Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj Pn-49/2025-90

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić u Labinu, protiv tuženika:

EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 16. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 17. rujna 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 22.490,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 650,00 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 650,00 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 650,00 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 650,00 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 615,77 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 608,47 eura počevši od 19. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 608,47 eura počevši od19. siječnja 2018. pa do isplate,

do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2024 pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu do zatraženih 50.400,00 eura i za zakonsku zateznu kamatu preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj sudu dana 19. siječnja 2018., navodi da je presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž 25/2017 od 27. studenog 2017. preinačena presuda Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama, Posl.br. Pn 505/2015 od 5. rujna 2016. te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 109.200,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Predmetnom presudom je obuhvaćen period zaključno do 30. prosinca 2014. Navodi kako je u parničnom postupku Pn 505/2015 utvrđeno da je tužitelj zbog prometne nezgode koju je doživio 15. svibnja 2006., točnije zbog posljedica navedene nezgode, onemogućen u obavljanju poslova koje je obavljao prije nezgode, odnosno rada kao mornar na brodu Vagrant. Isto tako da je utvrđeno da je plaća na brodu Vagrant bila 1.400 eura mjesečno, te da zbog posljedica nezgode tužitelj trpi štetu u iznosu od 1.400,00 eura mjesečno na ime gubitka zarade. Kako je ranijom presudom presuđena naknada štete zaključno sa mjesecom prosincem 2014., to tužitelj ovom tužbom potražuje materijalnu štetu na ime izgubljene zarade za period od siječnja 2015. do prosinca 2017. Ističe kako bi, da nije došlo do nezgode, i dalje radio na istom brodu, ostvarivao plaću najmanje u iznosu od 1.400,00 eura mjesečno, a koliko je ostvarivao u vrijeme nezgode. S obzirom da je doživio prometnu nezgodu te da za taj posao više nije sposoban tuženik mu je dužan isplatiti štetu koju trpi zbog posljedica nezgode.

Slijedom navedenog potražuje iznos od 50.400,00 eura sa zakonskim kamatama koje na pojedine iznose teku od 30. siječnja 2015. do 30. prosinca 2017. pa do isplate kao i troškove ovog postupka.

2. Podneskom od 5. veljače 2019. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu tijeka kamata na način da kamate na pojedinačne iznose zahtjeva od posljednjeg dana u svakom mjesecu za prethodni mjesec, a sve sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu koji se između istih stranaka vodio radi naknade štete zbog izgubljene zarade ali za prethodno razdoblje.

Isto tako, tužitelj je na ročištu 7. ožujka 2023. uskladio tužbeni zahtjev obzirom na prestanak važenja valute kuna te na promjenu odredbi o zateznim kamatama u važećem zakonodavstvu odnosno Zakonu o obveznim odnosima.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava sve činjenične i pravne navode tužbe. Isto tako, protivi se da se za potrebe ovog postupka koriste dokazi i vještačenja provedena u drugim parničnim postupcima. Navodi kako je tužitelj već 30. prosinca 2014. znao za sve elemente štete, znao je za štetnika i štetu koju (navodno) trpi s osnova izgubljene zarade, pa budući da je tužbu za potraživanje naknade štete za period nakon 30. prosinca 2014. podnio tek 19. siječnja 2018. ističe prigovor zastare, a obzirom na protek vremena duži od tri godine.

Nadalje ističe da je tužitelj radno sposoban obavljati posao mornara. Naglašava isto tako da tužitelj niti ranije a niti sada nije ispunjavao uvjete propisane da bi mogao obavljati posao mornara. Smatra da tužitelj ničime ne dokazuje da bi se zaposlio u utuženom periodu i da bi ostvarivao zaradu koju potražuje. Ne dostavlja nikakav raniji ugovor o radu, niti ukazuje na konkretne dokaze temeljem kojih bi bilo vidljivo da bi u utuženom periodu radio a ne dokazuje ni koliko bi navodno zarađivao kao mornar. Smatra da je tužitelj potpuno radno sposoban obavljati niz poslova i ostvarivati zaradu pa je i eventualno traženje izgubljene zarade potrebno umanjiti za iznos izgubljene zarade koju tužitelj može ostvariti radom u okviru preostale radne sposobnosti. Posebno naglašava da je u postupku koji je ranije vođen pred ovim sudom provedeno vještačenje po vještaku medicine rada te je utvrđeno da je tužitelj po zanimanju komercijalist i da može obavljati predmetni posao komercijaliste. Smatra da je na samom tužitelju odgovornost da pokuša smanjiti štetu te se zaposliti na drugim poslovima a ne neosnovano potraživati izgubljenu zaradu.

Također, ističe i prigovor suodgovornosti na strani tužitelja u nastanku predmetne prometne nezgode i štete u omjeru 30%, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka u kaznenom postupku koji se vodio povodom štetnog događaja, odnosno da je tužitelj u okolnostima nastanka ove prometne nezgode imao dovoljno vremena i prostora da brzinom s kojom se kretao izbjegne prometnu nezgodu, međutim tužitelj nije poduzeo nikakvu radnju radi izbjegavanja nezgode i došlo je do sraza između vozila.

