do nje i pozdravio ju sa "dobar dan" iako zna da su mu izrečene mjere opreza zabrane kontaktiranja. Ona je na to izašla iz zgrade i udaljila se te prijavila to policiji. Optuženik ju nikad nije dotaknuo.

8. Iz iskaza svjedoka LD proizlazi da s obitelji već 27 godina stanuje na VIII. katu stambene u [adresa]. Kat ispod njih stanuje okrivljenik, s kojim do sada nisu imali problema. Krajem ožujka 2026. zatekao je okrivljenika kako kuca na vrata njihovog stana u kojem se tada nalazila njegova kćer ND. Htio je da se okrivljenik makne, no isti je stajao ispred vrata, kucao, pjevao neku pjesmicu i govorio da je to javni prostor. Tada mu je rekao da se makne od vrata, u kojem je trenutku na hodnik izašao još jedan susjed koji je okrivljeniku rekao da se smiri, budući da već danima dolazi na kat i zvoni na vrata susjeda. Kada je ušao u stan primijetio je da je ŠD izrazito uznemirena. Ispričala mu je da ju je okrivljenik 1. travnja 2026. dočekao ispred lifta u kojem je bila zajedno s OD te da je s njom nasamo htio razgovarati, ali da je ona to odbila i rekla mu da sve može reći pred OD, na što je on nastavio inzistirati da razgovaraju nasamo, a ŠD je to uporno odbijala, da bi je na kraju pozvao van. ŠD mu je na to odgovorila da ne može s njim izaći jer ima dečka, sve kako bi izbjegla da joj se okrivljenik obraća. Isto tako šogorica OD mu je rekla da je okrivljenik, nekoliko dana prije toga, pratio nju i govorio joj da stane, a kada je nakon nekog vremena stala i pitala ga što želi, okrivljenik joj je rekao da ju je zamijenio s nekim. Smatra da je OD zamijenio za kćer ŠD jer su njih dvije izrazito slične. Kako je okrivljenikovo ponašanje ŠD jako uznemirilo odlučio je otići do njega i zamoliti ga da prestane uznemiravati njegovu obitelj. Na putu prema okrivljenikovom stanu susreo je upravo okrivljenika koji je u ruci držao neke papire. Tada mu je okrivljenik rekao da je istražio njihovo obiteljsko stablo i pronašao njihovu familiju. Na to mu je odgovorio da ga to ne zanima i da prestane uznemiravati njegovu kćer ŠD, budući da ga se ona boj i i da s njim ne želi imati nikakav kontakt, kao i da prestane dolaziti ispred vrata njihovog stana. Ne sjeća se točno, ali misli da je to bilo 7. travnja 2026., došao je kući oko 02,00 sati i ispred ulaznih vrata stana pronašao je pismo u kojemu je bilo napisano da je ŠD punoljetna, da cure u gradu imaju po tri dečka, da on i supruga ŠD drže u okovima i slično. Zbog svega je pozvao policiju. Sljedećeg dana ponovno je pronašao pismo okrivljenika u kojem isti navodi da je ŠD posebna, savršena, da je gleda 8 godina, da je zarobljena i da može birati svoju slobodu, a zbog čega je opet pozvao policiju. Obzirom da je sve to jako uznemirilo ŠD, **.