- 1 -              Revd-3154/2023-2

Broj: Revd-3154/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J., OIB …, iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnica S. L., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. J., OIB …, iz Z., …, koju zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-507/2022-4 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2500/2019-65 od 13. svibnja 2022., na sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na razlog iz čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-507/2022-4 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2500/19-65 od 13. svibnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

„1. Da li tužitelj ima pravo na regresni zahtjev u ovom slučaju?

2. Da li tužitelj ima pravo na regresnu tužbu u ovom slučaju? … te s pitanjima pod 1. i 2. u svezi čini li drugostupanjski sud povredu odredbe čl. 5. st. 4. Zakona o parničnom postupku pozivajući se na odredbe članak 41. i 91. Zakona o obveznim odnosima a tijekom prvostupanjskoga postupka je suđeno pozivajući se na odredbe članak 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ako se tijekom postupa o takvoj pravnoj osnovi uopće nije raspravljalo niti je bilo omogućeno raspravljanje“?.

Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužiteljica navodi odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7954/12-2.

Prijedlog je podnesen i zbog toga što tuženica smatra da joj je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje s obzirom da je drugostupanjska odluka donesena na osnovi nove pravne ocjene spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci broj Rev-306/2022-2 od 23. siječnja 2024:

„kada jedan od bivših bračnih drugova nakon prestanka bračne zajednice utroši svoja sredstva otplaćujući kredit za nekretninu koja je bračna stečevina stranaka za po ½ dijela (ili bilo kojem drugom omjeru), tada taj bračni drug otplaćuje kredit i za suvlasnički dio drugog bračnog druga, pa ima pravo obveznopravnim zahtjevom tražiti od drugog bračnog druga namirenje onoga što je bio dužan učiniti taj bračni drug. U konkretnom je slučaju to pravo upravo zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji predstavlja polovicu iznosa koji otpada na suvlasnički dio tuženice na predmetnoj nekretnini, a kojeg je tužitelj platio po osnovi kredita za tu nekretninu (stan)“.

Pritom se u toj odluci još i navodi da je takvo shvaćanje podudarno s ustaljenom i stabilnom praksom revizijskog suda izraženom u brojim odlukama, primjerice Rev-2550/2012-2 od 12. veljače 2014., Rev 702/2016-2 od 30. travnja 2019., Rev-x 30/2008-2 od 12. studenoga 2008. i dr.

Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u sporu između istih stranaka i povodom istovjetnog pitanja u tzv. izvanrednoj reviziji tuženice. Slijedom navedenoga niti priložena sudska praksa nije od utjecaja, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a., pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženica se u prijedlogu poziva i na povrede ustavnih prava u smislu prava na pravično suđenje. U tom smislu valja joj odgovoriti da je pobijana odluka detaljno obrazložena i da zbog navedenog u točki 3. obrazloženja ove odluke, razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a nije učinila vjerojatnim. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.

mr. sc. Dražen Jakovina

Sudac Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Izdvojeno mišljenje u odnosu na rješenje ovoga suda poslovni broj Revd-3154/2023 od 24. travnja 2024.

1. Na sjednici Vijeća održanoj 24. travnja 2024. većinom glasova odlučeno je da se u predmetu ovoga suda gornjeg poslovnog broja prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbije i odbaci iz razloga navedenih u obrazloženju istoga.

2. Na sjednici Vijeća sudjelovao sam kao član Vijeća i sudac izvjestitelj te sam predložio donošenje odluke kojom bi se tuženici dopustilo podnošenje revizije.

3. S obzirom da sam u odnosu na odluku većine članova Vijeća o odbijanju i odbacivanju prijedloga za dopuštenje revizije usmeno izrazio izdvojeno mišljenje, ovim putem to činim i pisano s obzirom da je tako zaključeno na sjednici. To bez namjere da ovim mišljenjem na bilo koji način zadirem u meritum spora jer se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije.

4. Prije svega, osnovni problem u ovome sporu jest problematika tzv. presude iznenađenja iz čl. 5. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 ). Naime, sud prvoga stupnja je odluku zasnovao na odredbama čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), odnosno po pravilima o stjecanju bez osnove. Sud drugoga stupnja je o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredaba čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 17/04 i136/04) te primjenom čl. 91. ZOO-a. Dakle, odlučio je primjenom odredaba o teretu bračne stečevine i odredaba o zakonskoj subrogaciji. Pri tome je sud drugoga stupnja zaključio i da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev na temelju propisa o teretu bračne stečevine.

5. U odnosu na ovakva pravna shvaćanja smatram da je reviziju trebalo dopustiti. Naime, prije svega je po mojem mišljenju i dalje ostalo sporno je li sud drugoga stupnja utemeljio odluku na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. O tom se pitanju ne bi moglo izraziti shvaćanje u odluci povodom prijedloga za dopuštenje revizije već u eventualno podnesenoj reviziji. No, činjenica jest da se u odluci suda drugoga stupnja spominje drugačija pravna osnova.

6. Stoga smatram da je trebalo dopustiti reviziju za pitanje pod 2. ali i za vjerojatnost povrede Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pravično suđenje. Naime, pored navedenoga, što u određenom dijelu čini sastavnicu takvog prava, valjalo je uzeti u obzir i činjenicu da je sud drugoga stupnja zapravo zaključio o pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda koje da je utemeljeno na odredbama o teretu bračne stečevine, dok se na institut stjecanja bez osnove na kojem je utemeljena prvostupanjska odluka nije osvrnuo.

7. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje objavi.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Sudac:

mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.