1              Poslovni broj: Gž-93/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. I., OIB: …, iz F., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU M. R.-F., D. R. i J. F. u K., protiv tuženica: 1.) N. T. d.d., OIB: …, iz Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD B. & P. d.o.o. iz Z., 2.) N. T. iz Đ., OIB: …, i 3.) B. Š. iz K., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-20/2018-59 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.) Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-20/2018-59 od 17. listopada 2022.

 

II.) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška izjavljivanja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva:

- naložiti 1. tuženici N. T. d.d. da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2017. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

- naložiti 2. tuženici N. T. i 1. tuženici N. T. d.d. da tužitelju solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 16.11.2017. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

- naložiti 3. tuženici B. Š. i 1. tuženici N. T. d.d. da tužitelju solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 16.11.2017. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

- obvezati 1. tuženicu N. T. d.d. da objavi ispravak informacije objavljene dana 16.11.2017. u emisiji "P." emitiranoj u 22,30 sati i repriziranoj 19.11.2017. na N. T. pod naslovom "Podstanari iz noćne more" na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora ili na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija te u ispravku informacije navede da su sve tvrdnje iznijete u toj emisiji od strane sudionika emisije koje se odnose na tužitelja N. I. i njegovu obitelj neistinite te ju obvezati da se tužitelju N. I. ispriča zbog objave netočnih informacija, sve to u roku 15 dana.

 

1.1.) Istom presudom tužitelju je naloženo naknaditi troškove postupka 1. tuženici N. T. d.d. u iznosu od 6.750,00 kuna / 895,88 eura[1] (toč. II. izreke) te 3. tuženici B. Š. u iznosu od 4.375,00 kuna / 580,66 eura1 (točka III. izreke), sve u roku od 15 dana.

 

2.) Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu podnosi tužitelj zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP-a). Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 kuna i troška sudske pristojbe.

 

3.) U odgovoru na žalbu 2. tuženica N. T. i 3. tuženica B. Š. osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužitelja te predlažu žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1.) Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju ističe tužitelj u žalbi, jer presuda sadrži jasne, valjane i potpune razloge o odlučnim činjenicama te nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.) Predmet spora je osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju prema navodima tužbe trpi zbog priloga o njemu i njegovoj obitelji objavljenog u emisiji "P." koja je 16.11.2017. emitirana i 19.11.2017. reprizirana na N. T., čiji nakladnik je 1. tuženica N. T. d.d. Z., a u kojem prilogu su 2. tuženica N. T. i 3. tuženica B. Š. dale izjave novinarki 1. tuženice.

 

7.) Nije se ostvario žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

 

7.1.) Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja prvostupanjski sud je u bitnome, uvidom u snimku emisije "P." emitirane 16.11.2017., koja sadrži prilog o tužitelju i njegovoj obitelji pod naslovom "Podstanari iz noćne more", uvidom u zahtjev za ispravak informacija i očitovanje 1. tuženice N. T. d.d. na taj zahtjev, isprave priložene u spis i spise predmeta tog suda broj Ps-7/2017 i P-23/2014 te saslušanjem tužitelja, 2. i 3. tuženice te svjedoka, pravilno utvrdio odlučne činjenice:

- da je prije objave navedene emisije novinarka 1. tuženice E. B. razgovarala s bivšim stanodavcima tužitelja i njegove obitelji, koji se tada međusobno nisu poznavali, a njihove izjave o negativnim iskustvima iz obveznopravnih odnosa s tužiteljem su se podudarale - u pogledu nepodmirenih najamnina i računa za troškove režija te otuđenja pokretnina i oštećenja prostora danog mu na uporabu,

