Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
Trg pobjede 15
Poslovni broj: P-83/2026-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Borić Jurić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika GRAD VINKOVCI, Vinkovci, Bana Jelačića 1, OIB 67648791479 kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove iznosa od 189.897,36 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 16. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženiku GRAD VINKOVCI, Bana Jelačića 1, OIB: 67648791479 da tužitelju Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 isplati iznos od 189.897,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
58.053,22 EUR od 08.04.2021. pa do isplate
5.245,90 EUR od 26.11.2021. pa do isplate
58.053,22 EUR od 19.02.2022. pa do isplate
5.245,90 EUR od 23.11.2022. pa do isplate
58.053,22 EUR od 23.02.2023. pa do isplate
5.245,90 EUR od 22.11.2023. pa do isplate
po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
2. Nalaže se tuženiku tuženiku GRAD VINKOVCI, Bana Jelačića 1, OIB: 67648791479 da tužitelju Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 nadoknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.716,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. od 16. rujna 2026. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 189.897,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos glavnog duga po osnovi stjecanja bez osnove, kao i naknadu parničnih troškova.
2. U tužbi, u bitnome, navodi da je s tuženikom sklopio na određeno vrijeme dvanaest ugovora o osnivanju prava služnosti i ugovor o pravu građenja radi osnivanja prava služnosti postavljanja komunikacijske infrastrukture za korist tužitelja, a tužitelj se obvezao tuženiku za to platiti naknadu i to: Ugovor o osnivanju prava služnosti od 20. prosinca 2004., klasa: 350-05/04-01/59, urbroj: 2188/01-02-04-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 12. travnja 2006., klasa: 350-05/05-01/44, urbroj:
2188/01-02-05-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. prosinca 2005. klasa: 350- 05/05-01/70, urbroj: 2188/01-02-05-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 27. prosinca 2005. klasa: 350-05/05-01/76, . urbroj: 2188/01-03-05-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 19. prosinca 2006. klasa: 350-05/06-01/56, urbroj: 2188/01-02-06- 4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. travnja 2006. klasa: 350 -05/06-01/10, urbroj: 2188/01-02-06-3, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. srpnja 2006. klasa: 350-05/06-01/17, urbroj: 2188/01-02-06-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 26. lipnja 2006. klasa: 350-05/06-01/21, urbroj: 2188/01-02-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 1. rujna 2006. klasa: 350-05/06-01/32, urbroj: 2188/01-03-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 22. siječnja 2007. klasa: 350-05/06-01/70, urbroj: 2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350-05/07-01/41, urbroj: 2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350-05/07-01/49, urbroj: 2188/01-02-07-4 i Ugovor o pravu građenja od 3. lipnja 1998. (dalje: Ugovori). Očitovao se da unatoč postojanju Ugovora kojima su regulirani međusobni odnosi u pogledu korištenja nekretnina i javnih površina u vlasništvu ili pod upravljanjem tuženika za tužiteljeve elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EKI,) tuženik je uz poziv na odredbe čl. 28. i čl. 29. Zakona o elektroničkim komunikacijama podnio zahtjev dana 13. studenog 2018. godine i 10. prosinca 2020. godine Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) za utvrđivanje infrastrukturnog operatora u odnosu na tužitelja, kao i visinu naknade za pravo puta u visini određenoj Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta (NN 152/11, 151/14, 95/17; dalje: Pravilnik) te je tako usprkos ugovornom odnosu s tužiteljem zatražio i utvrđivanje obveze tužitelja na plaćanje naknade za pravo puta u visini određenoj Pravilnikom na istim nekretninama za koje s tužiteljem ima sklopljene valjane Ugovore. Navodi da obveza plaćanje naknade za pravo puta ne postoji u slučaju kada postoji neko drugo pravo odnosno uređen ugovorni odnos na osnovi koje se koristi nekretnina pa nije moguća primjena iznosa i načina obračuna (više naknade ) sukladno Pravilniku te da je tuženik nakon podnošenja ovih zahtjeva dostavio tužitelju Izjavu o jednostranom otkazu svih Ugovora o osnivanju služnosti datiranu s 31. siječnja 2021. godine i tako zlouporabio pravo i neosnovano otkazao ugovore o osnivanju prava služnosti i