Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-485/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih IK i GK, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi obojice okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-279/2026-8 od 26. kolovoza 2026., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe okrivljenih IK i GK te se pobijano rješenje ukida i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenih IK i GK produljio istražni zatvor, koji im teče od 4. lipnja 2026., po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja su okrivljeni IK putem braniteljice po službenoj dužnosti Valentine Galić, odvjetnice, i okrivljeni TK putem branitelja Gorana Ficka, odvjetnika, pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljeni IK žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da „nadležni sud donese rješenje kojim se okrivljeniku ukida istražni zatvor, a podredno da se isti zamijeni predloženim mjerama“.

2.2. Okrivljeni TK žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i „povrede načela razmjernosti“, s prijedlogom da nadležno vijeće pobijano rješenje preinači na način da mu ukine istražni zatvor, a podredno da isti zamijeni jednom ili više odgovarajućih mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a odnosno jamstvom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-564/2026 od 15. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalbe su osnovane.

5. Doduše, suprotno stajalištu žalitelja, sud prvog stupnja je u osporenom rješenju u dovoljnoj mjeri određeno i jasno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete, kao i razloge koj ima argumentira postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega). Međutim, u pravu su obojica okrivljenika kada u žalbi prigovaraju nedostatnosti obrazloženja u dijelu u kojem sud prvog stupnja u konkretnom slučaju otklanja mogućnost primjene mjera opreza koje su propisane čl. 98. st. 2. ZKP -a. U tom kontekstu sud prvog stupnja samo konstatira da se istražno -zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a ne bi mogla spriječiti niti jednom od zakonom propisanih mjera opreza „upravo s obzirom na okolnost da je riječ o osobama koje su strani državljani“. Takvo obrazloženje, kako ispravno navodi okrivljeni TK, ne predstavlja stvarnu analizu mogućnosti primjene blažih mjera. Strano državljanstvo može biti jedna od okolnosti relevantnih za procjenu opasnosti od bijega, ali ne može samo po sebi biti razlog zbog kojeg se unaprijed isključuje svaka zakonom predviđena mjera opreza. Prihvaćanjem takvog stajališta, kakvo zauzima prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, mjere opreza se praktički nikada ne bi mogle primijeniti prema stranom državljaninu koji nema čvrste veze s Republikom Hrvatskom, što očito nije smisao zakonskog uređenja prema kojem istražni zatvor predstavlja krajnju mjeru koja se primjenjuje kada se ista svrha ne može ostvariti blažim sredstvima. Okrivljenici su predložili mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1., 3. i 7. ZKP-a (zabrana napuštanja boravišta, obveza redovitog javljanja policiji i privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice), no sud prvog stupnja, kako pravilno primjećuje okrivljeni IK, nije konkretno obrazložio zbog čega kombinacija tih mjera ne bi objektivno i realno bila dovoljna za otklanjanje utvrđene opasnosti od bijega, što je inače dužan učiniti u skladu s odredbom čl. 124. st. 3. ZKP -a. Iz naprijed navedenih razloga pozivanje suda prvog stupnja u izloženom kontekstu samo na činjenicu da okrivljenici imaju strano državljanstvo nije dostatno. Ovim propustom sud prvog stupnja je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a na koju žalbama upozoravaju obojica optuženika, mada se okrivljeni IK izrijekom ne poziva na tu žalbenu osnovu i zakonsku odredbu, dok se okrivljeni TK samo izričito ne poziva na odredbu čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a.

6. Iz izloženog razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. U ponovljenom odlučivanju sud prvog stupnja će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama, pazeći pri tome da ne ponovi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, što znači da će izložiti konkretne i određene razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora u predmetnom slučaju ne može ostvariti blažim mjerama kao što su predložene mjere opreza.

U Varaždinu 16. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček