Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1168/2024-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku HK, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak u Splitu, Pisarnica Karlovac, protiv tuženih : 1. AK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Loreni Sandalj Kojundžić, odvjetnici u Matuljima i 2. IKH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnice 1.tužene i tuženica osobno, temeljem objave presude prema članku 335. stavak 4. ZPP-a dana 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :

„I-Nalaže se prvotuženoj AK iz [adresa] da sa dijela nekretnine tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] :

ETAŽA: 1/3

nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom, koje se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 358/2 koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], pod. ul. 3. k. o. [katastarska općina], u naravi ravni krov stana, na koji je tužena postavila željeznu ogradu do ceste dužine cca 8 metara, 6 betonskih žardinjera, stol i dvije stolice, lončanice s cvijećem i druge predmete, ukloni željeznu ogradu dužine cca 8 metara, 6 betonskih žardinjera, stol i dvije stolice, lončanice s cvijećem i sve druge predmete, te navedeni dio predmetne nekretnine preda u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari tužene, a ujedno joj se nalaže da tužiteljici naknadni troškove parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,88 posto godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II-Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine koja je na Skici izmjere geodetskog elaborata Geo-Rad d.o.o., oznaka: 109/2015 od 24. travnja 2015. označena točkama 1-2-3-4-11, a koja čini sastavni dio 3. etažno vlasništvo (E-3) nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom, nekretnine k. č. [katastarska čestica], u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (NI), a ranije grč. 358/2 stambena zgrada br. 6 i dvorište površine 143 m2, stambena zgrada br. 6 površine 128 m2, dvorište površine 15 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tužene po pravomoćnosti ove presude dužne trpjeti takav upis prava vlasništva u cijelosti.

III-Tužene su po pravomoćnosti ove presude dužne trpjeti provedbu Etažnog elaborata kojim se nekretnina iz točke II evidentira i upisuje kao dio 3. etažno vlasništvo (E-3) nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom, nekretnine k. č. [katastarska čestica], u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (NI), a ranije grč. 358/2 stambena zgrada br. 6 i dvorište površine 143 m2, stambena zgrada br. 6 površine 128 m2, dvorište površine 15 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod nadležnog ureda Državne geodetske uprave i kod Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, Općinskog suda u Rijeci, kao isključivo vlasništvo tužiteljice u cijelosti.

IV-Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari sud je spojio raspravljanje u dva predmeta, oba po tužbama tužiteljice IK. U predmetu protiv tužene AK, radi predaje u posjed (P-1928/16) tužiteljica je u tužbi navela da je ona vlasnica 3. etaže: 1/3, nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom, u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 358/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a tužena RK vlasnica je etaže visokog prizemlja iste zgrade. Ista da je dana 19. veljače 2016. na ravni krov stana tužiteljice postavila dvije reflektirajuće trake, lončanice sa cvijećem, te stol i dvije stolice te dana 3. ožujka 2016. tužena još lončanica s cvijećem, te šest betonskih žardinjera za cvijeće većih dimenzija i velike težine. Tužiteljica je pisanim putem opomenula tuženu da ukloni navedene predmete s njezine nekretnine na što se tužena oglušila. Tužiteljica je navedene trake i betonske žardinjere uklonila sa svojeg krova, koristeći se pravom samopomoći.

2.Dana 9. ožujka 2016. tužena je ponovno na ravnom krovu stana tužiteljice postavila betonske žardinjere, te željeznu ogradu dužine cca 8 metara na način da su bočne strane ograde, odnosno bočni stupovi ograde učvršćeni za betonske stupove, a dva središnja stupa su uštemana duboko u krov stana tužiteljice. Na bočne strane je tužena stavila i prepreke. Sin tužiteljice CK pozvao je policiju navedenog dana, no rečeno mu je da se radi o građanskopravnoj stvari i da svoja prava tužiteljica ima ostvarivati u sudskom postupku.

3.Tužiteljica je navela kako je postavljanjem ograde probijena hidroizolacija krova stana tužiteljice koja je izvedena kao dvostruka ljepenka ispod završnog sloja betona. Zbog probijanja hidroizolacije uslijed izvođenja radova u stanu tužiteljice, na stropovima i zidovima dolazi do vlaženja, te tužiteljici nastaje šteta koja će se nastaviti i u budućnosti. Tužiteljica navodi da je ona vlasnica nekretnine koju tužena prisvaja, vrši na istoj posjedovne radnje i postavlja razne predmete, a sada je poduzela i gradnju ograde, čime je tužiteljici nanijela štetu obzirom je probila krov, pa u stan tužiteljice prodire voda. Povodom navedenoga tužiteljica je dana 16. ožujka 2016. uputila prijedlog za izdavanje privremene mjere, te je sud dana 8. srpnja 2016. pod posl.br. Ovr-1475/16 donio rješenje o privremenoj mjeri. Stoga tužiteljica ovu tužbu podiže radi opravdanja privremene mjere. Tužena da prisvaja ono što joj ne pripada – posjed nekretnine tužiteljice, da vrši nasilje i mijenja postojeće stanje stvari, a tužiteljici prijeti nenadoknadiva šteta obzirom na poduzete građevinske radove od strane tužene.

4.Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala da se tuženoj AK naloži da s dijela nekretnine tužiteljice 3. etaža: 1/3, nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom, u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 358/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u naravi ravnog krova stana, ukloni navedene predmete i to željeznu ogradu dugu cca 8 metara, šest betonskih žardinjera, stol i dvije stolice, lončanice s cvijećem i ostale predmete, te da navedeni dio predmetne nekretnine preda tužiteljici u posjed slobodan od osoba i stvari tužene, kao i da joj naknadi parnični trošak.

5.Tužena RK je u odgovoru na tužbu osporavala tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužiteljica nije vlasnica predmetne terase ispred stana tužene na skici označeno crvenom bojom. To da je bilo nesporno u odnosu na prednicu tužiteljice ĐK koja se nije žalila protiv rješenja suda posl.br. R-I-36/87 od 12. rujna 1988., kojim se to pravomoćno određuje. Po tom rješenju je PK pripala: "površina koja se prostire ispod označene terase "T", a gdje se nalaze tri prostorije i to dvije drvarnice i vešarnica". Tužiteljica da nikada nije stupila u posjed navedene terase. Tužena navodi da su činjenični i pravni navodi, kao i prijedlozi iz postupka osiguranja posl.br. Ovr-1475/2016 ujedno i navodi i prijedlozi iz ovog odgovora na tužbu, pa se neće iznova iznositi radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova.

6.Tuženica je u postupku navela i da je iz diobenog nacrta iz 1965. vidljivo da predmetna terasa ne ulazi u gabarite zgrade, niti u gabarite niskog prizemlja na nacrtu označeno žuto. Iz ugovora o prodaji od 17. veljače 1995. vidljivo da je tužiteljica kupila prizemlje, no nije kupila navedenu terasu. Sve to i gabariti kuće razvidni su i na kopiji katastarskog plana od 30. listopada 1961. Tužena je svoju terasu i legalizirala.

7.Drugu tužbu izjavljenu 29. rujna 2017. tužiteljica IK je podnijela protiv također tužene AK, te i protiv tužene HKH, a radi utvrđenja prava vlasništva (posl.br. P-2421/17). U tom spojenom predmetu tužiteljica također navodi da je upisana vlasnica 3. suvlasničkog dijela : 1/3, etažno vlasništvo (E-3) nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom nekretnine grč. 358/2 stambena zgrada br. 6 i dvorište površine 143 m2, stambena zgrada br. 6 površine 128 m2, dvorište površine 15 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prvotužena je vlasnica 2. suvlasničkog dijela (E-2) visoko prizemlje na nacrtu obojeno crveno, a drugo tužena je vlasnica 1. suvlasničkog dijela (E-1) tavan na nacrtu obojen plavo.

8.Tužiteljica tvrdi da ovi upisi ne održavaju pravo stanje stvari. Prema postojećim upisima svaki od suvlasnika vlasnik je jednakog dijela cijele zgrade, međutim stvarno stanje da je takvo da 1. i 2. etaža u vlasništvu tuženica imaju površinu od 94 m2, dok etaža u vlasništvu tužiteljice ima površinu od 128 m2. Predmetna razlika u površini da predstavlja nekadašnju drvarnicu i vešeraj, a koji su danas sastavni dio 3. etaže u vlasništvu tužiteljice, te dio njezinog stambenog prostora od 128 m2.

9.Pravna prednica svih stranaka je nekadašnja vlasnica cijele nekretnine bila je pok. ĐK. Ista je na 1. etaži vlasništvo prenijela na ŽK kojeg je naslijedila njegova supruga, a ista je Ugovorom o darovanju od 22. svibnja 2009. predmetnu etažu darovala drugotuženoj.

10.Na 2. etaži KK [adresa] je vlasništvo prenijela Ugovorom o kupoprodaji iz 1965. na UK, a koju je naslijedio DK temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br.O-2640/87. Prvotužena je istu stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključenog sa DK dana 23. svibnja 2000.

11.Na 3. etaži nakon smrti PK upisana vlasnica je bila GK, a ista je Ugovorom o kupoprodaji od 17. veljače 1995. predmetnu etažu prodala tužiteljici.

12.Predmet ovog postupka je razlika u korisnoj stambenoj površini koja postoji između 3. etaže u vlasništvu tužiteljice, te 1. i 2. etaže u vlasništvu tuženih. Radi se o prijeporu od 7,30m x 4,40 m koji danas u naravi predstavlja dio stambenog prostora tužiteljice, a nekada je predstavljao pripadak istome kao vešeraj i drvarnica. Tužiteljica napominje da nikada predmet prijenosa vlasništva na 2. i 3. etaži nije bio i nije mogao biti upravo predmetni dio nekretnine – prijepor.

13.Tijekom 1987. i 1988. pravni prednici stranaka uređivali su svoje odnose glede korištenja okućnice Rješenjem posl.br. R-I-36/87, pa su tako uredili i način korištenja okućnice utvrđujući kako opisani vešeraj i drvarnicu oduvijek koristi ĐK, tada vlasnica isključivo 3. suterenske etaže.

14.Nakon što je 1995. tužiteljica postala vlasnica 3. etaže ista je pristupila građevinskim radovima za koje da je imala suglasnost svih ostalih suvlasnika, pravnih prednika tuženih, te je opisani vešeraj i drvarnicu uredila u stambeni prostor koji je spojila s ostatkom 3. etaže i tako formirala samostalnu uporabnu cjelinu površine 128 m2.

15.Tužiteljica je za predmet ovog postupka od 7,30 m x 4,40 m ishodila Uporabnu dozvolu, Klasa: UP/I-361-05/14-05/83 od 25. ožujka 2015., pravomoćnu od 13. travnja 2015., a koja je dozvola evidentirana u zemljišnim knjigama, što je vidljivo iz vlasničkog lista, pa je samim tim evidentirana i dodatna površina suterenske etaže u vlasništvu tužiteljice koja sada ukupno iznosi 128 m2, za razliku od ostalih etaža. Prijepor da čini sastavni dio nekretnine tužiteljice. Time da je došlo do promjene omjera s kojim stranke sudjeluju u vlasništvu cijele nekretnine, pa da omjeri od 1/3 više ne odgovaraju stanju na terenu uslijed čega je nužno provesti novo etažiranje, reetažiraje 3. etaže.

16.Tužiteljica smatra kako je već kod kupnje 3. etaže 1995. stekla pravo vlasništva na prijeporu, no čak ako sud drži da tome ne bi bilo tako, ista da je građenjem 1996. izvršila radove koji su doveli do povećanja stambene površine njezine 3. etaže, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da je samim time prijepor postao sastavnim dijelom njezine etaže, pa da je potrebno urediti zemljišnoknjižno stanje na način da održava stvarno stanje.

17.Između istih stranaka već su vođeni postupci te da su tuženici bilo kao svjedoci, bilo kao stranke, jasno iskazivali da je ranije bilo uređeno jedino i isključivo korištenje prijepora, nikako i vlasništvo, no isto tako da su se jasno izjasnili da oni nisu vlasnici prijepora tj. dijela nekretnine tužiteljice. Predmet tih sporova nikada nije bilo vlasništvo stambenog dijela prijepora već visina izolacije na istome i posjed ravnog krova prijepora.

18.Tuženici da su također učinili nespornim da bi radove tijekom 1996. kojim je svoj stambeni prostor proširila na prijepor, izvršila tužiteljica i da su tome bili suglasni njihovi pravni prednici, kao i da od takvog uređenja oni prijepor ne koriste, jer je dio etaže tužiteljice, niti na njega polažu kakva prava. Stoga da je primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se odnose na stjecanje prava vlasništva građenjem tužiteljica stekla pravo vlasništva prijepora.

19.Tužiteljica drži kako ima opravdani pravni interes za podnošenje ove tužbe kako bi se već evidentirana razlika površine 3. suterenske etaže upisala kao njezino vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pa je tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi da je ona vlasnica nekretnine koja je na Skici izmjere geodetskog elaborata GEO-RAD d.o.o. od 24. travnja 2015. označeno točkama 1-2-3-4-11, a koja čini sastavni dio 3. etažno vlasništvo (E-3) nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom predmetne nekretnine, pa da su tužene dužne trpjeti takav upis vlasništva, kao i provedbu etažnog elaborata kojim se to evidentira i upisuje vlasništvo tužiteljice.

20.Prvotužena RK je u odgovoru na tužbu istakla prigovor dvostruke litispendencije obzirom da između istih osoba teče parnica posl.br.P-1928/16. Prema čl. 162 st. 1 ZV-a tužiteljica da mora dokazati da je stvar koju traži tužbom njezino vlasništvo i na njoj je teret dokazivanja. Po samom Zakonu u reivindikacijskom tužbenom zahtjevu sadržan je deklaratorni preambul da je tužiteljica vlasnica prijepora. Prijepor da je vlasništvo 1. tužene AK, a ne tužiteljice. Ovom tužbom da tužiteljica sada u deklaratornom dijelu obuhvaća i drugotuženu HKH kao sudionicu materijalno pravnog odnosa suvlasništva nekretnina i kao materijalnog nužnog jedinstvenog suparničara, pa da je onda to trebala učiniti i u predmetu P- 1928/16, jer je inače ta tužba nedopuštena.

21.Nadalje ističe da tužiteljica u tužbi ponavlja činjenične tvrdnje i dokaze iznesene u predmetu P-1928/16, a svoj zahtjev na utvrđenje da je vlasnik prijepora temelji na uporabnoj dozvoli od 25. ožujka 2015. i građenju. Po osnovi uporabne dozvole prvotužena je već u parnici P-1928/16 u podnesku od 17. veljače 2017. navela da nekakva uporabna dozvola od 25. ožujka 2015. za koju tužena prvi puta čuje ne može biti pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva u smislu ZV-a. Ovaj upravni akt nema nikakav pravni značaj u ovom sporu, a tužena će razmotriti da li će u upravnom postupku tražiti poništenje istog.

22.Nadalje, kakav je pravni status predmetne terase da ne može reći vještak građevinske struke jer je to pravno pitanje na koje odgovor daje sud. Tu da se radi o terasi stana tužene AK, koja je od izgradnje kuće u naravi bila sastavni dio toga stana. S druge strane tužena da je stekla vlasništvo predmetne terase dosjelošću, jer ju je posjedovala smatrajući je svojim vlasništvom u periodu preko 20 godina. Rok dosjedanja počinje 8. listopada 1991., a završava 8. listopada 2011. Da je posjedovno stanje takvo utvrđeno je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Opatiji posl.br. P-326/10 od 29. studenog 2011., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1971/2012 od 30. prosinca 2015.

23.Vezano za osnov građenja tu da se ne radi o građenju zgrade kao osnovi stjecanja prava vlasništva, već o popravku uz traženu suglasnost prvotužene, pa da se po tom osnovu ne može steći pravo vlasništva u smislu odredbi članaka 152. i 156. ZV-a. Prvotužena predlaže u odnosu na nju odbaciti točku 1. tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova istoj.

24.Drugotužena HKH se u odgovoru na tužbu u cijelosti pridružila navodima i prijedlozima iz odgovora na tužbu prvotužene.

25.Tužene su u dopuni odgovora na tužbu od 20. prosinca 2017. navele kako tužiteljica tvrdi da je građenjem tijekom 1996. stekla vlasništvo na prijeporu na način da su izvedeni radovi doveli do povećanja njezine stambene površine u 3. etaži te da je time prijepor ostao dio njezine 3. etaže, a sve time da je adaptacijom nekadašnje drvarnice i vešeraja povećana njena etaža pa sada ima površinu od 128 m2 dok etaže tuženih imaju svaka po 94 m2. Time da bi tužiteljica imala veći suvlasnički dio na nekretnini, a ne da je time postala samo vlasnica prijeporne terase, a kako slijedi iz članka 370. stavak 3 . i 4 . a u svezi s člankom 9. stavaka 1. ZV-a. Suvlasništvo nekretnine i time prijeporne terase isključuje tužbeni zahtjev da je tužiteljica vlasnica cijele terase.