ugovor o pravu građenja, a radi neutemeljenog ostvarivanja prava na višu naknadu, jer je motiv tuženika bio isključivo zaobilaženje ugovorom utvrđenih prava i obveza radi ostvarivanja prava viših naknada na štetu tužitelja. Očitovao se da je HAKOM povodom zahtjeva tuženika donio rješenja i to: rješenje Klasa: UP/I-344- 03/18-11/962, Urbroj: 376-05-3-19-17 od 08.srpnja 2019. kojim u točki I. utvrđuje tužitelja infrastrukturnim operatorom i da tužitelj ima pravo puta na nekretninama obuhvaćenim tim rješenjem (nekretnine na kojima tužitelj ima izgrađenu EKI, a na kojima je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišne knjige), dok je u točkama II. i III. cit. rješenja utvrđeno da je tužitelj infrastrukturni operator te da tužitelj ima pravo puta na nerazvrstanim cestama i komunalnoj infrastrukturi sukladno dostavljenim Potvrdama Grada Vinkovaca, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja te rješenje Klasa: UP/I-344-03/20-11/452, Urbroj: 376-05-3-21-09 od 22 ožujka.2021. kojim u točki I. utvrđuje tužitelja infrastrukturnim operatorom i da tužitelj ima pravo puta na nekretninama iz zahtjeva Grada Vinkovci od 10.prosinca.2020. (nekretnine koje se na dan donošenja rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu tuženika prema evidenciji zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima, a koje nekretnine tužitelj koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI), dok je u točkama II. i III. rješenja utvrđeno da je tužitelj infrastrukturni operator te da tužitelj ima pravo puta na nerazvrstanim cestama i komunalnoj infrastrukturi sukladno dostavljenim Potvrdama Grada Vinkovaca, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja. Očitovao se da je otkaz svih sklopljenih ugovora o osnivanju prava služnosti i ugovora o pravu građenja tužitelj osporavao kao neosnovan te je povodom toga Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 27. rujna 2023. godine odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1078/2021 od 05. svibnja 2022. godine kojom je utvrđeno da su otkazi ugovora o osnivanju prava služnosti te ugovora o pravu građenja sadržani u Izjavi o otkazu tuženika od 31. siječnja 2021. godine neosnovani i bez pravnog učinka pa je pravomoćnom presudom utvrđeno da su između parničnih stranaka na snazi Ugovori o osnivanju prava služnosti i stoga postoji pravo tužitelja na povrat plaćenog tuženiku bez osnove, što po sili zakona isključuje obvezu plaćanja naknade po bilo kojem drugom pravnom temelju. Navodi da je Zakonom o elektroničkim komunikacijama planiranje gradnje, postavljanje i korištenja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža, EKI i povezane elektroničke opreme te razvoja elektroničkih komunikacijskih usluga utvrđeno od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, da je tužitelj operator javnih komunikacijskih mreža i ima prava infrastrukturnog operatora na cijelom području Republike Hrvatske pa je stoga za potrebe pristupa i korištenja nekretnina za gradnju, polaganje, održavanje, razvoj i korištenje tužiteljeve EKI i povezane opreme na nekretninama koje su u vlasništvu tuženika sklopio Ugovore kojima su regulirani načini i uvjeti za korištenje javnih površina u vlasništvu tuženika, a istima je određena naknada za korištenje odnosno služnost. Navodi da se odredbe čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama koja regulira korištenja nekretnina u pogledu EKI i opreme primjenjuje supsidijarno u slučaju da ne postoji drugo pravo na nekretnini temeljem kojih se koristi nekretnina i plaćanje naknade, da se radi o oborivoj zakonskoj presumpciji i da ne dolazi do primjene instituta prava puta i obveze plaćanja naknade za ovo pravo predviđenog Zakonom o elektroničkim komunikacijama kada postoji druga pravna osnova za korištenje nekretnine te da sukladno odredbi čl. 28. st. 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine može pred HAKOM-om pokrenuti postupak utvrđivanja infrastrukturnog operatora za EKI koja je izgrađena na općem dobru ili nekretninama iz odredbe čl. 27. st. 1. tog zakona te utvrđivanja količine i vrste takve infrastrukture i visine naknade za pravo puta, a visina naknade za pravo puta određena je Pravilnikom HAKOM-a o potvrdi i naknadi za pravo puta, a iznosi ovisno o vrsti zemljišta u iznosu od 3,00 Kn do 10,00 Kn. Navodi da činjenicu uvažavanja rješavanja prava i obveza određenih Ugovorima sklopljenim između stranaka priznaje i sam HAKOM budući da obvezu plaćanja naknade za pravo puta priznaje tuženiku tek od (neosnovanog) otkaza Ugovora, ali ne smatra