Isto tako prigovara zatraženom početku i stopi traženih zateznih kamata. Naime, tužitelj da ne može potraživati zateznu kamatu za period prije podnošenje tužbe jer nije podnio odštetni zahtjev tuženiku radi čega tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje već tužitelj može potraživati zateznu kamatu najranije od dana podnošenja tužbe.

4. U predmetu je bila donesena odluka pod poslovnim brojem Pn-80/2023-61 dana 20. travnja 2023. godine. Tom presudom je, u odnosu na glavni zahtjev, isplata naknade imovinske štete naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.824,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos. U ostalom dijelu zahtjev je odbijen kao neosnovan.

5. Po izjavljenim žalbama obje parnične stranke rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3043/2023-2 od 28. svibnja 2025. godine prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem odluke Pn-505/15-191 (list 4-10 spisa), odluke Gž-25/17-3 (list 11-20 spisa), pregledane su fotografije u spisu, pročitano je izvješće (list 51 spisa), dopis vještaka dr. Renca Blažića (list 52 spisa), svjedodžba o završnom ispitu (list 53-54 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Antona Radolovića (list 55-59 spisa), iskaz vještaka dr. Renca Blažića (list 69-71 spisa), nalaz vještaka psihijatra dr. Vladimira Dučića (list 72-76 spisa), nalaz vještaka Marijana Peharde (list 77-79 spisa), nalaz vještaka doc.dr.sc. Ike Rončević-Gržeta (list 83-86 spisa), pregledane su potvrde (list 90-92 spisa), pročitana je djelomična presuda P-360/07 (list 103 spisa) dio spisa P-360/07 (list 102-190 spisa), pročitani su iskazi svjedoka HU, CU i PU u postupku P-360/07 (list 193-195 spisa), pregledane su isprave (list 196-233, list 236-240 spisa), pročitane su odluke Pn-197/19-259 i Gž- 402/20,pregledane su sve ostale isprave u spisu. provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku NU, kao svjedok je saslušan TU te je saslušan tužitelj.Pročitana je dokumentacija o brodu 602-636, nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića, (pok.) i iskaz u predmetu PN-197/19, odluka u kaznenom predmetu K- 743/06, pročitane su sve ostale isprave u spisu.

U ponovljenom postupku pročitan je podatak od HZMO, Područni ured u Puli- Pola od 2.10. 2025 godine, iz kojeg je utvrđeno da su u razdoblju od siječnja 2015 . godine do siječnja 2018. godine bile zaposlene dvije osobe s invaliditetom, čistačica i službenik općih poslova. Pregledane su isprave dostavljene po tužitelju.

7. Ostale dokaze sud nije izvodio jer ih je ocijenio nepotrebnim kraj utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U predmetu je nesporno da je tužitelj doživio premetnu nezgodu kao vozač motocikla još 15. svibnja 2026. godine.

9. Nesporno je:

- da je postupku (sada poslovni broj Pn-106/2023) bio postavljen zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete. Presudom poslovni broj P-360/07-103 od 6. travnja 2012. odlučeno je o zahtjevu za naknadu neimovinske štete na način da je tužitelju dosuđen iznos od 535.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Županijski sud u Puli Pola svojom odlukom poslovni broj Gž-878/13-5 od 1. prosinca 2014. djelomično je prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu, te preinačio djelomičnu presudu Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj P-360/07-103 od 6. travnja 2012., na način da je naložio tuženiku isplatiti tužitelju radi povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 285.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan." Presudom suda I stupnja poslovni broj Pn-505/2015-191 od 5. rujna 2016. odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom imovinske štete. Županijski sud u Puli Pola poslovni broj Gž-25/17-3 od 27. studenog 2017. djelomično je odbio žalbu tužitelja i tuženika, a djelomično je presuda suda prvog stupnja preinačena. Protiv obje odluke drugostupanjskog suda podnesene su revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda su ukinute i predmet je vraćen na ponovni postupak. Odlukom VSRH poslovni broj Rev 1917/2015-2 od 20. studenog 2018. ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 878/13-5 od 1. prosinca 2014. i djelomična presuda Općinskog suda u Bujama -Buie poslovni broj P-360/07-103 od 6. travnja 2012. u dijelu pod st. I. i II. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje . Odlukom VSRH poslovni broj Rev 2730/2018-2 od 20. studenog 2018. ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-25/17-3 od 27. studenoga 2017. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-25/17-6 od 15. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Pn-505/15 od 5. rujna 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.1. Nije sporno da je u predmetu P-106/2023 donesena prvostupanjska odluka, pod poslovnim brojem Pn-106/2023-335 dana 23. srpnja 2024. godine, koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-1786/2024- 2 od 30. lipnja 2025. Predmet je na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske po izjavljenim prijedlozima za dopuštenje revizije po obje parnične stranke od 14. siječnja 2026. godine.