26.Tužene tvrde da prijeporna terasa pripada posebnom dijelu zgrade tužene AK te ona ima jednaku površinu na nekretnini kao i tužiteljica. Osporavaju se navodi tužbe da bi se tužene izjašnjavale u drugim poslovima da nisu vlasnice prijepora. Prvotužena da je vlasništvo terase kao sastavnog dijela njenog posebnog dijela zgrade stekla i redovnom dosjelošću protekom deset godina od kupnje stana s terasom prema Kupoprodajnom ugovoru od 23. svibnja 2000.

27.Nadalje tužene navode kako tužiteljica tvrdi da je prenamijenila postojeću drvarnicu i vešeraj u dio svog stana na način da ih je prigradila stanu. Tu da se ne radi o građevinskom objektu – zgradi u smislu članka 152. stavak 5. ZV-a. Tom prenamjenom da se ništa nije promijenilo u sučanstvu terase te namjeni i načinu korištenja iste od strane prvotužene kao vlasnice, a što da je utvrđeno provedenim dokazima u dosadašnjoj posjedovnoj i vlasničkoj parnici da prvotužena nikada nije dozvolila prenamjenu terase niti je ustupila terasu tužiteljici.

28.Tužene citiraju odredbu članka 156. stavak 1. ZV-a, a prvotužena ističe da se ona nikada nije odrekla vlasništva terase koju je kupila i skupo platila, a niti je to učinila drugotuženica kao suvlasnica nekretnine. Stoga da tužiteljica nije primjenom navedenih odredaba ZV-a stekla vlasništvo predmetne terase. Prvotužena je također za predmetnu terasu ishodila Rješenje o izvedenom stanju od 27. listopada 2016.

29.Tužene navode kako tužiteljica ističe da je prednik tužene DK Rješenjem R-I-36/87 stekao "osobno pravo, a ne stvarno pravo koje bi na bilo koji način bilo povezano s nekretninom koju je tužena stekla od njega". Takav institut "osobnog prava korištenja" ne postoji. Prethodno da se navodi da bi se eventualno moglo tvrditi da je predmetnim rješenjem za DK nastala osobna služnost, a osobna služnost je neotuđiva i ne može se prenijeti na drugu osobu, pa tužene navode da već iz ovakve konstrukcije slijedi da tužiteljica ne osporava činjenicu faktičnog načina korištenja prijepora prije ni poslije navedenog rješenja.

30.Tužene ističu da je navedeno rješenje utemeljeno na članku 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list 6/80) po kojem je svakodobni (su)vlasnik zgrade istodobno nositelj prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu kao stvarno pravnog ovlaštenja koje se prenosi, doneseno je u sudskom vanparničnom postupku analognom primjenom građanskog prava o uređenju odnosa među suvlasnicima (pravno pravilo paragarafa 266 Zakona o sudskom vanparničnom postupku – Sl. novine 175/1934) te je način korištenja (članak 15. ZOVO) uređen ovim rješenjem na način da je korištenje predmetne terase pripalo predniku tužene kao svakodobnom suvlasniku zgrade. Na isti način određeno je i člancima 6. i 7. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Sl. list 43/65 ) da svakodobni vlasnik posebnog dijela zgrade ima trajno pravo korištenja. U konkretnom predmetu terasa je dana na korištenje posebnom dijelu zgrade u vlasništvu DK, prednika tužene AK i da je pogrešno pravno shvaćanje tužiteljice o osobnoj služnosti predmetne terase prednika tužene DK.

31.Nadalje tužene ističu da tužiteljica konstruira nekakvo pravilo po kojem je predmetna terasa kao krov stambenog prostora tužiteljice njeno vlasništvo i na tu okolnost predlaže vještačenje po građevinskom vještaku. Prethodno navodi da se pod predmetnom terasom kao ravnim krovom nalazi dio njezinog stana koji su uživale njene prednice KK i GK, jer je navedeni dio stana spojen s preostalim dijelovima stana vratima. Tužene to osporavaju jer su ta vrata probijena naknadno, a što da je vidljivo posebice u etažnom nacrtu iz zemljišne knjige te iz iskaza svjedoka iz spisa R-I-36/87. Nema pravila po kojem bi dio zgrade koji je terasa stana u gornjoj etaži ali ujedno pokrov donje etaže po samom Zakonu bio vlasništvo vlasnika donje etaže. Pozivajući se na svoju prednicu BK tužiteljica da zaboravlja da je ona ujedno i prednica tužene AK. Uporabna dozvola nije pravni osnov za stjecanje prava vlasništva (članci 114. – 160. ZV-a).

32.Osporavaju se dokazi iz nekog upravnog postupka u kojem tužena nije bila stranka.

33.Tužiteljica da tužbom deklarira svoje vlasništvo na porijepornoj terasi sada stečeno temeljem građenja tijekom 1996., a koju terasu kao etažu opisuje različito od sadašnjeg knjižnog stanja sadržanog u tužbenom zahtjevu, dakle više ne po osnovi knjižnog vlasništva i potom dosjelosti. Time da tužiteljica, a nakon što je tužena dokazala protivno, odustaje od tužbenog zahtjeva kako je postavljen vindikacionom tužbom kojom se traži predaja u posjed nekretnine na nacrtu (u zemljišnoj knjizi označeno žutom bojom). To da se vidi i iz točke III tužbe P-2421-2017 gdje se navodi da upisi prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne odražavaju pravo stanje stvari. Tužiteljica u novoj parnici svoju tvrdnju da je vlasnica prijepornog dijela nekretnine temelji na drugom pravnom osnovu, ali na istim dokazima.

34.Tužena ponavlja da je ona vlasnica predmetne terase koju je kupila od DK. Zakonom o preuzimanju ZOVO (NN 53/91) danom 8. listopada 1991. prestaje društveno vlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena i od tada prednik tužene i potom tužena RK neometano drži predmetnu terasu koja je sastavni dio njenog posebnog dijela zgrade, kao svoje vlasništvo, a od tada su takve stvari postale sposobne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

35.Tužiteljica i njezin sin CK, kao niti njihovi prednici do počinjenja čina smetanja posjeda tužene AK, koja je posjed zaštitila pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-326/2010, nisu vršili nikakve posjedovne čine na predmetnoj terasi.

36.Ovaj je sud u prethodnom postupku bio proveo dokaze uvidom u spise posl. br. P-326/10, P-452/11, Ovr-24/17, Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, fotografije prijepora, geodetski elaborat od 24. travnja 2015., opomenu pred tužbu od 5. ožujka 2016., podatke MUP-a od 22. ožujka 2016., glavni projekt sanacije iz ožujka 2010., zapisnik o inspekcijskom pregledu od 14. svibnja 2010., ugovore od 2. veljače 1996., 15. travnja 2001. i 1. travnja 2010., u rješenje posl. br. R1-36/87 od 12. rujna 1988. sa skicom, u Ugovor o prodaji od 23. svibnja 2000. i diobeni nacrt, u Ugovor o prodaji od 17. veljače 1995., u kopiju katastarskog plana iz 1961. i diobeni nacrt od 18. lipnja 1965., u Rješenje o izvedenom stanju od 27. listopada 2016., u rješenje ovog suda posl.br. RZ-43/16 od 27. srpnja 2016., u fotografije o izvođenju radova, u rješenje Z-1087/16 od 2. ožujka 2016., u prijavne listove, u uporabnu dozvolu od 25. ožujka 2015., u fotografije predmetne terase, saslušanjem svjedoka OK, SK, VK, ĆK, MK, CK, ZK, FK, TK, NK, EK, ŠK, ČK, IKH, JK, LK, uvidom u kupoprodajni ugovor od 1. srpnja 1965., u rješenje Općinskog suda Zagreb posl.br. O-2640/87 od 28. travnja 1987., u obavijest Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 28. veljače 2018., osobnim saslušanjem tužene, očevidom na licu mjesta, uvidom u ovosudno rješenje posl.br. Z- 1184/00, u rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-3741/2011 i Gž-3742/11 od 31. listopada 2012., u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-x- 824/13 od 11. veljače 2015., u raniju fotografiju predmetne nekretnine, u rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji od 27. ožujka 2015., u prijedlog za poništavanje rješenja, u dopise Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 30. siječnja 2017., 30. studenog 2017. i 23. travnja 2014., u zahtjev za izdavanje uporabne dozvole od 17. prosinca 2014. , u obavijest Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 28. veljače 2018., u presliku spisa Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Opatija, presliku spisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-361-05/14-05/83 i u presliku zemljišnoknjižnog predmeta.

37.Dana 13. prosinca 2019. donijeta je presuda posl.br. P-1928/2016 kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je tužiteljici naloženo da tuženicama naknadi parnične troškove.

38. U prethodnom postupku ovaj je sud u ukinutoj presudi bio naveo kako tužiteljica tvrdi da je prijepor sastavni dio njezinog posebnog dijela te da tužbeni zahtjev osniva na institutu dosjelosti (članak 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV), podredno na osnovi građenja. Također tužiteljica tvrdi da terasa u nivou visokog prizemlja predstavlja ravni krov njezina stana i tužbenim zahtjevom zahtijeva da se 1. -tuženoj AK naloži da s njezinog dijela nekretnine, niskog prizemlja označenog na nacrtu žutom bojom u predmetnoj zgradi, u naravi ravnog krova stana, ukloni s istoga predmete koje da je postavila te da navedeni dio nekretnine preda tužiteljici u posjed.

39.Ovaj je sud u prethodnom postupku ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan uz slijedeće obrazloženje :

40.Odredbom članka 159. stavak.2. ZV-a propisano je da će samostalni posjednik, čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, dosjelošću steći pravo vlasništva iste protekom roka od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 159. stavak 3., propisano je da će samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari nakon 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. I prije toga važeći Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, propisivao je na isti način u članku 28. stavak 2. i 4. Temeljem odredbe članka 11. stavak 1. istog Zakona samostalni je posjednik onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, a po stavku 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Temeljem odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Temeljem odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Po stavku 6. istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

41.Odredbom članka 161. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredbom članka 162. stavak 1. ZV-a propisano je da je vlasnik, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

42.U postupku je provedenim dokazima bilo utvrđeno da su prednice tužiteljice bile KK i GK, a prednik 1. -tužene DK. Utvrđeno je da je u vrijeme dok je vlasnica nekretnine tužiteljice bila KK, a ostali vlasnici drugih posebnih dijelova DK i IĆ, Općinski sud u Opatiji dana 12. rujna 1988. donio Rješenje posl.br. R-I-36/87 kojim je uređen način korištenja nekretnina z.č. 323/2, 323/1 i predmetne grč.358/2, k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su se nalazile u režimu društvenog vlasništva. Uvidom u to rješenje utvrđeno je da istim DK pripada na isključivo korištenje površina koju čini terasa površine od 37 m2, na skici označeno sa "T" i osjenčano crvenom bojom. Lini KK pripada na isključivo korištenje površina ispod označene terase "T", a gdje se nalaze tri prostorije i to dvije drvarnice i vešernica. Ovim je rješenjem uređen način korištenja okućnice, odnosno dijela grč. 358/2 koji se nalazi izvan gabarita odnosno tlocrta stambene zgrade sagrađene na toj grč., a u kojoj zgradi su isti bili vlasnici pojedinih stanova. Tako je predniku 1.-tužene pripalo pravo korištenja predmetne terase površine 37 m2, a prednici tužiteljice pravo korištenja površine ispod te terase, gdje su se tada nalazile tri prostorije i to dvije drvarnice i vešernica.

43.Iz obrazloženja navedenog rješenja utvrđeno je da na grč. 358/2 terasa "T" ima površinu od 37 m2 (dok sama kuća zaprema površinu od 94 m2 i to ukupno čini 131 m2), da IĆ nije pokazao interes za tu površinu jer se njome niti ne služi, već ova služi predlagatelju HĆ, kao prilaz u njegov stan (dakle, s desne tj. sjeveroistočne strane kuće i te parcele postoji još jedan ulaz s ulice I, jer je to ujedno ulaz u drugi dio kuće koja leži na grč. 358/1, a u vlasništvu je obitelji OK), a i stan predlagatelja ima prozore usmjerene prema toj terasi, pa je logično da mu onda ta površina i pripadne na korištenje. Međutim i ispod te terase postoji koristan prostor tj. dvije drvarnice i vešernica, koju posjeduje i koristi isključivo ĐK, u površini od 19,3 m2 (ta površina joj nije uračunata u stambenu površinu) u koje prostorije ulazi iz svog stana, pa se zbog toga ima smatrati da i ĐK ustvari koristi dio okućnice na ovoj grč. 358/2.

44.Iz navedenog je ovaj sud u prethodnom postupku bio utvrdio da te 1988. prostor ispod predmetne terase nije bio sastavni dio stana BK, što je ona, obzirom da je bila sudionik tog postupka znala. Radilo se o prostoru drvarnica i vešernice koji nije bio uračunat u stambenu površinu, što se također navodi u rješenju, odnosno o dijelu nekretnine koji se nalazio u okućnici. No kako se u taj prostor ulazilo iz stana BK u niskom prizemlju i ona ga je isključivo koristila (što je i logično jer je ona ranije bila vlasnica cijele stambene zgrade), to je vanparnični sud odredio da istoj pripada pravo korištenja tog dijela nekretnine, dok je HĆ pripalo pravo korištenja terase, s time da pri dopremi drva za ogrjev PK, ista ih može privremeno odložiti na terasu "T" radi piljenja, cijepanja i dr., a potom ih mora u primjerenom roku, ne dužem od tjedan dana, odložiti u one drvarnice i ukloniti ih s terase.

45.Sastavni dio rješenja je skica sačinjena prilikom uviđaja u predmetu R-I- 36/87 od 12. rujna 1988. gdje je označena predmetna terasa od 37 m2 crvenkasto narančastom bojom, u legendi kao dio predlagatelja DK.

46.Ovaj je sud bio utvrdio da je 1988. prijepor bio dio okućnice, u režimu društvenog vlasništva, s uređenim pravom korištenja, s time da je terasa u nivou visokog prizemlja i ceste dana rješenjem suda na korištenje predniku 1. -tužene, a prostor ispod te terase prednici tužiteljice.

47.Uvidom u kopiju katastarskog plana od 30. listopada 1961. te diobeni nacrt iz 1965. utvrđeno je da prijepor nije ni tada ulazio u gabarite stambene zgrade sagrađene na grč. 358/2, te da se prijepor nalazi na toj grč., ali dakle izvan zgrade.

48.Tužiteljica je stekla vlasništvo svoje nekretnine temeljem Ugovora o prodaji od 17. veljače 1995. sklopljenog s prodavateljicom GK i iz tog ugovora je utvrđeno da je predmet prodaje i predaje u posjed kupcu nisko prizemlje na nacrtu označenom žutom bojom u kući sagrađenoj na zč. 358/2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno s pravom korištenja na zč. 358/2 od 131 m2 i zč. 323/1 od 305 m2 radi redovne upotrebe navedene zgrade u odgovarajućem dijelu. Danom potpisa ugovora kupac stupa u posjed. Na diobenom nacrtu na listu 56 stan je prikazan žutom bojom kao nisko prizemlje. Dakle, predmet pisanog ugovora nisu bile prostorije ispod terase i samom činjenicom zaključenja takvog ugovora, u kojem je tužiteljica bila ugovorna stranka, ista je znala i morala znati da prijeporne prostorije nisu navedene kao predmet prodaje. Stoga je ovaj sud bio ocijenio da posjed tužiteljice na prijeporu nije zakonit u smislu odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a, jer tužiteljica nema valjani pravni temelj tog posjedovanja.

49.U odnosu na nekretninu u vlasništvu 1. -tužene AK, uvidom u Kupoprodajni ugovor od 1. srpnja 1965.g., utvrđeno je da je tadašnja vlasnica KK prodala, a UK kupila nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od gornje stambene etaže kuće u [adresa], tada I 6, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], u priloženom nacrtu označeno crvenom bojom. Nakon što je UK preminula, u ostavinskom postupku iza iste kod Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. O-2640/87 Rješenjem od 28. travnja 1987. su nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to pravo korištenja grč. 358/2 i z.č. 323/1 kao ZKT AI, vlasništvo visokog prizemlja stambene zgrade (obojeno crveno u zgradi) sagrađenoj na grč. 358/2 kao ZKT AII, pripale u nasljedstvo HĆ.

50. 1.-tužena RK stekla je vlasništvo nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključenog s prodavateljem AĆ dana 23. svibnja 2000., a predmet prodaje su nekretnine i to trosobni stan veličine 70 m2 u [adresa] u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 358/2 i to u djelu zgrade označenom u zemljišnim knjigama kao "2) visoko prizemlje obojeno crveno" kao i cijeli idealni dio prodavatelja okućnice navedene zgrade tj. 1/3 idealna dijela grč. 358/2, gradilište veličine 131 m2 i zč. 323/1, dvorište i park veličine 305 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stranke su suglasne da je predmet prodaje po ovom ugovoru i terasa koja se nalazi sa sjeverne strane zgrade, ispred predmetnog stana, ispred kuhinje, veličine cca 28 m2. Kupac ulazi u posjed predmetnih nekretnina najkasnije 15. lipnja 2000. Prileži i diobeni nacrt zgrade na kojem je crvenom bojom označeno to visoko prizemlje.

51.Iz navedenog ovaj sud je bio ocijenio da se 1.-tužena osobno nalazi u posjedu predmetne terase od 15. lipnja 2000., kako je navedeno u kupoprodajnom ugovoru od 23. svibnja 2000.g., a temeljem Rješenja o izvedenom stanju od 27. listopada 2016.g. je i ozakonjena predmetna otvorena terasa površine 37 m2 na grč. 358/2 koja neposredno služi za uporabu stana podnositeljice zahtjeva AK. Prije nje je posjed terase vršio DK, a kojemu je ista, tada u režimu društvenog vlasništva i pripala na isključivo korištenje rješenjem u predmetu R-I-36/87 kojim je uređen način korištenja nekretnina z.č. 323/2, 323/1 i predmetne grč.358/2, k. o. [katastarska općina]. Radi se o površini koju čini terasa od 37 m2, na skici označeno sa "T" i osjenčano crvenom bojom. BK pripala je tada na isključivo korištenje površina ispod označene terase "T", a gdje se nalaze tri prostorije i to dvije drvarnice i vešernica.

1.-tužena je od vremena kupnje nekretnine 2000. u neprekinutom posjedu terase, a kada je ovdje sin tužiteljice CK izvršio smetanje posjeda iste, 1. -tužena je svoj posjed zaštitila pravomoćnim rješenjem u postupku posl.br. P-326/10. Za IK utvrđeno je da ona osobno nije nikada vršila posjed terase.

52.Uvidom u ovosudni predmet posl.br. P-326/10, koji se vodio radi smetanja posjeda, utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem od 29. studenog 2011. utvrđeno da je tamo 1.- tuženi CK smetao tužiteljicu AK u posjedu terase površine cca 37 m2 nalazeće se između stana tužiteljice u kući u [adresa] javne [adresa] u [adresa], na način da je terasu ogradio željeznom ogradom s lokotom, te istu sada koristi kao platformu za parkiranje svog osobnog vozila ispod prozora stana tužiteljice, pa mu je naloženo da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da, ukloni željeznu ogradu oko terase s lokotom i prestane parkirati svoje vozilo na terasi kao i da se ubuduće kloni svakog takvog i sličnog smetanja posjeda tužiteljice na ovoj terasi.

53.Tužbeni zahtjev u odnosu na 1. - tuženika CK odbijen je u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je isti na terasi zalio betonsku ploču visine 65 cm, pa da mu se nalaže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni ovu betonsku ploču do debljine od 65 cm, a u odnosu na 2. -tuženu IK odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti. Utvrđeno je da je 1.-tuženi CK počinio smetanje posjeda tužiteljice na način da je predmetnu terasu ogradio željeznom ogradom s lokotom i koristio ju kao platformu za parkiranje svojih vozila, no izoliranjem betonske ploče na terasi nije počinjeno smetanje posjeda.

54.U odnosu na 2.- tuženu IK utvrđeno je da je ona vlasnica stana u suterenu, no iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi ona izvršila smetanje već je utvrđeno da su svi radovi vršeni po nalogu njezinog sina, tamo 1. -tuženika koji i faktički koristi nekretninu u [adresa], odnosno stan u suterenu.

55.Glede posljednjeg stanja posjeda predmetne terase, u tom je predmetu provedenim dokazima utvrđeno da je posljednji posjednik iste tužiteljica sa svojom obitelji dok tuženici nisu vršili apsolutno nikakav posjed te terase već su samo u tri navrata izvodili radove na hidroizolaciji iste obzirom da se ispod te terase nalaze prostorije koje oni koriste u sklopu svoga stana.

56.I u tom postupku, a i u ovoj parnici utvrđeno je da, najkasnije počevši od donošenja pravomoćnog rješenja u predmetu posl.br. R-I-36/87 12. rujna 1988., predmetnu terasu koriste vlasnici stana kojeg je danas vlasnik tužiteljica. Tim rješenjem je, kao što je već navedeno, određeno tko će od tadašnjih suvlasnika koristiti koji dio okućnice te je tako prema izreci tog rješenja predniku tužiteljice pripala isključivo na korištenje površina koju čini terasa od 37 m2 na skici označena slovom „T“ i osjenčana crvenom bojom, a radi se o površini koja je, pored stana, bila i predmet kupoprodaje od 23. svibnja 2000.g. između prodavatelja HĆ i AK jer je u ugovoru izrijekom i navedena ta terasa sa sjeverne strane zgrade ispred kuhinje, a na očevidu se sud uvjerio da se radi o terasi sa sjeverne strane zgrade gdje se nalazi kuhinjski prozor stana tužiteljice.

57.Tuženi CK je naveo kako smatra da mu po spomenutom rješenju suda pripada pravo koristiti terasu 7 dana godišnje za odlaganje drva, pa kako on ne koristi ogrjevna drva, da u tom vremenu može parkirati vozilo na terasi i da bi to spadalo u obim njegovih prava korištenja terase. No, utvrđeno je da on nema to pravo obzirom da izreka rješenja u izvanparničnom postupku to niti ne sadrži, već se izričito navodi da terasa pripada isključivo na korištenje HĆ, predniku tužiteljice, dok je BK, prednici tuženika pripala na isključivo korištenje površina ispod te terase gdje se nalaze dvije drvarnice i vešernica. Jedino izreka odluke obvezuje, a ne i obrazloženje, a to što je CK bio naveo, navodi se u obrazloženju tog rješenja gdje se spominje da ĐK može prilikom dopreme drva za ogrjev privremeno na terasi ista odložiti radi piljenja i cijepanja te ih u primjerenom roku, ne dužem od tjedan dana ukloniti s terase.

58.U pravomoćno okončanoj parnici radi smetanja posjeda, a što proizlazi i iz ovog predmetnog postupka, saslušanjem svjedoka, ovaj je sud bio utvrdio da ako su se i odlagala drva na terasi po prednici IK, koja je stan istoj prodala 1995., da su bila odložena samo trenutačno trenutno i onda bi bila ubačena dolje, no nakon te 1995. nitko više nije odlagao drva na terasi, a u svakom slučaju od 2000. kada je RK kupila stan, te počela koristiti i predmetnu terasu, na istoj se više nikakva drva nisu odlagala, a i sam CK je naveo da ne koristi ogrjevna drva. Očevidom je i utvrđeno da prostor ispod terase ne predstavlja više drvarnice, pa se i izgubila svaka potreba za odlaganjem drva na terasi.

59.Iz iskaza ranijih stanara zgrade i tuženika utvrđeno je da su na terasi nekada bile staklene prizme, no iz ugovora od 2. veljače 1996.g. između IK i Tehnogradnje utvrđeno je da su zatvoreni otvori i postavljena hidroizolacija, a i na fotografijama unutrašnjosti stana tuženika vidi se da su te prizme zabetonirane.

60.Ovaj je sud u prethodnom postupku bio utvrdio da se posjed vlasnika stana tužiteljice umirio te se još po njenom predniku, a i po njoj posjed vršio na način da je terasu isključivo koristila RK sa svojom obitelji, da ju je koristila njezina majka do smrti 2008. koja je u stanu i stanovala, a temeljem fotografija i saslušanjem svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da se terasa koristila na način da je bila ograđena, popločana, da su se na njoj nalazile vaze s cvijećem, slavina za vodu, stol i stolice, suncobran te je služila za odmor odnosno provođenje slobodnog vremena. Obitelj IK nije vršila nikakav posjed te terase. Na fotografijama je snimljena majka tužiteljice, a HKH koja je stanar u zgradi još od 1963. izjavila je da je tu terasu koristila majka tužiteljice, da je terasa bila ukrašena cvijećem, da su na njoj bili stol i stolice i dr. dok je rupa kroz koju su se nekada ubacivala drva zatvorena barem prije 10 godina te tuženici terasu nisu koristili.

61.Svjedok SK ima saznanja samo do 1995. kada je njegova majka prodala stan IK, no svjedok RĆ, saslušan u parnici radi smetanja posjeda, potvrdio je da je terasu koristila tužiteljica koja je na istoj imala stol, stolice i cvijeće. I svjedok MK koji je izvodio radove za Slavka Baršića 2010. izjavio je da kada su došli izvoditi radove da su na terasi bile vaze s cvijećem te stol i stolice. RK je u svom iskazu navela da terasu koristi od kada je kupila stan u kući, što je potvrdio i njezin suprug svjedok LK. Svjedok OK koji je nekada živio u zgradi zna da je terasu koristio g. DK, a kasnije je vidio stol i stolice na istoj. Svjedokinja ĆK je s majkom tužiteljice znala sjediti na terasi, navela je da su tu bili stol i stolice, vaze s cvijećem, slavina za vodu. I svjedokinja VK čiji je suprug vlasnik druge polovice kuće od 1991. ili 1992., izjavila je da je terasu koristila majka tužiteljice do svoje smrti kao i osobe koji bi joj došle u posjetu, dok obitelj IK terasu nije nikada koristila. I CĆ je znao vidjeti majku od tužiteljice na terasi. Posljednji posjed je vršila RK, tužiteljica u parnici radi smetanja posjeda.

62.U vezi smetanja posjeda ovaj je sud bio ocijenio da čin postavljanja hidroizolacije i zalijevanja betonske ploče nije predstavljao čin smetanja posjeda. Time je došlo do povišenja nivoa terase u odnosu na ranije stanje, kada je terasa bila ispod nivoa ceste dok je danas u razini s istom. Iako je utvrđeno da je nivo terase podignut, sud nije našao elemente protupravnosti i samovlasti glede tih izvedenih radova pa da bi se mogli smatrati smetanjem posjeda. Sve to jer je utvrđeno da je RK bila dala suglasnost CK da 2010.g. izvede radove na hidroizolaciji terase obzirom da mu je prodirala vlaga u prostor ispod te terase. Ista je izjavila da su se dogovorili da se to vrati u prvobitno stanje. No logično je da ako se stavljaju novi slojevi, da razina terase ne može ostati ista. Iako stranke nisu ugovorile na koju visinu će se terasa dignuti zbog te hidroizlacije, iz projekta sačinjenog po ovlaštenoj osobi proizašlo je da kada se zbroje milimetri i centimetri pojedinih slojeva da je nivo terase uslijed radova dignut upravo koliko je bilo i predviđeno projektom, a čime se u naravi došlo do nivoa ceste. Dogovor o postavljanju hidroizolacije potvrdili su u parnici radi smetanja posjeda svjedokinja HKH, RĆ i LK, pa i same stranke u svojim iskazima. CK je tim radovima pristupio uz suglasnost AK, a iz projekta sanacije izrađenog po A.C.M.d.o.o. Karlovac utvrđeno je da se radilo o radovima na održavanju bitnih svojstava postojeće građevine prema članku 3. stavak 1. točka 1. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima pa i da se po članku 104. Zakona o prostornom uređenju i gradnji moglo pristupiti izvođenju bez akta kojim se odobrava građenje. Iz tog projekta utvrđeno je da su zaista ti radovi bili neophodni obzirom na prodor vode i oštećenja u stanu tuženika, a sve to spada u postupak redovnog održavanja postojeće građevine. I Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Rijeci se očitovao da nema prigovora na dio glavnog projekta koji se odnosi na te popravke radi hidroizlacije i termičke stabilnosti.

63.Slijedom navedenog ovaj sud je utvrdio da su ti radovi zaista bili neophodni, da se RK bila suglasila s istima, da je obim tih radova utvrdio ovlašteni projektni biro, da su radovi u tom obimu i izvedeni, a također je i Uprava za inspekcijske poslove u Rijeci nakon očevida od 14. svibnja 2010.g. utvrdila da se tim radovima moglo pristupiti bez lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, već na osnovu glavnog projekta kojeg investitor i posjeduje pa nije bilo osnove za vođenje inspekcijskog postupka. Stoga u vezi tih radova nisu utvrđeni elementi protupravnosti i samovlasti jer su ti radovi izvedeni u svrhu sanacije i redovnog održavanja građevine, a u skladu s glavnim projektom izrađenim po ovlaštenoj osobi, pa je bio odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je CK počinio smetanje posjeda zalijevanjem betonske ploče uz zahtjev za se ista ukloni do debljine do 65 cm kao neosnovan. No utvrđeno je da je isti postavio sasvim drugu vrstu ograde prema cesti, da ju je zatvorio lokotom i da je na terasu počeo parkirati svoja vozila, jedno ili čak dva, čime je u potpunosti samovlasno, bez ikakve suglasnosti tužiteljice kao posljednje posjednice terase uznemirio njezin posjed odnosno samovlasno ju smetao u posjedu. Time se u potpunosti izmijenilo ranije stanje posjeda pa je u tom dijelu utvrđen čin smetanja posjeda i naloženo je CK da ukloni postavljenu ogradu s lokotom i prestane parkirati svoje vozilo na terasi te se i ubuduće kloniti takvog ili sličnog smetanja posjeda.

64.O tome je svjedočila svjedokinja HKH, zatim RĆ koji je vidio da je tuženik željeznu ogradu zaključao, a i sama tužiteljica je navela da je tuženi stavio lokot na ogradu i parkirao svoje vozilo Mercedes. O tome je iskazivao i svjedok LK. Svjedokinja VK je vidjela parkiran automobil od tuženika kao i zaključanu ogradu, a jednom je vidjela i oba tuženikova auta parkirana na terasi. I sam tuženik je u svom iskazu bio naveo da je nakon radova 2010.g. parkirao automobil.

65.Prema rezultatima pravomoćno okončane parnice radi smetanja posjeda, proizlazi da je posjed terase vršila isključivo RK, a prije nje njezin prednik DK i to samostalno još od najmanje 1988., a nitko iz obitelji CK, niti IK niti njezin sin CK nisu vršili posjed terase, a kada je CK izvršio čin smetanja posjeda, RK je taj posjed zaštitila u sudskom postupku pravomoćnom odlukom suda.

66.Cijeneći iskaze svjedoka i tužene u ovoj parnici posl.br. P-1928/2016, a isti su izjave dali i u predmetu P-326/10, ovaj je sud u prethodnoj presudi utvrdio da tužiteljica IK neosnovano zahtijeva da se utvrdi vlasnicom prijepora i da joj 1.-tužena preda u posjed terasu i s iste ukloni svoje stvari.

67.Svjedok OK, koji je u predmetnoj kući živio u periodu od 1945. do 1996. (radi se o spojenom objektu na stambenu kuću stranaka, koji ima drugi broj čestice), potvrđuje da prostorije ispod terase nisu predstavljale stambeni prostor, već se radilo o konobama za držanje drva i skladištu, te praonici koja je bila služila cijeloj kući, a nekada je bio samo jedan vlasnik cijele kuće, koja kuća je imala i samo jedan ulaz, a na terasi su se nalazile staklene prizme te je bila prohodna. No stanje se mijenja nakon što su prodane pojedine etaže u predmetnoj kući, čiji je vlasnik bila KK. Najprije je prodala potkrovlje roditeljima od IKH, zatim je prodala Škrinjarima 1. kat (gđu UK je naslijedio DK), a KK je ostala živjeti u prizemlju. Terasu koriste tada jedino vlasnici 1. kata (u zemljišnim knjigama je to označeno kao visoko prizemlje) i potkrovlja. Sud je poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka koja je tu i živio pa ima neposredna saznanja, a iz njegovog iskaza utvrđeno je da KK, dok je živjela u suterenu, odnosno niskom prizemlju, nije koristila prostorije ispod terase kao stambeni prostor, odnosno dio svoga stana, već su to bile konobe i praone, dok bi na terasi samo privremeno odložila drva te bi terasom prošla kada bi išla k njima, dakle ponašala se upravo na način kao što je i uređeno rješenjem R-I- 36/87.