potrebnim niti smatra prethodnim pitanjem utvrditi je li otkaz Ugovora neosnovan te kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je otkaz ugovora o služnosti i ugovora o pravu građenja sadržan u Izjavi o otkazu tuženika od 31. siječnja 2021. godine utvrđen neosnovanim, nesporno je da postoji i drugo pravo i pravno reguliran odnos između stranaka pa je iznos plaćen povrh iznosa koji odgovara ugovorenoj naknadi, koji preplaćeni iznos je tužitelj plaćao kao naknadu za pravo puta tuženik stekao bez pravne osnove. Smatra da kako obveza plaćanja naknade za pravo puta ne postoji ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje nekretnine, a između stranaka na snazi su Ugovori, ovlašten je potraživati iznose koje je tuženiku platio bez osnove i to iznos od 58.053,22 eura dana 07. travnja 2021. godine, iznos od 122.185,27 eura dana 25. studenog 2021. godine, iznos od 58.053,22 eura dana 18. veljače 2022. godine, iznos od 122.185,27 eura dana 22. studenog 2022. godine, iznos od 58.053,22 eura dana 22.veljače .2023. godine, iznos od 122.185,27 eura dana 21. studenog 2023. godine.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je osporio navode tužitelja da postoji "drugo pravo i pravno reguliran odnos između stranaka" i da je zbog toga tuženik "neosnovano naplaćivao naknadu za pravo puta" utvrđenu rješenjima HAKOM-a klasa: UP/I 344-03/18-11/962, urbroj: 376-05-3-19-17 od 8. srpnja 2019. (dalje: rješenje/19) i klasa: UP/I-344-03/20-11/452, urbroj: 376-05- 3-21-09 od 22. ožujka 2021. godine. Očitovao se da su navedena rješenja HAKOM-a konačna i pravomoćna te njima konačno i pravomoćno utvrđeno da tuženik ima pravo na naknadu za korištenje puta od 13. studenog 2018. godine odnosno od 13. veljače 2021. godine, a koju je tužitelj računao prema parametrima iz tih rješenja u ukupnom godišnjem iznosu od 181.962,29 eura, da su oba rješenja bila i predmet sudske kontrole i ocijenjena zakonitim i to i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-431/19-6 od 5. ožujka 2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja iz 2019. godine i presudom broj: UsII-157/21-2 od 8. studenog 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja iz 2021. godine. Navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Pž-853/2024-5 od 27. studenog 2024. godine u objektivno identičnom predmetu odbio tužiteljev tužbeni zahtjev da mu vlasnik u povodu Ugovora o pravu služnosti vrati kao stečeno bez osnove primljene godišnje naknade za pravo puta iz pravomoćnih rješenja HAKOM-a, uz obrazloženje da su rješenja HAKOM-a pravomoćne izvršne odluke upravnog tijela kojima se utvrđuje tužiteljeva obveza na isplatu naknade za pravo puta u određenom iznosu i da te odluke nisu stavljene izvan snage ili poništene pa da nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) i da tužitelj ne može tražiti vraćanje iznosa plaćenog vlasniku na temelju tih rješenja te stoga da je pogrešno tužiteljevo shvaćanje da je plaćanje naknade za pravo puta na temelju rješenja HAKOM-a izvršavao bez pravne osnove te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Rev-1633/2025-2 od 21. svibnja 2025. godine odbio tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene presude. Navodi da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svoje shvaćanje da tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje iznosa koji je platio vlasniku na temelju pravomoćnih rješenja HAKOM-a koja nisu stavljena izvan snage ili poništena te o vezanosti suda za pravomoćnu odluku HAKOM-a o obvezi naknade za pravo puta i da sud nije ovlašten ispitivati njihovu pravilnost iznosi i u svojim drugim presudama, da iz izloženih pravnih shvaćanja odnosno sudske prakse proizlazi da tužitelj nema pravo da mu vlasnik vrati naknade za pravo puta primljene na temelju pravomoćnih rješenja HAKOM-a koja nisu stavljena izvan snage ili poništena jer da nisu ostvarene pretpos tavke stjecanja bez osnove te da sud u parničnom postupku nije ovlašten odlučiti o pravu puta i obvezi naknade za to pravo o kojima je HAKOM odlučio u svojim pravomoćnim rješenjima niti o prestanku te obveze. Navodi da u konkretnom slučaju rješenja HAKOM-a koja su pravna osnova isplate naknade za pravo puta nisu poništena, izmijenjena ili ukinuta pa pravna osnova nije otpala i nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. ZOO - a za stjecanje bez osnove. Očitovao se i da su sudovi zauzeli pravno shvaćanje da se ugovorna obveza rješenjem HAKOM-a mijenja pa ugovor ne utječe na rješenje HAKOM-a već rješenje HAKOM-a utječe na ugovornu obvezu te ju mijenja.
