- 1 -              Rev-732/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-732/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Josipa Turkalja i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Đ. L. N. odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-281/2019-2 od 21. svibnja 2020. kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-1420/2016-35 od 26. rujna 2018., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-1420/2016-35 od 26. rujna 2018. odbijen je tužbeni zahtjev: za utvrđenjem da je ništetna odredba iz čl. 4. st. 1., Ugovora o kreditu broj 9012960051 sklopljenog 3. rujna 2007. između stranaka, u dijelu prema kojoj se promjena kamatne stope utvrđuje sukladno odluci banke o kreditiranju građana i zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 10.720,32 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci te zahtjev za naknadom parničnoga troška tužitelja (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, u iznosu od 11.250,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-281/2019-2 od 21. svibnja 2020., preinačena je prvostupanjska presuda i utvrđena ništetna odredba iz čl. 4. st 1. Ugovora o kreditu broj 9012960051 sklopljenog 3. rujna 2007. između stranaka u dijelu u kojem se promjena kamatne stope utvrđuje sukladno odluci banke o kreditiranju građana te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.720,32 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.050,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.850,00 kn.

 

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 3672/2020-2 od 26. siječnja 2022., dopušteno je tuženiku podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Smatra li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kreditu nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom, ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači, a podredno ukine.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu, broj 9012960051 od 3. rujna 2007. i zahtjev za isplatom s osnove nezakonito povećane kamatne stope koju je tužitelj preplatio, u utuženom iznosu od 10.720,32 kn.

 

8. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu je ispitao samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Nesporno je među strankama, da je tuženik kao davatelj kredita-banka sa tužiteljem kao korisnikom kredita, 3. rujna 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 9012960051 u iznosu od 220.000,00 kn s rokom otplate od 20 godina i kamatom stopom od 4,98 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

 

10. Prvostupanjski sud je zaključio, da je odredba Ugovora u pogledu kamatne stope koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, jasna, lako razumljiva i uočljiva, te da je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

 

11. Suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, zaključak je drugostupanjskoga suda da je ugovorna odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu od 3. rujna 2007. (kojom je ugovoreno da se tužitelj obvezuje tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana), za svakog prosječnog potrošača posve nerazumljiva, jer je njena promjena vezana za odluku banke koja predstavlja dokument koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, pa tužitelju kao prosječnom potrošaču, nije mogla biti razumljiva.

 

11.1. Navedeno i stoga, što iz provedenih dokaza proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjeni kamatne stope te da je banka samostalno donosila odluke o promjeni kamatne stope. S obzirom na to da je predmetni Ugovor o kreditu, unaprijed sastavljen od strane tuženika te uvažavajući činjenicu da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredbi, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj ugovora, da je čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu, suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer je tužitelju kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

 

11.2. Stoga, zaključuje drugostupanjski sud da je predmetna odredba Ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Ta je odredba Ugovora o kreditu i nepoštena, u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i  2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07 - ZZP/07). Slijedom navedenoga, zaključak je drugostupanjskoga suda da predmetna ugovorna odredba koja je nepoštena a time i ništetna, u smislu odredbe čl. 102. ZZP/07, ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i usvaja tužbeni zahtjev.

 

12. Dajući odgovor na postavljeno pitanje, ovaj sud upućuje na to da je već u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 396/2021-3 od 24. siječnja 2023. u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj sa ovopredmetnom i u odgovoru na postavljeno pitanje koje je podudarno sa postavljenim pitanjem u predmetnoj reviziji, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

 

„Prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 143/13 - ZIDZPK/13) postojala je prisilna zakonska odredba u čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/07) prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima je efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZIDZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (Euribor, Libor, NRS, Prinos na trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti).

 

Zato su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZIDZPK/13 bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.“.

 

13. Predmetni ugovor je sklopljen 3. rujna 2007., a mjerodavni Zakon o zaštiti potrošača stupio na snagu 7. kolovoza 2007. pa se u ovoj pravnoj stvari ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima u kunskom kreditu i stupanja na snagu ZIDZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.

 

14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 396/2021 od 24. siječnja 2023. i s obzirom na to da je u tijeku postupka utvrđeno da je „dio“ predmetnih odredbi u Ugovor unesen samo od strane tuženika i na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope, ni metode izračuna tih parametara, to sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Stoga, kako je pobijana odluka u tom dijelu podudarna sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na pobijanu odluku.

 

15. Temeljem svega navedenoga, valjalo je odbiti reviziju tuženika primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. travnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.