68.Rješenje u vanparničnom postupku temelji se na odredbi članka 12. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Sl. list 6/80). i njime je uređen način korištenja okućnice te istim nije, kako to tvrdi tužiteljica, DK stekao neko „osobno pravo korištenja“ koje kao institut niti ne postoji, niti je njime ustanovljena osobna služnost, već se rješenje temelji na rečenoj odredi članka 12. ZOVO koja je određivala u stavku 1. da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji. Isto tako i na odredbi paragrafa 266. Zakona o vanparničnom postupku (Sl. novine 45/1934 i NN 73/91), pa je korištenje terase pripalo HĆ kao svakodobnom suvlasniku zgrade, odnosno ne radi se o osobnoj služnosti, a također ne postoji nikakvo pravno pravilo po kojem bi ta terasa kao „krov stambenog prostora tužiteljice“ bila njezino vlasništvo. Uporabna dozvola nije osnov za stjecanje prava vlasništva.

69.Iz iskaza svjedoka SK proizlazi da je KK, po smrti negdje 1991., ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela vlasništvo stana na svjedokovu majku GK, a koja je stan u niskom prizemlju prodala IK 1995.g., te je GK predmetne prostorije koristila kao i KK, odnosno kao drvarnicu, dok je po terasi samo znala proći ili na istu privremeno odložiti drva i drugi materijal. CK je kasnije ispod terase napravio kupaonu i još jednu prostoriju. Dakle, kako je tužiteljica IK stan kupila 1995., a njezina prednica GK je prostorije ispod terase koje izlaze iz gabarita zgrade koristila za spremanje drva, to znači da je CK, sin tužiteljice, tek nakon 1995. taj prostor preuredio u stambeni i kao takav ga pripojio stanu u niskom prizemlju. Tvrdi se da je to učinjeno 1996., a Ugovor od 2. veljače 1996. sklopljen između IK kao naručitelja i Tehno gradnje d.o.o. Karlovac, po direktoru TK, ne odnosi se na radove u prostoru ispod terase, već na radove na terasi – zaravnavanje stare betonirane ploče, zatvaranje otvora, zamjena popucanih staklenih prizmi i postavljanje hidroizolacije.

70.Iz iskaza svjedokinje VK utvrđeno je da je terasu koristio stalno DK, nakon njega 1.-tužena, nikad GK niti H, dok i ona potvrđuje da je GK, kao i njena prednica, u prostoru ispod imala vlažnu ostavu za drva, a to potvrđuje i ĆK, koja u susjedstvu živi već 44 godine. Svjedok MK izvodio je radove za tužiteljicu 2010.g. na izolaciji terase, a za to je već utvrđeno da je vođena parnica radi smetanja posjeda u kojoj je AK pravomoćnom odlukom suda pružena sudska zaštita posjeda. Iskazi FK, vodoinstalatera te TK, NK i EK, koji su za tužiteljicu izvodili radove, kao ni svjedoka ŠK i ČK, sadržajno nisu relevantni za ovu vlasničku parnicu niti se temeljem istih može utvrditi da bi se na strani tužiteljice stekla uvjeti za stjecanje prava vlasništva na prijeporu, obzirom da su isti iskazivali samo o izvođenju radova na sanaciji vlaženja.

71.Iz iskaza sina tužiteljice IK, CK, utvrđeno je da im je prodavateljica GK pokazala i prostorije koje su izlazile iz gabarita zgrade, i predala im u posjed i te prostorije, a tužiteljica je vršila sanaciju 1996., pa opet 2001. i 2010. Njegov iskaz da terasu nije nitko koristio i da je čak majka 1.-tužene pitala tužiteljicu za dozvolu da na terasu postavi stol i stolice, protivi se iskazima svih ostalih svjedoka, 1.-tužene, kao i ispravama i fotografijama u spisu te ga sud kao takvog ne prihvaća kao istinit.

72. HKH, je prije spajanja postupaka dala iskaz u svojstvu svjedoka u parnici P-1928/2016, te je utvrđeno da je prisutna u kući od 1963. te i ona potvrđuje utvrđenje ovog suda da je prostor ispod terase predstavljao šupu i drvarnicu, da je DK koristio terasu i da je 1.-tužena istu terasu uredila, stavila nove pločice, cvijeće, razne predmete. DK se bio odrekao prava korištenja podruma, a stanar iz doljnje etaže korištenja terase i nakon sudske odluke iz 1988. su se toga i držali. Negdje 1990. je zatvorena rupa na terasi kroz koju su se u donji prostor bacala drva. A je nakon kupnje stana u najdonjoj etaži je iz šupe napravio stambeni prostor. Preostali dio iskaza odnosi se na izvođenje radova po tužiteljici i njezinom sinu, no taj dio nije odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

73.Iz iskaza svjedokinje JK, koja je radila u agenciji za prodaju nekretnina, a preko koje je 1. -tužena kupila stan u visokom prizemlju, proizlazi da je terasa bila ograđena, s vazama za cvijeće i ista je pokazana kao predmet prodaje. Svjedokinja zna iz kasnijih dolazaka da je 1. -tužena tu terasu uredila i koristila, a svjedok LK, suprug 1.-tužene, to je potvrdio navodeći da im je rečeno da terasa pripada kupljenom stanu i da su je oni uredili, popločali, postavili vaze s cvijećem, a sinu tužene su bili dozvolili izvođenje radova uslijed vlaženja u donji prostor ispod terase, no iz toga su uslijedili radovi za koje je onda odlukom suda utvrđeno da se radilo o smetanju posjeda.

74.Sve navedeno potvrđuje i 1.-tužena u svom stranačkom iskazu. Terasa joj je pokazana kao predmet prodaje, bila je ograđena, tužena je napravila novu ogradu, terasu je uredila, dozvolila je sinu tužiteljice da izvrši sanaciju jer mu je puštalo vodu u donji prostor. No potom dolazi do situacija opisanih u parnici radi smetanja posjeda

75.Cijenivši dokaze vezano za osnov stjecanja prava vlasništva građenjem, ovaj je sud bio utvrdio da na strani tužiteljice nisu ispunjeni zakonski uvjeti za isto jer se nije radilo o situaciji da bi tužiteljica, a niti njezini prednici, izgradila građevinski objekt na tuđem zemljištu, pa niti temeljem odredbi članaka 24. -26. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.g. i vrijedio je do 31. prosinca 1996.g., a niti po odredbi članka 152. ZV-a koji je na snazi od 1. siječnja 1997.g., nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva, a time što je nakon kupnje stana tužiteljica preuredila i pretvorila predmetne prostorije ranijih drvarnica i spremišta u stambeni prostor, ista nije mogla steći pravo vlasništva, jer se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (članak 156. stavak 1. ZV- a). Time što je tužiteljica preuredila prijeporne prostorije i pripojila ih stanu, ista da nije stekla pravo vlasništva prijepora opisanog u izreci presude, jer za to nisu ispunjeni rečeni zakonski uvjeti, a niti je dokazala da su tužene, kao suvlasnice zgrade, odnosno vlasnice ostalih posebnih dijelova nekretnine odredile da se na taj način na strani tužiteljice steklo vlasništvo prijepora. Slijedom navedenog nije nastupio osnov stjecanja prava vlasništva na strani tužiteljice građenjem.

76.Vezano za osnov dosjelosti, utvrđeno je da tužiteljica nema zakonit posjed prijepora, prostorija ispod terase, na skici Geo-Rad d.o.o. označeno točkama 1-2-3-4- 11, odnosno nema valjani pravni temelj u smislu članka 18. stavak 1. ZV-a, jer taj prostor nije bio naveden u kupoprodajnom ugovoru kao predmet prodaje, a to tada ni nije bio stambeni prostor, već kako proizlazi iz iskaza svjedoka, radilo se o prostoru drvarnica i spremišta, a nekada i praone, kao dio okućnice, a u vezi kojeg su raniji suvlasnici u vanparničnom postupu 1988. uredili način korištenja okućnice i taj je dio koristila KK, pravna prednica tužiteljice, dok je terasu s gornje strane koristio DK, prednik 1. -tužene. Samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora tužiteljica je znala da joj prijepor nije prodan, pa iako ga je nesporno ona koristila od 1995. pa nadalje, taj posjed samim time nije bio pošten u smislu zakonske definicije poštenog posjeda iz odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a, pa stoga bez obzira što taj posjed traje do podnošenja tužbi 2016. i 2017. preko 20 godina, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer nedostaje kvaliteta posjeda, koji uvjet mora biti kumulativno ispunjen s rokom dosjedanja.

77.U odnosu na terasu iznad tih prostorija, ocjenom dokaza u prethodnom postupku utvrđeno je da tužiteljica nije nikada niti vršila posjed iste niti ju je kupila, a 1.-tužena je za istu ishodila Rješenje o izvedenom stanju od 27. listopada 2016., koje tužiteljica nije uspjela poništiti, a što proizlazi iz dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 28. veljače 2018.upućenog punomoćnicima IK.

78.Posjednik terase je 1.tužena, o čemu su iskazivali i ona i svjedoci, a ista je taj posjed, kada joj je bio smetan od strane sina tužiteljice, zaštitila putem suda pravomoćnom sudskom odlukom u parnici radi smetanja posjeda. Kroz svo ostalo vrijeme 1.-tužena isključivo koristi terasu.

79.Rješenjem Z-1184/00 od 5. lipnja 2000.g. je u zemljišnim knjigama provedena uspostava jedinstva zemljišta i zgrade na grč. 358/2 k. o. [katastarska općina] u korist vlasnika posebnih dijelova nekretnine, tada HĆ, ĐĆ i Karlovačke banke d.d., svakog u 1/3 dijela, a u postupku legalizacije je utvrđeno da terasa neposredno služi za uporabu podnositeljice zahtjeva koja je vlasnica stana u osnovnoj stambenoj građevini i terasa je završena. Prostor ispod terase je prenamijenjen iz praone i drvarnice u stambeni po tužiteljici, po tom osnovu tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva.

80.Tužiteljica po ocjeni ovog suda, u ovom postupku nije bila dokazala da je vlasnica terase i da ta terasa čini njezinu nekretninu koja je upisana u zemljišnim knjigama kao 3. Etaža : 1/3 nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 358/2, k. o. [katastarska općina] kao niti da je vlasnica površine koja je u Skici izmjere geodetskog elaborata Geo-Rad d.o.o. od 24. travnja 2015.g. označena točkama 1-2-3-4-11, koja da čini sastavni dio rečene 3.Etaže, pa stoga nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a za predaju u posjed i uklanjanje predmeta i ograde s prijepora tužiteljici, sve kao što je pobliže navedeno u izreci, jer je prema odredbi članka 161. stavak 1. ZV-a samo vlasnik ovlašten od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu ista preda posjed te stvari. Slijedom svega navedenog sud je u prethodnom postupku bio odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

81.Županijski sud u Zagrebu je Rješenjem posl.br. Gž-401/2020-4 od 18. lipnja 2024. ukinuo presudu ovog suda od 13. prosinca 2019. i predmet je vratio na ponovno suđenje.

82.U obrazloženju rečene odluke Županijski sud navodi da je ovaj prvostupanjski sud ocjenom svih izvedenih materijalnih i personalnih (iskaza svjedoka i stranaka) zaključio kako tužiteljica nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., – dalje; ZV), niti da je stekla pravo vlasništva građenjem niti po osnovi odredbama članka 152. (odnosno po osnovi članaka 24. -26. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, Narodne novine, br. 53/1991., 91/1996. – dalje: ZOVO), niti članka 156. ZV, pa posljedično navedenim nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe članka 161. stavak 2. i članka 162. stavka 2. ZV za predaju predmetne nekretnine tužiteljici u posjed, niti za provedbu etažnog elaborata u zemljišnim knjigama. Slijedom iznesenih razloga tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

83.Ispitujući presudu sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer o odlučnim činjenicama - zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja - pobijana presuda ne sadrži jasne, uvjerljive i dostatne razloge.

84.Naime, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, tvrdi da je nakon kupnje predmetne nekretnine - suterenske etaže (ugovor o prodaji koji je tužiteljica sklopila s prodavateljicom GK **.**.1995.), uvedena u posjed predmetnog vešeraja i drvarnice, a koji su 1988. bili dio okućnice u režimu društvenog vlasništva s uređenim pravom korištenja (prednici tužiteljice BK su na korištenje pripale predmetni vešeraj i drvarnica) te da je uz suglasnost ostalih suvlasnika predmetne zgrade u više navrata izvodila radove te da je prvi od većih zahvata izveden 1996., radi pretvaranja vešeraja i drvarnice u stambeni prostor (i sjedinjenja s drugim, većim dijelom stambenog prostora suterenske etaže), da su predmetni radovi izvedeni i da suterenska etaža od 1996. predstavlja jedinstveni stambeni objekt te da taj prostor koristi kao samostalna, isključiva posjednica.

85.Imajući u vidu prethodno navedeno za razrješenje spornog pravnog odnosa, kao pravno relevantnu, valja primijeniti odredbu članka 372. st. 1. ZV, a kojom je propisano - da tko je do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja kojeg je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u smislu odredbe članka 370. tog Zakona.

86.Polazeći od citirane zakonske odredbe odlučne okolnosti za razrješenje spornog odnosa među parničnim strankama su: da je prenamjena zajedničkih prostorija izvršena do stupanja na snagu ZV, da je prenamjena izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti, da je prenamjena izvedena o vlastitom trošku ( u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 1103/04 od 15. prosinca 2004. i dr.).

87.Sud prvog stupnja da je ispustio iz vida citiranu odredbu članka 372. stavka 1. ZV, pa prema tome pobijana presuda ne sadrži jasne i dostatne razloge o prethodno navedenim odlučnim, a među strankama spornim činjenicama – je li tužiteljica izvršila prenamjenu predmetnih zajedničkih prostorija vešeraja i drvarnice (u režimu društvenog vlasništva s uređenim pravom korištenja u izvanparničnom postupku) na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti, je li prenamjenu izvršila o vlastitom trošku, je li prenamjenu izvršila uz suglasnost prednika prvotuženice i prednice drugotuženice (tužiteljica je svoju nekretninu u suterenu kupila 1995., prvotuženica 2000. na temelju kupoprodajnog ugovora, a drugotuženica 2009., na temelju ugovora o darovanju).

88.Naime, sud prvog stupnja, da zbog pogrešnog pravnog pristupa, prethodno navedene odlučne, a sporne okolnosti uopće nije utvrđivao (u spisu predmeta su priloženi dokazi na okolnost da je tužiteljica na predmetnoj nekretnini vršila radove na hidroizolaciji predmetnog krova), zbog čega se pobijana presuda s iznesenim razlozima ne može ispitati u pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena (članci 152. i 156. ZV), pa je stoga ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

89.Pobijana presuda se, također, u pogledu stjecanja prava vlasništva – dosjelošću ne može ispitati, jer ne sadrži dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu odredbe članka 159. u vezi s odredbom članka 18. ZV. Naime, i prema shvaćanju ovoga suda tužiteljica nije dokazala pravni temelj stjecanja prijeporne nekretnine zbog čega dokazala zakonitost posjeda (pravo na posjed - članak 18. stavak 1. ZV) . Međutim, pobijana presuda ne sadrži dostatne razloge u pogledu poštenja posjeda (članka 18. stavak 3. ZV) budući da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV), pa u tom dijelu ne može ispitati.

90.Dana je uputa u ponovnom postupku sudu prvog stupnja da primjenom mjerodavnih odredaba ZV na koje mu je ukazano u ovom rješenju, otkloni nedostatke s time što će (u građevinskom smislu) utvrditi predstavlja li prijepor sastavni dio stana tužiteljice (odnosno krov stana tužiteljice), ili terasu prvotuženice ili zajednički dio predmetne zgrade, s time da će u tom smislu imati u vidu (i) odredbu članka 67. ZV, i tek potom će moći donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed i provedbe etažnog elaborata u zemljišnim knjigama.

91.U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala pri tužbi i tužbenom zahtjevu te pri prijedlogu za provođenje građevinskog vještačenja na okolnost pripada li u građevinskom smislu prijeporni dio nekretnini tužitelja kao krov njegove nekretnine ili nekretnini 1. tuženice te na okolnost radova koje je izveo tužitelj. Ostaje se pri prijelogu za provođenjem geodetskog vještačenja radi identifikacije čestice te potom i arhitektonsko vještačenje radi izrade etažnog elaborata. Vezano za potrebne suglasnosti tužiteljici ističe da se radi o njenoj nekretnini, a ne o eventualnim zajedničkim prostorijama pa joj stoga nisu bile niti potrebne bilo kakve suglasnosti. Vezano za dosjelost tužiteljica ističe da iz provedenog postupka i stanja spisa proizlazi da je ista bila pošteni posjednik.