4. Tužitelj se u daljnjem tijeku postupka očitovao i da je odgovor na pitanje je li u slučaju postojanja ugovora o služnosti vlasnik odnosno upravitelj zemljišta dužan primati ispunjenje svojih novčanih obveza na temelju tog ugovora kao isključivoj pravnoj osnovi iz koje proizlazi pravo na naknadu, iako upravni akt (rješenje HAKOM- a) iz kojeg proizlazi obveza plaćanja naknade za pravo puta nije formalno stavljeno izvan snage odlučno za razrješenje ovoga spora te može li u okolnostima pravomoćno potvrđenog važenja Ugovora o osnivanju služnosti rješenje HAKOM-a koje formalno nije stavljeno izvan snage predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje naknade za pravo puta te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Rev- 937/2024 odgovorio na to pitanje. Očitovao se da, u slučaju kada su stranke svoj odnos uredile ugovorom, sve dok su istim vezane ne postoji obveza tužitelja za plaćanje preko ugovorenog iznosa te da je nakon donošenja rješenja HAKOM-a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno utvrdio otkaz Ugovora bez pravnog učinka i da je obveza plaćanja naknade po rješenjima HAKOM-a prestala ex lege, a da upravna tijela nisu uzimala u obzir pravomoćno utvrđenje otkaza nezakonitim koja činjenica je odlučna za primjenu odredbe čl. 8.st.4. Pravilnika koja primjena nije bila predmet odlučivanja u upravnom postupku.
5. Tuženik je ustrajao u iznesenim navodima da je parnični sud vezan pravomoćnim odlukama upravnih tijela i da ih ne može ispitivati u parničnom postupku.
6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o osnivanju prava služnosti od 20. prosinca 2004., klasa: 350-05/04-01/59, urbroj: 2188/01-02-04-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 12. travnja 2006., klasa: 350 -05/05-01/44, urbroj: 2188/01-02-05-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. prosinca 2005. klasa: 350-05/05-01/70, urbroj: 2188/01-02-05-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 27. prosinca 2005. klasa: 350-05/05-01/76, urbroj: 2188/01-03-05-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 19. prosinca 2006. klasa: 350-05/06-01/56, urbroj:
2188/01-02-06-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. travnja 2006. klasa: 350- 05/06-01/10, urbroj: 2188/01-02-06-3, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. srpnja 2006. klasa: 350-05/06-01/17, urbroj: 2188/01-02-06-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 26. lipnja 2006. klasa: 350-05/06-01/21, urbroj: 2188/01-02-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 1. rujna 2006. klasa: 350-05/06-01/32, urbroj: 2188/01- 03-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 22. siječnja 2007. klasa: 350-05/06- 01/70, urbroj: 2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350-05/07-01/41, urbroj: 2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350-05/07-01/49, urbroj: 2188/01-02-07-4 i Ugovor o pravu građenja od 3. lipnja 1998., rješenja HAKOM-a klasa: UP/I 344-03/18-11/962, urbroj:
376-05-3-19-17 od 8. srpnja 2019. godine i klasa: UP/I-344-03/20-11/452, urbroj: 376- 05-3-21-09 od 22. ožujka 2021. godine, odluke na stranicama 54 do 76 spisa, potvrde o isplatama na stranicama 77 do 82 spisa, e-mail dopis tuženika od 31. srpnja 2019. godine i na stranici 117 spisa, odluke na stranicama 105 do 116 spisa, stranicama 118 do 163 spisa, stranicama 183 do 203 spisa, stranicama 216 do 226 spisa, podatke HAKOM-a na stranicama 230 do 442 spisa, odluke na stranicama 415 do 450 spisa. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li tuženik u obvezi platiti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 189.837,36 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi stjecanja bez osnove, a koji iznos čini razliku odnosno više plaćeni iznos naknade za pravo puta koju je tužitelj kao infrastrukturni operator platio tuženiku na temelju rješenja HAKOM-a i ugovorne naknade iz ugovora o osnivanju prava služnosti i ugovora o građenju u vremenskom razdoblju od 07. travnja 2021. godine do 21. studenog 2023. godine.
