Poslovni broj: Gž Ovr-101/2024-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu prvoovrhovoditelja S.M., OIB:…, Z., S., zastupan po punomoćniku D.B., odvjetniku iz S. i drugoovrhovoditelja R.M.S. …., ……, A., OIB:…, zastupan po punomoćniku N.R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika A.S., OIB:…, S…, S…, zastupan po punomoćniku S.Č. odvjetniku iz V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi drugoovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1610/2015-109 od 09. siječnja 2024., dana 24. travnja 2024.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Žalba drugoovrhovoditelja se uvažava kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1610/2015-109 od 09. siječnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem određen je prekid ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj: P-2591/2022. Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

              2. Pravodobno podnesenom žalbom drugoovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima.

              2.1. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada zaključuje da su Ugovor o jednokratnom kreditu od 07. listopada 2008. i Ugovor o jednokratnom kreditu od 28. ožujka 2008. ovršne javnobilježničke isprave temeljem kojih je pokrenut ovršni postupak obzirom na činjenicu da je ovrha pokrenuta na temelju Očitovanja ovršenika kod nadležnog javnog bilježnika poslovni broj: OU-982/2008. i OU-364/2008. kojima je osigurana tražbina iz navedenih ugovora.

              2.2. Žalitelj nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako pokretanjem ovrhe nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina drugoovorhovoditelja obzirom na činjenicu da je u parničnom postupku Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ps-16/2009. donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja – u ovome predmetu ovršenika radi utvrđenja ništetnosti i brisanja uknjižbe založnog prava.

              Dakle u tome predmetu se raspravljalo o valjanosti predmetnih javnobilježničkih akata.

              2.3. Nadalje prvostupanjski sud uopće ne navodi koje su to odredbe ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne  kao uostalom i ovršenik tijekom postupka.

              2.4. Slijedom gore navedenog drugoovrhovoditelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

              2.5. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kada određuje prekid postupka pozivom na odredbe članka 12. i članka 213. ZPP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o prethodnom pitanju pri čemu naglašava da je ovršenik predložio odgodu a ne prekid ovršnog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih određuje prekid ovršnog postupka.

No zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovrn-1821/2012. od 08. lipnja 2012. određena ovrha na nekretnini ovršenika temeljem javnobilježničkog očitovanja ovršenika OU-982/2008. od 15. listopada 2008. koje je postalo ovršno 22. veljače 2012. i očitovanja  OU-3624/2008. od 08. travnja 2008. koje je postalo ovršno 29. veljače 2012. a temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu od 28. ožujka 2008. i Ugovora o jednokratnom kreditu od 07. listopada 2008.

Nadalje je nesporno da je ovršenik svojim podneskom od 12. svibnja 2022. (list 466. spisa) podnio prijedlog za odgodu ovrhe u kojem između ostalog navodi da su isprave na temelju kojih je uknjiženo založno pravo na nekretninama (već navedena Očitovanja) suprotna odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) jer predmet zaloga nije pojedinačno određen.

Nadalje ovršenik u svome prijedlogu navodi da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta zbog nemogućnosti povrata nekretnine u čemu naglašava da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenih očitovanja.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužbeni zahtjev ovršenika za utvrđenje ništetnosti navedenih očitovanja pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ps-16/2019. (potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj. Gž Zk-786/2020-2 – list 618. spisa).

Također je nesporno da je ovršenik  podnio tužbu i radi utvrđenja ništetnosti već navedenih ugovora o kreditu.

6. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud imajući u vidu navode stranaka tijekom postupka te priloženu dokumentaciju u spisu utvrđuje da se radi o potrošačkim ugovorima u kojima je ovrhovoditelj nastupio kao trgovac a ovršenik kao potrošač te pozivom na odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ  od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu Direktiva 93/13/EEZ.) odnosno na presude Suda EU prvenstveno presudu poslovni broj: C-407/2018. te na odredbe članka 12. i članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a određuje prekid postupka.

6.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže da pregledom ovršne isprave odnosno ugovora na kojima se temelji tražbina ovrhovoditelja proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru koji sadrži potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost primjene Direktive 93/13/EEZ.

6.2. Imajući u vidu odredbu članka 65. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje u tekstu OZ) koja ne omogućava odgodu provedbe ovrhe samo na temelju pokrenutog parničnog postupka već zahtjeva i ispunjenje ostalih dodatnih pretpostavki, nadalje cijeneći da ovršni sud nije ovlašten u ovršnom postupku ispitati nepoštenost pojedinih odredbi navedenih ugovora kao imajući u vidu i načelo djelotvornosti proklamirano Direktivom 93/13/EEZ smatra da je pitanje valjanosti ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi prethodno pitanje u ovome postupku slijedom čega određuje prekid postupka.

6.3. Pri tome se referira na presudu Suda EU, C-407/2018. te imajući u vidu tekst presude na engleskom jeziku zaključuje kako Sud EU u navedenoj odluci ne navodi riječ "odgoda" već "stavljanje izvan snage" dok je najbliži pravni institut domaćeg prava koji sudu pruža mogućnost zastajanja s postupkom upravo prekid postupka predviđen odredbama ZPP-a.