92.Tuženice u svom očitovanju podneskom od 18. listopada 2024. navode da je tužiteljica prenamjenu zajedničkih prostorija i to vešeraja i drvarnice (u režimu društvenog vlasništva sa uređenim pravom korištenja u izvanparničnom postupku) izvršila 2020., a ranije, svakako nakon stupanja na snagu nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu o drugim stvarnim pravima, pa se dakle na istu ne primjenjuju odredbe članka 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „NN“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 dalje u tekstu: ZV), a tim više što tužiteljica nije imala suglasnost, odnosno valjano odobrenje nadležne vlasti niti suglasnost prednika 1. i 2. tuženice, za prenamjenu zajedničkih prostorija vešeraja i drvarnice. Sukladno navedenom smatraju da u ovoj pravnoj stvari ne treba primijeniti odredbu čl. 372. st. 1. ZV-a.

93.U odnosu na navode iz drugostupanjske odluke u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću tužene ističu da tužiteljica nikada nije bila u poštenom posjedu prijepora. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda iz točke 13. drugostupanjske odluke ističu da iz Ugovora o kupoprodaji zaključenog između DK i 1. tuženice dana 23. svibnja 2000. nedvojbeno proizlazi da je 1. tuženica stekla vlasništvo terase koja se nalazi sa sjevere strane zgrade, ispred predmetnog stana, ispred kuhinje, veličine cca 28 m2. Predmetna terasa je pripala DK temeljem rješenja Općinskog suda u Opatiji, posl.br. III-R-1-36/87-9 od 12. rujna 1988. godine. Kako je razvidno da je u posjedu predmetne terase bio prednik 1. tuženice i nakon njega 1. tuženica, nedvojbeno se da zaključiti da tužiteljica nikada nije bila u poštenom posjedu predmetne terase niti u posjedu iste.

94.Posebno naglašavaju da je 1. tuženica ishodovala rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 27. listopada 2016. godine, kojim je ozakonjena, završena otvorena terasa površine 37 m2, smještena zapadno od pročelja predmetne zgrade i [adresa], izgrađenoj na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja neposredno služi za uporabu stanu 1. tuženice, slijedom čega da predmetna terasa ne može biti krov stana ispod niti zajednička, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

95.Nadalje, iz odluke očitovanja RH, Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/10-04/0981, Urbroj: 532-04-14/16-11-10 od 21. siječnja 2011. godine nedvojbeno proizlazi da nisu suglasni sa pretvaranjem terase u parkiralište te da se predmetna terasa ima vratiti u prvobitno stanje. Podneskom od 17. veljače 2025. tužene dostavljaju Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Opatija, Klasa: UP/I-361-03/13-15/893, Urbroj: 2170/1-03-06/2-16- 10 od dana 27. listopada 2016. godine, kojim se rješenjem u točki I. ozakonjuje završena otvorena terasa, površine 30,00 m2, smještena zapadno od pročelja osnovne zgrade i [adresa], izgrađena na kč. G 358/2 k. o. [katastarska općina], koje neposredno služi za uporabu stana podnositeljice zahtjeva iz postojeće stambene zgrade izgrađene na kč.G 358/2 k. o. [katastarska općina], za koju je RH DGU Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Opatija, izdalo uvjerenje Klasa: 935- 08/13-02/00001, Urbroj: 541-17-03/7-13-911 od 29. svibnja 2013. godine, da je stambena građevina izgrađena na g 358/2 k. o. [katastarska općina] evidentirana prije 15. veljače 1968. godine. Dostavljaju i Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Opatija, Klasa: UP/I-361-03/12- 13/204, Urbroj: 2170/1-03-06/4-15-13 od dana 05. ožujka 2015. godine, kojim se rješenjem u točki I. ozakonjuje: - rekonstruirani dio postojeće zgrade: povećana otvorena terasa dimenzija 3,00m x 2,10m, dovršene poluugrađene manje zahtjevne zgrade stambene s četverostrešnim drvenim krovištem, vanjske visine 11,50m te vanjske tlocrtne dužine i širine 8,10m x 11,60m + 3,00m x 2,10m, građevinske bruto površine 283,46 m2, koja se sastoji od tri etaže: suterena, prizemlja i potkrovlje izgrađena na kč. G 358/2 k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa], prikazana na kopiji katastarskog plana, Klasa: 935-12/12-01/00001, Urbroj: 541-14-3- 07/04-12-1946 od dana 17. prosinca 2012. godine, i na snimci izvedenog stanja, broj:

135/12 iz prosinca 2012. godine, izrađenog po ovlaštenom arhitekti PĆ iz Ureda ovlaštenog arhitekte iz Opatije.

96.Sud je u ponovnom postupku cijenio prethodno provedene dokaze, izvršio uvid u dostavljene isprave te je proveo očevid na licu mjesta i mjerničko te građevinsko vještačenje.

97.Na očevidu je kao prijepor pokazan u naravi betonski plato koji se nalazi u nivou asfaltirane ceste te dodiruje vanjsku fasadu stambene zgrade, ograđen je te se na istome nalaze betonske vaze s biljkama, stolić i stolice te stalak za suncobran.

98.Vještak geodeta naveo je da se prijepor, obzirom da je na snagu stupila nova katastarska izmjera Volosko- Novo, nalazi na kč. [katastarska čestica], a koji odgovara staroj grč. 358/2.

99.Otišlo se u suteren zgrade gdje je utvrđeno da se ispod navedenog betonskog platoa nalazi dio stana tužiteljice, u naravi dnevni boravak, kupatilo i manje spremište te hodnik.

100.Utvrđeno je da se u suterenu nalazi još jedan formirani stan tužiteljice koji je od prethodnog odijeljen gips-kartonskim pregradnim zidom te se pokazuje da se ispod prijepornog platoa nalazi i kupaona, dio hodnika i ostava.

101.Vještaci su fotografirali te uzeli potrebne podatke. Punomoćnik tužiteljice ustrajao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Vezano za rješenje kojim se određuje očevid i zadatak vještaka građevinske struke prema presudi Županijskog suda da treba dodatno stajati da građevinski vještak treba utvrditi radi li se o krovu stana tužiteljice. Tužiteljica ustraje pri navodima da se u građevinskom smislu radi o krovu stana tužiteljice te u navedenom smislu ukazuje građevinskom vještaku da se u spisu nalazi glavni projekt sanacije, zapisnik o inspekcijskom nalazu, uporabna dozvola, a u kojima se navodi da prijepor pretpostavlja krov tužiteljičinog stana te je u tom smislu legaliziran. Pored toga, iz zaključaka Prvostupanjskog i Drugostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica izvela sve radove na krovu te je nakon toga uslijedila legalizacija. Punomoćnica tuženih pak upućuje vještaka na odluku Županijskog suda u kojoj se navodi da tužiteljica mora dokazati da je po ondašnjim propisima dobila sve suglasnosti za prenamjenu pomoćnih prostorija i to po Zakonu o korištenju stana. Danas uređeni prostori kako su zatečeni su nekada bile drvarnice i pomoćne prostorije koje su bespravno odnosno, bez suglasnosti tadašnjih nadležnih tijela.

102.Građevinski vještak navela je da bi joj za izradu nalaza i mišljenja još bilo potrebno dostaviti i etažni elaborat prema kojem je izvršen upis u ZK, rješenje o izvedenom stanju sa snimkama o izvedenom stanju i sa geodetskim snimkama i glavni projekt sanacije. Vještakinja je još detaljno izmjerila prostorije u suterenu.

103.Tužiteljica je u odnosu na podnesak tuženih kojim se dostavlja rješenje o izvedenom stanju broj UP/I-361-03/13-15/893 od 27. listopada 2016. stavila prigovor prekluzije dostave takvog dokaza, odnosno isprave, no već je u ranijem postupku ta isprava bila dostavljena.

104.Tužiteljica ističe da je ranije u spis, dostavila uporabnu dozvolu za građevine izgrađene prije 1968., izdanu 2015., dakle prije nego što je izdano rješenje o izvedenom stanju iz 2016. koje dostavlja tuženica, iz koje proizlazi da je tužiteljica vlasnica nekretnine ispod prijepora te vlasnica prijepora, odnosno da prijepor čini prohodni krov nekretnine tužiteljice. Slijedom navedenog, rješenje o izvedenom stanju da ne bi imalo nikakvog utjecaja na predmet rješavanja ovog spora, već bi se, ako se uzima u obzir, u obzir uzimala uporabna dozvola kojom se potvrđuje i utvrđuje da i prije 1968. prijepor čini krov nekretnine tužiteljice i da je isključivo vlasništvo tužiteljice. Pored toga, uporabna dozvola izdana je prije rješenja o izvedenom stanju. Nadalje, rješenje o izvedenom stanju bespredmetno je i nije bitno za rješenje ovog spora iz razloga što se rješenjem o izvedenom stanju ne stječe i ne određuje vlasništvo niti je pravni temeljem za stjecanje vlasništva, a pored toga njime se u građevinskom smislu ne određuje kome pripada krov nekretnine tužiteljice.

105.Tužene osporavaju navode tužiteljice

106.Uvidom u nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ŽĆ, dipl. ing. građ., utvrđeno je da su u z.k.ul./ BZP izvadak, br. 1542 k. o. [katastarska općina], na z. k. č. [katastarska čestica] upisani stambena zgrada i 4 dvorišta, [adresa], parcela površine 154 m2(N.I.). Na kopiji katastarskog plana je ucrtana stambena zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.).

107.Na očevidu pokazani betonski plato u nivou pristupne asfaltirane ceste, predmet prijepora nalazi se sa sjeverozapadne strane stambene zgrade, na adresi [adresa], zgrada sagrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.) Prema staroj izmjeri grč. 358/2 k. o. [katastarska općina]. U naravi je betonski plato dio stambene zgrade, koja je u tom dijelu katnosti suteren (prema upisu u zemljišne knjige nisko prizemlje) i koji se proteže čitavom širinom zgrade. Stambena zgrada je katnosti suteren +prizemlje+potkrovlje (prema ishodovanom Rješenju o izvedenom stanju, te prema Uporabnoj dozvoli za građevine izgrađene do 15. Veljače 1968-e godine i prema stanju u naravi). U zemljišne knjige je upisana katnost nisko prizemlje+visoko prizemlje+tavan. Stambena zgrada je sagrađena kao poluugrađena zgrada. Prema upisu u zemljišne knjige se stambena zgrada sastoji od tri samostalne uporabne cjeline (svaka pojedina etaža predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu).

108.Prilikom očevida je ustanovljeno da se ispod betonskog platoa koji je predmet prijepora nalaze dijelovi dvije samostalne uporabne cjeline (dvije kupaonice, dva hodnika, spremište i dnevni boravak), koji nisu upisani u zemljišne knjige (vidi u prilogu Diobni nacrt).

109.Dostavljena je pravomoćna Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968-e godine, kojom se utvrđuje da je građevina smještena na građevnoj čestici k.č. *358/2 k. o. [katastarska općina], izgrađena do 15. veljače 1968. godine, te da je građevina samostojeća, stambene namjene, katnosti tri nadzemne etaže (S+P+1), vanjske visine cca 14,00 m, dužine cca 14 m i širine cca. 11,50 m i 7,30 m x 4,40 m (klasa: UP/I-361-05/14-05/83, URBROJ: 2170-03-06/4-15-03 od 25. ožujka 2015.godine). Uporabna je dozvola izdana na osnovu Uvjerenja od 03.05.2010., klasa 935-08/10-07/0001, uredovni broj: 541-14-3-07/04-10-146 koje se također nalazi u prilogu nalaza i mišljenja vještaka.

110.U prilogu se nalazi Rješenje o izvedenom stanju za rekonstruirani dio postojeće zgrade: povećana otvorena terasa dimenzija 3mx2,10m, dovršene poluugrađene manje zahtjevne zgrade stambene namjene s četverostrešnim drvenim krovišem, vanjske visine 11,50 m, te vanjske tlocrtne dužine i širine 8,10 m x 11,60 m+3,00 mx 2,10 m, građevinske bruto površine 283,43 m2, koja se sastoji od tri etaže : suterena, prizemlja i potkrovlja, izgrađena na k.č. G358/2 k. o. [katastarska općina] na adresi u [adresa] (klasa: UP/I-361-03/12-13/204, URBROJ: 2170/1-03- 06/4-15-13 od 05. ožujka 2015. godine). Priležeća Snimka izvedenog stanja, broj: 135/12, izrađena od ovlaštenog arhitekta PĆ nije dobivena na uvid.

111.Dostavljeno je i Rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje završena otvorena terasa, površine 37,00 m2, smještena zapadno od pročelja osnovne zgrade i [adresa], izgrađena na k.č. G 358/2 k. o. [katastarska općina], koja neposredno služi za uporabu stanu podnositeljice zahtjeva iz postojeće stambene zgrade izgrađene na k.č. G. 358/2 k. o. [katastarska općina] (klasa: UP/I-361-03/13-15/893, URBROJ: 2170/1-03-06/2-16-10 od 27. listopada 2016. godine)

112.Na uvid su dobiveni i dijelovi gl. projekta sanacije prohodnog ravnog krova (odnosi se na nenatkrivenu terasa predmet prijepora), izrađen od A.C.M. projektni biro d.o.o. iz Karlovca, te Zapisnik o inspekcijskom pregledu od 10.05.2010.g., klasa: 362- 02/10-01, gdje se navodi da je predmet radova sanacija prohodnog ravnog krova, te da temeljem Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima nema osnove za vođenje inspekcijskog postupka (dijelovi se nalaze u prilogu).

113.Naknadno je na uvid dobiven i Diobeni nacrt zgrade u [adresa] ([adresa]), [adresa] (stara adresa), sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] i upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 13.VII.1965., prema kojem je izvršen upis u zemljišne knjige (fotografije Diobenog nacrta se nalaze u prilogu).

114.U Nalazu i mišljenju stalni sudski vještak građevinske struke navodi da su prostori u suterenu stambene zgrade, odnosno prostori koji se nalaze ispod betonskog platoa, te betonski plato u nivou asfaltirane ceste prilikom očevida detaljno pregledani i izmjereni. Potrebno je utvrditi da li prijepor u građevinskom smislu predstavlja dio stana tužiteljice ili terasu 1.-tužene, ili zajednički dio predmetne nekretnine.

115.Na osnovu dostupne dokumentacije, te temeljem očevida na terenu vještak zaključuje slijedeće:

-Prilikom očevida na terenu stranke u postupku su pokazale betonski plato u nivou asfaltirane prometnice, predmet prijepora, koji se nalazi na sjeverozapadnoj strani stambene zgrade i prema izmjeri na terenu ima maximalne dimenzije od 7,67 m x 4,36 m. Nalaz, identifikacija mjerničkog vještaka nije dobivena.

-Uvidom u Diobeni nacrt iz 1965-e godine razvidno je da betonski plato predmet prijepora nije prikazan na tlocrtu visokog prizemlja, a na tlocrtu niskog prizemlja iz Diobnog nacrta nisu prikazani prostori ispod betonskog platoa (dvije kupaonice, dva hodnika, spremište i dnevni boravak).

116.Prema tlocrtima iz Diobnog nacrta vještak zaključuje da 1965.-e godine predmetni, sporni dio stambene zgrade-prostori u suterenu (niskom prizemlju) ispod betonskog platoa, odnosno betonski plato – nisu bili predmet diobnog nacrta. Uvidom u HOK iz 1952.-e godine vidljivo je da su oblik i veličina (i u naravi i na kopiji katastarskog plana) današnje stambene zgrade veći od tadašnjeg ucrtanja zgrade, predmetni sporni dio tada nije bio ucrtan.

117.Upis u zemljišne knjige je izvršen na osnovu Diobenog nacrta iz 1965.-e godine. Na osnovu prethodnog vještak zaključuje da betonski plato, odnosno prostori u suterenu ispod betonskog platoa nisu upisani u zemljišniku niti kao pripadak posebnog dijela, etaže visokog prizemlja na nacrtu obojeno crveno(E-2), niti kao pripadak etaže niskog prizemlja na nacrtu označenog žutom bojom (E-3).

118.Dostavljena su dva Rješenja o izvedenom stanju. Jedno Rješenje se odnosi na rekonstruirani dio postojeće stambene zgrade prema Snimci izvedenog stanja iz prosinca 2012. godine izrađena od po ovlaštenom arhitekti PĆ, koja nije dobivena na uvid (od 05. ožujka 2015. godine), a drugo se Rješenje o izvedenom stanju odnosi na završenu otvorenu terasu, površine 37,00 m2, smještena zapadno od pročelja osnovne zgrade (Rješenje od 27. listopada 2016.g.).

