Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-566/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Rumat d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukić i Partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Ante Karloviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 25. lipnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije, posl.br. Ovrv- 22393/2022 od 03. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženiku ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Rumat d.o.o., OIB: 79513253561, isplati iznos od 160,43 EUR (sto šezdeset eura i četrdeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,09 EUR (osamdeset sedam eura i devet centa).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 16. studenog 2022. radi naplate novčanog iznosa od 160,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Srđan Markiš donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-132/2023 od 03. ožujka 2023.

2. Protiv donesenog rješenja tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći kako tužena nije u obveznom/poslovnom odnosu sa tužiteljem, odnosno ne koristi njegove usluge. Tužitelj tuženoj nije ispostavio niti jednu fakturu, te predlaže odbijanje prijedloga za ovrhu i naknadu troškova postupka.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, rješenjem posl.br. Povrv-484/2023-3 od 06. prosinca 2023. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-22393/2022 od 03. ožujka 2023., te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako je tužitelj upravitelj zgrade na adresi [adresa], i to temeljem Ugovora o upravljanju zgradom br. 3/VV, a koji je Ugovor zaključen sa suvlasnicima zgrade na navedenoj adresi 01.veljače 2021. Ukupna površina predmetnog stana u vlasništvu ovdje tužene iznosi 57.56 m² te množenjem s koeficijentima za predmetnu nekretninu mjesečna pričuva iznosi 23,02 EUR. Dakle, obveza plaćanja zajedničke pričuve zakonska je obveza a proizlazi iz činjenice da je tužena vlasnica nekretnine na koju se odnosi predmetno potraživanje. Navodi tužene izneseni u prigovoru ovršenika od 14.ožujka 2023. neosnovani su, paušalni te usmjereni isključivo na odugovlačenje predmetnog postupka, kao i na otežavanje naplate predmetnog potraživanja. Konačno, u odnosu na navod tužene da nije zaprimila fakture na ime zajedničke pričuve, tužitelj ističe da je navedeno potpuno irelevantno. Slijedom navedenog, tužitelj u spis dostavlja sudsku praksu koja potvrđuje naprijed iznesene navode. Tuženoj su fakture uredno izdavane i dostavljane od strane RI-STAN d.o.o., a koji sukladno Ugovoru o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade izrađuje obračune, izdaje i dostavlja račune na ime zajedničke pričuve zgrada čiji je upravitelj Rumat d.o.o. Predlaže da sud u cijelosti održi platni nalog sa zateznim kamatama uz naknadu parničnog i ovršnog troška.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako iz odredbe čl. 23. Ugovora o upravljanju zgradom i iz čl. 16. Međuvlasničkog ugovora proizlazi da su suvlasnici zgrade otvorili žiro račun za uplatu zajedničke pričuve broj [broj bankovnog računa] kod OTP banke d.d., te da se sredstva zajedničke pričuve uplaćuju na taj račun zgrade. Suprotno navedenom tužitelj je pokrenuo sudski postupak u svoje privatno ime i svoj privatni račun na broj [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 403-2022. Ri-stan d.o.o. doista dostavlja uplatnice na svoje privatno ime i korist računa za plaćanje usluga RI-stanu, koje fakture / uplatnice nemaju veze sa sredstvima pričuve zgrade. Obzirom da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti, a postupak se vodi po prigovoru protiv platnog naloga, sud odlučuje o opstojnosti platnog naloga u sadržaju u kojem je izdan. Raspravljanje pred sudom, a u povodu prigovora protiv platnog naloga svodi na ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donesenog platnog naloga, u kojem smislu je odredbom članka 451. stavak 3 ZPP i propisano da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti održava li se, u cijelosti ili djelomično, platni nalog na snazi ili se ukida. Obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao pravilnosti i zakonitosti izdanih platnih naloga, pa samim time niti osnovu tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, predlaže ukidanje platnog naloga.

6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl. br. Ovrv-22393/2022, Ugovor o upravljanju zgradom od 01. veljače 2021. (list 39-49 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 50-61 spisa), izdane račune (list 68 spisa) te izvatke iz poslovnih knjiga (list 66-67, 69-70 spisa).

7. Presudom posl.br. Povrv-484/2023-10 od 16. svibnja 2024. održan je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, na koju presudu je tuženik podnio žalbu, a koju je Županijski sud u Bjelovaru rješenjem posl.br. Gž-690/2025-2 od 25. rujna 2025. usvojio te je presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno postupanje. Iz rješenja Županijskog suda u Bjelovaru u bitnom proizlazi kako nije razvidno na koji račun je tuženik dužan plaćati zajedničku pričuvu, imajući u vidu da broj računa zajedničke pričuve predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke, tim više što tražbina s osnove neuplaćene zajedničke pričuve pripada suvlasnicima kao njihova zajednička imovina, a ne upravitelju kao njihovom zastupniku. Stoga će ovaj sud u daljnjem tijeku obrazloženja uzeti u obzir stavove i mišljenja Županijskog suda u Bjelovaru te donijeti konačno mišljenje.

8. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U ovom postupku nije sporno da je tuženik vlasnik stana u zgradi na adresi [adresa], kao što nije sporno da je upravitelj predmetne zgrade Rumat d.o.o., ovdje tužitelj. Također nije sporno da je za potrebe plaćanja zajedničke pričuve otvoren žiro račun IBAN: [broj bankovnog računa] na koji račun se plaćaju navedeni iznosi zajedničke pričuve.

10. Sporna je obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve, visina tužbenog zahtjeva, da li su tuženiku izdani računi za plaćanje zajedničke pričuve kao i aktivna legitimacija tužitelja.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima.

12. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Ujedno sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Sukladno čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZVSP- a) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova , dok je stavkom 2. propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

13. Isto tako je člankom 89. st. 2. ZVSP-a propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

14. Tuženik navodi kako nije u ugovornom ili poslovnom odnosu sa upraviteljem te da ne postoji njegova obveza na plaćanje zajedničke pričuve. Ovakav navod tuženika je neosnovan. Naime, tuženik kao vlasnik stana dužan je sukladno odredbama ZVSP-a podmirivati troškove koji padaju na ime zajedničke pričuve. Sukladno čl. 40. st. 1. i 2. ZVSP-a propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, dok je čl. 86. toč. 2. propisano da se poslovi redovite uprave odnose na stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove. Uvidom u Međuvlasnički ugovor vidljivo je da postoji suglasnost većine suvlasnika zgrade a čija većina je utvrđena sukladno njihovim suvlasničkim omjerima u cijeloj zgradi.

15. U odnosu na samu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističe se kako je sukladno čl. 15. Ugovora o upravljanju zgradom određeno plaćanje zajedničke pričuve u visini od 3,00 kn/m2 korisne površine dijelova zgrade, a isto je propisano i u čl. 15. Međuvlasničkog ugovora. Iz prethodno navedenog razvidna je obveza suvlasnika na plaćanje zajedničke pričuve budući je o istom odlučeno odlukom većine suvlasnika, dok je osporavanje tuženika neosnovano, imajući u vidu da je sasvim logično na koji način i po kojim kriterijima se obračunava zajednička pričuva odnosno troškovi koji su povezani za zgradom, te u pogledu stana tuženika i njegovu veličinu, ista je pravilno obračunata.

16. Također je potrebno napomenuti kako sukladno čl. 31. ZVSP-a vlasništvo obvezuje iz čega proizlazi da vlasništvo stana ovdje tuženika sa sobom nosi i određene obveze. Kao što je to već prethodno obrazloženo, tuženik je dužan sukladno odredbama ZVSP-a podmirivati iznos zajedničke pričuve čija visina je vidljiva iz Ugovora o upravljanju zgradom i Međuvlasničkim ugovorom, a koji iznos tuženik nije podmirio.

17. Ovaj sud cijeni neosnovanim navode tuženika da isti ne bi bio u obvezi podmiriti utuženi iznos obzirom istome nisu dostavljani računi za uplatu zajedničke pričuve, a to iz razloga što obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve proizlazi iz samog zakona, a njegova obveza je razvidna kako iz Ugovora o upravljanju zgradom tako i Međuvlasničkim ugovorom koji obvezuje tuženika kao vlasnika stana u predmetnoj zgradi. U slučaju da tužitelj ne izda račun za pričuvu tada eventualno može slijediti ugovorna kazna (čl. 25. toč. 8. Ugovora o upravljanju zgradom).

18. U odnosu na navod tuženika da tužitelj ne može biti stranka u postupku budući sredstva zajedničke pričuve predstavljaju zajedničku imovinu suvlasnika, te da činjenica da je tužitelj upravitelj nekretnine ne znači automatski da je i nositelj tražbine, ovaj sud cijeni neosnovanim. Naime, iz Ugovora o upravljanju, posebice čl. 2., vidljivo je da tužitelj obavlja poslove koji su vezani uz upravljanje zgradom, a što se ujedno odnosi i na vođenje postupaka za nekretninu. Tužitelj je tako u obvezi obavljati poslove vezane uz predmetnu nekretninu, dok je tuženik dužan podmirivati iznos na ime zajedničke pričuve.

19. Iz svega gore navedenog to je razvidna obveza tuženika na plaćanje iznosa zajedničke pričuve.

20. Međutim, potrebno je istaknuti kako je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu naznačujući da se obveza plaćanja zajedničke pričuve ima isplatiti na račun IBAN:

[broj bankovnog računa]. Uvidom u čl. 23. Ugovora o upravljanju zgradom vidljivo je da su suvlasnici nekretnine otvorili žiro račun za uplatu zajedničke pričuve koji glasi IBAN: [broj bankovnog računa], a isti taj račun je naveden i u čl. 16. Međuvlasničkog ugovora. Drugim riječima, tužitelj u ovom postupku traži od tuženika da podmiri tražbinu koja se odnosi na zajedničku pričuvu, ne na račun kojeg su sami suvlasnici otvorili radi uplata iznosa zajedničke pričuve, već na drugi račun, odnosno na račun upravitelja.

21. Sukladno čl. 380. st. 1. ZVSP-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Prema tome, račun na koji su suvlasnici dužni uplaćivati iznose zajedničke pričuve nije račun upravitelja, već je račun kojeg su suvlasnici otvorili odnosno račun IBAN: [broj bankovnog računa].

22. Stoga je tužitelj dužan tužbom tražiti plaćanje zajedničke pričuve isključivo na račun zajedničke pričuve (što je potvrđeno već sada ustaljenom sudskom praksom), što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio.

23. Imajući u vidu da nije moguće održati na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da isplati iznos zajedničke pričuve na račun upravitelja, to je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude i ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije, posl.br. Ovrv-22393/2022 od 03. ožujka 2023.

24. Obzirom tuženik nije specificirao koje troškove potražuje u ovom postupku to sud sukladno čl. 2. ZPP-a o istome nije donosio posebnu odluku.

25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 16. rujna 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

Goran Maršić