- da emisija započinje najavom voditeljice i urednice emisije I. P., da su u spornom prilogu pod naslovom "Podstanari iz noćne more" između ostalog prikazani dijelovi razgovora novinarke E. B. s 2. tuženicom N. T., 3. tuženicom B. Š. i osobom kojoj je skriven identitet a ispričala je svoju priču vezano za uporabu stambenog prostora od strane tužitelja i njegove obitelji; da su u prilogu prikazani određeni računi i fotografije koje prikazuju zapuštene prostorije; da je prilog sniman i ispred kuće u F. u kojoj je tužitelj tada stanovao s obitelji, te su prikazani i dijelovi razgovora novinarke E. B. s tužiteljem; da je prilikom snimanja priloga novinarka E. B. postavljala konkretna pitanja vezano za navode o tužitelju kao podstanaru u kući N. T., B. Š. odnosno I. V. i drugih,

- da je 2. tuženica N. T. pravomoćnim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Koprivnici proglašena krivom što je dana 7. siječnja 2014. narušavala javni red i mir na način da je tužitelja vrijeđala u ugostiteljskom objektu, te da je tužitelj protiv nje podnio tužbu radi naknade štete zbog pretrpljenih duševnih boli u iznosu od 250.000,00 kuna u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-23/2014,

- da je tužitelj dana 11.03.2016. sklopio s I. V. (bratom 3. tuženice B. Š.) Ugovor o najmu kuće u F., u kojoj je stanovao u vrijeme objave sporne emisije, a koji je prestao važiti 18.05.2016. sklapanjem Privremenog ugovora o kupoprodaji iste nekretnine zaključenim između I. V. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, a potonji ugovor raskinut je već dana 26.06.2016., te je tužitelju i njegovoj obitelji rok za iseljenje iz navedene kuće istekao 26.09.2016., što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ps-7/2017-17 od 27.06.2018., pa da nisu točni navodi tužitelja da je on postao vlasnik navedene kuće i da je s pokretninama mogao raditi što hoće,

- da su istinite informacije da je tužitelj prodao pokretnine iz navedene kuće u F., a koja je bila u suvlasništvu I. V. i njegovog brata V. V. odnosno 3. tuženice B. Š., koja je u vrijeme objave emisije raspolagala Predugovorom o kupoprodaji nekretnine zaključenog s bratom V. V.,

- da je tužitelj od I. V. primio nalog za iseljenje od 02.11.2017., zbog otuđivanja pokretnina, neodržavanja kuće i dr., pa je točna informacija, koju je provjerila novinarka E. B., da je tužitelj dobio opomenu vezano za iseljenje iz predmetne kuće, a koju je trebao vratiti u prvobitno stanje i podmiriti troškove režija,

- da je 02.11.2017. I. V. podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijevare, a u kojoj se između ostalog navodi da se vrijednost otuđene imovine procjenjuje na iznos oko 14.000,00 kuna, da je doznao preko rodbine i drugih osoba da je tužitelj oštetio više osoba, a među njima i N. T.,

- da se za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem K-121/2019 vodi kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijevare na štetu 2. tuženice N. T. i I. V.,

- da je novinarka E. B. prije objavljivanja sporne emisije razgovarala s tužiteljem ispred kuće u F. u kojoj je tada živio s obitelji, a ne u kući kako se navodi u tužbi,

- da je tužitelj iskazao da je nakon objave sporne emisije dobivao poruke na Facebooku kojima mu se prijetilo; da je imao problema s pronalaskom drugog smještaja u F., gdje su mu djeca išla u školu; da je njegov sin J. bio stjeran u kut od druge djece, kada su mu djeca govorila o tome kako su bili na televiziji, da je njegov tata kriminalac i dr.; da je osramoćen, a ljudi vjeruju kada se nešto tako objavi na televiziji; da je zatražio liječničku pomoć, ali su mu dali do znanja da ne smije piti nikakve lijekove zbog Hodgkinove bolesti; te da je ove navode tužitelja u bitnome potvrdila njegova izvanbračna supruga, svjedokinja S. M.,

- da je tužitelj nakon objave sporne emisije podnio zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija, koji je naslovio na: N. T. d.d., Z.; D. M., predsjednik Uprave N. T.; D. R., članica Uprave i direktorica financija; K. K., direktorica informativnog programa N. T.; voditeljica i urednica emisije P…  I. P. i novinarka E. B.,

- da je 1. tuženica dopisom od 01.12.2017. odbila postupiti po navedenom zahtjevu tužitelja, uz obrazloženje da nije podoban za objavu iz razloga navedenih u glavi VI Zakona o medijima.

 

8.) Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, izveden iz utvrđenih činjenica, da je novinarka 1. tuženice E. B. postupala u dobroj vjeri, jer nije imala razloga posumnjati u istinitost tvrdnji saslušanih stanodavaca tužitelja i prikupljene dokumentacije. Naime, novinarka je razgovarala s osobama koje se tada međusobno nisu poznavale, a sve su iznosile slične priče o iskustvima iz najamnog odnosa s tužiteljem i njegovom obitelji, s tim da je 2. tuženica N. T. novinarki predočila i dokaze o računima plaćenim umjesto tužitelja te fotografije koje prikazuju stanje stambenih prostorija nakon iseljenja tužitelja, kako je vidljivo iz snimke predmetnog priloga u emisiji "P.", a koji dokazi su priloženi i u spis predmeta (list 79-88, 135-144). Tužitelj je u spis priložio dokaze samo o pet uplata na tekući račun odnosno na ruke 2. tuženice N. T. (list 16-18) te pojedinim plaćenim računima tijekom 2016. i 2017. za troškove režija u kući V. u F. (list 10-13). 2. tuženica N. T. u predmetnom televizijskom prilogu nije iznosila tvrdnje da tužitelj apsolutno ništa nije platio, već je nabrojala što nije platio, te je opisala u kakvom stanju je tužitelj ostavio iznajmljene prostorije nakon iseljenja, a za što je podnijela dokaze novinarki 1. tuženice te u spis ovog predmeta, a tužitelj nije dokazao da bi njezine tvrdnje, koje je objavila 1. tuženica u prilogu, bile neistinite. 3. tuženica B. Š. je pak u prilogu iznosila tvrdnje o neplaćenim ratama kupoprodajne cijene za kuću u F. u kojoj tužitelj stanuje u vrijeme snimanja priloga te o otuđenju stvari iz te kuće, a tužitelj nije ni učinio spornim da nije platio ništa od kupoprodajne cijene te da je otuđivao pokretnine, već je iznosio tvrdnje da je s I. V. dogovorio odgodu isplate rata kupoprodajne cijene do siječnja 2018. te da je imao pravo raspolagati s pokretninama kao vlasnik nekretnine, kako to navodi u tužbi. Međutim tužitelj svoje tvrdnje nije dokazao, odnosno opovrgao istinitost tvrdnji 3. tuženice B. Š. koje su prenesene u prilogu. Vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se tek upisom tog prava u zemljišne knjige, a tužitelj se nikada nije upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi; štoviše Privremeni ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je tužitelj kao kupac zaključio s prodavateljem I. V. 18.05.2016., a kojim je ugovoreno da je kupac po konačnoj isplati kupoprodajne cijene ovlašten ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, raskinut je već s danom 26.06.2016. zbog neplaćanja prve dospjele rate kupoprodajne cijene, što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ps-7/2017-17 od 27.06.2018. Stoga tužitelj nije imao ni valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine I. i V. V., a niti pravo raspolaganja pokretninama s te nekretnine, već je prema odredbama navedenog Privremenog ugovora bio dužan iseliti se s nekretnine do 26.09.2016., a to nije učinio ni nakon što je dobio nalog za iseljenje od I. V..