**.2026., po povratku iz izlaska ŠD je nazvala njega i suprugu da je dočekaju ispred ulaza u zgradu, budući da ju je bilo strah ući sama, a sve radi okrivljenikovog ponašanja. Spustio se po Margitu oko 02,30 sati, a pri povratku u stan susreli su okrivljenika na njihovom katu sa hrpom papira i flomasterom u ruci. Kada ih je uočio okrivljenik je pobjegao. Tada su opet pozvali policiju. Dok su davali izjave policijskim službenicima okrivljenik je po cijeloj zgradi na papirima formata A4 ispisao „mica volim te ljubavi moja“ te se potpisao imenom i prezimenom. Ti su papiri bili zalijepljeni po zidovima zgrade od 1. do 8. kata. Poznato mu je da je, nakon tog događaja, OD donijela još jedno pismo koje je njoj dao susjed. Nakon svega toga ŠD je podnijela kaznenu prijavu jer se osjećala izrazito uznemireno. Osim toga, ŠD je u strahu za vlastiti život. Više mu je puta rekla da se boji da joj okrivljenik ne učini nešto nažao, odnosno strah ju je fizičkog napada ili napada seksualne prirode. Zbog toga ga kćer, svaki put kada se kasno vraća kući, nazove te on siđe na parkiralište kako bi zajedno s njom ušao u stan. Zbog svega se ŠD počela plašiti kada čuje da neko hoda po hodniku ili da se lift zaustavlja na njihovom katu. Osim ŠD, njegova supruga i trinaestogodišnji sin osjećaju strah spram okrivljenika. Dana 27. travnja 2026. okrivljenik je u večernjim satima pokucao na njihova vrata. Kada mu je otvorio odmah mu je rekao da ode, no okrivljenik mu je pokazivao neke papire i govorio da pisma uopće nisu namijenjena ŠD već drugoj osobi. Tom prilikom ŠD nije bila u stanu, budući da je bila na putovanju. Po povratku s putovanja kratko se vratila kući i opet otišla kod prijateljice jer joj je nelagodno biti kod kuće. Na raspravi 16. rujna 2026. dodao je da je u tom razdoblju više puta zvao policiju zbog toga što je optuženik uznemiravao kako ŠD tako i cijelu njegovu obitelju obzirom da je nepozvan dolazio i zvonio na vrata stana te konstantno pristupao ŠD zbog čega je ona bila izrazito uznemirena, noćima je plakala, spavala je s roditeljima i molila je da ju isti dočekuju prilikom dolaska u zgradu. Shvaća da se radi o osobi koja je malo drugačija ali jedino što on želi je da prestane uznemiravati njegovo dijete. Razgovori s optuženikom nisu ostvarili nikakav uspjeh, on je svaki put nastavio s istim ponašanjem, a na njega nisu djelovali niti dolasci policije, samo nakratko bi se smirio a potom opet nastavio s istim. ŠD mu je ispričala da joj je optuženik jučer ponovno pristupio dok je čela lift te da ju je pozdravio zbog čega se ona osjećala nelagodno i prijavila je to policiji jer optuženik ima zabranu približavanja i kontaktiranja. ŠD se zapravo jako boji da bi joj optuženik mogao nešto loše napraviti a on misli da je njezin strah opravdan.

