REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1344/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Dubravke Srečec Fletko članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika: 1. GOSPODARSKI LIST d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 3, OIB 09377481666, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Cvitković & Devide d.o.o., Zagreb i 2. PE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja povrede autorskog prava i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4056/2025-2 od 10. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2217/2024-33 od 13. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4056/2025-2 od 10. listopada 2025. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
II. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4056/2025-2 od 10. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 2217/2024-33 od 13. kolovoza 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a situacija u kojoj drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, iznese razloge isključivo u odnosu na jedno autorsko djelo (skriptu), dok se uopće ne očituje o ostala četiri samostalno identificirana autorska djela za koja je tužbom izrijekom zatražena zaštita (doktorat, radni materijal, stručni članci)?
2) Je li povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. EKLJP) kada sud odbije tužbeni zahtjev za zaštitu autorskog prava, a da pritom uopće ne navede razloge zbog kojih smatra da pojedinačno navedena djela ne predstavljaju autorska djela, niti ispita njihovu originalnost prema kriterijima iz čl. 5. ZAPSP-a?
3) Može li drugostupanjski sud u postupku potpuno izostaviti iskaze visoko stručnih svjedoka (fakultetskih profesora s navedenog modula) na kojima se osnivala prvostupanjska presuda, a koji svjedoci potvrđuju autorski karakter djela, bez obrazloženja, bez njihove analize u presudi i bez ikakvog spomena svjedoka, te kakve su pravne posljedice takvog izostavljanja za valjanost odluke?
4) Predstavlja li djelo koje sadrži autorski stvaralački doprinos obzirom na sadržaj, izbor, raspored ili organizaciju elemenata autorsko djelo u smislu individualnog autorskog djela, ili ga sud može kvalificirati kao zbirku u smislu članka 7. ZAPSP, iako je autor dao vlastiti stvaralački doprinos cjelini?
5) Može li sud kvalifikacijom djela kao zbirke umanjiti opseg autorskopravne zaštite u odnosu na individualno autorsko djelo, i prema kojim (pravnim) kriterijima se utvrđuje je li takva kvalifikacija dopuštena?
6) Postoji li zakonska osnova u ZAPSP-u za primjenu kvantitativnog praga (50– 60%) kao uvjeta za utvrđenje povrede autorskog prava, ili je sud time uveo izvanzakonski kriterij koji nije predviđen ni domaćim pravom ni pravom Europske unije?
7) Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo i odstupio od obvezujuće prakse Suda Europske unije (Infopaq International A/S protiv Danske Dagblades Forening (C-5/08, EU:C:2009:465, točka 37.), prema kojoj se autorska zaštita priznaje svakom originalnom izrazu koji odražava autorov vlastiti intelektualni stvaralački napor, uključujući i djelomične reprodukcije, te u slučaju Cofemel – Société Cofemel SA protiv G-Star Raw CV (C-683/17, EU:C:2019:721, točka 30.), prema kojoj se autorska zaštita ne ograničava na estetske ili umjetničke kvalitete, već se temelji isključivo na originalnosti izražavanja, bez dodatnih dokaza o intelektualnom naporu ako je djelo već priznato kao originalno u akademskom kontekstu) kada je, unatoč utvrđenju da osporeno djelo sadrži saznanja tužiteljice preuzeta iz njezine doktorske disertacije, zaključio da se ne radi o autorskom djelu, time zanemarivši kriterij originalnosti kao jedinog mjerodavnog kriterija autorskopravne zaštite te implicitno uveo dodatne, izvanzakonske uvjete koji nisu predviđeni ni Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima ni pravom Europske unije?
8) Može li se sud pozvati na ograničenje autorskog prava iz čl. 85. ZAPSP -a bez da utvrdi da su ispunjeni zakonski uvjeti te iznimke, uključujući svrhu, opseg i nepostojanje ugrožavanja legitimnih interesa autora?
9) Je li sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je od tužiteljice zahtijevao dokazivanje „originalne intelektualne tvorevine“ na razini znanstvene novosti („bitno za znanstveno područje“ op.a.), umjesto da ispita postoji li subjektivna originalnost u smislu čl. 5. st. 1. ZAPSP-a?
10) Utječe li na postojanje autorsko pravne zaštite okolnost štiti li autor autorsko djelo u cijelosti ili samo pojedine dijelove, ili se radi o pitanju opsega zaštite koje ne određuje samu osnovanost prava?
11) Može li sud u odlučivanju o povredi autorskog prava proizvoljno umanjiti opseg plagijata utvrđen vještačenjem, i prema kojim kriterijima nalaz vještaka obvezuje sud u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i Europskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP sadržajno (kroz drugo pravno pitanje i navodima iz obrazloženja tog pitanja) navodi da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) pozivajući se na čl. 14., 26. i 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Polazeći od čl. 385.a st. 2. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije.
4.1. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice polazeći od ocjene da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je radnjama tuženika došlo do povrede autorskih prava tužiteljice, dok je sud drugog stupnja ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo na zaštitu autorskog djela, pritom polazeći da provedenim vještačenjem nije utvrđeno da je došlo do povrede autorskih prava u odnosu na cjelovitost zbirke u omjeru većem od 50-60%, dok iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je provedenim vještačenjem utvrđen postotak preklapanja dijelova teksta od 73,76%, odnosno 87,94%.
4.2. Slijedom navedenog, neovisno o pravnom pristupu pripada li tužiteljici pravo na zaštitu autorskog djela kao samostalnih članaka (kako polazi sud prvog stupnja), ili zbirke (pravno shvaćanje suda drugog stupnja) obzirom na različito tumačenje nalaza vještaka od strane nižestupanjskih sudova tužiteljica je učinila vjerojatnim da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
5. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke, dok se temeljem iste odredbe u odnosu na preostala pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.
6. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 16. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