9.2. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju ukupno 2.367.160,10 kn i to van sudski 75.000,00 kn i kamate 7.287,33 kn, odnosno vansudski 82.287,33 kn. Ostali dio do iznosa od 2.367.160,10 kn tuženik je plaćao po prvostupanjskim i drugostupanjskim presudama Županijskog suda u Puli-Pola Gž-878/2013-5, Općinskog suda u Bujama P-360/2007-103, zatim Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-25/2017-3 i Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, a koje odluke su ukinute navedenim odlukama VSRH. Nesporno je da je tuženik tužitelju na ime glavnice neimovinske štete uplatio ukupno 360.000,00 kn, 75.000,00 kn prije donošenja odluka, a daljnjih 285.000,00 kn po presudama. Na ime glavnice tuđe pomoći i njege tužitelju je tuženik po presudama isplatio 12.000,00 kn, na ime glavnice troškova putovanja 23.933,00 kn, na ime glavnice troškova uništenih stvari 4.000,00 kn, na ime glavnice troškova liječenja 3.323,10 kn, na ime izgubljene zarade iznos od 109.200,00 eura, i to mjesečni iznos od po 1.400,00 eu ra sa zakonskim zateznim kamatama. Na ime parničnih troškova postupka tužitelju je tuženik isplatio 96.316,84 kn i 5.468,40 kn.

9.3. Nesporno je da je tužitelj protiv tuženika podnio i novu tužbu pod brojem Pn 15/2018 (Pn-89/2019)- sada konkretni aktualni predmet-, radi zahtjeva za daljnju izgubljenu zaradu za period od 1.1.2015. -31.12.2017. 10. Nesporno je da je ovaj postupak nastavljen nakon pravomoćnosti odluke u ranijem predmetu (koja je ponovno djelomično ukinuta u međuvremenu odlukom VSRH- o čemu u nastavku), da se predmet kasnije vodio pod posl. br. Pn-80/2023, da je u tom predmetu donesena prvostupanjska odluka po zahtjevu za izgubljenu zaradu u daljnjem razdoblju i da je predmet po žalbi na Županijskom sudu u Zagrebu ukinut, te je ponovno potrebno odlučiti o zahtjevu tužitelja za izgubljenu zaradu, u ovom aktualnom predmetu.

9.4. Dakle, nesporno je da je u predmetu poslovni broj P-106/2023 donesena odluka dana 23. srpnja 2024. godine kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime izgubljene zarade iznos od 75.302,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos, da je tijek kamata određen od dana podnošenja zahtjeva sudu. Za iznos od 68.897,15 eura i zatražene kamate zahtjev je odbijen. Ta presuda odlukom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1786/2024-6 od 10. lipnja 2025 godine djelomično je preinačena te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 52.712,94 eura na ime izgubljene zarade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od 882,00 eur, a sa preostalim dijelom zahtjeva od 22.589,91 eur i zateznom kamatom zahtjev je odbijen.

9.5. Nesporno je da je predmet Pn-106/2023 po treći put na odlučivanju kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenim prijedlozima za dopuštenje revizije postavljenim po obje parnične stranke.

9.6. Nesporno je i da je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu pod poslovnim brojem P-2258/2019 radi stjecanja bez osnove, obzirom na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima su ukinute nižestupanjske odluke, te tom tužbom zahtijeva od tužitelja sve ono što je tužitelj primio temeljem pravomoćnih odluka koje su ukinute odlukama VSRH. Taj postupak nije prekinut do pravomoćnog okončanja ovog postupka, jer se radi o zasebnoj parnici. Dakle, nesporno je da je prema pravomoćnim odlukama tužitelju isplaćena naknada imovinske i neimovinske štete. Te odluke su ukinute rješenjima VSRH. Nesporno je da je tužitelju naložen povrat stečenog bez osnove u predmetu poslovni broj P-2258/19 presudom od 7. srpnja 2023., ta odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1054/2023-5 od 28.5.2026. godine.

10. .U ovom postupku nije sporno da je u prometnoj nezgodi koja se desila 15. svibnja 2006. godine tužitelj pretrpio ozbiljne ozljede, posebno prijelom kuka, potkoljenice, skočnog zgloba, pete, koljena, desne šake kao i ostale ozljede. Isto tako da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika. Nesporno je da od ozljeđivanja tužitelj nije zaposlen, osim jedno vrlo kratko vrijeme.

11. Sporno je da li je tužitelj prije štetnog događaja radio na brodu Vagrant te koliku je plaću primao, da li je tužitelj doprinio nastanku štete odnosno sporne prometne nezgode, ako je doprinio u kojoj je visini doprinio te da li je u utuženom periodu tužitelj mogao obavljati druge poslove i na taj način smanjiti štetu te je posljedično tome sporna visina zatražene naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade. Sporno je da li dosuđeni iznos treba umanjiti za davanja koja bi snosio tužitelj. Isto tako, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

12. Uvidom u potvrdu PU od 5. travnja 2007. utvrđeno je kako je isti kao kapetan na S/Y VAGRANT izjavio da je tužitelj bio zaposlen kao mornar na brodu S/Y VAGRANT od listopada 2005. do svibnja 2006. te da je već ranije radio na tom brodu i to od 2002. Da nije došlo do nezgode i dalje bi radio na brodu. Navodi kako je plaća mornara bila 1.400,00 eura te su istoj potvrdi priložene i potvrde o isplati za siječanj 2006. i ožujak 2006. Da je tužitelj radio na brodu VAGRANT proizlazi i iz potvrde Generalnog konzula Republike Panama (list 196-197 spisa) kao i iz Izjave Spessot Claudia, a koju je izjavu dao 28. prosinca 2015. u svojstvu zapovjednika broda VAGRANT.