8. Između parničnih stranaka nije sporno da su sklopile dvanaest ugovora o osnivanju služnosti puta i to: Ugovor o osnivanju prava služnosti od 20. prosinca 2004., klasa: 350-05/04-01/59, urbroj: 2188/01-02-04-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 12. travnja 2006., klasa: 350-05/05-01/44, urbroj: 2188/01-02-05-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. prosinca 2005. klasa: 350-05/05-01/70, urbroj:
2188/01-02-05-6, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 27. prosinca 2005. klasa: 350- 05/05-01/76, urbroj: 2188/01-03-05-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 19. prosinca 2006. klasa: 350-05/06-01/56, urbroj: 2188/01-02-06-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. travnja 2006. klasa: 350-05/06-01/10, urbroj: 2188/01-02-06-3, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 7. srpnja 2006. klasa: 350-05/06-01/17, urbroj:
2188/01-02-06-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 26. lipnja 2006. klasa: 350- 05/06-01/21, urbroj: 2188/01-02-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 1. rujna 2006. klasa: 350-05/06-01/32, urbroj: 2188/01-03-06-5, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 22. siječnja 2007. klasa: 350-05/06-01/70, urbroj: 2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350-05/07-01/41, urbroj:
2188/01-02-07-4, Ugovor o osnivanju prava služnosti od 10. rujna 2007. klasa: 350- 05/07-01/49, urbroj: 2188/01-02-07-4 i Ugovor o pravu građenja od 3. lipnja 1998., da je tuženik jednostrano otkazao te ugovore Izjavom o jednostranom otkazu svih ugovora o osnivanju služnosti datiranu s 31. siječnja 2021. godine, da je Visoki trgovački suda Republike Hrvatske presudom posl. br. Pž-2740/2022-2 od 27. rujna 2023. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P -1078/2021 od 05. svibnja 2022. godine kojim je utvrđeno da je otkaz navedenih ugovora sadržan u Izjavi o otkazu tuženika od 31. siječnja 2021. godine neosnovan i bez pravnog učinka, da je rješenjima HAKOM-a klasa: UP/I 344-03/18-11/962, urbroj: 376-05-3-19-17 od 8. srpnja 2019. godine i klasa: UP/I-344-03/20-11/452, urbroj: 376-05-3-21-09 od 22. ožujka 2021. godine utvrđeno tužiteljevo pravo puta i obveza plaćanja godišnje naknade za pravo puta za korištenje nekretnina uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna sukladno Pravilniku o potvrdi i naknadi za pravo puta (NN 152/11, 151/14, 95/17), da je tužitelj plaćao naknadu sukladno tim rješenjima HAKOM-a u razdoblju od 07. travnja 2021. godine do 21. studenog 2023. godine, što dokazuju potvrde o isplatama Erste&Steirmarkische bank na stranicama od 77 do 82 spisa, da su rješenja HAKOM-a klasa: UP/I 344-03/18-11/962, urbroj: 376-05-3-19-17 od 8. srpnja 2019. godine i klasa: UP/I-344-03/20-11/452, urbroj: 376-05-3-21-09 od 22. ožujka 2021. godine temeljem kojih je tužitelj vršio plaćanje ove naknade u spornom razdoblju bila predmetom sudske kontrole u upravnom postupku, što dokazuju presude Visokog upravnog suda UsII – 431/19-6 od 5. ožujka 2020. i UsII-157/21-8 od 8. studenog 2022. godine te nisu poništena, ukinuta ili stavljena izvan snage.