9. Uvidom u fotografiju pisma naslova „Za dragu curu mica“ (list 7 spisa) utvrđen je sljedeći sadržaj istog: „Ja SD ispričavam se za sve boli patnje i tuge i sl. Nakon osam godina mučenja i pokušaja da imam prijateljicu puno bježi i dođi zmešan, zbunjen, neuravnotežen i nesiguran u sebe želio sam nju samo nju i nijednu više jednog dana. Da bude moja samo moja največa ljubav, sreča draga i najdraža srcu mom. Još jednom se ispričavam na mojoj iskrenosti od srca. Odustajem zauvijek od drage, predrage, cure žao mi je za sve, jer raditi probleme u tuđoj familiji nije u redu od mene. sa srečom svima. Bez problema“.

10. Uvidom u pismo (list 19 spisa) utvrđen je sljedeći sadržaj istog: „… Nemoj me izdati mico ne prepoznajem te stalno. Mislim da si neka druga. Oprosti mi molim te. Moramo se družiti i neče biti problema shvati me mica srce. Oprosti oprosti volim te prijateljice moja jako jako puno mila, draga, slatka srcu mom mico moja. Srce moje, neču ti ništa loše učiniti samo tražim da mi vjeruješ. Vjeruj mi mica. Vjeruj mi. Oprosti mi što sam zmešana kokoš objasnio sam ti, druženjem čemo sve to popraviti zauvijek ja tebi vjerujem mico draga. Vjeruj ti meni. Telefon i mobitel strogo zabranjeno ja to nemam i nikada neču. Zvati i sl. Oprosti. Ž, toplo srce magija si zauvijek i bezbroj gromova ošine me po cijelom tijelu. Vjeruj mi vjeruj mi ja tebi vjerujem. Vremenom sve čemo srediti samo treba strpljenja forever frends“; „… što sam zbunjen nesiguran i nemam samopouzdanja, hrabrosti. Nemam više povjerenja u nikoga, samo N i ti mica draga. Oprosti mica ništa loše ne mislim o tebi, jako si mi draga, 8 osam godina, nadam se prijateljice moja. Želio bih da se nađemo. 1 ili 2 x mjesečno dosta mi je. Molim te lipo, najlipše dogovorit čemo se nekako, „ L“ če pomoči. Beskrajno sam mu zahvalan. Mica mila draga ja nisam luđak, manijak, ubojica, silovatelj i sl. kak se priča. Ž oprosti. Znam da se roditelji brinu, ali ako dosta njih u zgradi mogu, imaju (žene, samci i ostali susjedi). (šetnja. Trgr, kafič ili park) onda mogu i ja. U zgradi svi misle skoro, cijela Gorica. Ja ču te zavesti, silovati, ubiti, peči i pojesti i sl. Kod mene je veliki strah od tebe kao bježi od nje ili odi 7 k njoj zmešano je razumiješ me komplicirano je. Osječam se kao zatvoren u bezbroj labirinata. Okovan lancima i okovima, Ne mogu izači doživotno, razumiješ me draga mica. Ž ne tražim puno dosta mi je malo. Samo bih te zamolio vjeruj mi srce milo jesam li ti ikad nanio zlo. Udario, tukao, silovao nikada nisam i nikada nisam ženskom biču i nikada neču. Nikada neču. Potrebna si mi mica jer ti si meni največa magija kao da me udarilo bezbroj gromova. Prek cijelog tijela. Obečajem svim živim i mrtvima ništa ti se lošeg neče dogoditi. Mica srce vjeruj mi mica draga vjeruj mi…“.

11. Uvidom u pismo napisano na pozadini dopisa HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. na ime SD (list 20 spisa) utvrđen je sljedeći sadržaj istog: „Cenjeni roditelji susedi smo jel tak. Zašto ste tako okrutni zločesti roditelji. Budite dobri svatko na planeti ima vremena 10 minuta mjesečno barem vidjeti dragu osobu. Bez obzira na sve. Ja nisam krvnik, manijak, silovatelj, ubica. Kako svi mislite u Gorici nikada nisam u životu udario, tukao, silovao, ubio žensko stvorenje. I nikad neču molim vas lipo najlepše. Pitajte micu dragu što sam joj napravio loše. Ništa. Ona je milo, drago stvorenje za razliku od vas. Budite dobri molim vas lipo najlipše samo 10 minuta mjesečno vidit je. Imao sam u životu, 3, 5, 7, 10, 15 prijateljica…“; „Vi i policija pratite me pet godina. Nitko vam neče oteti dicu. Ne boj te se, ubiti, silovati, pljačkati, iskorištavati na razne načine. Ovo nije Dubrava svakakvih budala ozlolašena opasna tisuču godina. Ovo je [adresa] dosta mirno selo. Molim vas lipo budite dragi roditelji. Nemojte glumiti Š. Ja sam potpuno normalna osoba nisam kak pričaju mnogi. Molim vas još jednom lipo ništa se mici miloj dragoj neče dogoditi vjerujte mi. Ž mila draga, dobra, sjajna sam osoba. Malo pažnje, sreče, samo malo 10 min da samnom, stepenice hodnik. Ništa ti se ne može dogoditi čuvat ču te kao oči svoje. Molim vas roditelji molim te mico. 10 minuta mjesečno dosta je. Oprostite na svemu ispričavam se svima na neugodnosti.“