13. Da je tužitelju isplaćivana plaća od 1.400,00 eura mjesečno utvrđeno je i iz potvrda koje je tužitelj dostavio u spis i to od 28. veljače 2006. (list 203-205 spisa), 31. ožujka 2006. (list 206 spisa) te 31. siječnja 2006. (list 208. spisa) . Navedene potvrde izdane su sa logom Mercedes Benza, Georg Pappas Automobil AG, te je na njima navedeno da je "plaćeno iz blagajne".

14. Radi utvrđenja činjenice da je tužitelj do štetnog događaja radio na brodu VAGRANT te koliku je plaću primao kao i na koji način je istu primao, pročitani su iskazi svjedoka HU, AU i SU koji su dani u predmetu P- 360/07. Saslušani na ročištu 13. listopada 2010. u bitnome su izjavili da je tužitelj bio sve do ozljeđivanja, a od 2001. godine zaposlen kao mornar na jedrenjaku „Vagrant“ te da je ostvarivao plaću od 1.400,00 eura kroz cijelu godinu. Plaća na brodu da je isplaćivana u gotovini a o čijoj se isplati potpisivala potvrda. Doprinosi nisu plaćeni niti su dobivali normalne platne liste a nisu imali niti pomorske knjižice jer to nije bilo potrebno dok se plovilo pod Panamskom zastavom. Također nije bio zaključen niti pismeni ugovor o radu, već je vlasnik broda izdavao pismene potvrde u slučaju ostvarivanja nekih prava. Suglasno navode i da su poslovi mornara fizički poslovi koji se odnose na održavanje broda i slično. Iz iskaza svjedoka proizlazi i da bi tužitelj ostao zaposlen kao mornar na jedrenjaku „Vagrant“ jer je bio dobar mornar.

15. Kao svjedok u ovom postupku saslušan je TU koji je naveo da je zaposlen na jahti Vagrant od 1991. U početku je radio kao strojar, potom je 2007. postao zapovjednik broda, a posao kapetana na brodu obavljao je samo preko sezone te je zato isplaćivao i plaću radnicima na brodu. Navodi kako je tužitelj došao na brod 2001. i da je bio dobar radnik, da je u početku radio samo preko sezone, ali da je kasnije zaposlen kroz cijelu godinu. Isto tako da su se mornari, odnosno radnici na brodu plaćali u gotovini. On bi dobio novac u gotovini, isplatio bi radnike i oni bi potpisali potvrdu i tu potvrdu bi on vratio gazdi. Obzirom da je u to vrijeme brod plovio pod Panamskom zastavom, sukladno njihovim zakonima, takav način plaćanja nije bio protivan zakonu. Standard plaća za mornara je bila 1.400,00 eura mjesečno te se ona isplaćivala redovno svaki mjesec. Ističe da tuženik sa svojim ozljedama i sadašnjim stanjem ne bi više mogao raditi poslove mornara na brodu. Isto tako navodi kako za mornara nije bitna stručna sprema, može biti zaposlena i osoba sa završenom osnovnom školom. Mišljenja je da bi tuženik ostao raditi na brodu da nije došlo do ozljede. Mornar koji je stalno zaposlen, bez obzira da li je na brodu ili ne, dobiva uvijek mjesečnu plaću. Tužitelj bi bio zaposlen za stalno, a kada je tužitelj doživio nesreću kormilar je ostao stalno zaposlen umjesto tužitelja. Dok je imao ugovor sa brodom koji je bio pod Panamskom zastavom on je imao usmeni ugovor, dobivao je novac na ruke i trebao si je sam plaćati sve doprinose, a oni nisu u obvezi računati da li to on i čini . Svi zaposlenici na brodu su bili osigurani kod Generali osiguranja, za slučaj ozlijede, smrti, na brodu. Tužitelju nije ništa isplaćeno jer se štetni događaj nije dogodio na brodu a niti za vrijeme obavljanja posla. Prilikom prestanka radnog odnosa dobio je otpremninu u visini, misli, jedne mjesečne plaće te tužitelj nakon nesreće više nikada nije radio na predmetnom brodu.

16. Tužitelj je i podneskom -podbroj 79 dostavio i potvrde o plaći za tužitelja od 1.400,00 eura, potvrdu da je brod na kojem je plovio i radio tužitelj u vrijeme štetnog događaja plovio pod zastavom Republike Paname, da je na tom brodu radio tužitelj, kao mornar. VU je u svojoj izjavi od 28. prosinca 2015. godine između ostalog ustvrdio da je tužitelj radio na brodu, da je prestao raditi zbog bolesti, te da bi sagledavajući njegove ocjene ŽU nastavio raditi na brodu Vagrant , da nije bilo ozljede, s vjerojatnošću poslovnog napretka. Generalni konzul Republike Paname dostavio je dokaz da je tužitelj radio na brodu, pod panamskom zastavom od 1. svibnja 2001. godine, do ozljeđivanja. Iz očevidnika za plovila je utvrđeno da je tužitelj bio prijavljen kao mornar. U svibnju 2006. godine uslijedio je postupak registracije broda u Engleskoj.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, iz isprava u spisu i iskaza svjedoka kojeg je sud u potpunosti prihvatio kao životan i logičan, a cijeneći da je u skladu sa ostalim dokazima u spisu, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj prije štetnog događaja odnosno prometne nezgode od 15. svibnja 2006. bio zaposlen na brodu VAGRANT te da je primao mjesečnu plaću od 1.400,00 eura. Isto tako da bi tužitelj, prema okolnostima slučaja, ostao raditi na istom brodu da nije došlo do štetnog događaja Obzirom na konkretno razdoblje za koje se traži naknada izgubljene zarade, dob tužitelja u to vrijeme, okolnost da je bio dobar mornar sud nije imao razloga posumnjati da tužitlj ne bi obavljao iste poslove na brodu u utuženom razdoblju.

