REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2849/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Butigan, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja OSNOVNA ŠKOLA STENJEVEC, Zagreb, Bolnička cesta 92, OIB: 48482170643, kojeg zastupa opunomoćena Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PIV d.o.o., Zagreb, Čulinečka cesta 48, OIB: 11528769724, radi isplate, 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku PIV d.o.o., Zagreb, Čulinečka cesta 48, OIB: 11528769724, isplatiti tužitelju OSNOVNA ŠKOLA STENJEVEC, Zagreb, Bolnička cesta 92, OIB: 48482170643, iznos od 1.213,30 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku PIV d.o.o., Zagreb, Čulinečka cesta 48, OIB: 11528769724, naknaditi tužitelju OSNOVNA ŠKOLA STENJEVEC, Zagreb, Bolnička cesta 92, OIB: 48482170643, prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 214,05 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. rujna 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. prosinca 2025. navodi kako je imao potrebu za dopunskim djelatnostima iz sektora kojim se bavi tuženik te je u tom smislu s tuženikom postigao dogovor oko pružanja usluge popravka prozora ugradnjom sigurnosnih škara na prozore na dvorani škole, na adresi tužitelja. Tuženik je tužitelju dostavio predračun za usluge broj 2025-00099 od 22. travnja 2025. na ukupan iznos od 1.213,50 EUR po kojemu je tužitelj izvršio uplatu u roku važenja ponude. Uplata je izvršena na žiro račun tuženiku 24. travnja 2025. Ističe kako je u dobroj vjeri i sukladno dogovoru s tuženikom isplati naknadu za predmetne usluge, a tuženik navedene usluge nikada nije izvršio. Dakle, tužitelj je svoju obvezu ispunio u smislu pravovremenog plaćanja ugovorenog iznosa, ali od tuženika nije primio ugovorene usluge. Niti mu je tuženik dostavio bilo kakvu obavijest o mogućem kašnjenju ili eventualnom neispunjenju obveza. Navodi kako je nekoliko puta pozivao tuženika da ispuni preuzetu obvezu, ali tuženik se na te pozive oglušio pa je jednostrano raskinuo ugovor s tuženikom, nakon čega je zahtijevao povrat uplaćenih sredstava. Ističe kako iz opisanog ponašanja tuženika proizlazi da isti nije imao namjeru izvršiti opisanu uslugu pa je tužitelj sukladno članku 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/156., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) raskinuo ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. Navodi da je, unatoč opisanoj situaciji i s namjerom mirnog rješenja spora, opetovano pozivao tuženika i poslao mu zahtjev za povrat primljenog iznosa po predračunu, a na koji zahtjev se tuženik oglušio. Slijedom navedenog, a sve s obzirom na činjenicu da tuženik nije izvršio preuzete obveze, tužitelj potražuje povrat uplaćenog iznosa sa zateznim kamatama te predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.213,30 EUR kao i naknaditi trošak parničnog postupka.

2. Tužitelj je uz tužbu priložio i sljedeće isprave: Predračun broj 2025-00099 od 22. travnja 2025. (list 4 spisa), Narudžbenicu broj 42/25 od 23. travnja 2025. (list 5 spisa), Potvrdu o uplatu od 24. travnja 2025. (list 6 spisa), Zahtjev za povrat uplaćenih sredstava od 17. listopada 2025. (list 7 spisa), Presliku dostavnice od 3. studenoga 2025. (list 8 spisa) i Opomenu pred tužbu od 28. studenoga 2025. (list 13 -14 spisa).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj:P-2849/2025 od 3. travnja 2026. tuženik je pozvan u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave tužbe podnijeti pisani odgovor na tužbu koja mu je u prilogu dostavljena te je, u skladu s odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), upozoren na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.

4. Tuženiku je rješenje od 3. travnja 2026. uz tužbu s prilozima dostavljeno 15. travnja 2026 te on u zadanom roku, a niti nakon njegovog proteka, nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji način osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Prema odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Kako je ovaj sud utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužitelj podnio, niti su u protivnosti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi članka 331.b ZPP-a udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe.

7. Člankom 360. stavkom 1. ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, člankom 368. stavkom 2. ZOO-a propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala kao učinak raskida ugovora. Zaključno, stavkom 5. istog članka ZOO-a propisano je kako strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

1. Prema stanju spisa i dostavljenim isprava proizlazi da je između stranaka sklopljen ugovor radi obavljanja usluge od strane tuženika – popravka prozora ugradnjom sigurnosnih škara na prozore dvorane škole. Tužitelj, kao naručitelj, uredno je platio navedene usluge u iznosu od 1.213,30 EUR što je razvidno iz dostavljene potvrde o uplati i ostale dokumentacije. Međutim, tuženik svoju obvezu nije ispunio, a što posredno, upravo nepodnošenjem odgovora na tužbu, i priznaje. Zbog toga, sukladno citiranoj odredbi članka 360. stavka 1. ZOO-a tužitelj ima pravo raskinuti ugovor jednostranom izjavom, a temeljem članka 368. stavka 2. ZOO-a ima i pravo na povrat onoga što je dao. Povrh toga, sukladno članku 368. stavku 5. ZOO-a tužitelj ima pravo i na zatezne kamate i to od onog dana kada je tuženik primio njegovu uplatu odnosno od 24. travnja 2025. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke.

8. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u parnici uspio, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda, tužitelju je priznat trošak u visini od 150 EUR što uz odgovarajući iznos PDV-a iznosi 187,50 EUR. Uz to, tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u visini od 26,55 EUR. Dakle, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 214,05 EUR pa je odlučeno kao u točki II/ izreke.

9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sutkinja

Lucija Butigan

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dozvoljeno je podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.