 

8.1.) S pravom prvostupanjski sud ocjenjuje istinitim činjenice da tužitelj kao najmoprimac nije podmirivao najamnine, troškove režija, da je ostavljao oštećene prostorije i otuđivao stvari iz prostora danog mu na uporabu. Izjave 2. tuženice N. T. i 3. tuženice B. Š. o naprijed navedenim činjenicama u predmetnom prilogu emisije "P." u suglasju su s njihovim iskazima u ovom postupku i ispravama priloženim u spis, te su slična negativna iskustva iz najamnih odnosa s tužiteljem i njegovom obitelji potvrdile i druge osobe s kojima je za potrebe navedenog televizijskog priloga razgovarala novinarka E. B., od kojih su neke saslušani kao svjedoci i u ovom predmetu (A. S. i N. K.), te u predmetu prvostupanjskog suda broj K-18/2015 (sada pok. A. A.), a njihovi iskazi o navedenim činjenicama su suglasni. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su u spornom televizijskom prilogu objavljene informacije koje su utemeljene na točnim činjenicama odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a istodobno je novinarka poduzela mjere za provjeru njihove točnosti, te je njezino postupanje bilo u dobroj vjeri. Novinarka E. B. pristupila je i nekretnini na kojoj je u vrijeme snimanja priloga stanovao tužitelj s obitelji (kući braće 2. tuženice B. Š.) te mu postavila konkretna pitanja vezana uz stanodavce i dugove te su odgovori tužitelja na ta pitanja objavljeni onako kako ih je on dao – u smislu da ima posla s budalama, pri čemu se interesirao za točna imena stanodavaca s kojima je novinarka prethodno razgovarala te je izjavio da će sve tužiti, da ima šest odvjetnika i sl.

 

8.2.) Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da veći dio razgovora s njim nije objavljen u spornoj emisiji, i to onaj dio koji je vođen u kući, odnosno da je objavljen samo onaj dio koji je tužitelja i njegovu obitelj trebao prikazati u lošem svjetlu – kao "podstanare iz noćne more" i "obitelj iz pakla", te da novinarka nije uzela u obzir dokumentaciju koju joj je prilikom razgovora predočio tužitelj. Naime, sam tužitelj je u svom iskazu danom u svrhu dokazivanja naveo, a jednako je iskazala i njegova supruga, svjedokinja S. M., da se je cijeli razgovor s E. B. vodio ispred kuće (tužitelj je iskazao da je ekipa N. T. htjela ući u kuću, a on ih nije pustio), što je u suglasju s iskazom novinarke E. B. saslušane u svojstvu svjedoka, pa već u tom dijelu navodi tužitelja nisu dosljedni, odnosno njegov iskaz u suprotnosti je s navodima iznesenim u tužbi, a koje ponavlja u žalbi – da je razgovarao s E. B. u kući i to u trajanju skoro dva sata, tijekom kojeg razgovora joj je predočio pisane dokaze kojima se opovrgavaju tvrdnje ostalih sudionika emisije, te da joj je dao i broj mobitela njegove odvjetnice radi provjere njegovih navoda. Imajući u vidu navedene nedosljednosti u navodima tužbe i iskazima tužitelja i svjedokinje S. M., sud prvog stupnja s pravom njihovim iskazima u navedenom dijelu nije poklonio vjeru, odnosno pravilno je poklonio vjeru iskazu svjedokinje E. B., koja je navela da tužitelj prilikom razgovora nije ništa predočavao niti posebno objašanjavao, a niti je dao broj mobitela njegove odvjetnice, te da ju je o postupcima pokrenutim protiv 2. tuženice N. T. upoznala sama 2. tuženica, a ne tužitelj.

 

8.3.) Osim toga, sudske odluke za koje tužitelj tijekom postupka pred sudom prvog stupnja i u žalbi tvrdi da ih je novinarka E. B. trebala provjeriti, nisu odlučne za ocjenu istinitosti tvrdnji 2. tuženice N. T. koje se tiču teme spornog priloga emisije "P." - neispunjavanja obveza iz ugovora o najmu te uništenja odnosno otuđenja stvari iz iznajmljenih nekretnina - a što nije bio predmet postupaka u kojima su donesene sudske odluke na koje se poziva tužitelj. Naime, prekršajnim nalogom Prekršajnog suda u Koprivnici poslovni broj Pp 6.J-107/14-2 od 15. travnja 2014. (l. 354) 2. tuženici N. T. izrečena je opomena zbog počinjenog prekršaja protiv javnog reda i mira time što je u ugostiteljskom objektu vrijeđala tužitelja, a presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-23/14-51 od 31. kolovoza 2016., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-194/17-2 od 28. ožujka 2017. (l. 360-373), 2. tuženici je naloženo naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 5.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo. Te odluke, protivno navodima žalbe, nisu dokaz o tome da je 2. tuženica iznosila lažne tvrdnje o tužitelju, štoviše i presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-18/2015-38 od 17. srpnja 2017. tuženica kao okrivljenica oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – lažnim prijavljivanjem kaznenog djela time što je u Centru na zapisnik dala izjavu da tužitelj i S. M. zanemaruju svoju zajedničku maloljetnu djecu te da je tužitelj fizički zlostavljao mlljt. sina L.