18. Sud nije izvodio dokaze predložene po tuženiku na način da bi tražio od tužitelja da dostavi pomorsku knjižicu, isprave o položenim ispitima, dokaz o postojanju broda Vagrant, kod nadležnog upisnika brodova, provjeru podataka o vlasniku broda, izvode iz trgovačkog registra, podatak o zaposlenim osobama na brodu, dostavu ugovora o radu za mornara, podatke o visini plaće mornara, podatke o periodu u kojem je u jednoj godini zaposlen mornar na predmetnom brodu, stručna sprema tužitelja. To zato jer je izvedenim dokazima u postupku, čitanjem odluka i u predmetu Pn -106/23 i ovdje izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj nekoliko godina prije ozljeđivanja bio zaposlen na predmetnom brodu kao mornar, da je volio taj posao, da je za posao redovito, (za ono vrijeme nemalu) dobivao plaću. Kako je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio mlada osoba i više godina je radio na istom brodu, opravdano je bilo za očekivati da će tužitelj i dalje na brodu raditi. Da je tužitelj bio dobar mornar sa mogućnošću napretka utvrđeno je iz iskaza svjedoka i uvidom u materijalne dokaze, koje i dostavlja sam tužitelj. Posebno i izjava FU gdje navodi da je tužitelj bio mornar s vjerojatnošću poslovnog napretka da nije došlo do štetnog događaja (614). Za vrijeme dok ej tužitelj radio na brodu, brod ej plovio pod Panamskom zastavom. (617). Utvrđeno je da je tužitelj bio prijavljen kao mornar na brodu. Izvedenim dokazima, materijalnim i personalnim utvrđeno je da je taj brod postojao, legalno plovio plaćao svoje radnike. Iz provedenih dokaza u postupku, posebno i saslušanja svjedoka je utvrđeno da je plaća bila isplaćivana, da je o tome postojala dokumentacija, a saslušani svjedoci jasno su iskazali da je u vrijeme ozljeđivanja brod vozio pod zastavom Paname, i da je plaća bila isplaćivana u skladu s propisima. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud ostale navedene predložene dokaze po tuženiku nije izvodio, jer ti dokazi kraj ostalih predloženih i izvedenih dokaza nisu bili potrebni za odluku u ovoj pravnoj stvari, kao niti za utvrđenje činjenice da je tužitelj bio zaposlen na brodu, da je redovito primao plaću i da bi ostao na brodu raditi da nije bilo štetnog događaja. Utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen na stranom brodu, stoga tužitelj nije u Republici Hrvatskoj plaćao poreze i doprinose. Da li je to bio dužan činiti po mišljenju suda nije potrebno raspravljati u ovom postupku, a ukoliko postoji određena odgovornost tužitelja, to će biti predmetom nekog drugog postupka. Nadalje tvrđeno je da je tužitelj bio uredno prijavljen na brodu, da je to potvrdio i Konzulat u Panami.

19. Sud je posebno utvrđivao da li je tužitelj svojim ponašanjem doprinio štetnom događaju odnosno da li postoji podijeljena odgovornost.

20. Na navedene okolnosti sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka prometne struke (list 55-59 spisa) izrađenog u kaznenom postupku vođenom povodom istog štetnog događaja, a iz kojeg u bitnome proizlazi, relevantno za ovaj postupak, da je u trenutku prometne nezgode preglednost kolnika bila dobra te da je bilo omogućeno pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće te da je pravovremenom reakcijom na snažno kočenje tužitelj (oštećeni) imao mogućnost izbjegavanja nastanka sudara. Dakle, iako se tužitelj kretao cestom sa prednošću prolaza te brzinom nižom od dopuštene, moguće da je tužitelj mogao izbjeći prometnu nesreću, u danim uvjetima, snažnim kočenjem pa posljedično tome isto dovodi do doprinosa nastanku prometne nezgode. Ovaj sud je cijenio doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru 10%, dok je odgovornost osiguranika tuženika u omjeru 90% (tako i u Presudi Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021.). Kako je u ranijim postupcima sud također dakle utvrdio suodgovornost tužitelja nastaloj prometnoj nezgodi u visini od 10%, nije bilo razloga i bilo bi i nelogično da sud u ovom postupku izvedenim dokazima, posebno cijeneći nalaz i mišljenje prometnog vještaka ne utvrdi također suodgovornost tužitelja u navedenom omjeru od 10%.

21. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako se zatraženi mjesečni iznosi od 1.400,00 eura imaju umanjiti za 10%, pa tako kada se u obzir uzme doprinos tužitelja štetnom događaju isti bi imao pravo potraživati iznos od 1.260,00 eura mjesečno.

22. Nadalje, u postupku su provedeni dokazi na okolnosti preostale radne sposobnosti tužitelja odnosno da li isti može obavljati poslove koje je obavljao prije štetnog događaja te koje druge poslove može obavljati.

23. Uvidom u svjedodžu o završnom ispitu Otvorenog sveučilišta Pula, Klasa: 602- 07, Urbroj: 02-70/33-98 nesporno je utvrđeno kako je tužitelj 1998. godine stekao srednju stručnu spremu u programu – zanimanju komercijalist.

24. Čitanjem iskaza Renca Blažića, dr.med., specijalista medicine rada, a koji je svoj nalaz i mišljenje dao u predmetu P-360/07 proizlazi kako je kod tužitelja preostala radna sposobnost za radove bez dizanja teških tereta, čučanja, klečanja, hoda po neravnim i nestabilnim površinama te da nema preostale radne sposobnosti za rad kao mornar na jedrenjaku (list 69-71 spisa). Iz dodatnog očitovanja od 14. studenog 2012. proizlazi kako posao komercijalista, a za koji posao tužitelj je osposobljen, obavlja posao u uredu ali i izvan njega te smatra da bi mogao obavljati taj posao (list 52 spisa).

25. U ovom postupku ponovno je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada NU, prof. dr. sc. na okolnosti preostale radne sposobnosti tužitelja (u utuženom razdoblju) te da li je s obzirom na preostalu radnu sposobnost tužitelj sposoban raditi i na kakvim drugim poslovima može raditi s napomenom da je tužitelj završio srednju školu za kuhara i tečaj za knjigovođu.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 28. prosinca 2022. naveo kako tužitelj nije sposoban obavljati fizičke poslove kao što bi bili poslovi mornara, a niti posao kuhara, nije za dizanje i nošenje težeg tereta, rad u prisilnom položaju, ne može čučati i klečati, hodati po neravnom terenu. Poslove komercijaliste i knjigovođe ne zna raditi niti da je za isto zainteresiran te da zbog dugog vremenskog perioda od završenog tečaja do danas te zbog primljenih anestezija nije sposoban učiti. Smatra da bi bio sposoban za jednostavne poslove poput portira – dizanja rampe, naplate parkinga i sl, ali i u kojem slučaju bi poslodavac trebao biti svjestan da zapošljava invalidnu osobu koja će češće izostajati s posla, što dovodi do otežanog zapošljavanja na bilo kojem radnom mjestu. Navodi kako kod tužitelja postoji profesionalna radna nesposobnost, ali postoji opća radna sposobnost za naprijed navedene poslove. Isto navodi da je relevantno i za utuženi period iako je vještačenje provedeno 2022.

U odnosu na primjedbe tuženika vještak se očitovao kako je gotovo u cijelosti suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Blažića, a koji je sačinjen u prijašnjem postupku, osim što smatra da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova komercijalista ali da navedene poslove ne zna raditi, a zbog proteka vremena od završenog tečaja te brojnih operacija i anestezija više nije sposoban učiti.

Vještak je saslušan i na ročištu na kojem je naveo kako tužitelj ne može obavljati posao komercijaliste jer se radi o specifičnom poslu koji zahtjeva i određene vještine. Posao komercijaliste obuhvaća i vožnju osobnog automobila a tužitelj obzirom na svoje stanje i ozljede nije u mogućnosti voziti osobni automobil u onoj mjeri u kojoj bi to zahtijevao posao komercijaliste. Sa sigurnošću tvrdi da on obzirom na svoje zdravstveno stanje nije mogao obavljati poslove komercijaliste niti u utuženom razdoblju. Uporaba osobnog automobila prilikom obavljanja poslova komercijaliste nije isključiva, ali je obzirom na narav samog posla vrlo česta zato jer se posao komercijaliste obavlja i u kancelariji i na terenu.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Lalića jer je isti sačinjen prema pravilima struke, a sve primjedbe koje je tuženik imao vještak je u svom očitovanju, kao i na ročištu, otklonio. Njegov se nalaz i mišljenje razlikuje u odnosnu na nalaz i mišljenje vještaka Ranca Blažića u predmetu P-360/07 jedino u pogledu konstatacije da li je tužitelj sposoban obavljati posao komercijaliste dok su u pogledu preostale radne sposobnosti za nastavak rada na brodu nalazi oba vještaka u potpunosti podudarna odnosno utvrđeno je kako tužitelj nije sposoban za obavljanje težih fizičkih poslova pa tako ni poslova mornara.