9. Dakle, tužitelj je u spornom razdoblju naknadu za pravo puta plaćao po osnovi rješenja HAKOM-a klasa: UP/I 344-03/18-11/962, urbroj: 376-05-3-19-17 od 8. srpnja 2019. godine i klasa: UP/I-344-03/20-11/452, urbroj: 376-05-3-21-09 od 22. ožujka 2021. godine kojima je utvrđeno da tužitelj ima svojstvo infrastrukturnog operatora i da ima pravo puta na nekretninama tuženika te kojima je utvrđena obveza plaćanja godišnje naknade za pravo puta za korištenje nekretnina uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenim Pravilnikom o potvrdi i naknadi o pravu puta, ali smatra da se radi o pravnoj osnovi koja je naknadno otpala, jer je nakon donošenja ovih rješenja HAKOM-a, pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku utvrđeno da je otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti i prava građenja koje je sadržan u tuženikovoj Izjavi o jednostranom otkazu od 31. siječnja 2021. godine neosnovan i bez pravnog učinka te da je trebao plaćati naknadu koju su stranke ugovorile ovim ugovorima i da isti predstavljaju pravnu osnovu za plaćanje ove naknade, a da predmetna rješenja HAKOM-a samo formalno nisu stavljena izvan snage. Mišljenje je ovoga suda, da rješenja HAKOM-a kao ovlaštenog javnog regulatora odnosno tijela koja obavlja javne ovlasti po osnovi kojih je tužitelj izvršio plaćanja naknade za put u ovoj pravnoj stvari u spornom razdoblju predstavljaju konačne, pravomoćne i izvršne upravne akte te kako nisu poništena, ukinuta ili stavljena izvan snage u upravnom postupku (što nesporno proizlazi iz presuda Visokog upravnog suda UsII – 431/19-6 od 5. ožujka 2020. godine i UsII-157/21-8 od 8. studenog 2022. godine) sukladno odredbama čl. 12. st. 1., čl. 17. i 18. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) i odredbi čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21) to ista predstavljaju valjanu pravnu osnovu u smislu odredbi čl. 28. i čl. 29. Zakona o elektroničkim komunikacijama za plaćanje ove naknade pa sporne iznose naknade u ovoj pravnoj stvari tuženik nije stekao bez osnove niti na temelju osnove koje je naknadno otpala, i to neovisno o tome što je u parničnom postupku utvrđeno da otkaz Ugovora koje su sklopile stranke ne proizvodi pravne učinke, jer su ta rješenja - upravni akti i dalje na snazi i proizvode pravne učinke. Stoga, kako je o tužiteljevoj obvezi plaćanja naknade za pravo puta odlučeno konačnim, pravomoćnim i izvršnim upravnim aktima nadležnog upravnog tijela, in concreto rješenjima HAKOM-a kao ovlaštenog javnopravnog regulatora, iste sud u ovom postupku nije ovlašten preispitivati, a takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 4480/2024, jer je tim aktima vezan sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Nastavno tome, ovaj sud ne može u ovom postupku preispitivati niti navode da je tužiteljeva obveza prestala ex lege i da sud u ovom postupku treba utvrđivati činjenice koje su odlučne za primjenu odredbe čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta jer to u ovlasti HAKOM-a kao ovlaštenog javnopravnog tijela – upravnog tijela sukladno odredbama Zakona o elektroničkoj komunikaciji.
10. Stoga je uz poziv na citirane zakonske odredbe odučeno kao u izreci presude.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 151. čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak koji je bio nužan i potreban za vođenje postupka i to: sastava odgovora na tužbu (2.857,68 eura) i podneska od 24. kolovoza 2026. godine (2.857,68 eura), pristupa ročištu 03. rujna 2026. godine (2.857,68 eura) te PDV (2.143,26 eura) prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
U Slavonskom Brodu, 16. rujna 2026. godine
Sutkinja
Mirna Vujčić
Naputak o pravnom lijeku
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu
Republike Hrvatske u roku od petnaest dana putem ovoga suda.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude
rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije
uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.
Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.