7. Ovaj sud prvenstveno napominje da su odluke Suda EU prevedene na hrvatski jezik kao jedan od službenih jezika pa tako i konkretna odluka slijedom čega nema potrebe da prvostupanjski sud u ovome postupku ponovno analizira tekst odluke odnosno izlaže drugi prijevod od onoga koji je kao službeni objavljen na stranicama suda.

7.1. Pri tome se napominje da se sukladno odredbama članka 6. i članka 103. ZPP-a parnični postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu a odluke suda odnosno obrazloženja odluka također moraju biti sastavljene na hrvatskom jeziku ukoliko u pojedinim sudovima nije zakonom uveden koji drugi jezik ili koje drugo pismo.

7.2. Imajući u vidu gore navedeno kao i službeni prijevod presude C-407/2018. u kojem je predmetu kao i u ovome ovrhovoditelj  bankarska institucija koja je inicirala ovršni postupak na temelju uknjiženog založnog prava proizlazi da u pogledu načela djelotvornosti iz Direktive 93/13/EEZ Sud utvrđuje "da Direktivu 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu".

Dakle i navedena odluka upućuje na institut odgode a ne na prekid ovršnog postupka u smislu odredbe članka 213. ZPP-a pri čemu ovaj sud napominje da u situaciji kada je ovršenik kao tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave odredbama OZ-a nije propisan prekid postupka već odgoda ovrhe.

7.3. U pogledu zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju odgodom ovrhe ne može pružiti djelotvorna zaštita ovršenika ovaj sud napominje da iz već navedene odluke kao i drugih odluka Suda EU proizlazi obveza nacionalnog suda da odredbe domaćih zakona tumači u skladu sa pravnom stečevinom EU a u konkretnom slučaju proklamiranim načelima Direktive 93/13/EEZ odnosno u skladu sa pravnim stajalištima Suda EU.

7.4. Gore navedenom ide u prilog i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 11. ožujka 2022. poslovni broj: Su-IV-87/2022. prema kojem je ovršni sud obvezan u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe slijedom čega sudovi koji postupaju u takvim slučajevima imaju po službenoj dužnosti obvezu paziti na ništetnosti ugovornih odredaba potrošačkih ugovora bez obzira da li je takav prigovor istaknut te u slučaju sumnje na nepoštenost ugovora odnosno pojedine njegove odredbe ovršenika uputiti u parnicu i po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu.

Dakle iz navedenog zaključka proizlazi da u potrošačkim ugovorima ovršni sud ukoliko su za to ispunjene pretpostavke odgađa ovrhu primjenom članka 65. OZ-a ne zahtijevajući kumulativno ispunjenje dodatnih pretpostavki odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

8. U pogledu žalbenih navoda vezanih za pravomoćno odbijanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti očitovanja ovršenika kao založnog dužnika i brisanje uknjiženog zaloga ovaj sud napominje da samim time nije ispunjen uvjet sudske kontrole u smislu već navedenog zaključka SU-IV-87/2022. obzirom da se tražbina ovrhovoditelja temelji upravo na sklopljenim ugovorima o jednokratnom kreditu u pogledu čije pravne valjanosti je u tijeku parnični postupak.

9. Osnovani  su žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju a slijedom toga i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

9.1. Prvostupanjski sud u točkama 6. i 20. obrazloženja navodi kako je pregledom dokumentacije utvrđeno da se radi o potrošačkom kreditiranju jer stranke tih pravnih poslova predstavljaju trgovca i potrošača dok isprave sadrže potencijalne nejasne odredbe koje je potrebno dodatno ispitati.

9.2. Uvidom u spis (list 115.-117. i  133.-137.) proizlazi da je ovrhovoditelj pored javnobilježničkih očitovanja priložio i predmetne ugovore o jednokratnom kreditu koji nisu službeno prevedeni na hrvatski jezik a iz odredbi koje su dvojezično sastavljene se ne mogu razabrati svrha i točni uvjeti kreditiranja.

9.3. Slijedom navedenog prvostupanjski sud u tome dijelu nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je njegov zaključak da se radi nesporno o potrošačkom kreditu za sada preuranjen.

Pri tome se napominje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće ne navodi o kojim se to potencijalno ništetnim odredbama radi a niti to proizlazi iz podneska ovršenika kojim predlaže odgodu ovrhe.

10. Slijedom gore navedenog, po utvrđenju ovoga suda, prvostupanjski sud je prvenstveno na nesumnjiv način morao utvrditi da li se radi o potrošačkim kreditima ili ne a nakon toga eventualno odgoditi ovrhu kako je to uostalom i predloženo od strane ovršenika.

10.1. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu ovrhovoditelja, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

10.2. U nastavku postupka prvostupanjski sud će zatražiti prilaganje ovjerenih prijevoda navedenih ugovora o kreditu te po službenoj dužnosti provjeriti da li se u konkretnom slučaju radi o potrošačkim ugovorima tj. utvrditi svrhu njihovog sklapanja te na navedene okolnosti saslušati ovršenika kao i provesti druge dokaze koje smatra potrebnim te u slučaju da utvrdi da se radi o potrošačkom ugovoru odgoditi ovrhu do pravomoćnog završetka parničnog postupka poslovni broj: P-2591/2022.

 

 

Vukovar, 24. travnja 2024.

              Sudac

              Krešimir Biljan