119.Dostavljenom pravomoćnom Uporabnom dozvolom za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine od 25. ožujka 2015.g. utvrđen je legalitet čitave građevine (uključujući i dio stambene zgrade predmet prijepora).

120.Novom izmjerom je stanje u naravi/tlocrtni gabariti stambene zgrade/ zabilježeno u zemljišniku i katastru. Diobni nacrt iz 1965-e godine nije obuhvaćao sadašnji veći gabarit građevine.

121.Novom izmjerom je usklađeno zemljišno-knjižno i katastarsko stanje obzirom na tlocrtnu površinu stambene zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali sadašnjim etažnim upisom u zemljišnik nisu obuhvaćeni svi prostori zgrade (betonski plato predmet prijepora i prostori ispod terase). Potrebno je izvršiti etažiranje zgrade prema sadašnjem stanju.

122.Sanacija betonskog platoa (ravnog krova/prohodne terase)-koja je predmet prijepora je izvršena na osnovu Pravilnika o jednostavnim građevinama, te je na uvid dobiven i Gl. projekt sanacije.

123.Prema Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, zajednički dijelovi i uređaji zgrade su, ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drugačije, prema čl. 18: 1.nosiva konstrukcija zgrade 2. pokrov 3. prohodna i neprohodna terasa (NN 152/2024).

124.Betonski plato, predmet prijepora je u konstruktivnom smislu nosiva konstrukcija zgrade (armirano-betonska ploča-ravni krov), a koristi se kao prohodna terasa.

125.U Diobenom nacrtu iz 1965.-e nije prikazan betonski plato niti kao pripadajuća terasa niti kao ravan krov, niti su prikazani prostori ispod betonskog platoa, predmetni dijelovi stambene zgrade nisu upisani u zemljišne knjige kao dio ili pripadak pojedinih samostalnih uporabnih cjelina.

126.Na osnovu prethodnog vještak zaključuje da betonski plato (prohodna terasa/krovna terasa) predmet prijepora predstavlja zajednički dio predmetne stambene zgrade.

127.Prijepor, koji je ograđen te se na njemu nalaze stol, stolice i vaze s biljkama je snimljen na fotografijama koje prileže nalazu vještaka, na listu 655 spisa, a stambeni prostor ispod prijepora vidi se na fotografijama na listu 656 spisa.

128.Uvidom u nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Darka Mičetića, Geovita d.o.o. utvrđeno je da se prijeporna nekretnina k.č. grč.358/2, k. o. [katastarska općina], nalazi u [adresa], u [adresa]. Terenski očevid uz prisustvo suda te stranaka održan je 14. veljače 2025 godine, gdje tužiteljica pokazuje prijepor.

129.Tijekom terenskog očevida vještak upoznaje sud i prisutne stranke kako postojeća oznaka prijeporne nekretnine grč. 358/2 više ne postoji u katastru i zemljišnim knjigama obzirom da je službena postala nova katastarska izmjera Volosko NI, te danas predmetna nekretnina nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] NI.

130.Pokazani dio predmetne nekretnine predstavlja stambeni objekt koji se nalazi u suterenu (ispod razine ceste) i u kojeg se ulazi sa susjedne k. č. [katastarska čestica] spuštajući se stepenicama od ceste do ulaza u predmetni objekt. Stambeni objekt je ravnog betonskog krova, koji gledajući s razine ceste se koristi kao terasa, te se tijekom očevida na njoj nalaze vaze sa ukrasnim zelenilom, te metalni stol sa dvije stolice.

131.Obzirom da je tijekom terenskog očevida sa sudom padala kiša, mjerenje pokazanog prijepora i okolnog detalja izvršeno je naknadno bez prisustva stranaka. Za potrebe identifikacije nekretnine prema nalogu suda korišteni su podaci službenog katastarskog operata, a Potvrda o preuzimanju službenih podataka katastarskog plana nalazi se u Prilogu 1 Nalaza.

133.Po izvršenom terenskom mjerenju pokazanog prijepora izrađena je Identifikacija nekretnine u odnosu na službeni katastarski plan sa naznačenim pokazanim obuhvatom prijepora ljubičastom šrafurom. Uspoređujući pokazano područje, a koje u naravi predstavlja stambeni objekt gledajući iz suterena, te betonsku terasu i betonski dio ispred ulaznih vrata glavnog objekta kbr.6 gledajući sa ceste, vještak navodi kako se navedena pokazana prijeporna površina u cijelosti nalazi unutar k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] NI. Pokazan prijepor nalazi se na zapadnom dijelu k. č. [katastarska čestica], te je u službenoj kopiji katastarskog plana prikazan kao dio glavnoga objekta iste čestice. Izrađena identifikacija nalazi se u Prilogu 2 Nalaza.

134.Dodatno je za iskazati kako je u službenom katastarskom planu formirana sporna međa između predmetne k. č. [katastarska čestica] i susjedne k. č. [katastarska čestica], a koja se pruža prilaznim stepenicama sa ceste prema glavnom ulazu u stambeni objekt kućnog broja 6 u [adresa] koji se nalazi i na k. č. [katastarska čestica] i na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

135.U Prilogu 3 Nalaza je na podatke iz službene evidencije katastarskog plana preklopljen stari katastarski plan za k. o. [katastarska općina] obzirom se u spisu kao prijeporna nekretnina navodi stara GRČ. 358/2. Dodatno je preklopljen i digitalni orto-foto iz 2024. godine kako bi prilog bio jasniji. Izmjereno stanje, koje je dobiveno terenskom izmjerom u potpunosti odgovara podacima iz službenoga katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] NI.

136.Na fotografijama lica mjesta koje su sadržane u Prilogu 4 Nalaza prikazuje se pokazani prijepor, odnosno terasa ako gledamo sa ceste, koja je ujedno betonski ravni krov stambenog objekta u suterenu.

137.Vještak u zaključku navodi da se prema izrađenoj identifikaciji prijepora iskazuje kako se pokazana prijeporna površina identificirana kao zapadni dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] NI u suvlasništvu fizičkih osoba. Pokazani dio prijeporne površine u naravi predstavlja dio stambene zgrade na predmetnoj čestici (stambeni prostor u suterenu) spojen sa glavnim objektom, a čiji se betonski ravni krov koristi kao terasa koja je položajno u razini ceste te betonirani dio ispred glavnoga ulaza u stambeni objekt na adresi [adresa].

138.Mjernički vještak Darko Mičetić podneskom od 24. rujna 2025. navodi kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz nalaza i mišljenja. Pri tome se samo skreće pozornost da je vještak geodetske struke imao zadaću da identificira pokazni prijepor u ovoj pravnoj stvari, a što je i učinio. Međutim, opis prijepora vještak je dao prema viđenom stanju, ne ulazeći u utvrđivanje što prijepor predstavlja u građevinskom smislu, a obzirom su ta utvrđenja u domeni vještaka građevinske struke. Vještak geodetske struke prijepor je opisao prema njegovu izgledu i načinu na koji se koristi („Stambeni objekt je ravnog betonskog krova, koji gledajući sa razine ceste se koristi kao terasa, te se tijekom očevida na njoj nalaze vaze sa ukrasnim zelenilom, te metalni stol sa dvije stolice.“), ne ulazeći u ocjenu činjenica i zaključaka iz domene građevinskog vještaka. U tom smislu, opis prijepora koji je dao vještak ne može se povezati niti konfrontirati Nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, a uvažavajući da svaki vještak utvrđuje činjenice i izvodi zaključke iz svoje domene i u skladu sa svojim pravilima struke.

139.Građevinski vještak ŽĆ u podnescima od 9. listopada 2025. navodi da je nesporno da postoji Rješenje Općinskog suda u Opatiji, poslovni br. III-R- I-36/87-9 od 12. rujna 1988-e godine koje se odnosi na terasu (naziv iz dotičnog Rješenja) predmet prijepora, kojim je „predmetna površina koju čini terasu površine od 37 m2 u skici označena s“T“ i osjenčana crvenom bojom data na isključivo korištenje DK. Ugovorom o prodaji između DK iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] kao prodavatelja i RK iz [adresa], Ul. 1. maja br. 22, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao kupca, predmet prodaje je i terasa koja se nalazi sa sjeverne strane zgrade, ispred predmetnog stana, ispred kuhinje, vel. cc- a 28 m2, iako terasa nije bila upisana u zemljišne knjige kao pripadak stanu u visokom prizemlju. Prema Diobenom nacrtu iz 1965-e godine, na osnovu kojeg je izvršen upis u zemljišne knjige, predmetna terasa (predmet prijepora) nije bila, niti je sada upisana u zemljišne knjige kao pripadak stana u visokom prizemlju, koji je sada u vlasništvu AK, OIB. 09809971916, [adresa] (z. k. ul. br. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška](E-2) k. o. [katastarska općina]). Mogućnost da pravo isključivog korištenja, koje je Rješenjem dato g. DK bude preneseno u vlasništvo gdje AK, odnosno da terasa predmet prijepora bude u zk upisana kao pripadak stana u visokom prizemlju (z. k. ul. br. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška](E-2) k. o. [katastarska općina]) isključivo je pravno pitanje.

140.Slijedom navedenog, a prema Diobnom nacrtu iz 1965-e godine, na osnovu kojeg je izvršen upis u zemljišne knjige prostori ispod prijepora i prijepor ne da predstavljaju dio stana tužiteljice, prijepor ne predstavlja terasu 1. -tužene te da prijepor predstavlja zajednički dio predmetne nekretnine.

141.Vještak nadalje navodi da je slijedom zapisnika koji je sastavljen na licu mjesta na nekretnini u [adresa] na grč. 358/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 14. veljače 2025. u 12,15 h, obavljen očevid kojem su prisustvovali nazočni od strane suda: sudac, zapisničar, punomoćnik tužiteljice HK i sin tužiteljice koji posjeduje punomoć, te vještaci Darko Mičetić i ŽĆ (prema N.I. z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]): „Pokazuje se prijepor. U naravi radi se o betonskom platou koji se nalazi u nivou asfaltirane ceste.....“ Svi prisutni, a među njima i punomoćnici tužiteljice nisu prigovorili ovom navodu već su se s njim složili, potpisujući zapisnik.

142.Funkcijom dijela građevine (prohodna terasa/krovna terasa, ravni krov, betonski plato...) nije određen upis u zemljišne knjige i s time vezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine. Posebni su dijelovi stambene zgrade upisani u zemljišne knjige na osnovu Diobenog nacrta iz 1965-e godine (prilog nalaza i mišljenja vještaka od srpnja 2025-e godine).

143.U zemljišne knjige je upisana stambena zgrada, površine 144 m2 (površina uključuje i površinu dogradnje u niskom prizemlju), a tako je i ucrtana na kopiji katastarskog plana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naknadno izvedena dogradnja sa sjeverozapadne strane zgrade (katnosti nisko prizemlje) čini jednu funkcionalnu i nedjeljivu cjelinu sa starijim dijelom stambene zgrade, te je tako i prikazana u zemljišnim knjigama i katastru (prema N.I.).

144.U zemljišne knjige, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je upisano:

3. suvlasnički dio: 1/3 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Temeljem zapisnika broj

Z-6800/2020/1542 prenosi se slijedeći upis:

Nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom

BARŠIĆ MARIJA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 47000 KARLOVAC.

145.Uvidom u tlocrt niskog prizemlja iz Diobenog nacrta iz 1965-e godine (prema kojem je izvršen upis u ZK) razvidno je da stanje u naravi ne odgovara stanju prikazanom na tlocrtu iz dotičnog Diobenog nacrta. U naravi su u niskom prizemlju izvedena dva stana (dvije samostalne uporabne cjeline), a na tlocrtu iz Diobenog nacrta je prikazan jedan stan (jedna samostalna uporabna cjelina). U naknadno izvedenoj dogradnji stambene zgrade - nisko prizemlje, sa sjeverozapadne strane se nalaze dijelovi izvedenih stanova (2) koji nisu prikazani na Diobenom nacrtu, te nisu upisani u zemljišne knjige. Zemljišnik nije usklađen sa stanjem u naravi.

146.Prohodna terasa/krovna terasa predmet prijepora se nalazi iznad dijelova stanova (2) u niskom prizemlju koji nisu upisani u zemljišnik (prema Diobenom nacrtu iz 1965-e godine), te niti prohodna/krovna terasa, predmet prijepora nije prikazana na dotičnom Diobenom nacrtu.

147.Slijedom navedenog, a prema Diobnom nacrtu iz 1965-e godine, na osnovu kojeg je izvršen upis u zemljišne knjige prostori ispod prijepora i prijepor da ne predstavljaju dio stana tužiteljice, prijepor ne predstavlja terasu 1. -tužene te da prijepor predstavlja zajednički dio predmetne nekretnine.

148.Sud je saslušao vještakinju ŽĆ. Ista je ostala u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja te očitovanja.

149.Na upit punomoćnika tužitelja, a obzirom na uputu drugostupanjskog suda te rješenje prvostupanjskog suda, da se utvrdi postojeće stanje stvari, pa iz kojih razloga je nalaz temeljila na diobenom nacrtu iz 1965., vještak je izjavila da je to način upisa u zemljišne knjige. Ako postoji neko novonastalo stanje, to nije provedeno u zemljišnim knjigama.

150.Na daljnji upit zašto je prijepor u nalazu nazvala betonski plato izjavljuje da je na to već odgovorila u svom očitovanju te ponovno ističe da je u zapisniku s očevida navedeno da se radi o betonskom platou, no također ističe da je irelevantno da li se to zove betonski plato, terasa ili krov.

151.Na upit da kaže definiciju betonskog platoa izjavljuje da je to punomoćnik tužiteljice definirao u svom podnesku, a isto tako smatra da to nije niti bitno u ovom predmetu, taj sam naziv, odnosno ovdje se ispituje njeno stručno znanje, što nije predmet postupka.

152.Na upit zašto navodi da je dograđeni dio odnosno stan tužiteljice sa njegovim krovom konstruktivni dio prvotne zgrade i je li prva odnosno glavna zgrada postojala i normalno se upotrebljavala prije dogradnje, izjavljuje da je pitanje nejasno sročeno, normalno da je zgrada funkcionirala i prije, ali ovaj dio je dograđen i predstavlja sada jednu cjelinu sa zgradom, a to se vidi u zemljišnim knjigama jer je upisana jedna zgrada po novoj izmjeri. Glavna zgrada bi mogla funkcionirati bez dograđenog dijela, ali uz određene zahvate. Može se postaviti i obrnuto pitanje da li bi taj dograđeni dio mogao funkcionirati bez glavne zgrade. Ispod prijepora nalaze se dijelovi dva stana i to dva hodnika, dvije kupaonice i dio jedne prostorije.

153.Nešto može biti u isto vrijeme i krov i terasa, a u ovom slučaju imamo da je taj armirano betonski krov i prohodna terasa. Kada je izrađivala nalaz i mišljenje, još nije dobila na uvid nalaz geodetskog vještaka, no naknadnim uvidom u isti utvrdila je da i taj vještak navodi istu stvar samo na drugi način, da je površina predmet prijepora u suvlasništvu fizičkih osoba, taj dio čestice.

154.Sud je u ponovljenom postupku dopunski saslušao svjedoka CK i tuženice, a tužiteljica se odrekla prava na osobno saslušanje.

155.Svjedok CK, izjavio je da je predmetnu nekretninu u biti on pronašao. Ugovor o kupoprodaji s GK sklopljen je u veljači 1995. Bio je prisutan kod kupoprodaje, sklapanja ugovora, isplate cijene i predaje u posjed. Kupili su prostor u prizemlju kuće, faktički cijelo prizemlje i dio koji je bio van gabarita kuće, isto u prizemlju, a nalazio se između kuće i ulice. Taj dio ima površinu cca 30m2 i to su bile 3 prostorije i hodnik, spojene s hodnikom od drugog dijela prizemlja, spojena su dva hodnika. Iznad se nalazio ravni betonski krov. Odmah nakon kupoprodaje, već nakon 15 dana počeli su s radovima u cijelom stanu. Roditelji su u to vrijeme bili prognanici i kupovali su ovu nekretninu kako bi u njoj trajno živjeli. Bilo im je žurno to urediti. Od radova vršeni su obrtnički radovi, sanacija i zamjena stolarije, vodovodnih i odvodnih instalacija, elektroinstalacija, uređenje sanitarnog čvora, zidova i keramika.

Sve radove su financirali roditelji.

156.Kada su preuzimali nekretninu u posjed, ovaj dio od cca 30 m2 im je pokazan kao dio stana. U srednjoj prostoriji bilo je kupatilo s tuš kabinom i mašinom za pranje veša i radnim stolom za peglanje, u desnoj prostoriji je bila jedna polica s vrtnim alatima i loncima, i nešto nacijepanih drva složenih uza zid. U lijevoj prostoriji nije bilo ništa, odnosno bio je jedan stari stol sa stolicama i jedna bačva.

157.Za navedene radove nije trebao tražiti nikakvu suglasnost jer se radilo o radovima na održavanju tog stana. Vezano za radove na tom ravnom krovu, otišao je u Ured za građevinarstvo pitati da li mu je za tu hidroizolaciju potrebna kakva dozvola. Rečeno mu je da ne treba jer se radi o održavanju postojeće građevine i ne mijenjaju se uvjeti u prostoru. 2010. je bio veći zahvat na tom ravnom krovu jer su radili projekt sanacije tog ravnog krova, on je s tim glavnim projektom došao u Ured za graditeljstvo, da li mu treba kakva dozvola i oni su mu rekli istu stvar kao i prvi puta te su mu rekli i da u tom glavnom projektu stoji na temelju kojih zakona mu ne treba dozvola. Kada je izvodio te radove 2010. vlasnica iznad njega je podnijela prijavu građevinskoj inspekciji da se rade radovi bez građevinske dozvole. Građevinski inspektor je sastavio zapisnik, on mu je dao projekt sanacije, pregledali su gradilište i utvrđeno je da nije potrebna nikakva dozvola i da može nastaviti s radovima. Nastavili su s radovima i završili taj ravni krov.

158.Od početka radova susjedi su znali za radove i unutar stana i za radove na ravnom krovu o čemu su bili obaviješteni. Prvi radovi odvijali su se 1995. U to vrijeme je vlasnik stana na prvom aktu bio DK. Njemu je bilo drago da to uređuje jer je imao tamo ulaz u svoj stan, uz ravni krov koji je bio u to vrijeme dosta zapušten. Nije bilo nikakvih problema do 2010. kada gospođa AK kao vlasnica stana na prvom katu podnosi prijavu građevinskoj inspekciji. Nakon toga je uslijedila tužba za smetanje posjeda.

159.Nikada ga nitko od susjeda nije upozorio da bi polagao kakva vlasnička prava na tim dijelovima na kojima su se izvodili radovi.

160. GK im prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora nije ništa rekla vezano za ove prostorije izvan gabarita zgrade da bi bio nekakav ugovor između prethodnih suvlasnika o pravu korištenja okućnice zgrade. Ne zna kada je saznao za neko rješenje o korištenju cijele okućnice. On to rješenje tada nije vidio, ali to se ni nije ticalo njih nego cijele okućnice.

161.Svi glavni radovi u stanu su završeni 1995. godine. Taj stan se mogao koristiti jer je bio uređen za živjeti. Sanaciju ravnog krova su prvi put radili u drugom mjesecu 1996., bila je zima, a ta hidroizolacija se ne može raditi kad je vlažno vani, trebalo se osušiti, zato su čekali to vrijeme, a do tada su već svi ostali radovi bili dovršeni. Ovaj stan je funkcionalno identičan danas kao što je bio 1995. Kroz vrijeme su mijenjali stolariju, neke keramičke pločice, postavili knauf u cijelom stanu s unutarnje strane s toplinskom izolacijom. Stan je sada puno bolje uređen. S desne strane ulaznih vrata u stan nekada je bio prozor koji je zazidan od strane prijašnjih vlasnika, a oni su ga opet otvorili, radi se o dijelu stana koji nije prijepor. To je jedan od prozora koji su mijenjali u cijelom stanu.

162.To je jedan stan koji ima dva kupatila, u jednom dijelu su pregradili knaufom kako bi se mogle koristiti dvije stambene jedinice, svaka sa svojim kupatilom, kako bi ga mogle koristiti dvije obitelji, a u biti je to sve jedan stan. Tamo gdje je bio nekada balkonski prozor, sada su tu vrata kroz koja se može ući u tu jednu jedinicu, a to nema nikakve veze s prijeporom.

163.Tužena RK, osobno saslušana, izjavila je da je ona stan na prvom katu kupila od HĆ, misli 2000. godine. On joj je pokazao stan, terasu i vrt, i pokazao je čak stepenice koje vode prema vrtu i da joj pripada 100 m2 vrta uz samo more. Kupovala je to preko agencije, bio je prisutan i odvjetnik i oni su joj govorili da koristi tih 100 kvadrata vrta do mora, a iza toga da je od CK. Terasa je u to vrijeme bila ružna, i niža za skoro 70 cm u odnosu na danas. Na toj terasi je bilo crno kao od katrana, keramiku je ona poslije stavila. Bila je ograđena željeznom ogradom prema cesti i to jako starom ogradom koju je ona poslije promijenila i stavila pločice, špinu kraj stepenica i uredila. Uz rub ograde se nalazilo neko zelenilo koje je uklonila, kada su ušli u to, CK je rekao kao da mu je dolje vlaga na jednom dijelu malo i onda su tu nešto stavili ispod pločica koje je kupila i postavila. Na tu terasu se ulazilo sa stepenica koje vode prema ulazu u kuću, u njen stan.

164.Uz rub terase bilo je neko zelenilo. CK joj je rekao da bi bilo dobro da to ukloni da mu eventualno ne prodire vlaga dolje, i ona je to onda uklonila i stavila pitare za cvijeće. Tamo je tada živjela njena majka, na terasu je tužena stavila stol i stolice, lampu, živjela je tada vani i tu je dolazila.

165.U kupoprodajnom ugovoru piše da kupuje stan i pripadajuću terasu. Ne zna koje godine su na sudu riješili kome što pripada i ta terasa je pripadala stanu na prvom katu, a vešeraj da pripada donjem stanu. CK je s njom komunicirao, nije nikada rekao da je to njegovo. Kada su postavljali pločice za terasu nije dao niti naznake da bi polagao kakvo pravo na to. U jednom trenutku, nakon smrti njene majke 2008., nedugo nakon toga ju je gospodin CK počeo gnjaviti da mora riješiti parkiranje. Ni tužena tada nije imala parking. On je dobio od inspektora R da može ući u sanaciju njene terase, a on je počeo tvrditi da je to njegov krov. Tužena je dobila od inspektora R da mora rušiti mali balkon, ali to nema veze s ovom terasom. CK dolazi s bagerom i ruši terasu koju je ona napravila, miče ogradu, pitare, to je bilo strašno. Nikako nisu mogli doći do Vogrinca. CK ih nije pitao za dozvolu i nitko mu za to nije dao suglasnost.

166.Pokrenula je postupak za smetanje posjeda koji je završen u njenu korist. CK nije doveo terasu u prvobitno stanje. Onda je krenuo da će legalizirati donji dio. Tužena nije dala nikakvu privolu, ni pismeno ni usmeno. Nije prije ulazila u stan od CK i ne zna kako je to prije izgledalo, samo zna po priči.

167. CK je inače tu njenu terasu podignuo za 70 cm da bude u nivou s cestom i počeo joj parkirati ispod prozora, po dva auta, nije mogla otvoriti prozor, i to je bio predmet ovog postupka za smetanje posjeda. On je dobio rješenje suda da ne smije parkirati. Danas tužena koristi tu terasu, stavila je natrag pitare, stol i stolice, opet je stavila ogradu.

168.Ni gospodin CK ni njegova majka nisu nikada tražili od tužene suglasnost za izvođenje ovih radova niti je on rekao da će graditi, a njegovu majku nije nikada ni vidjela. Nije ju ni zanimalo što dolje rade. Vidi sa svoje terasice da gospodin CK danas iznajmljuje apartman ispod terase, napravio je posebno ulaz i prozor i vrata. On ima ulazna vrata koja su i prije postojala, a sada je napravio i ta druga vrata, nikoga nije ništa pitao. Naprijed je napravio jednu ogromnu nadstrešnicu, a ni za to nije ništa pitao.

169.Tužena KĆ, osobno saslušana, izjavila je da je tu prisutna još od 1963. godine, ima stan na drugom katu zgrade, prije nje vlasnica je bila njena majka, a prije nje djed IĆ. Majka se zvala ĐĆ. U proljeće 1995. su izvodili opsežne radove. Radili su novi krov, sve su staro srušili, postoje dozvole i kompletna dokumentacija. Te godine nije bilo nikakvih vanjskih radova. Da li se nešto radilo unutar prizemlja ne zna. No navodi da su u to vrijeme šupe bile šupe. Na terasi su bile staklene kocke, kao svjetlarnik i rupa za bacati drva, više prema glavnom ulazu u zgradu. S druge strane te terase su vodile stepenice prema okućnici i vrtu s te druge strane, tako da mogu tuda prilaziti u vrt.

170.Oni su nekada u dvorište kuće ulazili preko te terase, ušli su na glavni ulaz, spustili se preko terase po stepenicama gdje su prolazili da bi mogli doći do svog stana. CK je izveo nove stepenice, dignuo ih je 70 cm. Njen sin je invalid i oni tu više ne mogu prolaziti. 1995. je predmetna terasa bila 70 cm niža, imala je betonski pod, taj svjetlarnik i rupu za drva, bila je ograđena prema cesti, koristili su ju vlasnici stana na prvom katu, često su tamo sjedili i oni su tuda prolazili. GK nije nikada tamo vidjela. Znala je i gospođu BK, prvu vlasnicu od koje su oni kupili.

171.Poznato joj je da je napravljeno i sudsko rješenje, još je njen djed bio vlasnik i tada su napravili internu podjelu što tko koristi. Oni s tavana su se odrekli i terase i podruma, a vlasnica podruma se odrekla terase, vlasnik s prvog kata se isto odrekao podruma.

172.Bila je puno puta u tom prostoru ispod terase. Tamo gdje je sada uređen apartman bila je šupa, drvarnica i vešeraj, a tamo gdje je sada ulaz u taj apartman je bila kuhinja od gospođe ĐK. Dok je ona bila živa družili su se s njom.

173.Ne zna točno kada su Baršići kupili prizemlje, da li je to bilo 1995., 1996. ili 1997. Samo zna da 1995. nitko osim tuženičinih nije izvodio radove vani. Zna da je u prvo vrijeme bila Karlovačka banka. U to vrijeme je ispod terase bila šupa, drvarnica i vešeraj. Ona unutra nije ulazila od kad je gospođa GK postala vlasnica, bila je unutra samo dok je gospođa BK bila vlasnica. Ne zna kada je GK postala vlasnica no tada je vlasnik bio još djed tužene. Ugovor o raspodjeli su radili 1988. ili 1987. pa je onda nakon toga gospođa GK postala vlasnica prizemlja.

174.Za vanjske radove obitelj CK nije od njih tražila nikakvu suglasnost. CK je rekao da će izvesti radove hidroizolacije no on je podigao nivo za 70 cm na terasi. Po sredini terase je stavio potporni zidić. Nakon toga je tužena uz rub terase prema cesti napravila zidić visine 25 cm, po cijeloj dužini terase kako bi se na taj zidić postavila ograda, a gospodin CK je u roku od 2 dana srušio taj zidić i parkirao aute gore. Danas terasu koristi gospođa RK, tužena dođem kod nje popiti kavu, prema cesti je terasa ograđena.

175.Prije spomenuti svjetlarnik i rupa kroz koju su se bacala drva zatvoreni su prije nego je došla gospođa RK. Pretpostavlja da je te radove izvodio gospodin CK. DK nije radio apsolutno ništa, to ga nije ni zanimalo.

176.Tužena ne zna što je g. CK radio unutar strana, to ju nije ni zanimalo jer su imali podjelu. Ove prozore i odvajanje dva apartmana je CK radio zadnjih 5, 6 godina. Ima i ploču vani, da je to apartman za iznajmljivanje. On boravi ispod terase kad mu dođu gosti. Unutra su dvije stambene jedinice.

177.Tužena po zimi nije uvijek tu i ne zna što se radi zimi. Ne zanima ju što se radi unutra. Nikada za ništa nije tražena suglasnost. GK nije izvodila nikakve radove u vešeraju i drvarnici u smislu prenamjene.

178. Uvidom u Očitovanje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Rijeci od 21. siječnja 2011. (list 589 spisa) utvrđeno je da je upućeno IK a odnosi se na dostavljeni glavni projekt sanacije "Popravak ravnog prohodnog krova iznad stana u prizemlju", izrađenog od strane projektnog biroa ACM d.o.o. iz Karlovca, projektanta UĆ od ožujka 2010., odnosno na izvedene radove u okućnici zgrade u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da taj ured Ministarstva kulture nema prigovora na dio glavnog projekta koji se odnosi na popravak krova stana u prizemlju, odnosno terase okućnice, radi hidroizolacije i termičke stabilnosti, no nisu suglasni s ugradnjom nove, pomične ograde radi pretvaranja terase u parkiralište, stoga je potrebno vratiti dio prijašnje ograde, odnosno izvesti ostatak ograde po uzoru na postojeću višedijelnu.

179.Na fotografijama na listovima 594-600 spisa vidljivi su radovi adaptacije i probijanja otvora i prozora na predmetnoj nekretnini, ispod prijepora.Na fotografijama na listovima 726-735 vide se građevinski radovi na prijeporu i to na gornjoj strani betoniranje betonske ploče, ispod koje se nalaze prostorije tužiteljice u niskom prizemlju i betonirani kvadratni dijelovi na položaju prethodnih svjetlarnika.

180.Sud je u ponovljenom postupku ponovno cijenio i dokaze iz prethodnog postupka.

181.Predmetna nekretnina je u vrijeme podnošenja tužbe i tijekom prethodnog postupka imala oznaku grč. 358/2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Parnične stranke su bile upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnice posebnih dijelova nekretnine, odnosno etažni vlasnici grč. 358/2, stambena zgrada br. 6 od 128 m2 i dvorište od 15 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužena HKH na 1. suvlasničkom dijelu : 1/3 etažno vlasništvo (E-1), tavan na nacrt obojen plavo, tužena RK na 2. suvlasničkom dijelu : 1/3 etažno vlasništvo (E-2), visoko prizemlje na nacrtu obojeno crveno, a tužiteljica IK na 3. suvlasničkom dijelu : 1/3 etažno vlasništvo (E-3), nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom.

182.U odnosu na samu identifikaciju nekretnine, u ponovljenom postupku utvrđeno je da je za k. o. [katastarska općina] proveden postupak nove izmjere te je stupila na snagu i nova zemljišna knjiga za tu k. o. [katastarska općina] nekretnina pod br. grč. 358/2 k. o. [katastarska općina] više ne postoji u katastru i zemljišnim knjigama te predmetna nekretnina danas nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je utvrđeno uvidom u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Geovita d.o.o., Darko Mičetić. Upis suvlasnika i opis njihovih suvlasničkih, odnosno posebnih dijelova nekretnine ostao je isti.

183.Stranke ovog postupka su upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetne nekretnine u suvlasničkim udjelima od po 1/3 dijela, odnosno etažne vlasnice posebnih dijelova i to IKH (E-1) tavana na nacrtu obojeno plavo, RK (E-2) visokog prizemlja na nacrtu obojeno crveno te IK (E-3) niskog prizemlja na nacrtu označeno žutom bojom.

184.Diobeni nacrt koji se čuva u zbirci isprava pod posl.br. Z-545/65, u preslici prileži listu 10 spojenog spisa P-2421/2017, sadrži ove tri etaže u tlocrtima ( tavan obojen plavo, visoko prizemlje obojeno crveno i nisko prizemlje obojeno žuto). 185.Skica izmjere geodetskog elaborata izrađena po Geo-Rad d.o.o. koja se navodi u tužbenom zahtjevu u stavku 2. prileži listu 21 istog spojenog spisa te na listu 14 spisa P-1928/16. Na toj skici prijepor je označen brojevima 1-2-3-4-11.

186.Usporedbom diobenog nacrta iz zbirke isprava i skice Geo-Rad d.o.o., sud je utvrdio da su u diobenom nacrtu ucrtani posebni dijelovi u istim gabaritima, a prijepor izlazi iz tih gabarita, odnosno tlocrta same stambene zgrade i u skici je označen brojevima 1-2-3-4-11. Utvrđeno je da je prijepor u naravi smješten sjeverozapadno od stambene zgrade i ulaza u istu, između zgrade i [adresa] – asfaltirane ceste.

187.Prijepor iz toč. I tužbenog zahtjeva, u nivou visokog prizemlja (obojeno crveno, vlasništvo 1.-tužene), za koji tužiteljica navodi da je to ravni krov njezinog etažnog dijela, u naravi predstavlja prostor koji se koristi kao terasa (vidljivo na fotografijama na br. 1 do 10, na listovima 6 do10 spisa). U nivou niskog prizemlja (obojano žuto, vlasništvo tužiteljice), a ispod rečene terase, radi o stambenim prostorijama, čiji strop je vidljiv na fotografijama br. 11 i 12 na listu 11 spisa. Ovo je utvrđeno i očevidom suda, a radi se o prijeporu iz toč. II i III tužbenog zahtjeva.

188.U ponovljenom postupku, geodetskim vještačenjem i uvidom u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, utvrđeno je da se prijepor u cijelosti nalazi unutar k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (NI), u zapadnom dijelu te čestice. U naravi, u visokom prizemlju, 2.Suvlasnički dio, u vlasništvu tužene AK, prijepor se koristi kao terasa toga posebnog dijela, a ispod istog, u razini niskog prizemlja, odnosno 3.Suvlasničkog dijela, u vlasništvu tužiteljice IK prostor u naravi predstavlja sastavni dio stana tužiteljice.

189.U predmetu posl.br. P-326/2010 je utvrđeno da na terasu gleda prozor stana 1.-tužene, da je ograđena željeznom ogradom sa svih strana, zaključana lokotom, da se nalazi u nivou s cestom i izvan gabarita stambene zgrade, između zgrade i ceste, a odlaskom u stan tužiteljice u niskom prizemlju, na razini ispod razine ceste, pa u smjeru mora, utvrđeno je da se izvan tlocrtnih gabarita stana tužiteljice, u nivou visokog prizemlja i ceste, nalaze dvije ostave, hodnik i sanitarni čvor, u koje prostorije se ulazi iz stana tužiteljice, koji stan je na diobenom nacrtu obojan žutom bojom.

190.Očevidom u prethodnom postupku u ovoj parnici utvrđeno da prijepor izgleda kao na fotografijama na listovima 4,5 i 6 spisa. Ogradu drže 4 stupića sa šiljcima učvršćena u betonskoj podlozi, a na prijeporu se nalazilo 6 betonskih vaza s cvijećem, stolić i dvije stolice, dok se uz rub fasade nalazi još nekoliko manjih vaza s cvijećem te suncobran. Na donjoj etaži nalazi se stan tužiteljice, a ispod samog prijepora su tri prostorije, od koji je jedna bila ostava, a jedna kupaonica. Te prostorije su u naravi povezane sa stanom tužiteljice, odnosno u iste se može ući samo iz stana tužiteljice.

191.Na očevidu u ponovljenom postupku ovaj je sud prilikom opisivanja prijepora za terasu koristio izraz "betonski plato" obzirom da se u naravi doista radi o površini koja je betonirana ravna površina. Stoga su i vještaci koristili taj termin, što su i pojasnili u svojim očitovanjima. Prema cesti ograđena je metalnom ogradom, a na istoj se nalaze stol, stolice, vaze s biljkama, sve kao što je vidljivo i na fotografijama u nalazima i mišljenjima oba vještaka (listovi 645, 655 i 719 spisa). Vidljivo je da se na fasadi zgrade nalazi prozor stana 1. -tužene AK, kao i ulazna vrata te je vidljivo i da u naravi služi kao sporedni dio njezinog stana, odnosno terasa, u smislu odredbe članka 67. stavak 3. ZV-a.

192.Kao što je već utvrđeno i u prethodnom postupku, kod kojih utvrđenja se ustraje i u ponovljenom postupku, te se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na ranije obrazloženje, u posjedu terase i to samostalnom i poštenom nalazi se 1. -tužena osobno još od 2000.g. kada je sklopila kupoprodajni ugovor, a koji kao predmet prodaje i uvođenja u posjed navodi i predmetnu terasu, a prije nje njezin prednik DK, i to i prije 1988., odnosno najkasnije od 1988, kada je donijeto pravomoćno rješenje u predmetu posl.br. R-I-36/87 u kojem mu je predmetna terasa dana na korištenje.

193.U ovom je postupku utvrđeno da se tužiteljica nije nikada nalazila u posjedu, pa tako ni u poštenom posjedu opisane terase, a 1.-tužena je svoj posjed, nakon što joj je bio smetan, zaštitila u parnici radi smetanja posjeda, pravomoćnom odlukom suda.

194.Tuženoj je prilikom kupoprodaje nekretnine predana u posjed i predmetna terasa (što stoji i u samom ugovoru) i ona se od tada, odnosno od 2000.g., osobno, nalazi u poštenom posjedu iste. Na strani 1.-tužene ispunjeni su uvjeti iz odredbe članka 159. st.3. ZV-a te je utvrđeno da je ista kao samostalni i pošteni posjednik terase, kao i računavši posjed njenog prednika, protekom više od 20 godina takvog posjedovanja, stekla pravo vlasništva i na tom sporednom dijelu nekretnine, na koji se proteže vlasništvo njezinog posebnog dijela, odnosno stana, upisano u zemljišnim knjigama kao 2.Suvlasnički dio : 1/3 Etažno vlasništvo, visoko prizemlje na nacrtu obojeno crveno.

195.I iz nalaza geodetskog vještaka vidi se da je prijepor spojen s glavnim objektom – stambenom zgradom i kad se gleda sa ceste, koristi se kao terasa u razini

2.Suvlasničkog dijela (u vlasništvu 1.-tužene).

196.Da se radi o terasi, utvrđeno je i uvidom u Rješenja o izvedenom stanju od 5. ožujka 2015. i 27. listopada 2016. Tužene su ista uložile i u ponovljenom postupku. Iste nisu prekludirane u predlaganju tih dokaza, kako to tužiteljica navodi, obzirom da su ti dokazi već bili dostavljeni u spis i sud je u iste već bio izvršio uvid u prethodnom postupku. Iz tih isprava utvrđeno je da se, a na zahtjev ovdje 1. -tužene, ozakonjuje otvorena terasa koja neposredno služi za uporabu stanu podnositeljice zahtjeva iz postojeće stambene zgrade na k.č.G 358/2 k. o. [katastarska općina], iz čega je također utvrđeno da se radi o terasi i sporednom dijelu stana 1.-tužene.

197.I u pravomoćnom Rješenju R-I-36/87 od 12. rujna 1988. navodi se terasa od 37 m2, na skici označena slovom "T" i osjenčana crvenom bojom, koja je pripala na korištenje HĆ (predniku 1. -tužene), a koja terasa je sadržana kao predmet prodaje i predaje u posjed 1. -tuženoj temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključenog između iste i prodavatelja HĆ od 23. svibnja 2000.

198.Po ocjeni ovoga suda, a iz svega navedenog, sud je utvrdio da prijepor, naveden u toč. I tužbenog zahtjeva, predstavlja terasu koja je pripadak stana 1. tužene, odnosno sporedni dio stana u vlasništvu 1. -tužene, pa se ne prihvaća mišljenje građevinskog vještaka da bi predmetna terasa predstavljala zajednički dio nekretnine. Slijedom svega navedenog, a i iz svih razloga koji su citirani i iz prethodne presude ovog suda, a koji se odnose na toč. I tužbenog zahtjeva, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u toč. I, u cijelosti neosnovan. Tužiteljica nije dokazala da je vlasnica predmetne terase, pa stoga nije osnovan njezin zahtjev, u smislu odredaba članaka 161. i 162.st.2. ZV-a, koji glasi na uklanjanje željezne ograde, betonskih žardinjera, stola, stolica, lončanica i dr. predmeta, te na predaju u posjed tužiteljici, sve pobliže navedeno u izreci.

199.Nadalje, Županijski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako za razrješenje spornog pravnog odnosa, kao pravno relevantnu, valja primijeniti odredbu članka 372. st. 1. ZV, a kojom je propisano - da tko je do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja kojeg je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u smislu odredbe članka 370. tog Zakona. Ovaj je sud utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz navedene odredbe Zakona za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na prijeporu koji se nalazi ispod rečene terase 1. -tužene.

200.Navedeni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio je na snagu 1. siječnja 1997.g. Odlučne okolnosti za stjecanje prava vlasništva sukladno navedenoj odredbi članka 372.st.1. toga Zakona su : da je prenamjena zajedničkih prostorija izvršena do stupanja na snagu ZV, da je prenamjena izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti, da je prenamjena izvedena o vlastitom trošku ( u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 1103/04 od 15. prosinca 2004. i dr.).

201.Županijski sud uputio je na potrebu provođenja dokaza na okolnosti je li tužiteljica izvršila prenamjenu predmetnih zajedničkih prostorija vešeraja i drvarnice (u režimu društvenog vlasništva s uređenim pravom korištenja u izvanparničnom postupku) na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti, je li prenamjenu izvršila o vlastitom trošku, je li prenamjenu izvršila uz suglasnost prednika prvotuženice i prednice drugotuženice (tužiteljica je svoju nekretninu u suterenu kupila 1995., prvotuženica 2000. na temelju kupoprodajnog ugovora, a drugotuženica 2009., na temelju ugovora o darovanju).

202.Na ove okolnosti tužiteljica je predložila provođenje dokaza njenim saslušanjem, kao i svjedoka, posebice njezinog sina CK. Tužiteljica se nije odazvala pozivu suda radi osobnog saslušanja, odnosno na ročištu od 28. srpnja 2026. se putem punomoćnika i odrekla prava na osobno saslušanje.

203.Ovaj je sud ocijenio da provedenim dokazima tužiteljica nije dokazala okolnosti na čije je utvrđivanje uputio Županijski sud.

204.Već je u prethodnom postupku utvrđeno da su se ispod rečene terase nalazile tri prostorije i to dvije drvarnice i vešernica. Iste su temeljem pravomoćnog Rješenja posl.br. R-I-36/87 od 12. rujna 1988. pripale na isključivo korištenje BK, prednici tužiteljice. U te prostorije se ulazilo iz njezinog stana. U diobenom nacrtu iste nisu bile prikazane unutar gabarita stambene zgrade.

205. KK bila je ranije vlasnica cijele nekretnine. 1.etažu su od iste stekli IĆ, pa njegova supruga te 2009. ovdje 2. -tužena IKH.

2.etažu je prodala 1965. UK, iza koje je vlasnik nasljeđivanjem postao Stanislav Klemsa 1987., pa ovdje 1. -tužena Dragojla Delija 2000 temeljem kupoprodaje. KK ostala je vlasnica 3.etaže, nakon nje vlasnica te etaže postaje GK, a ista je svoj dio i to nisko prizemlje na nacrtu označeno žutom bojom u kući na z.č. 358/2 k. o. [katastarska općina], prodala tužiteljici IK ugovorom o prodaji od 17. veljače 1995. Predmet tog pisanog ugovora nisu bile navedene tri prostorije ispod terase. Kako je tužiteljica samom činjenicom sklapanja tog ugovora kao ugovorna strana i znala i morala znati da te prostorije nisu sadržane u ugovoru, ovaj je sud utvrdio da ista nema valjani pravni temelj posjedovanja, odnosno da njezin posjed tih prostorija nije zakonit u smislu odredbe članka 18. st.1. ZV-a. Ovo utvrđenje prihvaća i Županijski sud.

206.Iz iskaza svjedoka CK utvrđeno je da je on aktivno sudjelovao u pronalaženju nekretnine, sklapanju ugovora, isplati cijene, predaji u posjed i dr. Isti je bio i naveden kao punomoćnik tužiteljice kod sklapanja kupoprodajnog ugovora. Saslušanjem istoga utvrđeno je da su kupcu predane u posjed i rečene tri prostorije, u koje se i ulazi iz stana tužiteljice i koje su pokazane kao predmet prodaje, te su već te godine započeli s radovima u cijelom stanu, koje radove su financirali roditelji svjedoka, dakle tužiteljica, a radovi su završeni 1996. i stan je funkcionalno identičan kao i danas.

207.Iz navedenog iskaza, kojeg tužene nisu osporile, utvrđeno je dakle da su radovi na prenamjeni zajedničkih prostorija vešeraja i drvarnice (u režimu društvenog vlasništva s uređenim pravom korištenja u izvanparničnom postupku), izvršeni prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno prije 1. siječnja 1997., te također da su izvedeni o trošku tužiteljice.

208.No međutim, nije ispunjen uvjet propisan odredbom članka 372.st.1.ZV, koji propisuje postojanje odobrenja nadležne vlasti u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko pravno raspolaganje. Tužiteljica niti ne tvrdi da takvo odobrenje postoji, već naprotiv, navodi da joj takvo odobrenje nije niti bilo potrebno.

209.Iz iskaza svjedoka CK utvrđeno je da se prednici tuženih nisu protivili ovim radovima, no, obzirom na činjenicu nepostojanja odobrenja nadležne vlasti u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko pravno raspolaganje, nisu, po tom osnovu, ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 372. ZV-a za stjecanje prava vlasništva na prenamijenjenim zajedničkim prostorijama.

210.Županijski sud u Zagrebu, u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, prihvaća ocjenu ovog suda da tužiteljica nije dokazala zakonitost posjeda (pravo na posjed – članak 18.st.1.ZV-a). Međutim, ističe kako prethodna presuda ovog suda ne sadrži dostatne razloge u pogledu poštenja posjeda (čl. 18.st.3. ZV-a), budući se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18.st.5. ZV-a).

211.Ovaj je sud ocjenom provedenih dokaza, utvrdio da su na strani tužiteljice ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim prostorijama temeljem dosjelosti -članak 159. st.3. ZV-a, a kojom je odredbom propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

212.Temeljem odredbe članka 18.st.3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

213.Odredbom članka 18. st.5. ZV-a, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

214.Tužiteljica je nekretninu kupila temeljem kupoprodajnog ugovora 1995.godine.

215.Saslušanjem svjedoka CK, sina tužiteljice, utvrđeno je da je on bio prisutan kod sklapanja ugovora, isplate cijene i predaje u posjed te da su u posjed kupcu, odnosno tužiteljici, predane i predmetne tri prostorije koje su hodnikom bile povezane s preostalim dijelom stana i koje su i pokazane kao sastavni dio stana. Već u roku od 15 dana od kupoprodaje kreću s radovima u cijelom stanu.

216.Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da su ostali suvlasnici znali za radove te se istima nisu protivili.

217.Očevidom na licu mjesta sud se uvjerio da predmetne tri prostorije, smještene ispod terase iz toč. I izreke, u naravi predstavljaju sastavni dio stana tužiteljice. Isto je vidljivo i iz nalaza i mišljenja oba vještaka te fotografija na listu 656 spisa (sastavni dio nalaza i mišljenja građevinskog vještaka).

218.Iz iskaza 1.tužene AK utvrđeno je da nju niti ne zanima što tužiteljica radi dolje, a vidi sa svoje terasice da se danas tu iznajmljuje apartman. Ista dakle niti nema nikakav interes za te prostorije, niti se protivi posjedu tužiteljice.

219.Iz iskaza 2.-tužene KĆ također je utvrđeno da ni ona nema saznanja da li se nešto radilo unutar prizemlja, gdje su ranije bile šupe, te je iskazala da su se, odnosno njeni prednici, kao vlasnici etaže tavana, i odrekli i terase i podruma, vlasnik prvog kata odrekao se podruma, a vlasnica podruma se odrekla terase. I njoj je poznato da se u spornim prostorijama danas nalazi apartman tužiteljice. Tužena ne zna što je sve tužiteljica radila unutar stana, to ju ni ne zanima, jer su imali podjelu.

220.Iz navedenih iskaza i isprava proizlazi da se tužiteljica nalazi u posjedu sporne tri prostorije od kupoprodaje 1995., te ih koristi kao sastavni dio svoga stana, a i pokazane su joj kao predmet prodaje te nije imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed. Taj pošteni posjed trajao je više od 20 godina do podnošenja ovih tužbi 2016. i 2017.godine. Utvrđeno je da se nitko tome nije protivio, a niti danas tužene ne osporavaju tužiteljici taj posjed. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tužene suprotno nisu dokazale, niti to tvrde.

221.Slijedom navedenog ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva niskog prizemlja predmetne nekretnine, u Novoj izmjeri broj k. č. [katastarska čestica] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na tri prostorije koje su u Skici izmjere geodetskog elaborata Geo-Rad d.o.o. oznake : 109/2015od 24. travnja 2015. prikazane kao sastavni dio stana tužiteljice, u toč. II i III izreke, osnovan, odnosno utvrđeno je pravo vlasništva tužiteljice na opisanom posebnom dijelu nekretnine, što su tužene dužne trpjeti takav upis kao i provedbu etažnog elaborata, sve pobliže navedeno u izreci presude.

222.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka snosi svoje troškove postupka.

223.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 16. rujna 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. 1.-tužene

3.2.-tužena