27. U postupku je saslušan i tužitelj koji je naveo da je prije nego što se dogodila prometna nezgoda bio zaposlen na stranom brodu sa mjesečnom plaćom od 1.400,00 eura koja mu se isplaćivala svaki mjesec na ruke, a svaki je mjesec dobio potvrdu o isplaćenoj plaći. Da nije pretrpio ozljedu u prometnoj nezgodi i dalje je planirao raditi na tom brodu, a sve kako je i iskazivao u ranijem postupku, kod kojih navoda u cijelosti ostaje. Navodi kako i dalje nije zaposlen, bez obzira što je završio tečaj za knjigovođu uvijek je bio fizički radnik, taj posao je volio raditi i zasigurno bi ga i danas radio. Kada traži posao deficitarno je zanimanje konobara, berača grožđa, građevinara, a što nije u mogućnosti raditi. Završio je srednju školu za kuhara te tečaj za knjigovođu, a istog je završio samo da bi imao nešto za raditi u zimskim mjesecima jer se navedeni tečaj nudio u učilištu u [adresa]. S tim u vezi naglašava da je vojsku završio u siječnju ili veljači 1999. godine te da bi mu proteklo vrijeme do sezone upisao je tečaj za knjigovođu jer je u to vrijeme u sezoni radio kako kuhar. Kasnije kao mornar bio je zaposlen na brodu cijelu godinu, i tako i u vrijeme prometne nezgode. Dakle, nije bila namjera raditi kao knjigovođa u zimskim mjesecima kada je radio na brodu, već samo u periodu nakon završetka vojske do početka sezone, ali navedeno nikada nije radio kao ni nikakav posao sa papirima. Nikada nije razmišljao da bi radio kao knjigovođa, a niti kao kuhar osobito isto više ne bi mogao raditi zbog svog zdravstvenog stanja. Navodi da po kući uvijek hoda sa štakom, da teško hoda i da ne može stajati te da često ima bolove. Uzdržava ga majka kojoj ne plaća ništa a odštetu koju je primio od tuženika po prethodnom postupku čuva za budućnost obzirom da nije sposoban za rad i da će od nečega morati živjeti. Navodi da nema svoj osobni automobil te da se koristi jednim starim automobilom svoje mame, a najdulja relacija mu je bila nakon Covid 19 kod vještaka u Rijeku, te je tada vozio bez stajanja, da dođe na sud i do Trsta po hranu. Godine 2014. godine bio je u Zagrebu radi potrebe vještačenja.

28. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja obzirom da je isti iskazivao životno i logično, njegov iskaz nije kontradiktoran ostalim iskazima svjedoka kao niti ispravama priloženim u spis. Njegov iskaz upotpunjuje upravo navedene isprave i iskaze.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, osobito uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Lalića, ovaj sud nedvojbeno utvrđuje kako tužitelj nije sposoban obavljati teške fizičke poslove, a da nije sposoban obavljati niti posao komercijaliste pritom cijeneći da je tužitelj stekao stručnu spremu komercijaliste još 2008. godine te da ne posjeduje nikakvo radno iskustvo na navedenim poslovima. Osobito se ističe, a kako je i vještak naveo, da posao komercijaliste podrazumijeva i korištenje osobnog automobila te da u danim okolnostima tužitelj ne bi mogao prilagoditi tempo vožnje (stanke ili odmori) svojim potrebama odnosno svom zdravstvenom stanju.

30. Ovdje sud ističe da je tužitelj osobno redovito bio nazočan ročištima, te je stoga sud imao prilike i viđati tužitelja. Na tužitelju je vidljivo da je pretrpio tešku traumu, da otežano hoda, vidljivo šepa te da bi mu i duža vožnja, duže hodanje bilo otežano, zbog njegova općeg stanja. Posao komercijaliste je aktivan posao, koji zahtijeva dobru fizičku spremu, a i konstantnu koncentraciju. Obzirom na stanje tužitelja, provedene dokaze, posebno i vještačenje sud zaključuje da tužitelj ne bi mogao obavljati posao komercijaliste niti u utuženom razdoblju. I tužitelj je iskazivao da se i pokušao zaposliti, ali nije mogao raditi takav posao.

31. Međutim, s druge strane tužitelj je u utuženom razdoblju mogao obavljati jednostavnije poslove za koje nije propisana stručna sprema, a čiji opis poslova odgovara zdravstvenom stanju tužitelja (portir, naplata parkinga ili slično), čime bi doprinio smanjenju štete. Iako tužitelj i vještak navode da bi tužitelj moguće trebao biti češće i na bolovanjima zbog svojih ozljeda, to samo po sebi nije razlogom da se tužitelj nije bar pokušao zaposliti. Obzirom na je [adresa] turističko središte pa i u vrijeme utuženja sa brojnim hotelima, kampovima, trgovinama, parkiralištima, restoranima, sud opravdano smatra da bi tužitelj pronašao posao koji bi mogao raditi. Sud ne može ići sa pretpostavkom da bi samo radi činjenice što je tužitelj invalid njemu ovakvo zaposlenje bilo onemogućeno. Tužitelj nije dostavio dokaz nit da je bio prijavljen kod Zavoda za zapošljavanje, pa da bi se i eventualno mogao zaposliti. Iz izvedenih dokaza u postupku sud ocjenjuje da se tužitelj mogao i može zaposliti na jednostavnim poslovima NKV radnika i to: vratar, parkirališni radnik, dizač rampe i portir i da je te poslove mogao obavljati od završetka primarnog liječenja, dan 01. srpnja 2008. , u utuženom razdoblju. Iz dopisa HZMO od 2.10.2025. utvrđeno je da su u razdoblju od 2015. do 2018. godine bile prijavljene dvije invalidne osobe, službenik i čistačica, te je pojašnjeno na koji način su utvrđeni navedeni podaci. Međutim to samo po sebi ne dovodi do zaključka da se tužitelj u predmetnom razdoblju nije mogao zaposliti. Tužitelj je nesporno iskazivao da ne može raditi, ali se nije niti pokušao zaposliti na poslovima za koje je vještak ustvrdio da bi tužitelj mogao obavljati. Jedino je vrlo kratko vrijeme radio, a o čemu je iskazivao.

