1

                                                                                                                                               Broj: Ppž-16/2024

  

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te  Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S. V., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 1. prosinca 2023., broj: 76 Pp-4106/22-26, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. S. V. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. S. V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

                                                              Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 1. prosinca 2023., broj: 76 Pp-4106/22-26, proglašena je krivom okr. S. V. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinila prekršaje iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj: 62/15, 42/20, 144/20, 114/22),  za koji joj je, nakon pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, izrečena ukupna novčana kazna 70,00 eura, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme uhićenja 6. studenog 2022. kao 1 dan zatvora odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, pa joj je preostalo za platiti 30,18 eura novčane kazne, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 eura.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica navodi su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i da je izreka presude suprotna obrazloženju, jer sud u izreci presude navodi da je djelo počinjeno činjenjem, a u obrazloženju navodi da je djelo počinjeno nečinjenjem, nadalje prvostupanjski sud nije ocijenio liječničku dokumentaciju okrivljenice te prvostupanjski sud nije obrazložio razlog odbijanja dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka S. B., dakle, okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Izreka presude nije u suprotnosti s obrazloženjem presude budući da je okrivljenica proglašena krivom jer je „reproducirala glazbu“, a prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da nije utvrđivao činjenicu tko je uključio radio i kada, već da je trenutak počinjenja prekršaja onaj kada su policijski službenici neposrednim opažanjem čuli da je glazba preglasna i da je okrivljenica svojim ponašanjem pristala na glasno priopćavanja glazbe jer je mogla ugasiti radio ili stišati, a ona to nije učinila. Dakle, jasno je da je okrivljenica u svom domu imala u potpunosti vlast nad svojim radijem, a tim više nakon odlaska radnika, kada je ostala sama u kući, međutim, ona je pristala na to i samim tim je ona osoba koja reproducira tu glazbu, dakle, bitno je pod čijom je vlašću i tko je odgovoran u pojedinom trenutku za reproduciranje glasne glazbe, a to je nesumnjivo u inkriminirano vrijeme bila okrivljenica, a nije bitno tko je upalio radio satima prije toga.

              5.2. Nadalje, u odnosu na navode da prvostupanjski sud nije ocijenio liječničku dokumentaciju okrivljenice, treba istaknuti kako je prvostupanjski sud dužan u obrazloženju presude dati razloge o odlučnim činjenicama, a liječnička dokumentacija okrivljenice ne sadrži odlučne činjenice jer sadržaj u toj dokumentaciji ne utječe na vjerodostojnost iskaza policijskih službenika, niti je to predmet postupka, pa je sasvim irelevantno je li okrivljenica zadobila tjelesne ozljede. Naime, iz iskaza policijskih službenika proizlazi da okrivljenica nije zadobila tjelesne ozljede, da one nisu bile vidljive i da se u policijskoj postaji uhićenici pregledavaju, tj. da, prema njihovim saznanjima, ona nije zadobila tjelesne ozljede, stoga je moguće i suprotno, a da to nema utjecaj na cjelokupnu vjerodostojnost njihova iskaza.

5.3. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka S. B. Naime, u obrazloženju presude navodi se kako sud nije utvrđivao činjenicu tko je uključivao radio i kada (a na tu okolnost je predloženo saslušanje svjedoka S. B.), već da je trenutak počinjenja prekršaja onaj kada su policijski službenici neposrednim opažanjem čuli da je glazba preglasna.

6. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

              7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da nije utvrđeno činjenično stanje u odnosu na vrstu i glasnoću glazbe, da policijski službenici nisu koristili mjerni uređaj, a da iskazi policijskih službenika nisu vjerodostojni jer su oni neistinito iskazivali u vezi zadobivenih tjelesnih ozljeda kod okrivljenice, nadalje da je nelogično da okrivljenicu nisu zadržali na dvorištu ako im ona nije htjela dati na uvid osobnu iskaznicu, da je trebalo saslušati svjedoke S. B. i P. D. radi utvrđivanja glasnoće glazbe.