 

8.4.) Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja činjenično stanje nije utvrđeno nepotpuno iz razloga što je sud prvog stupnja odbio provesti dokaz suočenjem svjedokinja E. B. i S. M., s obzirom da je činjenično stanje i bez tog dokaza bilo raspravljeno te su provedeni dokazi bili dostatni za utvrđenje svih činjenica važnih za odluku o tužbenom zahtjevu.

 

9.) Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da priča novinarke E. B. nije objavljena u svrhu senzacije i eventualno veće gledanosti N. T., već s namjerom informiranja javnosti o temi vezanoj za najam stambenih prostora, za koju postoji opravdano zanimanje javnosti – i to ne samo informacija koje se tiču problema najmoprimaca, već i informacija o problemima s kojima se susreću najmodavci jer mnogi građani proživljavaju slične situacije, te su o tim problemima, kako proizlazi iz iskaza svjedokinje E. B., snimani prilozi za emisiju "P." i prije i poslije emisije u kojoj je objavljen sporni prilog o tužitelju. Prema tome, objava predmetnog televizijskog priloga bila je u interesu javnosti, a zadatak je medija priopćavati informacije od javnog interesa, te ih javnost ima pravo i dobiti.

 

10.) Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja razlozi presude nisu u kontradikciji u dijelu u kojem je sud prvog stupnja iznio dijelove iskaza tužitelja i svjedokinje S. M. u kojima su opisali kakvu štetu je trpio tužitelj, a ipak je zaključio da tužitelj nije dokazao da bi emitiranjem priloga u emisiji "P." pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. Ovo stoga što sud prvog stupnja ocjenjujući iskaze tužitelja i navedene svjedokinje, s obzirom na rezultate provedenog postupka, tim iskazima nije poklonio vjeru, imajući posebno u vidu da tužitelj nije podnio druge uvjerljive dokaze koji bi potvrdili njegove navode o pretrpljenoj neimovinskoj šteti.

 

10.1.) Prema ocjeni ovog suda okolnost da tužitelj nije podnio dokaze o uvredljivim i prijetećim porukama na Facebooku ne znači da tužitelj nije dokazao postojanje neimovinske štete. Naime, tužitelj i svjedokinja S. M. su suglasno iskazivali o stresu i neugodi koje su trpjeli zbog objave spornih informacija, da je tužitelj posredno trpio duševne boli zbog toga što su njegovu djecu zbog objave predmetnog televizijskog priloga druga djeca osuđivala i ponižavala riječima kako su "bili na televiziji", da im je otac kriminalac i sl., s tim da prema iskazu tužitelja on nije smio piti nikakve lijekove za smirenje zbog svoje bolesti. U navedenom dijelu iskazi tužitelja i svjedokinje S. M. okolnosni su, životni i logični, imajući u vidu i da se radi o objavi informacija u televizijskoj emisiji koju prati velik broj gledatelja, a koje su objektivno podobne izazvati osudu, prezir i poniženje pojedinca u društvu te prouzročiti neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo.

 

11.) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, kako je propisano čl. 7. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM), a i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) te čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 85/10 – proč. tekst, 5/14). Istodobno je riječ i o konvencijskom pravu (čl. 8. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - "Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje EKZLJP). Ovom pravu svake osobe, tako i tužitelja, suprotstavljeno je pravo na slobodu medija i slobodu izražavanja, koje su propisane čl. 3. ZM-a, a također su ustavna kategorija, jer se čl. 38. st. 1. Ustava jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a prema st. 2. tog članka sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Prema čl. 38. st. 3. Ustava novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Sloboda izražavanja je također konvencijsko pravo (čl. 10. st. 1. EKZLJP).

 

11.1.) Prema odredbi čl. 3. st. 3. ZM-a slobodu medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

 

11.2.) Nije sporno da objava koja se odnosi na neki aspekt osobnog i obiteljskog života može štetiti ugledu, časti i dostojanstvu osobe, no u određenim slučajevima mora se dati prednost načelu slobode iznošenja mišljenja, izražavanja misli i javnog priopćavanja jer bi u suprotnom apsolutna zaštita ugleda, časti i dostojanstva te slobode onemogućila. U sukobu prava jednake vrijednosti - prava na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva s jedne strane te prava na slobodu izražavanja s duge strane, treba postići pravičnu ravnotežu. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

 

11.3.) U ovom slučaju je pravu na slobodu izražavanja opravdano trebalo dati prednost, tim više što postoji razlog za ekskulpaciju nakladnika od odgovornosti za štetu. Naime, prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

 

11.4.) Stoga, iako je tužitelj trpio neugodu i osjećaje poniženja zbog objavljenih informacija u televizijskoj emisiji koja ima veliku gledanost, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja: da su objavljene informacije utemeljene na točnim činjenicama odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, da se tiču teme iznajmljivanja nekretnina i njihova objava je od javnog interesa, da se ne radi o slučaju u kojem je nužno ograničenje slobode medija u demokratskom društvu, da je pri objavi spornog priloga postupano u dobroj vjeri, da informacije nisu iznesene na način koji nije spojiv sa slobodom izražavanja, 1. tuženica N. T. d.d. je dokazala postojanje okolnosti iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a uslijed kojih ne odgovara tužitelju za štetu, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud (omaškom se u obrazloženju pobijane presude poziva na čl. 21. st. 4. al. 2. ZM-a).

 

12.) Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnji da je neistinita informacija koju je izrekla urednica emisije i voditeljica I. P. u uvodnom dijelu priloga, o tome da dok stanodavci otplaćuju dugove koje su im ostavili podstanari (tužitelj i njegova obitelj), oni njih sve tuže za duševne boli. Nije sporno da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete samo protiv 2. tuženice N. T., a ne i protiv ostalih bivših stanodavaca. Međutim djelomično netočna informacija o podnošenju tužbi protiv stanodavaca sama po sebi nema karakter štetne radnje podobne da prouzroči povredu prava osobnosti tužitelja, s obzirom na navedenu nespornu činjenicu da je tužitelj protiv jednog od bivših stanodavaca (2. tuženice) podnio tužbu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti te s obzirom na činjenicu da je sam tužitelj prilikom snimanja priloga u razgovoru s novinarkom E. B. izjavio da je "nezgodan tip" te da sve one s kojima ima problema tuži. Stoga u tom dijelu nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti 1. tuženice za štetu. Prema ocjeni prvostupanjskog suda uvodni dio emisije, odnosno priloga pod nazivom "Podstanari iz noćne more" sadrži vrijednosne sudove, dakle da se u odnosu na informacije u tom dijelu primjenjuje ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. al. 6. ZM-a. Međutim prema ocjeni ovog suda riječ je o informacijama koje predstavljaju navode o činjenicama koje se odnose konkretno na tužitelja i njegovu obitelj a koji se mogu dokazivati,  a ne o vrijednosnom sudu. Bez obzira na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda nisu se ostvarile pretpostavke odgovornosti 1. tuženice N. T. d.d. za štetu, iz razloga koji su naprijed navedeni.

 

13.) Nisu ispunjene niti pretpostavke odgovornosti za štetu na strani 2. tuženice N. T. i 3. tuženice B. Š. u smislu odredbi ZOO, jer davanje informacija 1. tuženici N. T. d.d. o negativnim iskustvima vezanim za davanje nekretnina na korištenje tužitelju i njegovoj obitelji, bez iznošenja klevetničkih i uvredljivih navoda, nema karakter protupravne radnje, pa već zbog toga nisu ispunjenje pretpostavke na osnovu kojih bi navedene tuženice bile odgovorne za štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja iz provedenih dokaza ne proizlazi da su navedene tuženice na odlučne okolnosti – o neispunjavanju tužiteljevih ugovornih obveza te o otuđenju i oštećenju stvari – dale lažne izjave.

 

13.1.) To što je 3. tuženica B. Š. u predmetnom televizijskom prilogu govorila o kući svoje braće u F. kao o svojoj kući nebitno je kraj činjenice da su joj braća povjerila brigu o toj kući, te da odnosi između 3. tuženice i njene braće radi kojih je ona kuću smatrala kao vlastitu nisu ni od kakvog utjecaja na tužitelja (3. tuženica je u vrijeme objave sporne emisije raspolagala i predugovorom o kupoprodaji suvlasničkog dijela od 1/3 predmetne nekretnine upisanog na ime V. V.). Ono što je bitno je to da je tužitelj, koji je bio dužan iseliti se iz navedene nekretnine, neovlašteno otuđivao stvari iz nje i umanjivao vrijednost nekretnine, o čemu je iskazivala 3. tuženica u spornom prilogu; dakle to su odlučne činjenice, neovisno o tome tko je stvarni vlasnik nekretnine.

 

14.) Slijedom navedenog, ne postoji odgovornost 2. tuženice N. T. i 3. tuženice B. Š. za štetu tužitelju po osnovi odredbi ZOO, a niti odgovornost 1. tuženice N. T. d.d. po osnovi odredbi ZM-a, pa je pravilno pobijanom presudom tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete odbijen kao neosnovan. Iako tužitelj posebno ne obrazlaže žalbu u odnosu na odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi objave ispravka informacije, valja reći da je sud prvog stupnja pravilo utvrdio da je taj tužbeni zahtjev istaknut u podnesku od 25.04.2018. nepravovremen. Nije sporno da je sporna emisija na N. T. emitirana 16.11.2017. i reprizirana 19.11.2017. Prema odredbama čl. 46. ZM-a tužba za objavu ispravka može se podnijeti protiv glavnog urednika u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, pa kako je tužitelj zahtjev za ispravak informacija nedvojbeno podnio u studenom 2017., a 1. tuženica je dopisom od 01.12.2017. otklonila objaviti zahtijevani ispravak, to je do dana 25.04.2018. očigledno protekao rok od 30 dana iz čl. 46. st. 2. ZM-a za podnošenje tužbe za objavu ispravka, imajući u vidu da je zahtijevani ispravak trebalo objaviti u prvom programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka (čl. 42. st. 2. ZM-a), a radilo se o televizijskoj emisiji koja se emitira svaki tjedan. Osim toga, tužba radi objave ispravka informacije se sukladno odredbi čl. 46. st. 1. ZM-a podnosi protiv glavnog urednika. Kako tužitelj tužbu nije podnio protiv glavnog urednika 1. tuženice, pri čemu je promašio i rok za podnošenje takve tužbe, tužbu tužitelja u navedenom dijelu valjalo je zbog nepostojanja procesnih pretpostavki odbaciti, no odbijanjem tužbenog zahtjeva radi objave ispravka informacije ishod postupka u tom dijelu za tužitelja je jednak.

 

15.) Budući da tužitelj u sporu nije uspio, odluka kojom mu je naloženo naknaditi 1. tuženici N. T. d.d. i 3. tuženici B. Š. troškove parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su ti troškovi odmjereni u skladu s odredbama čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

 

16.) Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

17.) Tužitelj s obzirom na ishod postupka nema pravo na naknadu parničnog troška, pa tako ni troška izjavljivanja žalbe; stoga je zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

 

Bjelovar, 24. travnja 2024.