32. U postupku su pribavljeni i podaci Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj isplaćenoj neto i bruto plaći u utuženom razdoblju i to za srednju stručnu spremu (dopis Klasa: 957-01/22-01/613, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 6. prosinca 2022.) i za zanimanja za koja nije potrebna posebna kvalifikacija odnosno NKV radnika (dopis Klasa: 957-01/23-01/121, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 7. veljače 2023.). Iz dopisa Klasa: 957-01/23-01/121, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 7. veljače 2023. proizlazi da je prosječna mjesečna isplaćena neto i bruto plaća NKV radnika u Republici Hrvatskoj iznosila u 2015. godini 3.528,00 kuna neto odnosno 4.597,00 kuna bruto, u 2016. godini 3.695,00 kuna neto odnosno 4.854,00 kune bruto te u 2017. godini 3.787,00 kuna neto odnosno 4.909,00 kunu bruto.

33. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, pojedine mjesečne iznose koje je tuženik dužan isplatiti tužitelju u utuženom razdoblju, a koji su iznosi u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev već umanjeni za 10%, sud je dodatno umanjio za iznos koji odgovara prosječno isplaćenoj mjesečnoj bruto plaći NKV radnika u Republici Hrvatskoj u 2015., 2016. i 2017. godini, odnosno pojedinačni mjesečni iznosi od 1.260,00 eura umanjeni su za 2015. godinu za 610,00 eura, za 2016. godinu za 644,23 eura te za 2017. godinu za 651,53 eura, te je slijedom navedenog odlučeno kao u t. I. izreke presude. Naime, tužitelju je i ranije isplaćivana plaća mornara u bruto iznosu, pa je radi toga i takav iznos bruto plaće NKV radnika uračunat i odlučeno je da se tužitelju isplati razlika između plaće mornara i bruto iznosa plaće NKV radnika u utuženom razdoblju.

34. U pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika , prvenstveno valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatu izgubljene zarade. Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (kao što je izgubljena zarada) oštećenik (tužitelj) može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje. U tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO-a. Za svako slijedeće utuženje zastara počela teći od dana kad je prethodni spor pravomoćno završen. Dakle, kako zastarni rok iznosi tri godine to tužitelj može zahtijevati daljnju izgubljenu zaradu unazad 3 godine od podnesenog zahtijeva.

U ovom konkretnom slučaju tužba je podnesena 19. siječnja 2018. i to za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2017., uz napomenu da plaća za siječanj 2014. dospijeva 31. siječnja 2014. Posljednje utuženo razdoblje u predmetu Pn-505/2015 odnosno Pn-197/2019 bio je prosinac 2014.

Presuda Pn-505/2015 postala je pravomoćna 27. studenog 2017. Međutim povodom revizije ukinuta je prvostupanjska i drugostupanjska odluka te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku u predmetu pod posl.br. Pn - 197/2019 presuda je postala pravomoćna 10. svibnja 2021. Isto tako obzirom da je tužbom u ovom predmetu prvo utuženo razdoblje siječanj 2015., a da plaća za siječanj dospijeva 31. siječnja 2015., te da je tužba podnesena 19. siječnja 2018. to nije nastupila zastara niti za jedan utuženi pojedinačni iznos.

Slijedom navedenog prigovor zastare tuženika nije osnovan.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 538/2022-2 od 25. travnja 2023. dao je jasno obrazloženje sudu u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate. Tužitelj koji potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu ima pravo na zatezne kamate koje ne mogu teći prije nego što je tužitelj zahtijevao naknadu štete za izgubljenu zaradu od tuženika, i to sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu NN151/05. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, NN35/05, 41/08, 125/11, 75/18. Kamata teče za svaki pojedini mjesečni iznos od dana podnošenja zahtjeva.

36. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

37. Na temelju čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP) Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. Zakona.

38. U ovom postupku bili su sporni i osnov i visina tužbenog zahtjeva. Uzevši u obzir uspjeh po osnovu, gdje je tužitelj uspio u većem dijelu, ali i uzevši u obzir umanjnje - doprinos tužitelja nastanku prometne nezgode, te preostalu radnu sposobnost NKV radnika i uspjeh po visini, budući je tužitelj uspio sa glavnicom nešto manje od pola zatraženog iznosa, a kamata mu je priznata od utuženja, ocjenjeno je da su stranke uspjele približno u jednakim dijelovima, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 17. rujna 2026.

Sutkinja:

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana od kada je presuda objavljena, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda uručuje od dana dostave presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte