REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-456/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu 1. tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelja BORIS & Co d.o.o., OIB: 65005883553, iz Poreča, Anke Butorac 7A i 4. tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje sve zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, Zagrebačka 1, protiv tuženika Istarske županije, OIB: 90017522601, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi šutnje uprave, 16. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim i poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-05/25-04/1, URBROJ: 2163-18-09/1-25-2 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-05/25-04/1, URBROJ: 2163-18-09/1-25-2 od 28. veljače 2025. zahtjev stranke za postupanjem sukladno čl. 119. Zakona o općem upravnom postupku odbačen je jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog postupka.

2. Tužitelji tužbom osporavaju zakonitost rješenja tuženika ukazujući kako su u upravnom postupku podnijeli zahtjev kojim se zahtijevalo da se postojeća prostorno planska dokumentacija Grada Poreča u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz zone parkirališta uskladi sa stanjem iz katastra, gdje je na cijeloj površini predmetne nekretnine evidentirana zgrada. Nastavno, ističu da je zgrada evidentirana još prije 1968. godine, što dokazuju Uvjerenjem od 15. ožujka 2021. te da je zgrada srušena 7. travnja 1989. bez potrebnog akta za rušenje iz razloga postojanja opasnosti od urušavanja. Ukazuju kako je plan bio da se na mjestu postojeće zgrade izgradi nova, a što se navodi u tiskovini iz tog vremena. Dakle, usprkos svim tim činjenicama i to: da je na predmetnoj nekretnini evidentira zgrada još prije 1968. godine, da je u katastru cijelo vrijeme evidentirana zgrada i da nema akta za rušenje, javno pravno tijelo donosi izmjene prostornog plana gdje tu zgradnu nekretninu/česticu pretvara u zonu parkirališta odnosno u nezgradnu nekretninu/česticu. Navedenim je ostvarena protupravnost i nezakonitost postupanja javnopravnog tijela. Naime, javnopravno tijelo je kod donošenja prostornog plana dužno pratiti stanje u prostoru te se u tom smislu ne smije zanemariti postojeće stanje, što je u ovom slučaju učinjeno. Time se navedeni prostorni plan u cijelosti protivi jednom od osnovnih načela prostornog planiranja. Nadalje, prostornim planiranjem ne može se zadirati i ukidati već od prije utvrđena prava, što je ovdje de facto učinjeno jer je zgrada proglašena parkiralištem.

3. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlažu sudu donošenje presude kojom će se oglasiti ništetnim/poništiti pobijano rješenje tuženika te meritorno odlučiti o zahtjevu stranke. Ujedno je zatražena naknada troškova upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, na koju su uredno pozvane stranke u postupku, čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS). Na navedenoj raspravi, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, opunomoćenik tužitelja iskazao je da ustraje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Nadalje je dopunio navode tužbe ističući da se protupravnost iz navoda tužbe očituje u tome što se nije poštivalo propisano u čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju kojom se odredbom u bitnom propisuje ravnoteža između javnog i privatnog interesa odnosno da svi korisnici podjednako snose teret razgraničenja prostora za javne namjene, dok je u ovom slučaju upravo cijela predmetna nekretnina obuhvaćena zonom parkinga. Također je naveo da je u ovom predmetu odlučno da je predmetna zgrada na nekretnini tužitelja protupravno uklonjena

– srušena bez potrebnog akta za rušenje, što posljedično znači da vlasnici imaju obvezu uspostaviti prijašnje stanje prije napravljene nelegalnosti. Tu se radi o usporedivom slučaju kada se nešto gradi bez građevinske dozvole pa posljedično s tim nastaje obveza uspostave prijašnjeg stanja u stanje legalnosti. Da je opisanim stanjem iz tužbe vlasnicima onemogućena uspostava prijašnjeg legalnog stanja na što imaju pravo i obvezu, da je predmetna zgrada na predmetnoj nekretnini i dalje evidentirana u prostoru odnosno u katastarskom elaboratu upravo iz razloga jer nema potrebnog akta za uklanjanje iste te da se nelegalnost iz predmeta ovog upravnog spora očituje još i u tome što se pri donošenju prostornog plana nije poštivalo načelo praćenja stanja u prostoru , odnosno da je na predmetnoj nekretnini takvo stanje da na istoj može stajati legalno izgrađena zgrada. Vezano za navedeno, predloženo je vještačenje po ovlaštenom vještaku geometru i građevinske struke na okolnost stanja na predmetnoj nekretnini, nelegalnog rušenja predmetne zgrade i obveze izgradnje nelegalno srušene zgrade odnosno uspostave prijašnjeg stanja. Nadalje je predloženo vještačenje po vještaku urbanistu, stručnjaku za urbanističko planiranje, vezano za usklađenog javnog i privatnog interesa te potrebe da svi korisnici podjednako snose teret razgraničenja prostora za javne namjene u smislu propisanog u čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju. Uz to je predloženo pribaviti spis upravnog postupka u kojem je doneseno pobijano rješenje i prostorno plansku dokumentaciju za predmetnu nekretninu i dokumentaciju glede donošenja te prostorno planske dokumentacije.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud je odbio provesti ostale po tužiteljima predložene dokaze ocijenivši da je provođenje istih suvišno kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

7. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašavanje ništetnim pobijanog rješenja prvenstveno valja ukazati kako upravni postupak i spor ne poznaju institut ništetnosti rješenja. Stoga je predmetni dio tužbenog zahtjeva sud razmatrao kao zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja. Radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

9. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

9. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužitelji u sporu izričito niti ne navode neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuju na ništavost.

10. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašivanja ništavim pobijanog rješenja tuženika.

11. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja navesti slijedeće.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su tužitelji dana 29. veljače 2024. Upravnom odjelu za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Poreča podnijeli podnesak naslovljen kao prigovor na postupanje javnopravnog tijela, u kojem je kao sadržaj podneska naznačeno da se isti podnosi radi izmjene prostorno planske dokumentacije glede k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Zbog nepostupanja uprave po citiranom zahtjevu, tužitelji su 29. siječnja 2025. podnijeli žalbu tražeći postupanje temeljem odredbe čl. 119. ZUP-a.

14. Odredbom čl. 119. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku (st. 1.). Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana (st. 2.). Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje (st. 3.).

15. Odredbom čl. 85. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23, 155/25, dalje: Zakon o prostornom uređenju) propisano je da izradu prostornog plana lokalne i područne (regionalne) razine, kao i njegovih izmjena i dopuna može inicirati svatko (st. 1.). Župan, gradonačelnik, odnosno načelnik općine dužan je najmanje jednom u kalendarskoj godini izvijestiti predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave o zaključcima stručne analize zaprimljenih inicijativa u svrhu utvrđivanja osnovanosti pokretanja postupka za izradu i donošenje prostornog plana, odnosno njegovih izmjena i dopuna (st. 2.). Inicijat iva iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati i prijedlog načina financiranja izrade prostornog plana (st. 3.).

16. Odredbom čl. 86. Zakona o prostornom uređenju propisano je da izrada prostornog plana započinje na temelju odluke o izradi prostornog plana (st. 1.). Odluku o izradi prostornog plana državne razine donosi ministar po prethodno pribavljenom mišljenju sukladno posebnim zakonima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode (st. 2.). Odluku o izradi prostornog plana područne (regionalne), odnosno lokalne razine donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne razine po prethodno pribavljenom mišljenju sukladno posebnim zakonima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode (st. 3.). Odluka o izradi prostornog plana objavljuje se u »Narodnim novinama«, odnosno u službenom glasilu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja je tu odluku donijela te u informacijskom sustavu prostornog uređenja (st. 4.). Postupak izrade i donošenja prostornog plana kroz sve faze izrade i donošenja prostornog plana određenih ovim Zakonom vodi se u elektroničkom sustavu »ePlanovi« (st. 5.).

17. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod prethodno citirane pravne norme, sud nalazi da je pobijana odluka tuženika utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelji prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nisu doveli u sumnju.

18. Tuženik pravilno ističe kako se u smislu citiranih odredbi u upravnom postupku ne može odlučivati o zahtjevu za izmjenom postojeće prostorno planske dokumentacije na način da se usvoji ili odbije zahtjev za izmjenu iste u odnosu na određenu česticu. Naime, odgovor na inicijativu se ne dostavlja, već u svrhu utvrđivanja osnovanosti pokretanja postupka za izradu i donošenje prostornog plana odnosno njegovih izmjena i dopuna, nositelj izrade prostornog plana jednom godišnje izrađuje stručnu analizu zaprimljenih inicijativa, kao i prijedloga javnopravnih tijela, te o zaključcima obavještava župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine.

19. Slijedom navedenog, u upravnom postupku je pravilno utvrđeno kako ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka po zahtjevu tužitelja od 29. veljače 2024. te je primjenom odredbe čl. 41. st. 2. ZUP-a odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja tuženika.

20. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Tužitelji su postavili i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu to tužiteljima sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora pa je stoga odbijen predmetni zahtjev tužitelja te odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 16. rujna 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, Zagrebačka 1,

- Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8