 

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

7.2. Prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Dakle, okrivljenica je na drugi način remetila javni red i mir, i to "reproducirala glazbu intenziteta glasnoće čiji je zvuk dopirao na ulicu i prostorije drugih kućanstava".  Stoga nije potrebno da se koristio mjerni uređaj koji bi utvrdio glasnoću glazbe, nego je dovoljno utvrđivanje navedenih činjenica pomoću personalnih dokaza, iskazom ispitanih policijskih službenika koji nemaju razloga neistinito svjedočiti o glasnoći glazbe, uostalom, logično je da je zvuk bio toliko glasan da je dopirao na ulicu i u prostorije drugih kućanstava, ako je došlo do prijave o remećenju javnog reda i mira. Ispitani policijski službenici su (u odnosu na oba prekršaja) životno i okolnosno iskazivali te su objektivni svjedoci u postupku te nije bilo potrebno ispitivati druge predložene svjedoke. Neosnovan je navod da je nelogično da oni okrivljenicu nisu zadržali na dvorištu, ako im nije htjela dati na uvid osobnu iskaznicu, jer iz njihova iskaza proizlazi da su okrivljenici veći broj puta ponovili što traže od nje i da su joj dali dosta vremena da im ipak da na uvid osobnu iskaznicu, prije nego što su je uhitili. Na žalbeni navod okrivljenice o vjerodostojnosti iskaza policijskih službenika, zbog navedenog neistinitog iskazivanja, u vezi zadobivenih tjelesnih ozljeda okrivljenice već je odgovoreno pod toč. 5.2. obrazloženja ove presude.

 

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. 

 

8. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenica navodi da nije ispunjeno biće prekršaja jer je u činjeničnom opisu djela navedeno da je okrivljenica puštala glazbu u dvorištu, što nije javno mjesto, kao i da sud nije primijenio Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka, tj. da policijski službenici nisu imali mjerni uređaj radi utvrđivanja glasnoće buke.

 

8.1. U činjeničnom opisu prekršaja stoji da je "zvuk dopirao na ulicu", dakle, kako je riječ je o fiktivnom javnom mjestu (terasa obiteljske kuće), a posljedica je nastupila na neograničenom javnom mjestu (ulica), postoji javnost mjesta te u činjeničnom opisu postoje svi elementi bića prekršaja iz čl. l3. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.  Nadalje, Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka nije materijalni propis za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da se vrijednost razine buke u vanjskom prostoru od 55 decibela, na koji se okrivljenica poziva u žalbi, odnosi na ukupnu razinu buke imisije od svih postojećih i planiranih izvora buke zajedno, a ne na pojedini izvor buke, kako  je ovdje riječ.

 

8.2. Slijedom navedenog, nije došlo do povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra u konkretnom slučaju nema osnove za blaže novčano kažnjavanje, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

9.2. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u vrijeme važenja propisa najblažeg za okrivljenika, zakonom je bila propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a za prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, u vrijeme važenja propisa najblažeg za okrivljenicu, a koji je i trenutno na snazi, zakonom je propisana novčana kazna 20,00 eura. Okrivljenici je u odnosu na prekršaj čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrđena novčana kazna iznad posebnog minimuma novčane kazne, a ispod posebnog maksimuma novčane kazne, dok joj je za prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici utvrđena predviđena novčana kazna. Ovaj sud smatra utvrđene novčane kazne primjerenima, uzimajući u obzir da je okrivljenici u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira otegotno teže narušavanje javnog reda i mira (u okviru predmetnog prekršaja), budući da se radi o reproduciranju glazbe koje je trajalo duže vrijeme. Olakotnim ovaj sud nalazi tek prekršajnu neosuđivanost. Stoga nema osnove za blaže novčane kazne, jer se tada ne bi postigla opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                   Zagreb, 24. travnja 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.