Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Povrv-613/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja St. S. Centaroprema d.o.o., Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 64813555114, zastupanog po punomoćnici Nataši Petančić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 08. srpnja 2026. temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi dana 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 14633/2025 od 29. kolovoza 2025. kojim je naloženo tuženiku AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju St. S. Centaroprema d.o.o., OIB: 64813555114, isplati iznos od 318,32 EUR (tristo osamnaest eura i trideset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 87,50 EUR (osamdeset sedam eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 02. lipnja 2025. radi naplate novčanog iznosa od 318,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-14633/2025 od 29. kolovoza 2025.
2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći kako je 22. srpnja 2025. u cijelosti namirio predmetnu tražbinu prije izdavanja rješenja o ovrsi o čemu je izviješten tužitelj. Obavijest javnog bilježnika nikada nije zaprimio. Predmetno rješenje o ovrsi nije dostavljeno u skladu sa odredbama o dostavi budući je dostava izvršena putem e-komunikacije umjesto na adresi prebivališta/boravišta. Predlaže ukidanje predmetnog rješenja o ovrsi te da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je rješenjem posl.br. Povrv-613/2025-4 od 12. veljače 2026. stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako je tuženik u cijelosti platio glavni dug u visini od 318,32 EUR, međutim tuženik je platio dugovanje tek 22. srpnja 2025., dok je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 02. lipnja 2025. odnosno u vrijeme kada tuženik nije platio dugovanje. Tuženik se nije očitovao na poziv za očitovanjem javnog bilježnika, pa je stoga javni bilježnik po proteku roka za očitovanjem donio rješenje o ovrsi. Obzirom je tuženik podmirio glavni dug to isti povlači potraživanje s osnova glavnog duga ali ustraje kod zahtjeva za naknadom troškova postupka u visini od 87,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. Ovrv-14633/2025.
6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Nije sporno da je 02. lipnja 2025. tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Također nije sporno da je tuženik 22. srpnja 2025. podmirio cjelokupnu glavnicu u visini od 318,32 EUR. Nije sporno da je unatoč podmirenju navedenog iznosa javni bilježnik donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv- 14633/2025 od 29. kolovoza 2025., odnosno da tužitelj nije povukao prijedlog za ovrhu.
8. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu da tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti traženi iznos budući je u cijelosti podmirio predmetnu tražbinu.
9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, a njihovu vjerodostojnost stranke u postupku nisu osporavale.
10. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Kao što je već prethodno navedeno stranke su učinile nespornim podmirenje iznosa od 318,32 EUR a koji iznos obuhvaća cjelokupan iznos glavnice.
11. Sukladno čl. 40. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu, a u tom slučaju sud će obustaviti ovrhu (st. 2.). Tužitelj je u tijeku postupka isticao kako je tuženik u obvezi podmiriti nastale ovršne troškove, a koji troškovi obuhvaćaju odvjetnički i javnobilježnički trošak u ukupnom iznosu od 87,50 EUR. Ovakav navod tužitelja ovaj sud smatra osnovanim. Naime, uistinu su za tužitelja podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali ovršni troškovi koje je tuženik dužan podmiriti.
12. Međutim potrebno je za istaknuti kako je tužitelj upravo svojim radnjama prouzročio da takav trošak bude veći budući nakon što je tuženik podmirio svoju obvezu u pogledu glavnice i kamata nije povukao prijedlog sukladno čl. 40. st. 1. OZ- a a što je isti mogao učiniti, već je ostao u potpunosti pasivan što je dovelo do toga da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi i time prouzročio dodatne troškove budući je tuženik tada podnio prigovor protiv predmetnog rješenja te se postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također se napominje kako je tuženik podmirio dugovanje unutar roka od 15 dana od dostavljene obavijesti javnog bilježnika, pa je stoga tužitelj morao biti upoznat sa činjenicom da je tražbina podmirena.
13. Imajući u vidu da je tužitelj propustio povući prijedlog nakon podmirenja tražbine iz vjerodostojne isprave, a prije nego što je doneseno rješenje o ovrsi, to je sasvim razvidno da je tuženik tužitelju prouzročio troškove propisane čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne Novine“ br. 9/21, 18/22, 154/22), koji se odnose na trošak sastav prijedloga i predujma, no nije prouzročio trošak zastupanja tužitelja po svom punomoćniku, a sve to iz razloga budući je tražbinu tuženik u cijelosti podmirio 22. srpnja 2025. a rješenje o ovrsi je doneseno tek 29. kolovoza 2025. odnosno protekom mjesec dana od podmirenja tražbine.
14. Stoga je konačan zaključak ovoga suda kako su za tužitelja nastali ovršni troškovi u pogledu podnošenja prijedloga za ovrhu i uplate predujma javnom bilježniku, i to troškovi koji su nastali prije nego što je tuženik podmirio tražbinu (iako je istu mogao podmiriti i prije nego što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu), dok preostali troškovi tužitelja nisu osnovani već ih je prouzročio sam tužitelj na način da nije povukao prijedlog za ovrhu nakon što je zaprimio uplatu tuženika, slijedom čega nije obavijestio javnog bilježnika o podmirenju tražbine a javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, čime su nastali daljnji troškovi koje tuženik nije u obvezi podmiriti.
15. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, budući je tražbina podmirena, a platni nalog se ne održava na snazi u pogledu ovršnog troška, i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
16. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a, visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) i Pravilnika.
17. Trošak postupka tužitelja odnosi se na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 62,50 EUR te predujam naknade javnog bilježnika kao i ostatak naknade u ukupnom iznosu od 25,00 EUR, odnosno ukupno 87,50 EUR.
18. Nije prihvaćen preostali dio troška tužitelja iznad traženog budući je isti neosnovan a imajući u vidu činjenicu da je tuženik tražbinu podmirio prije donošenja rješenja o ovrsi te na taj način isti nije tužitelju prouzročio daljnji trošak već je tužitelj svojom pasivnošću i ne poduzimanjem radnji povlačenjem prijedloga sam sebe doveo u situaciju da su za istog nastali daljnji troškovi postupka, odnosno troškovi zastupanja po punomoćniku.
19. Imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti trošak u visini od 87,50 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
20. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
21. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 16. rujna 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženik
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
Goran Maršić
poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00
EUR.