12. Uvidom u 10 listova papira (list 22, listovi 24 do 27 spisa te list 29 spisa) utvrđeno je da je na njima s jedne strane ispisan tekst „ Ž volim te ljubavi moja", odnosno tekst „ O volim te ljubavi moja“ (list 24, 28 i 30 spisa), dok je s druge strane otisnut sadržaj stanja po računu na ime SD, tablica tražbina, računa za usluge društva HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. na ime SD i ĆD te dopis HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. na ime SD.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Darka Marčinka dr.med., specijalista psihijatra -psihoterapeuta, subspecijalista iz biologijske psihijatrije, psihoterapije i forenzičke psihijatrije danom na raspravi 25. kolovoza 2026. proizlazi da su kod okrivljenika SD ispunjeni kriteriji za postojanje psihotičnih smetnji iz kruga psihotičnog poremećaja (verificira se pod MKB-10 šifrom F29), dok je u pozadini psihotičnog poremećaja izmijenjeno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama uz distorziju procjene realnosti, kao i teže greške na razini uvida i kritičnosti. Poradi objektivnih podataka kao i opisa događaja koji je detaljno naveden u spisu, u trenutku počinjenja djela, kod ID došlo je do dezinhibicije i nemogućnosti kontrole, postojala su floridni psihotični simptomi uz potpunu distorziju realnosti. U periodu kada su bila predmetna djela kod njega je postojao distres akutiziranog stanja psihičkog pogoršanja. Sukladno svemu navedenom bila je kompromitirana i funkcija ubrojivosti, ona je bila smanjena, u apsolutnoj mjeri, što je analogija neubrojivosti. Stoga je postojao jaki poremećaj afektivno-kognitivnog procesuiranja. Navedeno je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te maladaptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti. S obzirom na provedeno ispitivanje i dostupnu dokumentaciju, mišljenje je da je okrivljenik SD u trenutku počinjenja djela imao pogoršanje psihičkog stanja te je bio neubrojiv, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje, tempore criminis, bila je u kategoriji apsolutnog oštećenja. Navedeno je direktna posljedica visoke razine disfunkcionalnog funkcioniranja i distorzija u doživljaju realnosti. S obzirom da je liječenje prijeko potrebno postoji potreba izricanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Navedeno je bitno poradi uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja, kao i sprječavanja počinjenja novih kaznenih djela. Kada je prisutna duboko disfunkcionalna razina funkcioniranja (uključujući psihotični poremećaj, odnosno pogoršanje stog) iznimno je bitno redovito psihijatrijsko liječenje koje uključuje i uzimanje psihija trijske terapije. Također, postoji opasnost da razlozi koji su doveli do duševnih smetnji kod okrivljenika mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog djela te postoji vjerojatnost da bi okrivljenik zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže neželjeno djelo ako ne bi postojalo psihijatrijsko liječenje, time da se naglašava da se jedino kroz proces kontinuiranog psihijatrijskog liječenja pod nadzorom može smanjiti rizik da okrivljenik u budućnosti počini neko od neželjenih djela. Stoga se savjetuje razmotriti psihijatrijsko bolničko liječenje. Okrivljenik je raspravno nesposoban.

14. Sud je u cijelosti prihvatio i cijenio vjerodostojnim i istinitim iskaz oštećene ND, obzirom da je ista detaljno i okolnosno, te, po ocjeni suda, uvjerljivo i životno, opisala optuženikovo postupanje kroz razdoblje od preko mjesec dana navodeći konkretne događaje i opisujući ponašanja optuženika, a koje je postupanje optuženika je kod navedene oštećenice izazvalo osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu sigurnost. Osim toga sud je u cijelosti prihvatio i cijenio istinitim iskaze svjedoka LD koji je suglasno s oštećenom iskazivao o događajima i ponašanjima optuženika kojima je oštećena bila izložena, pri čemu su njihovi iskazi međusobno dosljedni i podudarni u ključnim činjenicama. S obzirom na međusobnu usklađenost iskaza oštećenice i svjedoka, njihovu uvjerljivost i podudarnost s materijalnim dokazima izvedenim u postupku, konkretno pročitanim pismima koja je optuženik upućivao oštećenoj i njezinim roditeljima te ostavljao zalijepljene po zgradi, sud nije imao razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost te ih je u cijelosti prihvatio kao osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja.

15. Sud je nakon analize i ocijene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženika ostvarila sva objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela protiv osobne slobode

– nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11. Utvrđeno ponašanje optuženog koji kroz razdoblje od preko mjesec dana kontinuirano pristupa oštećenoj ND i članovima njezine obitelji, dočekuje ju ispred ulaznih vrata njezinog stana, zvoni na vrata stana i ostavlja joj ljubavna pisma tražeći da ju vidi barem na 10 minuta mjesečno i u kojima u bitnome navodi da je ona dobra „mica“, da joj on neće učiniti ništa nažao te da se moraju družiti i da će onda sve biti dobro te lijepi papire po zidovima zgrade s izljevima ljubavi za oštećenu, a sve to unatoč kontinuiranoj suzdržanosti i dosljednom izostanku interesa na strani oštećene koja se na takve pokušaje uspostave komunikacije od strane optuženika neuspješno pokušavala obraniti izbjegavanjem istog te kojega od takvog ponašanja nije odvratila niti činjenica da ga je otac oštećene upozorio da prestane uznemiravati njegovi kćer. Kod kaznenog djela nametljivog ponašanja kumulativno moraju biti ispunjena dva elementa djela, a to je da optuženi poduzima radnju djela (prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje) ustrajno i kroz dulje vrijeme. To znači da počinjene radnje djela trebaju dosegnuti znatnu mjeru intenziteta i vremenskog trajanja, odnosno da se radi o većoj (znatnoj) frekvenciji normiranog protupravnog ponašanja. Pojam iz zakonskog teksta u odnosu na ovo kazneno djelo, "dulje vrijeme" u zakonu nije definirano, a po mišljenju suda on je u uzročnoj vezi s intenzitetom protupravnog ponašanja. Stoga je opisanim ponašanjem optuženi imajući u vidu modalitete i brojnost poduzetih radnji, koje poduzima kroz razdoblje od preko mjesec dana nedvojbeno ostvario objektivna obilježja „ustrajnog” i „kroz dulje vrijeme”. Da je navedeno ponašanje optuženog kod oštećene, a koja je mlada djevojka u dobi od 19 godina, izazvalo tjeskobu, osjećaj nelagode, uznemirenost i straha za sigurnost proizlazi iz njezinog iskaza u kojem je opisala da se zbog ponašanja optuženika osjećala odvratno, ugroženo i potencijalno prljavo, padalo joj je na pamet šta bi joj sve mogao napraviti, bojala se izaći iz stana i osjećala se nesigurno, molila je roditelje da ju dočekuju prilikom dolaska u zgradu, obzirom na to da je optuženik bio zaljubljen u nju a da joj se nije činilo da je psihički stabilan bojala se da ju ne bi dotaknuo, zagrlio, poljubio ili čak silovao obzirom da se radi o žilavom i visokom muškarcu kojemu se ne bi mogla oduprijeti tako da su joj svakakve ružne misli padale na pamet.

16. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka prof. dr. sc. prim. Darka Marčinka, u cijelosti je prihvaćen kao vjerodostojan, dan je u skladu sa pravilima struke i iskustva, od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, te isti niti iskazom optuženika niti bilo kojim drugim dokazom, nije doveden u sumnju.

17. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka s obzirom da ista nije ičime dovedena u pitanje.

18. Nadalje, što se tiče subjektivnih elemenata protupravnog djela, iz gore navedenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je optuženi bio neubrojiv u vrijeme počinjenja protupravnih djela, slijedom čega je isključena njegova krivnja za protupravno postupanje te mu se ne može izreći kazna sukladno članku 24. KZ/11. Prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupit će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

19. Prilikom odluke o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu sud je cijenio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, te je po preporuci vještaka utvrdio da je optuženiku potrebno odrediti prisilni smještaj na zatvorenom odjelu psihijatrijske ustanove, a uvažavajući aktualnu kliničku sliku i prirodu opisanog psihičkog poremećaja, te karakteristike inkriminiranog djela.

20. Odredbom članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine boj 76/14) određeno je da će sud u kaznenom postupku odrediti prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Slijedom navedenog ispunjeni su zakonski uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženog u psihijatrijsku ustanovu iz članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

21. Uzimajući u obzir sve gore izneseno sud je temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08 utvrdio da je optuženi u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. KZ/11 te je stoga odredio njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu trajanju od 6 mjeseci, sukladno članku 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

22. U odnosu na troškove kaznenog postupka, obzirom da je presudom utvrđeno da je optuženi u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11 analogno se primjenjuje odredba članka 148. ZKP/08 te je neubrojivi počinitelj dužan podmiriti troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Imajući u vidu da je optuženi nezaposlen, bez prihoda i imovine, te da mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Velikoj Gorici, 16. rujna 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Ana Lovrić

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA :

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici

2. optuženi SD

3. braniteljica optuženog odvjetnica Vesna Pećanić Marinčić

4. oštećena ND – po pravomoćnosti